Izrael je započeo izdavanje naradbi za deportaciju afričkih migranata, dajući im 60 dana da se vrate u svoje matične zemlje ili se odluče za neimenovano sigurno utočište, a oni koji to ne ispune će biti poslani u zatvor

Izraelska državna agencija za stanovništvo, imigraciju i graničnu upravu isporučila je prvi niz obavijesti imigranatima da moraju otići prije 1. travnja.

Obavijest kaže kako će vlada urediti njihovo preseljenje u „sigurne zemlje trećeg svijeta.” Osim putnih isprava i slobodnih avio karata, migranti će dobiti i 3500 dolara u gotovini.

Deportacijska obavijest državne agencije nije imenovala „sigurno” odredište, ali ga je opisala kao „zemlju koja se u posljednjih desetak godina, nevjerojatno razvila”, u skladu sa izraelskim medijima.

Osim „zemlje sa najvišim ekonomskim napretkom u Africi”, ova zemlja također nudi „stabilnost svojeg režima”. Po dolasku, pridošlicama će biti odobrena boravišna i radna dozvola.

Ukoliko migranti ne postupe u skladu s direktivom, oni će biti zatvoreni za neodređeno vrijeme, prema izvješćima medija, ili će biti prisilno protjerani sa bonus novcem koji će biti „značajno smanjen”.

Unatoč upozorenjima, neki migranti su ostali prkosni.

„Rekli su mi da moram otići u zemlju trećeg svijeta. Nisu rekli koja je to zemlja, ali znam da je to Ruanda. To je zemlja opasnosti„ rekao je Debasai Berharabo (50) iz Eritreje za YNet.

„Ako ne odem u roku od dva mjeseca oni će me baciti u zatvor. Neka to naprave. Radije zatvor, bez obzira koliko dugo ću ostati tamo. Oni ne razumiju da neću napustiti zemlju i ako mi prijeti smrt. Zatvor je bolji od smrti.”

Drugi migranti čini se da dijele neusklađen stav, rekavši da će radije ići u zatvor nego se vratiti u Eritreju ili Sudanu. „Rekli su mi da moram napustiti Izrael nakon 60 dana. Rekao sam im da ne mogu, i zbog tih problema sam i došao ovdje” – citirao je Haaretz Eritrejca imena Habtum.

Izrael je trenutno zemlja koja ima prema procjeni oko 38.000 afričkih migranata i azilanata, većinom iz Eritreje i Sudana, u skladu s unutarnjim podacima ministarstva.

Od 2007. godine, oko 60.000 migranata je stiglo u zemlju preko pustinjske granice s Egiptom. Izrael je postavio 245 kilometra dugu ogradu na granici u 2013. u pokušaju da obuzda priljev imigranata.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Da li je epidemija smrti ruskih diplomata samo slučajnost?

Ruski veleposlanik u Sudanu pronađen je mrtav u bazenu u svom domu, postajući četvrti diplomat iz svoje zemlje koji je umro u samo osam mjeseci.

Veleposlanik Ruske Federacije u Republici Sudanu, Mirgayas Shirinskiy, pronađen je u srijedu mrtav u svojoj rezidenciji u Khartoumu, objavilo je sudansko Ministarstvo vanjskih poslova.

“Ruski veleposlanik Mirgayas Shirinskiy je umro večeras u svojoj rezidenciji” u sudanskom glavnom gradu Khartoumu, navelo je Ministarstvo vanjskih poslova Republike Sudan u svom službenom priopćenju, ne preciziravši uzroke smrti šezdesetogodišnjeg ruskog diplomata, prenosi britanska novinska agencija Reuters.

Jedan neimenovani visoki dužnosnik sudanske policije u Khartoumu je rekao medijima da je prema prvim elementima istrage otklonjena mogućnost kriminala, makar u to nije sasvim siguran.

“Ruski veleposlanik je umro dok je plivao u svom bazenu”, rekao je.

Pronađeno mrtvo tijelo ruskog veleposlanika Mirgayasa Shirinskiyog kako beživotno pluta u bazenu ruske veleposlaničke rezidencije, u glavnom gradu Republike Sudan u Khartoumu, šokiralo je istražitelje, ali ne samo njih.

Prema neslužbenim informacijama iz Moskve, vijest o pronađenom mrtvom tijelu ruskog veleposlanika Mirgayasa Shirinskiyog kako pluta površinom bazena je šokirala i ruskog predsjednika Vladimira Vladimiroviča Putina, pišu danas moskovski mediji.

Sudanske vlasti i osoblje ruskog Veleposlanstva provest će detaljnu istragu, priopćeno je sudanskim, ruskim i svjetskim medijima.
 
(hrvatska-danas.com)

Petnaestero djece umrlo je u južnom Sudanu nakon što je primilo cjepivo protiv ospica u jugoistočnoj pokrajini Kapoeta

Prema riječima ministra zdravstva Riek Gai Koka, cjepiva nije bila propisno čuvana i bila su pomiješana te su liječnici koristili jednu iglu nekoliko dana, piše PressTV.

Istraga je pokazala da lokalni dužnosnici nisu uspjeli provesti smjernice imunizacije za vrijeme četverodnevne kampanje u kojoj je cijepljeno oko 300 ljudi u jugoistočnoj pokrajni Kapoeta u svibnju, rekao je Kok.

„Tim koji je cijepio djecu u ovom tragičnom događaju nije bio ni kvalificiran, niti osposobljeni za imunizaciju”, dodao je.

Kampanja cijepljenja je provedena usred epidemije ospica koja je ubila 70 djece u ovoj godini, najnovije tragedije koja je pogodila ovu najmlađu naciju na svijetu, koju je zahvatio građanski rat već više od tri godine, koji utječe na njihovu sposobnost da provedu pristojnu zdravstvenu zaštitu.

Zemlja je također nedavno bila pod utjecajem ponovnog napadaja kolere.

„Jedna šprica je bila korištena za više bočica cjepiva tijekom cijela četiri dana kampanje umjesto da se ona odbaci nakon jedne upotrebe”, rekao je Kok.

„Ponovna uporaba šprice je onečistila bočice cjepiva protiv ospica i inficirala cijepljenu djecu.”

Lokalni zdravstveni dužnosnici također nisu uspjeli pratiti protokole ‘hladnog lanca’, držanja cjepiva na nižim temperaturama.

„Cjepiva su bila pohranjena u zgradi bez hladnog lanca tijekm četiri dana”, rekao je Kok.

Istraga, uz potporu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i agencije UNICEF, utvrdila je da su djeca u udaljenom selu Nachodepele umrla od „davanja kontaminirane vakcine”.

Još 32 djece je pretrpjelo slične simptome groznice, povraćanja i proljeva, ali su se oporavili.

Prema WHO, cjepiva protiv ospica su u dehidriranom stanju i trebaju biti razrijeđena sa sredstvom za razrjeđivanje neposredno prije primjene. Cjepivo se trebalo čuvati na tamnom mjestu na između 2 i 8 stupnjeva celzijusa

„Ove godine smo primili 70 djece (koji su umrli) od ospica …. Cjepiva su sigurna ako (službenici) slijede smjernice„ – rekao je direktor WHO-a za Južni Sudan, Abdulmumin Usman.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tijekom intervjua u 2007. godini, umirovljeni američki general Wesley Clark, objasnio je da je Bushova administracija imala planove ‘zauzeti’ 7 zemalja tijekom 5 godina: Irak, Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudan, Iran

Jer sam bio u Pentagonu odmah nakon 9/11. Desetak dana nakon 9/11, otišao sam do Pentagona i vidio sam tajnika Rumsfelda i zamjenika ministra Wolfowitza.

Otišao sam dolje samo pozdraviti neke ljude iz Zajedničkog stožera koji su radili za mene, a jedan od generala me pozvao na stranu.

On je rekao: “Gospodine, moraš doći i razgovarati sa mnom na drugom mjestu.”, rekao sam: “Pa, ti si previše zauzet.”

On je rekao: “Ne, ne.” On kaže: “Mi smo donijeli odluku da idemo u rat s Irakom. To je, otprilike 20. rujna.

Rekao sam: “Idemo u rat s Irakom? Zašto?”, on je rekao je: “Ne znam.”

On je rekao: “Mislim da oni ne znaju što bi drugo.”

Pa sam rekao: “Pa, jesu li pronašli neku informaciju koja povezuje Saddama s al-Qaedom?”

On je rekao: “Ne, ne.” On kaže: “Nema ništa novo u svezi toga. Oni su samo donijeli odluku da se ide u rat s Irakom.”

On je rekao: “Mislim da ne znamo što učiniti s teroristima, ali imamo dobru vojsku, i mi možemo srušiti vladu.”

I on je rekao: “Mislim da ako je jedini alat koji imate je čekić, svaki problem će vam izgledati kao čavao.”

Zato sam se vratio da ga nekoliko tjedana kasnije vidim, a do tada smo već bombardirali u Afganistanu.

Rekao sam: “Jesmo li još uvijek za rat s Irakom?” A on odgovori: “Oh, još gore od toga.” Ispružio je ruku na stol. Uzeo je komad papira.

A on odgovori: “Upravo sam dobio naredbe odozgo” – što znači iz ureda ministra obrane. Danas”

A on je rekao: “Ovo je dopis koji opisuje kako ćemo zauzeti sedam zemalja u pet godina, počevši od Iraka, a zatim Sirija, Libanon, Libija, Somalija, Sudana i završnu obrada, Iran.”

Rekao sam: “Je li to povjerljivo?”

On odgovori: “Da, gospodine.”

Rekao sam: “Pa, nemojte to meni pokazivati.” i ja sam taj plan vidio prije godinu dana, i ja sam rekao: “Sjećaš li se toga?”

On odgovori: “Gospodine, nisam vam pokazao taj dopis! Nisam ga pokazao!”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Predsjednik Sudana Omar al-Bashir tvrdi da niti jedan musliman ne bi činio zločine kakve rade ISIS-ovci i Boko Haram

Predsjednik Sudana tvrdi da američka CIA i izraelska obavještajna agencija Mossad stoje iza islamskih militantnih grupa, ISIS-a i Boko Harama.

Omar al-Bashir izjavio je to u intervjuu za Euronews i to nakon što je Islamska država objavila snimku smaknuća 21-og zarobljenog egipatskog kršćanina na što je Egipat odgovorio bombardiranjem islamista u Libiji.

‘Smatram da iza toga stoje CIA i Mossad, jer nema tog muslimana koji bi napravio tako nešto’, kazao je sudanski predsjednik.

Smatra i kako su zračni udari protiv islamista kontraproduktivni jer samo potiču na još veće nasilje.

Kazao je kako su u Sudanu uhitili mlade ljude koji su se poveli za džihadizmom te su ih ‘uspješno educirali’ i ‘odvratili od radikalnih ideja’, piše Independent.
 
(dnevnik.hr/uredio:NSP)

Odavno je poznato i dokumentirano da su se tijekom i poslije sovjetsko-afganistanskog rata takozvani “sveti ratnici”, mudžahedini, borili u tajnim ratovima koji su postali sastavni dio američke vanjske politike

1997. godine je Kongresni odbor Republikanske stranke (RPC) s namjerom da diskreditira predsjednika Billa Clintona objavio dokument koji baca svjetlo na podmuklu ulogu Clintonove administracije u obuci i korištenju i islamističkih plaćenika s ciljem da se Bosna pretvori “militantnu islamističku bazu”.

U mnogo aspekata su Bosna i Kosovo ’90-ih bili “proba” za destabilizaciju Bliskog istoka (Iraka, Libije, Sirije, Jemena).

Prema izraelskim obavještajnim izvorima u Siriji je korištenje islamističkih militanata pokrenuto prije 2011. godine i to pod okriljem NATO saveza i turske Vrhovne komande u vezi s Pentagonom.

Izvješće Republikanskog kongresnog odbora otkriva da je američka administracija na savjet Clintonovog Vijeća za nacionalnu sigurnost na čelu s Anthonyem Lakeom “pomogla Bosnu pretvoriti u militantnu islamističku bazu” u kojoj će se zapošljavati tisuće mudžahedina iz muslimanskog svijeta kroz takozvanu “militantnu islamsku mrežu”.

“Možda je najopasnija za misiju SFOR-a, a što je još važnije, za sigurnost američkog osoblja u službi u Bosni, nespremnost Clintonove administracije da Kongresu i američkom narodu progovori o svom suučesništvu u isporuci oružja iz Irana muslimanskoj vladi u Sarajevu. Tu je praksu osobno odobrio Bill Clinton u travnju 1994. godine i to na nagovor direktora CIA-e, tadašnjeg čelnika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) Anthonya Lakea i američkog veleposlanika u Hrvatskoj Petera Galbraitha, koji je, kako prema izjavama izvora iz obavještajne zajednice piše Los Angeles Times, “odigrao središnju ulogu u dramatičnom porastu iranskog utjecaja u Bosni. (…) Uz oružje su u Bosnu u velikom broju došli i pripadnici Iranske revolucionarne garde i obavještajni operativci iranske službe VEVAK, zajedno s tisućama mudžahedina iz cijelog muslimanskog svijeta. Također se nastojalo uključiti i nekoliko drugih muslimanskih zemalja (uključujući Bruneje, Maleziju, Pakistan, Saudijsku Arabiju, Sudan i Tursku), te brojne radikalne muslimanske organizacije”, stoji u izvješću američkog Republikanskog kongresnog odbora.

O odjeljku o radikalnoj prirodi sarajevskog režima stoji da je Clintonova administracija u temelju pogrešno procijenila politiku iranskog utjecaja u Bosni pogrešno tumačila pravu prirodu muslimanskog režima koji ima koristi od politike naoružanja Iran BiH.

“Najsumnjivije je što se za sve bošnjačke odnose tvrdi da su reklama za samo-posluživanje i da se Vlada nada da će na kraju uspostavi multietničko liberalno demokratsko društvo. Takvi ideali se mogu pripisati nekolicini članova bosanskih vladajućih krugova, kao i općenito sekularnoj populaciji, ali predsjednik Izethbegovic i njegove veze ukazuju na mnogo različite privatne namjere i ciljeve”, 1995. je izvijestio pukovnik John E. Sray iz američkog Ureda za strane vojne studije iz Fort Leavenwortha.

Dokazi da je vodstvo vladajuće Stranke demokratske akcije (SDA), a time i sarajevski vlada, odavno inspirirana načelima radikalnog islama su neizbježni. Sljedeća tri profila su vrlo poučna:

Alija Izetbegović, sadašnji bosanski predsjednik i šef SDA, 1970. je bio autor radikalne “Islamske deklaracije” koja se poziva na “islamski pokret” za početak preuzimanja vlasti, što bi dovelo do ukidanja “postojeće nemuslimanske vlada i izgradnje jedne nove, islamske koja će uništiti neislamske institucije i stvoriti međunarodnu federaciju islamskih država, jer ne može biti ni mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društvenih institucija”.

“Predsjednik Alija Izetbegović se nakon nekoliko desetljeća vratio na radikalni program, a u središtu iranskog sustava u Europi su Bosna i Hercegovina i on, koji se zalaže za uspostavu Islamske Republike u Bosni i Hercegovini”, 09. siječnja 1992. piše republikanski radna skupina Predstavničkog doma za terorizam i nekonvencionalno ratovanje.

Izvješće radne skupine dodatno opisuje Izetbegovićeve kontakte s Iranom i Libijom 1991. godine, prije nego što je počeo rat u Bosni i Hercegovini. On se također istaknuo kao “fundamentalistički musliman” i član organizacije “Fedayeen islama”, iranske radikalne grupe koja datira još iz 1930-ih.

Izetbegović ustrajao u svojim naporima za uspostavu islamske vlasti u Bosni i Hercegovini i zato su ga komunisti zatvorili 1983.

Dalje je iscrpno dokumentirana uloga jedne “humanitarne organizacije” iz Sudana, pod nazivom “Third World Relief Agency” (TWRA). Clintonova administracija je “digla ruke” angažmana islamske mreže naoružanja, uključujući i preglede iranskih raketa od strane američkih vladinih dužnosnika. (…) Agencija TWRA, sa sjedištem u Sudanu, bila je lažna humanitarna organizacija i glavna karika u dostavi oružja u Bosnu. Za TWRA se vjeruje da je čvrsto povezana s islamističkom terorističkom mrežom šeika Omara Abdel Rahmana, osuđenog za planiranje napada na World Trade Center 1993. godine, te s Osamom Bin Ladenom, bogatim saudijskim emigrantom za kojega se vjeruje da financira brojne militantne skupine”, komentirajući izvješće 22. 09. 1996. piše Washington Post.

Izvješće Republikanskog odbora citirajući službene dokumente, kao i izvore američkih medija, potvrđuje nedvojbeno suučesništvo Clintonove administracije s nekoliko islamističkih fundamentalističkih organizacija, uključujući i Al Qaedu Osame Bin Ladena.

Koji je krajnji cilj ovog izvješća?

Republikanci su u to vrijeme htjeli potkopati Clintonovu administracije. Međutim, u vrijeme kada je cijela zemlja oči prikovala na skandal oko Monice Lewinsky, republikanci su odlučili da nije trenutak za pokretanje afere “Iran-Bosnagate”, koja bi možda preusmjerila pozornost javnosti daleko od skandala s Monicom Lewinsky.

Republikanci su htjeli diskreditirati Billa Clintona “zbog toga što je lagao američkom narodu” s njegovom aferom u Bijeloj kući s Monicom Lewinsky, iako su imali više materijalnih dokaza o “lažima vanjske politike” i tajnim operacijama koje uključuju zapošljavanje “džihadista” na Balkanu. Bez sumnje su se demokrati i republikanci su se složili da ne vrše pritisak na Pentagon i CIA-u.

Naime, Clintonova podrška islamističkim terorističkim organizacijama u Bosni i na Kosovu je bila samo nastavak posla kojim je upravljala CIA, odnosno podrške i zapošljavanja mudžahedina što se pod nadzorom američke Središnje obavještajne agencije počelo provoditi tijekom ’80-ih u Afganistanu.

U “Bosanskom uzorku”, izvješću u Republikanskog kongresnog odbora iz 1997. godine, tada se spominje i Kosovo. Među stranim plaćenicima, koji su se borili na Kosovu, kasnije u Makedoniji 2001. godine, bili su mudžahedini s Bliskog istoka i srednjoazijskih republika bivšeg Sovjetskog Saveza, kao i “vojnici sreće” iz nekoliko zemalja NATO saveza, uključujući Veliku Britaniju, Nizozemsku i Njemačku.

“Iz britanskih vojnih izvora je potvrđeno da im je zadaća naoružavanja i obuke OVK bila povjerena 1998. od strane američke obavještajne agencije (DIA) i britanske tajne obavještajne službe MI6, zajedno s “bivšim časnicima 22. SAS pukovnije, kao i tri britanske i američke privatne zaštitarske tvrtke”, 29. kolovoza 1999. prenosi The Scotsman Glasgow.

Američka DIA prilazi službi MI6 da organizira program obuke za OVK, rekao je viši britanski vojni izvor. MI6 je tada sklopio ugovor s dvije britanske sigurnosne tvrtke, kojima je pak pristupio veliki broj bivših pripadnika 22. SAS pukovnije. Potom su sastavljeni popisi oružja i opreme potrebne Oslobodilačkoj vojsci Kosova.

“Dok su se trajale ove tajne operacije, članovi 22. SAS pukovnije, uglavnom iz jedinice D Squadron, prvi su bili raspoređeni na Kosovu prije početka bombardiranja u ožujku”, stoji dalje u dokumentu.

Dok su specijalne britanske SAS snage u bazu u sjevernoj Albaniji obučavali OVK, vojni instruktori iz Turske i Afganistana koje je financirao “Islamski džihad” su s njima surađivali i OVK trenirali u taktikama i preusmjeravanju gerilskog ratovanja.

Bin Laden je i sam posjetio Albaniju. Njegova je bila jedna od nekoliko fundamentalističkih skupina koje su poslane za borbu na Kosovu. Za Bin Ladena se vjeruje da je u Albaniji pokrenuo operaciju 1994. godine. Albanski izvori kažu da je Sali Berisha, koji je tada bio predsjednik, imamo veze s nekim skupinama koje su se kasnije pokazale kao ekstremni fundamentalisti, 1997. piše Republikanski kongresni odbor.

Ispod članka kojeg je objavio profesor Michel Chossudovsky je opširan, detaljan i kompletan tekst kongresnog dokumenta Republikanskog odbora koji dokazuje da je Clintonova administracija surađivala​​ s Al Qaedom. Akcije poduzete od Clintonove administracije su bile usmjerene u stvaranje etničkih i sektaških podjela koje su na kraju dovele do pucanja jugoslavenske federacije.

U tom smislu, Obamina administracija i njena prikrivena podrška ISIL-u u Siriji i Iraku podsjeća na lukavu podršku Clintonove administracije militantnoj islamističkoj bazi u Bosni i na Kosovu, što sugerira da američki obavještajni krugovi umjesto Bijele kuće i State Departmenta određuju glavne smjernice američke vanjske politike koja se sastoji u pružanju podrške i financiranju islamističkih terorističkih organizacija s ciljem destabilizacije suverenih država.

**********************************************************

Kompletno izvješće “Republican Party Committee of the US Congress / Help Turn Bosnia into Militant Islamic Base / 1997″ sa svim pojedinostima se nalazi u članku prof. Chossudovskog, ali ga republikanci nikada nisu objavili iz razloga što su tada smatrali da je Billu Clintonu “dovoljan” skandal s Monicom Lewinsky, ali i stoga što je Republikanska stranka i sama surađivala s islamističkim ekstremistima tijekom sovjetsko-afganistanskog rata.

Jednom bi prilikom, ako to već nije učinjeno, bilo dobro prevesti cijeli tekst dokumenta koji je nastao ne toliko iz želje za istinom i pravdom, nego u svrhu unutarnjeg političkog obračuna u Sjedinjenim Državama. Naime, ovaj dokument svjedoči da veze Clintonove i svih drugih američkih administracija s terorističkim i ekstremističkim skupinama, bile one islamističke ili profašističke kao u Latinskoj Americi, nikada nisu bile usmjerene za dobrobit suverenih naroda i država, pa tako niti Bošnjaka ni Bosne i Hercegovine, bivšu Jugoslaviju u cjelini da i ne spominjemo.

Upravo suprotno, cilj je uvijek bilo njihovo uništenje svjesnim raspirivanjem etničkih, vjerskih i sektaških sukoba, nakon kojih se u posljednjem činu i nakon stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih Pentagon i NATO savez pojavljuju u ulozi “spasitelja”.

Uspoređujući situaciju ’90-ih u regiji i Bliski istok danas, nema sumnje da će, nakon godina ratova, stotina tisuća mrtvih i milijuna raseljenih od kojih dio preplavljuje Europu, Washington krenuti u završni dio scenarija u kojem će se ponuditi da “stabilizira regiju”. Postoji mala prepreka u tom scenariju, jer je Bashar Al-Assad još uvijek u Damasku, a sada su u cijeli proces uključene i druge svjetske i regionalne velesile, ali ovaj put puno aktivnije nego prije 20 i više godina.

Michel Chossudovsky: Bill Clinton Worked Hand in Glove with Al Qaeda: Helped Turn Bosnia into Militant Islamic Base
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Afrika je kontinent s golemim prirodnim resursima, kontinent koji je u prošlosti mnogo propatio zbog akcija bijelih doseljenika koji su prekrajali regiju prema svojim interesima, ne uzimajući u obzir tradiciju i lokalne društvene odnose

To je kontinent na kojem su mnoge zemlje osim siromaštva, gladi i prirodnih katastrofa, trpjele krvave ratove i unutarnje sukobe, koji u mnogim slučajevima traju još i danas, dok su drugi ostavili duboke rane ili uzrokovali teške posljedice za društvo.

Crni kontinent sa svojim nepresušnim prirodnim bogatstvima tradicionalno privlače najmoćnije nacije, osobito zapadne zemlje, koje su utjecaj u toj regiji vidjele i kao ključnu komponentu u borbi za utjecaj u cijelom svijetu.

Osim Francuske i njenog vječnog sna o kolonijalnom carstvu “Françafrique”, jedna od ključnih zemalja su Sjedinjene Američke Države, koje su nakon raspada Sovjetskog Saveza znatno ojačale napore u jačanju svoje prisutnosti u Africi. Prvo su krenule sa Sudanom i Etiopijom, zemljama koje su u prošlosti aktivno surađivala sa SSSR-om, a kasnije je Washington svoje aktivnosti proširio na mnoge druge zemlje, ponekad izazivajući više štetnih “nuspojava” od suše ili gladi.

Katastrofa u Libiji

Jedan od najindikativnijih slučajeva širenja američkog i utjecaja NATO saveznika u Africi je Libija, zemlja koja je još uvijek trpi posljedice američke “podrške demokraciji”.

Washington “će uvijek biti uz libijski narod”, uvjereno je izjavio američki predsjednik Barack Obama 2011. godine, na početku vojne kampanje NATO saveza protiv te arapske države.

“SAD, zajedno s međunarodnom zajednicom, podržavaju libijski narod. Vi ste pobijedili u svojoj revoluciji”, oduševljeno je rekao američki predsjednik nekoliko mjeseci kasnije, 20. listopada, kada je dobio vijest o likvidaciji pukovnika Muammara Gaddafija, te pozdravio demokratske promjene koje u budućnosti čekaju zemlju.

Zapadne zemlje su se odlučile oglušiti na mnoga svjedočanstva i javnosti su prikazivale lažnu sliku o Libiji. Čak su i brojni stručnjaci upozoravali da je klađenje na libijsku “oporbu” bila pogreška.

Umirovljeni američki diplomat George Kenney je u ožujku 2011. upozorio da će inozemna vojna intervencija u Libiji dovesti do produženog sukoba i posljedičnog porasta terorizma.

“Aktivnost NATO-a u Libiji će uzrokovati daljnja previranja u svijetu. Po mom mišljenju, dogodit će se ista stvar kao u Iraku i Afganistanu”, rekao je George Kenney.

“Libijska oporba nakon svrgavanja neprijatelja neće biti u stanju stvoriti stabilnu novu vladu, a pobunjenici će se suočiti zbog unutarnjih proturječja”, usred libijskog sukoba je rekao tada još ruski veleposlanik pri NATO-u, Dmitrij Rogozin.

“NATO intervencije, političke i vojne, i Arapsko proljeće bi mogli rezultirati u vrelim Arapskim ljetom, sa svim posljedicama koje će ono imati i na druge države u regiji”, ponovio je Rogozin krajem 2011. godine.

“SAD i saveznici promiču građanske ratove u stranim zemljama iz jednostavnog razloga što su obdareni potpunom neznanjem. Pokušavaju promijeniti režime od kojih većinu uopće ne razumiju”, rekao je u srpnju 2011. istraživački novinar Adrian Salbuchi.

11. rujna 2012. je Washington prvi put na vlastitoj koži doživio kako izgleda “nova libijska demokracija”. U napadu na američko veleposlanstvo u Bengaziju su ubijena četiri Amerikanaca, među kojima i veleposlanik Christopher Stevens. Zbog visokog rizika od terorističkih napada su u kolovozu 2013. SAD bile prisiljene privremeno zatvoriti 19 veleposlanstva na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi. U svibnju 2014. godine je Washington naredio raspoređivanje ratnih brodova uz libijske obale.

Danas je ta arapska zemlja utonula u kaos. U Libiji postoje dvije “de facto” vlade, jedna izabrana na legitimnim izborima, koja se nalazi na istoku zemlje, te vlada islamističkih ekstremista čiji je Kongres u Tripoliju.

U travnju prošle godine je tijekom sastanka u Moskvi s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom libijski premijer Abdullah Al-Tani optužio Zapad i prozvao ga odgovornim za kaos u zemlji nakon pada režima Muammara Gaddafija, te pozvao Rusiju da pomogne Libiji u ponovnom uspostavljanju državnih institucija. Ruski ministar vanjskih poslova je tada naglasio da Moskva sudjeluje u međunarodnim naporima koliko god je moguće, samo da se stabilizira stanje u toj sjevernoafričkoj zemlji, te istaknuo potrebu pronalaska što bržeg rješenja za ponovno ujedinjenje države.

Mali – Kolateralna žrtva akcije u Libiji

Kao što se očekivalo, rat u Libiji je uz potporu NATO saveza otvorio ‘Pandorinu kutiju’ nestabilnosti u zemljama Sahela. Tisuće boraca iz Mauritanije, Malija, Nigera i drugih zemalja, koji su se borile kao plaćenici u vojsci bivšeg libijskog vođe Muammara Gaddafija, vratili su se u zemlje porijekla naoružani do zuba.

Jedna od prvih afričkih zemalja koja je osjetila posljedice rata u Libiji je bila Mali.

Kroz svojoj kratku postkolonijalnu povijest ta je zemlja konstantno bila pod prijetnjom pobune sjevernih plemena, posebno Tuarega, koji su težili stvoriti nezavisnu državu čiji će teritorij uključivati ​​sjeverni Malija, južni dio Alžira, istočne provincije Mauritanije i sjeverni Niger.

22. ožujka 2012. je državnim udarom u Maliju svrgnut predsjednik Amadou Toumani Touré, a 6. travnja Tuareg pobunjenici iz Nacionalnog pokreta za oslobođenje AZAWAD (MNLA) proglasili su uspostavu Islamske države AZAWAD na području od 850 000 četvornih kilometara.

Prema optužbama od strane vlasti u Maliju, Tuarezi, koji su bili dio elitne divizije Gaddafija, stigli su automatskim puškama, bacačima granata i strojnicama, oružje koje su dobili od bivše libijske vlade. Također su imali i veću količinu modernog francuskog oružja, isporučenog tijekom rata libijskim pobunjenicima.

“Gaddafi je znao kontrolirati aktivnost Tuarega u Sahelu, ali su oni sada krenuli vlastitim ‘putem’. To su vrlo dobro pripremljeni i naoružani ljudi, koje su iskusili zapovjedništvo i borba protiv njih je izuzetno teška zadaća”, rekao je Jevgenij Satanovski, predsjednik ruskog Instituta za Bliski istok.

Rat u Libiji je bivšim plaćenicima Gaddafija donio ne samo novac i oružje, nego i pola godine od borbenog iskustva.

Osim toga, prema pisanju lista The New York Times , SAD su u regiji četiri godine provodile velike anti-terorističke programe i uložile između 520 i 600 milijuna dolara za obuku postrojbi u Maliju. Vojnike su učili da patroliraju granice i neutraliziraju zasjede, kao i druge metode borbe protiv terorizma. Međutim, iako obučene za borbu protiv terorista, te su vojne jedinice napustile zemlju i zaputile se u redove islamističkih ekstremista.

Krajem 2012. godine je došlo do eskalacije nasilja na sjeveru Malija, koji je bio okupiran od strane separatističkih skupina, a rezolucijom UN-a je odobreno slanje strane vojne misije da toj afričkoj zemlji da vrati mir. Francuski vojnici bili prvi koji su u Mali stigli u siječnju 2013.

Unatoč izjavama predsjednika Françoisa Hollandea, francuska vojska se nije borila u Maliju više od mjesec dana, a vojna intervencija u afričkoj zemlji je produžena do 13. srpnja 2014., a zatim se sve okončalo operacijom Barkhane u kojoj su se protiv islamista borile vojske Francuske, Malija, Nigera, Burkine Faso, Mauritanije i Čada, uz veliku podršku Sjedinjenih Država.

Prema nekim stručnjacima, tada se ponovno probudilo suparništvo između Francuske i SAD-a u upravljanju post-kolonijalnom Afrikom.

Kriza se nastavlja u Sudanu

Godine 1983. je građanski rat podijelio Sudan na dva dijela. Sukob poznat kao ‘Drugi sudanski građanski rat’ je postao poznat kao jedna od najnasilnijih epizoda dvadesetog stoljeća i trajao je sve do 2005. godine, kada je potpisan mirovni sporazum.

U prvoj fazi sukoba, SAD su podržavale muslimansku vladu u Khartoumu koja je u područjima pod svojim nadzorom nametnula krutu interpretaciju šerijata, no američka prisutnost je samo intenzivirala borbe. 1989. godine je u muslimanskom sjevernom Sudanu izvršen vojni udar koji je doveo do uspona na vlast još radikalnijim islamista i tada se Washington odlučio podržati južne pobunjenike.

“Otkriće polja nafte u Sudanu 1990. godine od strane američke kompanije Chevron je samo dodalo ulje na vatru”, piše Aleksandar Šarkovski, analitičar portala NVO, koji ističe najnasilnije karaktere ratova u područjima bogatima naftom.

Borbe postaju sve složenije zbog prisutnosti američkih magnata, a 1994. SAD prisiljavaju sukobljene strane da potpišu dogovor o novom državnom uređenju. Međutim, čelnici muslimanskog sjevera se ne slažu i američke tajne službe orkestriraju nerede, koji su imali potporu Zapada.

2005. godine je potpisan mirovni sporazum i započeo proces tranzicije koji je kulminirao proglašenjem neovisnosti Južnog Sudana. Međutim, dugo očekivani mir nije došao ni u jednu od dvije nove države.

Aleksandar Šarkovski ističe “kako Washington pruža potporu, uključujući i vojnu, i jednoj i drugoj državi, koje se, unatoč svojim bogatim resursima, oslanjaju na američku pomoć, dok istovremeno obje zemlje trpe siromaštvo i korupciju i snose posljedice svojih odluka”.

Etiopija pod stalnim pritiskom “saveznika”

Etiopija, koja graniči sa Sudanom, također je prošla teška razdoblja u svojoj povijesti koja je također obilježena utjecajem Sjedinjenih Država.

Godine 1993. je zemlja je bila podijeljena na Etiopiju i Eritreju. Godine 1996. su pod pritiskom Washingtona, te dvije godine od početka rata jedne zemlje protiv druge, kopnene snage Eritreje i Etiopije sudjeluju u građanskom ratu u Sudanu, podržane od strane američkog ratnog zrakoplovstva.

Nakon 11. rujna 2001. američki obavještajne službe u Etiopiji stvaraju kamp u kojem provode obuku oporbenih boraca Somalije. U Etiopiji su i američke zračne luke odakle se pokreću tradicionalni napadi bespilotnim letjelicama protiv u Somaliji i Jemenu.

Od 2011. godine SAD imaju bazu vojnih bespilotnih letjelica u Arba Minchu u južnoj Etiopiji.

Godine 2006., također pod pritiskom Washingtona, Etiopija šalje trupe u Somaliju, gdje us prisutne i danas.

Intervencija u Somaliji

U ranim 90-im Somalija je poprište kaotičnog građanskog rata i humanitarne katastrofe.

U sklopu operacije Ujednjenih naroda “Restore Hope”, 1992. godine američki predsjednik George Bush u tu zemlju šalje 28 000 vojnika. Misija se proširila na Bushevog nasljednika, Billa Clintona, koji se morao pozabaviti gospodarima rata odgovornima za nerede i kaos u zemlji.

U listopadu 1993. godine somalijski gerilci postavljaju zasjedu američkim snagama za brzo djelovanje, a rezultat bitke je obaranje dva američka borbena helikoptera UH-60 Black Hawk. 18 vojnika je poginulo, a više od 70 ih je ranjeno i Bill Clinton tada najavljuje povlačenje američkih snaga.

Od 2000. godine u Somaliji jača islamistička radikalna skupina “Zajednica islamskih sudova” (Islamic Courts Union), koja prima potporu iz Saudijske Arabije i drugih monarhija Perzijskog zaljeva.

Suočeni s novom prijetnjom, predstavnici američke obavještajne zajednice uvjeravaju i financiraju gospodare rata u Somaliji i potiču ih na stvaranje saveza protiv islamista, Saveza za obnovu mira i borbu protiv terorizma (ARCPT). Kampanja naišla i na oštre kritike nekih američkih dužnosnika koji su tvrdili da će se tako potkopati svi napore u borbi protiv terorizma u Somaliji.

Savez kojeg su stvorile SAD ne samo da je unio duboke podjele, nego se pokazao potpuno neučinkovit. U srpnju 2006. snage “Zajednice islamskih sudova” zauzimaju Mogadiš, glavni grad Somalije, a u prosincu iste godine su pod kontrolom držale cijelu zemlju.

21. prosinca 2006. i službeno počinje rat između Somalije pod kontrolom ICU i Etiopije koja podupire snage prijelazne vlade Somalije i vlade autonomnih regija Puntland i Galmudug.

Sjedinjene Države se u siječnju 2007., uz podršku tadašnjeg predsjednika Somalije, Abdullahija Yusufa Ahmeda, izravno uključuju u rat i pokreću zračne napade protiv navodnih vođa Al Qaede u toj zemlji i islamista iz ICU-a.

U kolovozu 2008. godine radikalna skupina Al Shabaab se odvaja od “Zajednice islamskih sudova” i vodi rat protiv koalicije koju je stvorio Washington koji traje do danas.

Al Shabaab surađuje s terorističkim organizacijama poput Al Qaede i pokušava svrgnuti prozapadnu vladu u Mogadišu, te nametnuti svoju strogu verziju islamskog zakona, dok tranzicijska vlada, unatoč podršci Etiopije, još uvijek nije uspjela uspostaviti nacionalno jedinstvo.

Početkom 2014. godine su SAD angažirale nekoliko desetina redovnih postrojbi u toj zemlji, a američki vojnici provode obuku i daju savjete domaćim borcima.

Međutim, u srpnju 2014. godine se otkrilo da Washington kao strogu tajnu čuva svoju vojnu nazočnost u Somaliji u posljednjih sedam godina. Naime, tamo se neprestano rotira odred od 120 vojnika, koji uključuje i pripadnike specijalnih snaga i još uvijek je u Somaliji.

Rezultat “kontinuiranih intervencija” je da su vlade zemalja Roga Afrike –Sudana, Južnog Sudana, Somalije i Etiopije – sada potpuno ovisne o američkoj pomoći.

Postrojbe u drugim afričkim zemljama

The Washington Post 2014. objavljuje kartu koja otkriva koliko je iznenađujuća američka vojna prisutnost u subsaharskim zemljama i koliko je američka vojska uključena u ratne operacije u tom dijelu Afrike.

Kao što navodi američki dnevni list, sve bi se moglo opisati kao “rastući rat u sjeni borbe protiv Al-Qaede i drugih militantnih skupina”.

Osim već spomenutih slučajeva, karta uključuje sljedeće zemlje:

Burkina Faso

Od 2007. SAD imaju bazu u glavnom gradu, Ouagadougou, koja djeluje kao središte američke obavještajne mreže u cijsloj regiji. Špijunski zrakoplovi polijeću iz te zemlje i nadziru Mali, Mauritaniju i Saharu u potrazi za borcima Al Qaede islamskog Magreba (AQIM).

Republika Kongo

Američki vojnici ovoj zemlji pomažu u potrazi za članovima ugandske gerile iz “Vojske Gospodnjeg otpora” (Lord’s Resistance Army), koju vodi Joseph Kony.

Centralnoafrička Republika

U travnja 2013. SAD imaju oko 40 vojnika u toj državi, kojoj također pomažu u potrazi za Konyevom “Vojskom Gospodnjeg otpora”.

Čad

U svibnju 2014. godine je Washington najavio da će poslati 80 vojnika u tu zemlju i surađivati u potrazi za nigerijskim djevojkama koje je otela islamistička teroristička skupina Boko Haram.

Džibuti

Američka vojska tamo ima veliku bazu poznatu kao ‘Camp Lemonnier’. U zračnoj luci Džibuti-Ambouli se nalazi oko 4 000 vojnika, mnoštvo zrakoplova i bespilotnih letjelica.

Kenija

Od studenog 2013. u objektu “Camp Simba”, u blizini granice sa Somalijom, američka vojska ima oko 60 vojnika.

Niger

2013. američko ratno zrakoplovstvo uspostavlja bazu za bespilotne letjelice u glavnom gradu, Niameyu. Bijela kuća tvrdi da je u bazi oko 100 vojnika u misiji “prikupljanja obavještajnih podataka”.

Nigerija

U svibnju 2014. je mala skupina američkih vojnika i civilnih savjetnika raspoređena u Nigeriji, a pridružila se potrazi za djevojkama koje su oteli teroristi Boko Harama. Ovoj se postrojbi pridružilo oko 70 vojnika koji su već bili u Nigeriji, od kojih je 50 pripadnika redovitog osiguranja američkog veleposlanstva, te 20 marinaca koji su provodili vježbe.

SAD ima bazu u gradu Entebbe, iz koje polijeću nadzorni zrakoplova PC-12 u potrazi za “Vojskom Gospodnjeg otpora”. Ukupan broj američkih vojnika u Ugandi je oko 300, a službeno u zemlji “pružaju informacije, savjete i pomoć” snagama Afričke unije u potrazi za Konyem.

Američki ciljevi u Africi

Afrika je za SAD u zona od vitalnog interesa. 2008. se stvoreno Posebno zapovjedništvo američkih oružanih snaga za Afriku (AFRICOM), što jasno govori o strateškoj važnosti Afrike, od pomorskih puteva, Sueskog kanala i Roga Afrike, do pristupa prirodnim resursima.

Prema mnogim stručnjacima, SAD naporno rade da zadrže svoj utjecaj u Africi, jer znaju da će, ako što prije ne poduzmu hitne mjere, bit će ‘protjerani’ s afričkog teritorija.

Osim toga, neki analitičari ističu da je utjecaj na afričkom kontinentu “posljednje utočište Baracka Obame da na bilo koji način spasi svoj ugled koji je ozbiljno narušen neuspjesima njegove vanjske politike”.

“Američka vanjska politika pod Obamom je od strane mnogih stručnjaka osjenjena kao neuspješna, tako da Obama mora pokazati barem neki napredak u tom području”, rekao je politički analitičar Peter Akopov nakon summita američkog predsjednika i 47 afričkih šefova država u kolovozu 2014. godine.

Konačno, summit su mnogi vidjeli kao posljednji pokušaj da ujedinjenja SAD-a i Afrike u suprotstavljaju napredovanja konkurenata, posebice Kine, na takozvanom “crnom kontinentu”.

Američki rivali u Africi

Glavni protivnik zapadnih zemalja, posebice SAD-a, u borbi za utjecaj u Africi je Kina, čija je kampanja na kontinentu započela prije četvrt stoljeća. Iako su Kinezi počeli graditi odnose s afričkim zemljama u šezdesetim godinama, prije početka devedesetih nisu imali sredstava da značajno povećaju svoj utjecaj u Africi.

Afrički prirodni resursi su od vitalnog značaja za brzi rast azijskog diva, a posljednjih godina je Pekingu napravio značajan napredak zahvaljujući svojoj ekspanziji diljem kontinenta. Od 2000. godine Kina organizira slične sastanke na vrhu kao i SAD, a obujam trgovine između Kine i Afrike se u 2014. udvostručio, dok je onaj između SAD-a i Afrike ostao na istoj razini.

Općenito je Zapad u Africi još utjecajniji od Kine. Na primjer, Francuska kontrolira gotovo cijeli financijski sustav zapadnoafričkih država, ali Kineski uspon ozbiljno zabrinjava predstavnike zapadnih zemalja.

Rusija se vraća u Afriku

SSSR je pak uložio puno novaca i truda na kontinentu i bio je čvrsto uporište afričkih zemalja u procesu dekolonizacije. Od 1960. do 1990. godine je Sovjetski Savez takoreći bio najvažnija sila na kontinentu, a zemlje oslobođene od kolonijalizma su od Moskve tražile pomoć kako bi postale istinski neovisne.

SSSR je odgovorio na njihov zahtjev i dao im kredite, opreme i gradio infrastrukturu. Ideološko razumijevanje je također važno, jer su se mnoge zemlje odlučile za onoga koji im je dao priliku da se oslobode diktate Zapada i tako krenule socijalističkim putem.

Iako je nakon kolapsa Sovjetskog Saveza Rusija gotovo u potpunosti napustila Afriku, već ranih 2000-ih počinje postupni povratak na kontinent. Trenutno vodeće ruske rudarske tvrtke rade u Angoli, Gvineji, Namibiji, Nigeriji i Južnoj Africi. Sveukupno, Ruska je pozicija najjača u Južnoafričkoj Republici

Spirala povijesti

” Naravno da su temelje mnogih aktualnih problema Afrike stvorili kolonizatori. Europljani su preuredili kontinent na svoj način, bez obzira na lokalne tradicije, društvene odnose i kulturna obilježja afričkih zemalja, a zatim podmetnule bombu koja je sada aktivirana” , piše Aleksandar Šarkovski, analitičar portala NVO.

“Danas, zapadne zemlje, prije svega, SAD i multinacionalne korporacije koje iskorištavaju Afriku i njezine resurse, koriste prednosti od krize koju su sami. Oslabljene nacionalne vlade, jedna za drugom, došle su u situaciju da ovise o Sjedinjenim Državama i njihovim saveznicima. Sadašnja politika Zapada prema Africi podsjeća na Britansko Carstvo i temelji se na načelu “podijeli pa vladaj”, što je samo još jedna od analogija Amerike s politikom Rimskog Carstva i strategijom “divide et impera”. Svi znamo što se dogodilo Vječnom Rimu i Londonu. I ne zaboravite da se povijest ponavlja”, kaže stručnjak.

Zemlje subsaharske Afrike u kojima su trenutno prisutne američke oružane snage (Foto / Ivan Serbinov)

 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Mnogi ljudi ne vjeruju da zavjere postoje. Moj interes za zavjere se pojavio kad sam se uvjerio da one postoje na primjeru uništenja moje domovine Jugoslavije.

Svjetski mediji su prikazali destrukciju Jugoslavije kao unutarnji konflikt među jugoslavenskim narodima ali to je bila samo fasada. Suština raspada Jugoslavije je ležala u kolonizaciji države. Zapadne republike Slovenija i Hrvatska su 1990. godine na izborima birale partije koje podržavaju kapitalizam.

U Srbiji su na izborima su pobijedili komunisti koji su i prije vladali. Poslije toga Srbija je kočila prozapadne reforme u Jugoslaviji. Tada sam primijetio da su zapadni političari i mediji podržavali prozapadno orijentirane republike i optuživali Srbe za probleme u kojima se Jugoslavija našla.

Takva pristranost je bila rezultat zavjere koja je imala za cilj posvađati narode i oslabiti ih politički i ekonomski. To se i dogodilo. Poslije toga konspiratori su zavladati nad teritorijem bivše Jugoslavije i jeftino preuzeli resurse koje su svi narodi Jugoslavije stvarali. O uzrocima raspada Jugoslavije sam detaljno pisao u članku “Moj dug Jugoslaviji”.

Ljudi uviđaju da se u svijetu događaju nepravde. Mnoga sredstva javnog informiranja optužuju korporacije da vladaju svijetom i čine nepravdu, ali ne optužuju ljude koji vladaju uz pomoć korporacija. Mediji tako prihvaćaju da se ništa protiv tih vladara ne može učiniti. Nositelji konspiracije vole takve članke jer šire apatiju u društvu. Ja sam uvidio da su optužbe protiv korporacija beskorisne i da je potrebno pronaći ljude koji vuku korist od vladavine nad korporacijama da bi ih bilo moguće zaustaviti.

Prije jedno deset godina sam se pitao tko to ima tako veliku moć da može uništiti Jugoslaviju? Istraživanjem sam došao do zaključka da svi putovi vode prema porodici Rothschild iako je ona vrlo neeksponirana. Obitelj Rothschild tajno vlada zapadnim svijetom tako da je nitko za to ne može optužiti.

Nitko je ne može smijeniti s vlasti. Nije li to cilj zavjere? U to vrijeme sam primijetio da mnogi religiozni ljudi vjeruju da dolazi sudnji dan pa su nagađali tko bi mogao biti Antikrist? Sumnjali su i George Soros-a , princa Charlesa, čak i Papu. Pokušao sam iskoristiti interes kršćana pa sam u članku “Da li je Antikrist stigao?” objavljenom 2003 godine ukazao da bi Jacob Rothschild mogao biti Antikrist.

Obitelj Rothschild je još u devetnaestom stoljeću postala uvjerljivo najbogatija porodica svijeta i zasigurno je imala apetite da zavlada cijelim svijetom. Poučena praksom da su vladari najčešće nepopularni i da tu činjenicu mogu platiti i glavom, oni su odlučili da se povuku s javne scene i da zavladaju svijetom tajno. Oni kriju svoju moć iza velike hijerarhijske strukture agenata koji ih zastupaju u vlasništvu nad najvećim svjetskim kompanijama. To vlasništvo uključuje najveće banke, najprofitabilnije kompanije i najutjecajnije medije.

Jedan od značajnih agenata obitelji Rothschild je George Soros . Prikazujući sebe kao “velikog dobrotvora” pomagao je reforme u Istočnoj Europi poklonivši tim zemljama oko milijardu dolara kroz njegovu organizaciju “Otvoreno društvo”. Naziv koji je dao svojoj organizaciji je u najmanju ruku vrlo bezobrazan jer je on jedan od istaknutih članova najzatvorenijeg društva. On je pirat koji je zbog vlastite pohlepe unesrećio mnoge zemlje i narode. O tome je pisao William Endahl u članku: The Secret Financial Network Behind “Wizard” George Soros . Članak prikazuje i vezu Soros-Rothschild.

Možete li vi ljudi koji ne vjerujete u urote, odgovoriti zašto je Soros poklonio milijardu dolara zemljama Istočne Europe? Ja ću vam odgovoriti. To nije bio poklon već velika prijevara pomoću koje su agenti tajne organizacije obitelji Rothschild prisvojili bogatstva zemalja Istočne Europe. Dokaza nemam. Ali ako vi ljudi mislite da je pirat Soros poklonio milijardu dolara zemljama Istočne Europe da bi dozvolio bilo kome da se tamo obogati onda je zavjera Rothschilda jako uspješno formirala način na koji razmišljate.

Soros je uz pomoć donacija u zemljama Istočne Europe propagirao kapitalizam kao idealan sustav i korumpirao je političare. To je omogućilo drugim agentima Rothschilda da jeftino otkupe državno vlasništvo tih zemalja. Tako je uložena milijarda zaradila bilione dolara. Samo se tako može ispravno tumačiti Sorosa “filantropija”. To je bio organizirani kriminal. Obogatili su se i poneki domaći ljudi koji vode Rothschildove tvrtke u tim zemljama ali oni su uglavnom samo agenti koji rade za proviziju.

Rothschildi odlučuju o tome za koga će ljudi glasovati na izborima ulaganjem velike količine novca u političke stranke koje im više odgovaraju i njihovom promocijom pomoću medija koje imaju pod kontrolom. Ali njima nije ni važno tko će pobijediti jer oni preko svojih agenata financiraju sve utjecajne partije u svijetu koje slijede njihove interese. Tako osiguravaju da će politika koja njima odgovara biti prihvaćena gdje god je prihvaćena liberalna demokracija u svijetu. Na nedavnim izborima za predsjednika SAD obje dominantne stranke su potrošile po milijardu dolara. Bilo je i drugih kandidata za predsjednika države, ali Amerikanci čak nisu znali da oni postoje. Gdje je tu demokracija?

Vrlo rijetko se događa da se stvari ne odvijaju onako kako su Rothschildi zamislili. Ali događa se. Srbi su primjerice 10 godina pružali otpor Rothschildima u napadu na Jugoslaviju. Zato su Rothschildi odlučili da izvrše oružanu agresiju na Jugoslaviju uz pomoć NATO saveza. Predsjednik Clinton se suprotstavljao toj namjeri shvativši da bi ta agresija bila čisti kriminal. Onda su mu agenti Rothschilda namjestili slučaj Lewinsky i ucenili su ga da će ga smijeniti s položaja ako ne naredi agresiju na Jugoslaviju. Clintonu je naravno bila draža njegova pozicija nego životi tisuća ljudi pa je naredio napad na Jugoslaviju. Odmah poslije njegovog pristanka slučaj Lewinsky je potpuno zaboravljen. Pogledajte kronologiju tih zbivanja CNN-a .

Da bi spriječili svaki otpor budućeg predsjednika SAD, Rothschildi su izabrali čovjeka koji je bio potpuno na njihovoj liniji – George Bush-a mlađeg. Ja bih rekao da je on bio i previše na njihovoj liniji pa je nanio veliku štetu Americi. Postoji jedna teorija zavjere koja tvrdi da je Bushova vlada izvela napad na nebodere blizance u New York-u 11.rujna.2001. da bi dobila izgovor za napade na Irak i Afganistan, zemlje bogatih rudama. Siguran sam da predsjednik Bush nije o tome ništa znao jer je bio iznenađen i vrlo je nespretno reagirao kada je čuo da su zrakoplovi udarili u Svjetski trgovački centar. Ali mnoge teorije zavjere su puštene u optjecaj koje tvrde da je američka vlada postavila eksploziv u Svjetskom trgovačkom centru. Pronađeni su čak stručnjaci koji tvrde da je zgrada broj 7 porušena eksplozivom. To nije točno.

Čelična konstrukcija je jako osjetljiva na poremećaje naprezanja. Ako joj samo jedan stup popusti uslijed velike temperature zgrada će pasti na isti način kao i da je porušena eksplozivom. Neuvjerljivi teorije zavjere stvaraju suprotan efekt pa ljudi odbacuju teorije zavjere kao neostvarive u današnjem “razvijenom demokratskom društvu”. I to je dio zavjere Rothschild-a. Mediji danas namjerno indoktriniraju ljude pogrešnim informacijama i plitkim vrijednostima jer dezinformirani i glupavi ljudi su poslušni i ne pružaju otpor.

Sa druge strane prave konspiracije nitko ne istražuje. Američki general, Wesley Clark je u emisiji Democracy Now od 2007/2/3, izjavio da je Pentagon odmah poslije 9-11 planirao napad na Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Libiju, Somaliju, Sudan i Iran. Nije li to dovoljan dokaz da zavjera postoji?

Izjava generala američke vojske nije probudila nikakav interes američkog pravosuđa niti medija. Zašto?

Zato što su i američko pravosuđe i mediji pod kontrolom obitelji Rothschild. Ako fizički napadnete nekog čovjeka vi ćete najvjerojatnije završiti u zatvoru, ako napadnete Irak i Afganistan, pobijete stotine tisuća ljudi da bi opljačkali njihove resurse ništa vam se neće dogoditi. Ne može to tako. Obzirom da sam jako dobro upućen kako je izvršena agresija na Jugoslaviju, u kriminalnoj agresiji na Irak i Afganistan sam prepoznao rukopis obitelji Rothschild.

Da bi smanjio nezadovoljstvo ljudi u SAD uzrokovanim lošom politikom Georgea Busha mlađeg, Rothschildi su uz pomoć svog agenta Davida Rockefellera odabrali humanog i inteligentnog Barack Obam-u za predsjednika. On je kao humani čovjek privukao američku ljevicu i pokušao odstraniti probleme koje je desno orijentirani Bush izgradio u Americi. Ali on nije ni približno dovoljno jak da bi u tome mogao uspjeti. Obama je upravo uoči nominacije za predsjednika SAD diplomirao pravo na Harvardu. Osobe koje završe studij moraju biti poslušni sljedbenici autoriteta inače ne bi mogli završiti studije. Rothschildi su znali da mogu relativno lako manipulirati mladog Obamu i zato su ga izabrali.

Rothschildi su od uzornog studenta prava koji vjeruje da je svatko nevin dok sud ne dokaže da je kriv, napravili kriminalca i ubojicu. Obama je potpisao nalog za ubojstvo Osama Bin Laden-a i tako je pljunuo na vlastitu diplomu. Zašto je to učinio? On je pao pod pritiskom medija i službenika američke vlade koji ga okružuju, koji su svi do jednoga pod kontrolom Rothschilda jer u suprotnom ne bi mogli biti na poziciji koju drže. Mene nitko nije uvjerio da Osama Bin Laden ima ikakve veze s terorističkim akcijama koje mu se pripisuju. Ako ste primijetili sve najteže optužbe medija su dokazano samo stavljanjem njegove slike na televiziji. Moguće je da je ubojstvo bilo zatvaranje usta čovjeka koji je nepravedno optužen od strane Rothschilda.

Amerika pod pritiskom Rothschilda ubija ljude po svijetu pod izgovorom da tako širi demokraciju i ljudska prava. To je laž, tu se radi samo o pokoravanju neposlušnih zemalja. Obama svakodnevno šalje u Afganistan bespilotne letjelice koje ubijaju ljude. To je terorizam. Možete li zamisliti afganistanske bespilotne letjelice koje lete iznad SAD i ubijaju ljude zato što Amerika nije demokratska država?

Ostali predsjednici država “razvijenog” zapada su također korumpirani ili nesposobni zato što drugačiji ljudi nemaju pristup do takvih pozicija. Rothschildi su osnovali Bilderberg grupu. To je privatna organizacija u kojoj se otvoreno regrutiraju i ideološki usmjeravaju lideri zapadnog svijeta. Zato ne čudi da su predsjednici Velike Britanije, Francuske, Italije, Turske nedavno prihvatili pobunjenike u Siriji kao legalne predstavnike vlasti. To je kriminal. Te pobunjenike je tajno kreirala porodica Rothschild sa ciljem da zavlada Sirijom. Tako obitelj Rothschild mijenja neposlušnu vlast neovisnih država. Tako nastavljaju nasilno otimanje svih resursa ovog svijeta koje nemaju pod kontrolom.

Ja sam prije nekoliko godina na televiziji vidio izraelskog premijera Netanyahua koji je rekao na engleskom jeziku: “Ništa ne brinite mi kontroliramo američku vladu” . Jedan inteligentan čovjek sebi ne može dopustiti takvu arogantnu izjavu ukoliko proces porobljavanja američkog društva nije završen. Netanyahu ipak nije rekao istinu jer ne kontrolira Izrael Američku vladu već obitelj Rothschild. Rothschildi kontroliraju i američki parlament preko organizacije AIPAC (The American Israel Public Affairs Committee). Ako im se neki senator ili predstavnik naroda suprotstavi on više neće biti političar jer će ga moć koju AIPAC posjeduje smijeniti i to političari znaju. Amerika je kolonija .

Savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika SAD, Jimmy Cartera, Zbigniew Brzezinski je nedavno izjavio:

“Ne mislim da postoji obveza SAD da kao glupa mula slijedi sve što god Izraelci čine. Ja mislim da SAD imaju pravo na svoju vlastitu nacionalnu sigurnosnu politiku. “Čitajući ove retke imam dojam da taj čovjek, koji je bio na visokoj funkciji u SAD, ne zna da je SAD kolonija.

Rothschildi također kontroliraju i pravosudne organe zapadnih zemalja. Oni su uspostavili međunarodni sud u Haagu kako bi sudili narodima koji im se suprotstave. Taj sud je kriminal za sebe i sramota današnjeg društva. James Bissett bivši kanadski veleposlanik u Jugoslaviji tvrdi da George Soros, agent obitelji Rothschild, financira Međunarodni sud u Haagu. Jacob Rothschild bi trebao biti optužen za zlo koje čini ali to naravno nije moguće sa korumpiranim sudstvom. Osim toga nitko ne zna da je on odgovoran i zato neometeno čini zlo u svijetu.

Ukratko, moć korumpira i dokle god bude postojala moć nad ljudima postojaće i korupcija. Ja sam u svojoj knjizi “Humanizam” predložio ukidanje moći čovjeka nad čovjekom. To je jedini način da se izgradi dobra budućnost čovječanstva, ali takav sustav moćni i korumpirani ljudi ne prihvaćaju. Ostali su u tolikoj mjeri indoktrinirani sustavom obrazovanja i medijima da ne prepoznaju blagodeti sustava koji sam predložio.

Konspiracija je zahvatila i znanost. Negdje početkom ove godine sam gledao video zapis sa konferencije “Instituta za nov način ekonomskog razmišljanja”. U tom zapisu je George Soros pozvao sve ekonomske škole, uključujući marksističku, pridonijeti nalaženju izlaza iz gospodarske krize.

Poziv nije iskren jer da jest, oni bi analizirali moje ekonomske ideje koje sam im ponudio ali to im ne pada na pamet. Ali zašto Soros poziva markiste kada zna da su oni najveći neprijatelji kapitalizma? Tada sam shvatio da se oni ne plaše marksista. Vjerojatno 1/2 profesora sociologije na Zapadu su marksisti. Oni otvoreno predaju marksističku filozofiju po sveučilištima što nikako ne bi bilo moguće da marksizam na bilo koji način može ugroziti kapitalizam. Ja sam duboko uvjeren da Rothschildi svjesnom manipulacijom stavljaju marksistički orijentirane profesore na pogrešan put. Na taj način su smanjili mogućnost nastanka dobrog lijevog društvenog sustava koji bi mogao pobijediti kapitalizam.

Ta zavjera je uspostavljena odavno. Navodno se Lenjin vratio iz progonstva u Rusiju s koferima punim novca. Razlog? Ruski Car Nikolaj Romanov se zamjerio Rothschildima zato što je dao potporu američkoj vladi u sukobu sa engleskom bankom. Osim toga ruski Car je navodno otplatio dug međunarodnim bankarima i nije se želio dalje zaduživati ​​što je bilo dovoljno da Rothschildi financiraju revoluciju. Upravo se isto događa Siriji. To je moguće samo zato što nikome ne pada na pamet da iza svega toga stoji obitelj Rothschild. Oni ostvaruju svoje interese pomoću zločina zato što ih nitko ne može povezati s tim zločinima.

Rothschildi su nametnuli sustav obrazovanja koji zaglupljuje ljude, osobito autoritete. U svom posljednjem članku “Homoseksualnost” sam prikazao kako Rothschildi podržavaju znanstvenike koji razvijaju besmislene teorije. Nakon toga studenti moraju prihvatiti takve teorije ukoliko žele položiti ispite. Tako se proizvode nesposobni intelektualci. Tako Rothschildi proizvode nemoćne i beskorisne znanosti. Znanstvenici duboko indoktrinirani pogrešnim znanjem ne mogu unaprijediti svijet niti shvatiti i prihvatiti napredne ideje. Zato svijet ne može naprijed.

Zavjera je zahvatila i proizvodnju hrane. U članku “Epilog” napisao sam da postoje indicije prema kojima obitelj Rothschild svjesno truje ljude hranom kako bi proizveli hranu jeftinije, i više zaposlili zdravstvenu i farmaceutsku industriju nad kojom također imaju kontrolu. Nadalje, zdravstvena i farmaceutska industrija se ne trude dovoljno iskreno izliječiti ljude jer zdravi ljudi ne troše novac na liječenje. Postoje indicije da Rothschildi svjesno truju ljude hranom da bi smanjili populaciju planete zemlje. William Endahl je u svojoj knjizi “Sjeme uništenja” napisao da je širenje genetski modificiranih usjeva i hrane danas toliko uhvatilo maha po cijelome svijetu da ga se može i mora proglasiti “genocidom, zločinom protiv čovječnosti”.

Zavjera Rothschilda je zahvatila svaku poru današnjeg društva. Ona nije poznata javnosti zato što je potpuno skrivena. Moguće je da samo Jacob Rothschild ima uvid u cijelu zavjeru. Ja vjerujem da njegova žena misli da je on samo uspješan poslovan čovjek. Čak ni njegov sin Nathaniel donedavno nije znao koliko mu je otac moćan. Kad je saznao da će naslijediti njegovu moć, odjednom je od neodgovornog pustolova nekim čudom postao jako uspješan “samostalan” biznismen. Naravno uži krug njegove obitelji je najvjerojatnije upućen u zavjeru kao i još nekoliko članova drugih obitelji, uključujući naravno David Rockefeller-a koji vlada u ime Rothschilda nad Sjedinjenim Američkim Državama. U hijerarhiji ispod njih nitko, ponavljam baš nitko, vjerujem čak ni Soros, ne zna koliko je Jacob Rothschild stvarno moćan. Zato zavjera i ostaje neotkrivena.

Kako smo tkrili koliko je Jacob Rothschild moćan? Negdje na prelasku tisućljeća smo postali uvjereni da Rothschildi vladaju zapadnim svijetom proučavajući dokumente preko interneta. Mnogi dokumenti kao i rodoslovlje obitelji Rothschild ukazuju da londonski ogranak upravlja cijelom obitelji. Mnoštvo izjava, članaka i dokumenata ukazuju da je Jacob šef londonskog ogranka. Iz toga proizlazi da je Jacob Rothschild tajni vladar svijeta. I on najviše odgovara toj ulozi kao povučen čovjek poznat najviše po ljubavi prema umjetninama i cvijeću. Tu sliku je naravno izgradio zato da nitko ne bi mogao pomisliti da bi on mogao biti vođa svjetske zavjere. Nemamo čvrste dokaze protiv Jacob Rothschild-aa zato jer ih je nemoguće sakupiti bez pomoći državne vlasti. Državne vlasti su korumpirane, nesposobne ili preplašene moći korporacija i ne pada im na pamet da traže dokaze i optuže Jacob Rothschild-a. Situacija u svijetu je sve lošija i zato sam se odlučio djelovati.
 

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com,youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12453"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Bliži se padobransko prisilno spuštanje Republike Hrvatske u Europsku Uniju, totalitarnu organizaciju u kojoj javnost ne zna tko njome upravlja. Još davno je Međunarodna Financijska Oligarhija, MFO pokrenula plan Novus Ordo Seclorum (Novi Svjetski Poredak). Plan stvaranja jedne jedine svjetske države na čijem vrhu sjedi MFO.

Plan je stvoriti više velikih regionalnih integracijskih sistema (Unija) i to u Europi, Aziji (tri), u Africi (tri, od toga jedan arapski drugi crnački i centralni), u Americi također tri, NAFTA (SAD, Kanada, Meksiko, plan je provaljen pa se čeka druga prilika), Karipska regija te južna Amerika, zatim Australija i oceanija. U shemi ima više razrađenih scenarija koji su vrlo fleksibilni kako bi se prilagodili novonastaloj situaciji prema potrebi.

Agresivno provođenje plana već godinama pratimo svaki dan na televiziji. Primjer dizanja ‘Demokratskih revolucija’ u svim arapskim zemljama (Tunis, Mroko, Egipat, Libija, Sudan itd), ne prezajući od likvidacije talibanskog režima u Afganistanu, Sadamovog u Iraku, Gadafijevog u Libiji i pokušaja svragavanja režima Asada u Siriji.

Daljnji plan je jasno izrečena otvorena javna najava rata u Iranu, Siriji i Sjevernoj Koreji. Plan koji provode te iste članice koje svijetu prodaju parolu o ujedinjenju Europe da ne bi bilo rata. Sve novoosnovane Unije poslije će povezati u jednu konfederaciju, državu, čiji organizacijski oblik Ujedinjene Nacije već djeluju od 1945. godine.

Demokratsko biranje vlasti u EU

U takozvanoj demokratskoj tvorevini organizaciji Europskoj Uniji, članovi Europske Komisije (čitaj EU Vlade) pažljivo se godinama prate, analizira se njihovo ponašanje, navike, političko djelovanje, sklonosti, izvršavanje zadanih zadataka i najvažnije poslušnost.

Eklatantan noviji primjer kako prolazi neposlušni kadar je namještena seks afera direktoru MMF-a Dominique Strauss Khannu koji je pokušao uvesti neke reforme u MMF, bez odobrenja MFO, a koje su bile protivne njihovom planu svjetske krize iz kolovoza 2008. godine.

Khann je bio uhićen zbog silovanja sobarice, za koju je na američkom sudu naknadno utvrđeno da je dobila 100.000 $ za taj čin, a na položaj direktora MMF-a je morao dati ostavku, a politička karijera kandidata za predsjednika Francuske je bila uništena. Nakon svih mogućih provjera članovi Komisije se odabiru na tajnim sastancima MFO-a i tek tada budu predloženi na tu visoku funkciju.

Demokratska floskula zastupljenosti i donošenja odluka svih država članica u EU Parlamentu, u stvarnosti, se svodi samo na dizanje ruku parlamentaraca za pripremljene gotove odluke Europske Komisije. Praktički parlamentaci ne mogu utjecati na nikakvo donošenje odluka.

Isto tako 12 naših parlamentaraca u EU parlamentu će samo primati plaću od ukupno 15.000 eura, a sa dodacima i više od 20.000 eura, a njihova aktivnost će biti manja nego u Hrvatskom Saboru gdje je za vrijeme sjednica gotovo uvijek prazna dvorana. Samo što će u Bruxelles svakako svi putovati na sjednice Parlamenta jer će tako ostvarivati lijepu svotu putnih troškova i dnevnica u eurima. Yes, Thank you very much, što bi rekla jedna naša EU parlamentarka.

Stvaranje Europske Unije

Danas svi s ponosom prepričavaju lansiranu lažnu priču o stvaranju Europske Unije, Roberta Schumana francuskog ministra vanjskih poslova prema čijem je planu stvorena Europska zajednica za ugljen i čelik 1951. g. s tobožnjom vizijom da stvori jedinstveno tržište putem Zajednice za ugljen i čelik šest država: Francuske, Njemačke, Nizozemske, Belgije, Luksemburga i Italije.

Podmetnuli su kao povod za ujedinjenje u Europsku Zajednicu inicijativu francuskog ministra koji je u stvarnosti bio samo jedan od izvršilaca gotovog scenaria početka stvaranja Europske Zajednice (Unije), nakon što je uspješno proveden plan MFO-a stvaranja Ujedinjenih Nacija 1945. g. u San Franciscu. Jedna od prvih integracijskih tvorevina MFO je Europska Unija.

Još je Lav Trocki kojem je predsjednik SAD-a Woodrov Wilson izdao američku putovnicu i financirao njegov put u Rusiju da organizira Crvenu Armiju i pomogne provesti Lenjinovu Revoluciju, držao vatrene govore cvenoarmejcima i radnicima zajedno sa Vladimirom Iljičom Lenjinom i Felixom Dzeržinskim (šefom tajne policije Čekista poslije KGB) o Ujedinjenim Europskim Državama.

Tako ispada po današnjim autorima povijesti stvaranja Europske Zajednice (Unije), Robert Schuman je još kao dijete pisao govore Lenjinu, Trockom i Dzeržinskom, Taftu, Buchananu, Warburgu, Wilsonu, Schiffu, Dullesu, a ne daj bože Rotschildu, Milneru, Housu ili Parvusu.

O provedbi Novog Svjetskog Poretka izjašnjavali su se svi od predsjednika SAD-a Williama Tafta 1912. g., engleske kraljice, Richarda Nixona do predsjednika Busha seniora i juniora i mnogi drugi.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata MFO je provela plan stvaranja Atlanskog ( Zapadnog ) bloka (ugovor iz 1942. g.) pod parolom mira u Europi i cilja da se onemogući novi rat između Britanije, Francuske i Njemačke putem integracije industrija koje su u stvarnosti bile ključne za vođenje rata, što je bilo upereno protiv starog neprijatelja carske Rusije, a sada novog neprijatelja SSSR-a koji je iz rata izašao znatno snažniji i jači a pod čijom dominacijom se od 1945. g. našla cijela Istočna Europa.

Dokaz za drugu masonsku laž je eklatantana činjenica da su tek nakon raspada SSSR-a i Varšavskog pakta 1991. g. sve Europske Zajednice dobile nalog MFO i najedanput se vrlo brzo udružile u Europsku Uniju i pokušale donijeti 2005. g. Europski Ustav, što im nije uspjelo (Francuzi su hvala bogu ispali dobri nacionalisti) pa su brzo pronašli modus u rješenju Lisabonskog Sporazuma koji je potpisan nakon dugih natezanja sa Irskom tek u studenom 2009. g. kojeg zovu Mali ustav EU.

Prema njemu se smanjuje broj povjerenika Europske komisije sa 27 na 18, (ma baš kada mi ulazimo), a u sustavu glasanja ukida se konsenzus (što znači, ako se i ne slažete oni će izglasati). Belgijski premijer Herman van Rompuy izabran je za predsjednika Europskog Vijeća, a britanska barunica Chatherine Ashton za predsjednicu Službe za vanjsku i sigurnosnu politiku (ministar vanjskih poslova) Europske Komisije.

Sloboda kretanja roba

Sloboda kretanja Roba je jedna od ‘Četiriju Sloboda’ kako se hvale na sva usta u EU i ‘Četiri Stupa’ na kojima počiva Europska Unija. Kako to gordo zvuči rekao bi Maksim Gorki.

Pristaše EU nas uvjeravaju da je upravo ova sloboda naša šansa da izađemo na tržište od 500 milijuna potrošača. Kao prvo ta ‘Četiri Stupa slobode’ su dio plana MFO-a i projekta Novus Ordo Seclorum kako bi oni zavladali cijelim svjetskim tržištem bez ograničenja.

Ekonomski gledano složio bi se sa njima kada bi Hrvatska bila visokorazvijena industrijska zemlja kao Njemačka, da bi nam to moglo koristiti. Ali da vidimo što su nam paralelno ‘naši prijatelji’ iz EU pripremili da možemo koristiti taj jedan stup slobode Roba.

Od početka samostalnosti u Hrvatsku su dolazili svjetski ekonomisti kao Jeffrey Sachs kojeg su MFO i masoni dobro platili, a koji je tvorac šok terapije, doktrine neoliberalizma, tu su i plaćenici stručnjaci MMF-a, Svjetske banke i drugi.

Kapitalistička Hrvatska država povukla je prvi potez podržavljenja ‘Društvene imovine’, koja je bila privatna imovina svih Hrvatskih građana, pod izgovorom da nije bilo titulara vlasništva.

Kao prvo to je gnjusna laž, kao drugo to je bila državna pljačka privatnog vlasništva Hrvatskog naroda. Podsjećamo vas da je ‘Privatno vlasništvo’ u kapitalizmu ‘Svetinja’.

Masoni su u Hrvatsku donijeli Doktrinu rasprodaje državne imovine gdje nas 21 godinu uvjeravaju da je dobro sve rasprodati jer će stranci ‘strateški partneri’ (masonski termin star preko tristo godina) bolje raspolagati sa našom imovinom nego mi sami i nastavljaju sa nebulozom ‘bit ćete bogatiji’.

Tako su za 21 godinu samostalnosti Hrvatske uspjeli provesti Doktrinu deindustrijalizacije i uništiti 90% privredne proizvodnje, tvornice zatvoriti, a imovinu rasprodati svojim i stranim prijateljima.

Tisuće radnika ostalo je na cesti, a taj proces se dalje nastavlja nesmiljenom žestinom, što dnevno gledamo na televiziji (proteste radnika Kamenskog, Konstruktora, Gredelja itd).

Tako je u Hrvatskoj ostalo ovo malo tvornica koje posluju i brodogradnja koja je svaki dan na tapeti da se mora privatizirati (čitaj likvidirati ).

Pogledajmo što to Hrvatska može izvoziti u EU. Od 9 mlrd. eura izvoza, 5,4 mlrd. su usluge, a svega 3,6 mlrd eura su robe. To je kap u moru.

Od toga izvoza milijardu kuna je ove godine bio izvoz zlata. Što je također pljačka osiromašenog naroda koji rasprodaje svoje obiteljsko zlato (lančiće, prstenje …) da se može prehraniti i plaćati režije. Na redu su stanovi, kuće, zemlja.

Zašto je to tako? Zato što Hrvatska nema tvornica pa nema roba i nema što izvoziti. A Vlada ide na ruku uvoznom lobiju, pa je skoro sva industrijska proizvodnja nestala, a kako vidimo sada će nestati i sva poljoprivredna proizvodnja, jer i seljaci štrajkaju, ali su prisiljeni zatvarati farme.

Kada su svu proizvodnju uništitli, a tvornice zatvorili, naši ‘prijatelji iz Bruxellesa’ sada nam velikodušno nude jedan od njihovih stupova slobode, Robe.

Carinska Unija

Daljnja pogodnost je Carinska unija, koja nas oslobađa plaćanja carina na uvoz i izvoz. To bi bilo dobro da Hrvatska ima roba i da možemo slobodno konkurirati na tržištu, ali mi roba za izvoz nemamo.

Članice Unije su prije toga zaštitili svoje robe harmonizacijom i svim mogućim kvotama i barijerama, a mi kao posljednji koji ulazimo u ovom ciklusu nemamo izbora.

Otvoreno su nam rekli da su prema nama stroži nego prema drugima i da moramo prihvatiti sve što su ostale članice, njih 27, prije nas dogovorile. Umjesto da ih pošaljemo k vragu naši pregovarači sve šutke potpisuju. O nekim ustupcima Hrvatskoj nema ni govora.

Linić će biti iznenađen jer će se prihodi od PDV-a prepoloviti

Ovdje će biti najviše štete za državni proračun Hrvatske jer će se PDV obračunavati u zemlji prodavaoca, osim na više od godišnjeg cenzusa od 35.000 do 100.000 eura, ali o tom potom. Kako će to izgledati u praksi.

Tako da će Hrvatski proračun izgubiti oko 60% sredstava od PDV-a iz uvoza, koji će se obračunavati u zemlji prodavaoca, kao i razne oblike trošarina jer naš porezni ured neće imati nikakvu kontrolu nad robom (kako vidimo nema kontrolu ni kod kuće) koju će Hrvatski građani kupovati u zemljama članicama EU.

Vi ćete moći slobodno otići u Njemačku i kupiti televizor (ili neku drugu robu) i dovesti ga u Hrvatsku, ali PDV neće stići na račun Ministarstva Financija, već će ostati u Njemačkoj kuda i pripada.

Zato će ministar Linić pokušati izmisliti način da razliku opet naplati kod naroda sa novim poreznim zakonom. Vjerojatno pod parolom pa vidite da su građani bogati idu van kupovati televizore. Poglavlje pregovara Roba zaključeno još 19. travnja 2010. godine.

Reforme koje je Vlada obećala da će srediti i pripremiti do ulaska 1.srpnja 2013. g. nitko živ ne spominje, nadaju se milijardama eura iz fondova EU za koje nemaju spremne nikakve programe, pa niti ta sredstva nisu u stanju preuzeti kao na primjer Poljska, pa nisu ovi u Bruxellesu mutavi poznaju oni naše političare.

Ja nisam europskeptik, ja sam protivnik totalitarne organizacije Europske Unije koja je sada u totalnom financijslom kolapsu. A politikom štednje, čitaj pljačkanja širokih narodnih masa dovela do siromaštva cijelu Europu.

Koje konkretne promjene nam donosi 1.srpnja 2013. g. Pa kuda mi to idemo, imamo i svoga sr…. preko glave, a ne da jedemo tuđe. Dovoljno je pogledati na satelitu TV stanice Španjolske, Portugala, Njemačke, Francuske, Grčke, pa čak Britanije i drugih zemalja kako totalitarna policija bjesomućno tuće i mlati demonstrante koji protestiraju protiv siromaštva.

Ja jesam građanin Europe i volim svoj kontinent, ali sam protivnik takve totalitarne organizacije EU u kojoj nitko ne zna tko s nama upravlja. Aleluja.
 
 
izvor: dnevno.hr/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11643"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]