Stručnjaci se u posljednjih dvije-tri godine predomišljaju u tumačenju klimatskih promjena, sudeći po člancima o najnovijim istraživanjima objavljenim u američkom magazinu New Science.

Stručnjaci mijenjaju priču o globalnom zagrijavanju i pojavljuju se mišljenja da čovjek nije glavni krivac za promjenu meteoroloških prilika na Zemlji.

Donedavno su eksperti bili isključivi i tvrdili da je čovjek emisijom plinova s ​​efektom staklenika glavni krivac što se klima mijenja. Javnosti je plasirano bezbroj informacija o neizbježnoj promjeni klime, a nije se čulo drugačije mišljenje. Uz sve to, nakon bezbroj rasprava i dokaza o tome da globalno zagrijavanje ne postoji, globalisti su našli novi naziv za istu stvar – klimatske promjene.

Pentagon u tajnom izvještaju iznosi dramatične procjene o budućnosti planeta kojoj prijeti globalna katastrofa, pogibije milijuna ljudi u ratovima, od gladi i elementarnih nepogoda, piše “Observer”. Posebno indikativno jeste ponašanje Amerike, kada znamo da jedino SAD, inače jedan od najvećih zagađivača atmosfere tvorničkim dimnjacima, nisu htjele potpisati Sporazum iz Kyota, kojim se većina svjetskih emitera štetnih tvari (170 zemalja) obvezala smanjiti ispuštanje plinova u atmosferu. O čemu je riječ?

“O sve većem upetljavanja politike i u sferu klime” – smatra Nedeljko Todorović, meteorolog i istraživač klimatskih promjena iz Beograda. Dodaje da je riječ o borbi za “kontrolu” u području klime zbog profita.

U članku “Usporavanje klime”, u magazinu “New Scientist”, piše da je globalno zagrijavanje usporeno.

“Moćni vjetrovi na Pacifiku u velikoj su mjeri odgovorni za nedavno uočena usporavanja globalnog zagrijavanja. Intenzivni vjetrovi potaknuli su toplinu da ona prosto nestaje u oceanima, zaključili su istraživači Sveučilišta Novog Južnog Walesa u Sydneyu, u Australiji, u veljači ove godine. Ali, čim vjetrovi počnu jenjavati, toplina će se opet raširiti po atmosferi “, uvjereni su oni.

Vrijeme i klima ne slušaju teoretiziranje. Temperatura na globalnoj razini posustaje u porastu u posljednjih šesnaest godina – kaže beogradski meteorolog Nedeljko Todorović, u komentaru aktualnih informacija iz svijeta o klimatskim promjenama.

Dodaje da postoje oscilacije, temperatura malo opada pa neznatno raste, kao i većina meteoroloških parametara, što je uočeno u razdoblju redovitih mjerenja. Primijećeni su periodi ponavljanja, periodičnosti, oscilacija parametara, pa su tako u stručnoj literaturi odavno prisutni pojmovi NAO (Sjevernoatlanska oscilacija), PDO (Pacifička dekadna oscilacija) i drugi. Većina oscilacija su na približno 60 godina.

Sada, kada se uočavaju praznine u trendu porasta temperature, pokušavaju to obrazložiti na mnoge načine. Kažu da je jaka zima upravo dokaz o globalnom zagrijavanju, da su vjetrovi nad oceanima dvostruko jači, što predstavlja nestvarnu tvrdnju.

Ni sada, kada je uočeno usporavanje zagrijavanja, klimatski “stručnjaci” ne odstupaju od svoje teorije i prognoza. Ali, najzanimljivije je da se sve te priče zamjenjuju polako pričom o antropogenom utjecaju na klimu.

Ne bi bilo čudno da za neku godinu nazovieksperti daju priopćenje da je sustavnim radom na smanjenju emisije plinova s ​​efektom staklenika uspješno zaustavljeno globalno zagrijavanje. Naš sugovornik ocjenjuje da je sve to, nažalost, rezultat pretjeranog miješanja politike u znanost.

Analiza ponovljivosti ukazuje da se toplije ljeto javlja svake tri do četiri godine, zatim na svakih sedam-osam godina i tako dalje.

Ljeto 2012. bilo je rekordno toplo, ljeto 2013. manje, mada iznad prosjeka. Ovo ljeto trebalo bi biti još malo svježije u odnosu na prethodna dva, što je već očito, jer smo već usred najtoplijeg godišnjeg doba.

Uz sve, ne znači da neće biti vrućih dana. Govorim samo o velikoj vjerojatnosti da tako bude jer priroda ne priznaje naše prognoze i procjene, česta su iznenađenja.

Pored toga, postoje periodi od 30 do 35 godina s češćom pojavom vrućih ljeta, pa zatim razdoblje od 30 do 35 godina s češćim hladnijim ljetima. Svaki meteorološki parametar ima svoje cikluse. I tako desetljećima i stoljećima.

U srednjem vijeku postojalo je nekoliko malih “ledenih doba”, prije i poslije toga – malo topliji periodi. Temperatura između njih ima amplitudu oko dva stupnja, dakle plus-minus jedan stupanj. U posljednjih 12.000 godina, od kraja posljednjeg ledenog doba, klima se suštinski nije mijenjala.

Događaju se stalne manje oscilacije meteoroloških i klimatskih parametara, ali i pojava ekstremnih vrijednosti kao sastavni dio meteoroloških fenomena…
 

 

 
(politika, youtube.com/uredio: nsp)