Američki institut za strateška predviđanja Stratfor procjenjuje da je Balkan još jedna “europska arena” koja će privući pozornost Rusije i Zapada u posljednjem tromjesečju ove godine

Nakon što je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović bila kod kraljice Elizabete, te nakon toga razgovarala sa predsjednikom Europske komisije Jean-Claude Junckerom o Bosni, izjavila je da se međunarodna zajednica ne može fokusirati samo na gospodarske i socijalne procese u BiH, već je potrebno urediti i političke odnose u BiH.

“Treba postaviti neke uvjete koje bi država BiH trebala ispuniti kako bi postala potpuno funkcionalna i na taj način ne samo napredovala na putu u članstvo EU i NATO, nego doista uredila i političke odnose na razini države”, kazala je hrvatska predsjednica nakon sastanka sa svojim mentorima.

“Nakon spornog referenduma u Republici Srpskoj koji je održan unatoč odluci Ustavnog suda BiH, pripreme za daljnje poteze Srba u BiH u cilju učvršćivanja njihove autonomije na uštrb federalnih institucija, dovešt će do tenzija među etničkim skupinama u toj zemlji”, naveo je Stratfor u svojim prognozama za četvrti kvartal 2016.

“To će, ocjenjuje se u tekstu, za sada ostati sukob niskog intenziteta, ali “podrška Moskve srpskom stavu i mogućnost izbijanja etničkih nemira u Bosni pruža Rusiji još jednu arenu za posredovanje u pregovorima s Europljanima i Amerikancima”, smatra američki institut.

U međuvremenu, kako predviđa, Europska unija će vjerojatno dozvoliti zemljama duž balkanske migrantske rute da granice zadrže zatvorenim, kako bi obeshrabrile migrante u pokušaju da dopru do Unije.

Debata u EU će, prognozira Stratfor, krenuti će i u pravcu pružanja veće financijske pomoći zemljama u Africi i na Bliskom istoku, kako bi se tamošnje vlade potaknule da učine više u sprječavanju emigracije stanovništva.

Tijekom posljednjeg tromjesečja 2016. godine, EU će debatirati i o svojoj politici glede Rusije, navodi se u predviđanjima američkog instituta, uz ocjenu da će to, još jednom, iznijeti na vidjelo unutarnje podjele zbog politike tog bloka prema Moskvi, posebno kad je riječ o sankcijama vezanim za krizu u Ukrajini.

“Sankcije će ostati na snazi ​​do kraja godine, ali zamor od sankcija i intenzivno lobiranje Rusije u Europi će potaknuti žustru raspravu o tome kako pristupiti glasovanju o ruskim sankcijama početkom 2017. godine i da li ih djelomično ublažiti u zamjenu za napredak u poštovanju Protokola iz Minska”, naveo je Stratfor.

Američki institut prognozira i da će tri faktora utjecati na zategnute odnose između Rusije i Zapada do kraja 2016. Odlazak predsjednika SAD Barack Obame i njegove administracije, predstojeće glasovanje EU o sankcijama protiv Rusije i ekonomski stres uz raspravu o proračunu u Kremlju.

Moskva će, navodi Stratfor, iskoristiti razjedinjenost EU ishoditi ublažavanje sankcija, apelirajući na zemlje koje su otvorenije za tu mogućnost kao što su Italija, Grčka, Mađarska, Slovačka i Cipar.

“Sjedinjene Države će, međutim, nastaviti pritiskati države članice EU da produže sankcije, sve dok Rusija ne poduzme više koraka u cilju primjene sporazuma iz Minska”, zaključuje američki institut.
 
(vestinet.rs)

AMERIČKI EKONOMSKI ANALITIČAR MICHAEL SNAJDER: KOLAPS SAD-a JE NEIZBJEŽAN ZA ŠEST MJESECI

Javni dug SAD premašio je 19 bilijuna dolara.

Samo od 30. listopada prošle godine – povećan je za više od jednog bilijuna. Međutim, ako se tome dodaju neplaćene obveze za socijalno osiguranje, zdravstvenu zaštitu i mirovine za veterane, iznos američkog duga je na razini od 120 bilijuna dolara.

Ekonomski analitičar Michael Sneider smatra da je financijski kolaps SAD neizbježan “u narednih šest mjeseci”.

Slično misli i doktor Don Boys, bivši član Zastupničkog doma iz Indiane, koji u članku objavljenom u The Patriot Post predlaže sunarodnjacima da se pripreme za nastupajuće teške dane.

Po njegovom mišljenju, svaki Amerikanac (kao i Kanađanin) mora naučiti još jednu profesiju. Tako, odvjetnik mora naučiti kako da pravi tepihe, doktor – kako polira namještaj, prodavatelj – ovladati popravkom bijele tehnike. I, svatko od njih se mora početi baviti vrtlarstvom – ne samo iz zdravstvenih razloga. A crkve trebaju pokrenuti mirovinske projekte.

U svojim predviđanjima Boys nije usamljen.

Jim Rogers, američki milijarder i investitor, u intervjuu za Sophie & Co je upozorio da su SAD – iako su najveća svjetska ekonomija – također najveći svjetski dužnik i da je većina njihovog rasta u posljednjih nekoliko godina zasnovana na pozajmicama i tiskanju novca. On zato podvlači: Netko će morati platiti za sve to, i to će biti katastrofa za sve Amerikance, jer je sada “dug SAD krenuo ka stropu”.

Uzbuna u američkom tisku porasla je nakon objavljivanja članka u listu Time da su “SAD platno nesposobne”. Isti list je izračunao: da na plećima svakog radnosposobnog Amerikanca leži po 43.000 dolara državnog duga.

Reagirajući na ovaj članak, Bloomberg je objavio: “Amerika nije pred stečajem”. Prema njegovim izračunima, javni dug je SAD, naprotiv, umjeren i kontroliran, a zaduživanje države je generalno bilo “iznenađujuće odgovorno”.

Bloomberg posebno ukazuje da dug američke vlade ne znači dug SAD, a i ​​da je to samo trećina javnog duga. Druge dvije trećine pripadaju američkim investitorima. Na taj način, prosječan Amerikanac, ako se pođe od proračuna Time-a, ne bi trebalo platiti 43.000, već ne više od 19.400 dolara. “A to više nije tako strašno, zar ne?” – pita Bloomberg umanjujući i manipulirajući podacima.

Amerikancima bi, očito, trebao biti mnogo lakše nakon ove izjave.

Osim toga, nastavlja agencija, neki novinari govore da dug raste brže od gospodarstva. To je bilo točno za vrijeme Velike depresije, ali to vrijeme je odavno prošlo. Federalni dug sada raste oko 3%, dok gospodarstvo raste – oko 3,45% (oba parametra su nominalna). Drugim riječima, američki deficit je sada u potpunosti kontroliran, tvrdi Bloomberg.

Na listi optimista su autori najveće američke privatne Analitiko-obavještajne tvrtke Stratfor. Po njihovom mišljenju, čak i potencijalno slabljenje dolara neće nauditi zdravlju američkog gospodarstva, jer je dolar – samo jedna od komponenti američke ekonomske hegemonije. Amerikanci ostaju na vrhu zbog utjecaja koji imaju na Međunarodni monetarni fond i Svjetsku banku, kao i zbog toga što je svjetski financijski centar u New Yorku.

Američka dužnička situacija, po mišljenju Stratfora, naravno, može dostići kulminaciju tijekom naredna dva desetljeća (kao u bilo kojoj drugoj velikoj svjetskoj ekonomiji), ali jake strane američkog gospodarstva (koje, međutim, nisu navedene) pomoći će joj da se oporavi.

Global Research predlaže konkretno rješenje za izbavljenje iz dužničke jame. Zadnja karta u rukavu može biti povratak na “zlatni standard” od koga je Nixon odustao još 1971. godine.

Ako je vjerovati američkim analitičarima, SAD su akumulirale veliku količinu zlata tijekom posljednjih 25 godina, i ovaj obrt bi mogao “izbrisati” cijeli američki dug, uključujući i buduće “neispunjene obveze” (ovo se tiče zaduženosti u socijalnoj sferi).

Povratak na “zlatni standard” mogao bi ostaviti zapadni industrijalizirani svijet pod utjecajem Washingtona, ali bi bila izgubljena borba za zemlje u razvoju, koje posjeduju prirodne resurse i koje su meta Zapada. Ove zemlje, “potlačene i kolonizirane” stoljećima, vjerojatno, bi tada pristupile alijansi Kina-Rusija i lišile Zapad potrebnih resursa.

Vratimo se pesimistima. List The Fiscal Time s vjeruje da će promjena američkog predsjednika koja slijedi (u studenom, odnosno siječnju) još više pogoršati ionako tešku situaciju s javnim dugom.

Tako će, stil demokrate Bernija Sandersa na postojeću gomilu dodati “još mnogo bilijuna”, izbor Clintonove dodat će još jedan bilijun “dodatnih troškova” na ratove, a najgora solucija je – republikanac Donald Trump koji obećava ogromno smanjenje poreza.

Prema podacima Centra za poreznu politiku, smanjenje poreza po Trampovom prijedlogu koštalo bi vladu 9,5 bilijuna dolara u narednih 10 godina.

U ovom kontekstu, Trampovo obećanje – dato u intervjuu Fortune da će, ukoliko bude izabran, eliminirati javni dug za 8 godina (odnosno za dva predsjednička mandata) uz pomoć isplate kamata u gotovini – u američkom tisku nije ozbiljno shvaćeno.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Stratfor navodi da je Rusija na avio bazu u Siriji prebacila nove borbene helikoptere Mi-28 i Ka-52, koji mogu vršiti zadatke zaštite objekata, ali i da provode izviđanje, realiziraju spasilačke operacije i pružaju podršku kopnenim snagama

Rusija planira zadržati svoju vojnu nazočnost u Siriji, tvrde stručnjaci privatne istraživačko-analitičke tvrtke Stratfor.

Svoju tvrdnju oni potkrepljuju snimcima avio baze u Latakiji i bazama u luci Tartus od 17. ožujka, na kojima se može vidjeti razvoj infrastrukture vojnih objekata: betoniranje površina, kapitalna izgradnja i podizanje novog kontrolnog punkta.

Dosad je iz Sirije povučeno oko četvrtine ruskog zrakoplovstva, objavio je Stratfor, a prenose mediji.

Nakon što je 14. ožujka objavila da će iz Sirije povući svoju avijaciju, Rusija ipak još nije povukla zrakoplove Su-30 i Su-35 i nastavila je bombardiranje podržavajući sirijske vladine snage u borbama protiv Islamske države oko Palmire, navodi se u istraživanju, a prenose mediji.

Osim toga, Moskva je istaknula da će sustavi PZO ostati na istim položajima, što stručnjaci potvrđuju snimkom aktivne baterije S-400, piše Stratfor.

Stručnjaci također ističu da se ne primjećuje značajno kretanje tehnike u luci Tartus.

Tvrtka objavljuje snimke vojne tehnike, koja je spremna za transport. Pritom ukazuje na nepostojanje teške artiljerije i borbenih oklopnih vozila koje je Rusija prebacila ovamo.

Stručnjaci zaključuju da bi oni mogi biti predati Damasku kao podrška vladinim snagama, kao što je učinjeno posljednjih mjeseci s tenkovima i artiljerijom, prenose mediji.

Pogledajte kako Rusija postupa sa teroristima u Siriji. (uzemirujući video):
 

 

 
(Vesti-online.com/uredio:NSP)

Ova teroristička akcija je naglasila stalnu ranjivost mekih ciljeva na jednostavne ali učinkovite napade – kao i spremnost i sposobnost militanata u Zapadnoj Europi da preuzmu akciju

Za većinu Europljana, opasnost od terorizma je postala dio svakodnevnog života, a dugoročni učinci briselske tragedije će utjecati na same temelje Europske unije, navodi u svojoj analizi američka agencija Stratfor.

Eksplozije u Bruxellesu su upečatljiv podsjetnik teškoća prilikom sprječavanja napada protiv mekih meta. Za razliku od tvrdih ciljeva, koji zahtijevaju da napadači koriste velike timove operativaca, sa složenim planovima napada, ili velikim eksplozivnim napravama, meke mete planerima napada daju pogodnost da ih jedan operativac ili mali tim mogu napasti više puta, s jednostavnim planom.

Pored toga, napadi protiv ciljeva koji pripadaju prometnoj infrastrukturi, kao što su stanice metroa i aerodromi, omogućuju napadačima ubiti veliki broj ljudi, i privuku značajnu pažnju medija. Teroristi zato već dugo na meti imaju površine izvan aerodromskih sektora sigurnosti. Primjerice, militantna palestinska grupa poznata kao Abu Nidal je izvršila napad na šaltere za prodaju karata u Rimu i Beču u prosincu 1985.

U srpnju 2002. naoružani teororista je izvršio napad na šaltere na aerodromu u Los Angelesu. U bombaškom napadu na moskovski aerodrom Domodedovo 2011. godine je ubijeno 35 osoba, a ozlijeđeno više od 160. Čekaonice koje nisu pokrivene sigurnosnim mjerama obično mogu donijeti znatan broj potencijalnih žrtava, koje mogu biti napadnute bez potrebe da se oružje provlači pored sigurnosnih provjera.

To je razlog zašto putnici trebaju smanjiti vrijeme koje provode na “mekoj” strani aerodroma. Napadi u Bruxellesu su se desili nakon uhićenja Salaha Abdeslam, preživjelog člana stanice koja je izvršila napade u Parizu u studenom prošle godine.

Oni su bili jednostavni, ali učinkoviti, dijelom zbog toga što su usmjereni na ljude usredotočene na ograničenom prostoru – optimalno mjesto da se postigne veliki broj žrtava sa malo eksploziva.

Ciljanje prodajnog šaltera Amerikan Airlinesa bilo je sasvim simbolično, što ukazuje da se vjerojatno pokušalo da među žrtvama bude i američkih građana.

Krvoproliće u Bruxellesu se dogodilo u vrijeme kada se Europska unija još uvijek oporavlja od pariških napada u studenom i pokušava riješiti izbjegličku krizu, i što je još važnije, u trenutku kada nacionalističke snage unutar EU preispituju njene ključne principe, uključujući režim slobodnog kretanja i Schengenski sporazum. Atmosfera straha i sumnje koja će sigurno slijediti ovu tragediju će samo pogoršati europsku društvenu, političku i ekonomsku krizu.

Prvi ishod napada će biti novi krug rasprava u vezi graničnih kontrola u EU, posebno onih unutar Schengenske zone. Schengenski sporazum se našao na udaru na početku migrantske krize početkom 2015. godine.

Pariški napadi su pojačali kontroverze, naročito zbog toga što su počinitelji prešli granicu Francuske i Belgije bez kontrole. Shodno tome, Francuska i druge zemlje su pojačale svoje granične kontrole. Europska komisija je zatražila da se sve granične kontrole u Schengenskoj zoni prekinu do kraja 2016. Međutim, najnoviji napadi – i mogućnost da će ih biti još – učinit će to vrlo teškim.

Nekoliko vlada u zapadnoj Europi će vjerojatno uskoro obznaniti nove zakone u području nacionalne sigurnosti, poboljšati kontrolu nad borcima koji se vraćaju iz sukoba na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi, i poboljšati razmjenu obavještajnih podataka sa svojim susjedima.

Članice EU će nastaviti razgovore kako je najbolje boriti se protiv terorizma u inozemstvu, u problematičnim zemljama kao što su Libija i Sirija. Europljani će postati spremni pojačati sudjelovanje u koaliciji protiv Islamske države, eventualno s dopremom više oružja i obukom za iračku vojsku i kurdske militante. Vjerojatno je povećanje broja borbenih zrakoplova i sudjelovanja u NATO misijama za nadzor u Turskoj.

Još jedna žrtva napada može biti nedavno donešen, a slab sporazum između Turske i Europske unije, koji bi trebao ograničiti dolazak azilanata u Europu.

Obnovljena svijest o opasnosti od terorizma među državama članicama EU će staviti fokus na vanjske granice Unije, i vjerojatno opravdati dublju suradnju s Turskom.

Ali, napadi također mogu ponovo zapaliti anti-muslimanske osjećaje u Europi i povećati zahtjeve građana vladama EU da ne odobre bezvizni režim za turske državljane – što je ključni uvjet Ankare za suradnju o pitanjima migranata. Anti-muslimanska osjećaje također mogu dovesti do jače potpore nacionalističkim strankama diljem kontinenta.

Francuska Nacionalna fronta već dobiva značajnu podršku u izbornim anketama. U Njemačkoj, anti-imigracijska Alternativa za Njemačku je nedavno dosegla rekordan rezultat na regionalnim izborima, i trenutno je treća najpopularnija stranka u zemlji. I Francuska i Njemačka će održati opće izbore 2017. godine, a glasovanje će se odvijati u uvjetima imigracijske krize i više terorističkih napada.

U oba slučaja, mainstream stranke će biti pod izbornim pritiskom svojih nacionalističkih rivala, zbog čega će najvjerojatnije usvojiti neke elemente programa nacionalističkih stranaka. Isto se može očekivati ​​iu drugim sjevernoeuropske zemljama poput Nizozemske ili Švedske, koje također imaju relativno jake nacionalističke pokrete.

Političke stranke i grupe koje žele Velika Britanija napustiti Europsku uniju također mogu iskoristiti terorističke napade da opravdaju jače udaljavanje od kontinenta.

Na kraju, briselski napadi će ugroziti i europske ekonomije, mada vjerojatno samo za kratko vrijeme. Za većinu Europljana, opasnost od terorizma je postala dio svakodnevnog života. Izvan nacionalne politike i gospodarstva, dugoročni učinci ovih napada će utjecati na same temelje Europske unije.
 
(stratfor.com/uredio:NSP)

Unatoč nastojanjima trenutne međunarodne politike u spriječavanju sukoba u svijetu, novi rat je neizbježan, smatra osnivač STRATFOR-a George Friedman

Od kraja Drugog svjetskog rata mnogi od svjetskih političkih i legalnih sustava izgrađeni su oko toga da se spriječava međudržavni sukob, a dokaz tom je prilično impresivan popis uspjeha u tom smislu.

No, može li se to promijeniti? George Friedman, osnivač STRATFOR-a i autor knjige “Idućih 100 godina” (The Next 100 Years), u razgovoru za Business Insider ne samo da smatra da može, već jasno poručuje – da se svijet pripremi za rat.

Trenutni međunarodni sustav sadrži sjeme vlastitog uništenja. To znači da trenutni svjetski poredak dozvoljava nastanak kriza, koje postojeći sustav sam nije u stanju riješiti.

“Od 1815. do 1871. nije bilo međudržavnih ratova od značaja u Europi. Onda je došao Prvi svjetski rat, velikaš.

Evo i još jedne statistike. ne postoji zemlja u svijetu koja nije imala rat sustava, odnosno previranje čitavog svojeg sustava. Od Sedmogodišnjeg rata u Europi do Napoleonskih ratova u 19. stoljeću pa sve do svjetskih ratova, svaka je država imala ili ima jedan takav rat.

Želite se kladiti da će neka zemlja biti jedina koja neće imati takav rat? Prihvaćam okladu…

Kad imate zemlje poput Njemačke, Kine i Rusije u padu i kad ih zamjene druge, tad počinju ratovi sustava. Tad počinje biti opasno, jer se još nije postigla ravnoteža. Dakle, kad se Njemačka ujedinila 1871. ubrzo je izbio sveopći kaos.

“Japan se uzdignuo početkom 20. stoljeća i imali smo kaos. Stoga, gledamo promjene sustava. Spremite se na rat”, ističe Friedman.

On predviđa i mjesto gdje bi veliki rat mogao i izbiti, odnosno nekoliko mjesta.

“Pa trenutno su nadolazeće zemlje Japan, Turska i Poljska. Stoga bih rekao u Istočnoj Europi, na Bliskom istoku ili pomorski rat Japana u kojem bi sudjelovale i SAD, koje traže neku svoju zadovoljštinu.

No svaki put kad se pojavi nova nadolazeća sila, ona mora pronaći svoju ravnotežu. Nove sile se uzdižu, a stare opadaju. Nije taj proces opasan, opasna je nadolazeća pozicija“, zaključuje Friedman.
 
(dnevnik.hr/uredio:NSP)