Uvođenje tehnologije 5G je “masivni zdravstveni eksperiment” koji će imati “katastrofalne posljedice” za ljudsku rasu, prema prvom sveučilišnom istraživanju o kontraverznoj bežičnoj tehnologiji

Koalicija od 200 vodećih znanstvenika i liječnika poziva na hitno zaustavljanje izlaska u javnost ove 5G mreže.

“Tehnologija 5G vrlo je velika opasnost” – upozorava dr. Moskowitz, profesor javnog zdravstva na Kalifornijskom sveučilištu.

“Implementacija 5G mreže ili tehnologije pete generacije predstavlja masivni eksperiment na zdravlju svih vrsta” – rekao je.

5G mrežno će dovest više građana u blizinu milimetarskih valova (MMWs), oblik vrlo kratkog valnog zračenja koji ima razorne učinke na oči, testise, periferni živčani sustav i reproduktivne sposobnosti ljudi.

Istraživanje je osobito uznemirujuće u svjetlu naglog pada stope plodnosti u Sjedinjenim Državama.

Prema riječima dr. Joel Moskowitza, 5G može omogućiti brže preuzimanje podataka korisnicima interneta i veće zarade za komunikacijsku i tehnološku industriju, no ne smiju se zaboraviti “katastrofalni” troškovi javnog zdravstva.

Osim istraživanja provedenog na Kalifornijskom sveučilištu, nije provedena nikakva sigurnosna provjera na novoj tehnologiji, a zdravstveni učinci nove tehnologije zanemaruju se u korist dobiti u industriji.

Budući da su MMW valovi slabiji od mikrovalova, oni su pretežno apsorbiraju od strane kože, što znači da je njihova distribucija vrlo usredotočena.

“Budući da koža sadrži kapilare i živčane završetke, biološki učinci MMW-a mogu se prenijeti molekulskim mehanizmima po koži ili živčanom sustavu” – piše dr. Moskowitz na svom blogu.

Dr. Moskowitz je također rekao za Daily Mail da je zabrinut da će “5G koristiti visoke frekvencije, ili milimetarske valove, koji mogu utjecati na oči, testise, kožu, periferni živčani sustav i znojne žlijezde” – s katastrofalnim posljedicama za budućnost ljudske rase.

Znanstveno istraživanje ukazuje i na činjenicu da će 5G utjecati na manju učinkovitost tijela na antibiotike, što uvelike povećava rizik od globalnih pandemija.

“Milimetarski valovi također mogu uzrokovati patogenu otpornost na antibiotike” – dodao je.

Dr. Moskowitz nije sam u upozorenju protiv “opasnog” i “neprovjerenog” 5G zračenja diljem svijeta.

Međunarodno društvo liječnika za okoliš i njezinih podružnica u 27 zemalja – uključuje više od 200 vodećih liječnika i znanstvenika – od kojih se svi pozivaju za hitno poništenje uvođenja 5G mreža, “zbog zabrinutosti da 5G radio zračenje će imati štetne zdravstvene učinke” – kaže dr. Moskowitz.

Do sada, tehnološke i komunikacijske industrije ignoriraju njihova velika upozorenja o nedostatku sigurnosnih provjera i povećanju kroničnih bolesti.

Tehnologija 5G je previše nova da bi se temeljito testirala i proučavala van područja pružatelja mobilnih usluga.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Akt o slobodi informacija (FOIA) je pokazao da cjepiva nisu čudo moderne medicine

Jedan liječnik je pronašao dokumente koji pokazuju da je britanska vlada zataškala brojne incidente sa cjepivima, piše philosophers-stone.co.uk.

Ustanovljeno je da je vlada znala da cjepiva ne djeluju, da uzrokuju nastanak bolesti koje bi se trebale liječiti, da su opasne po djecu kao i da je sve što se tiče cjepiva laž.

Takozvano “čudo” moderne medicine je puno teških metala, virusa, mikoplazme, fekalnih tvari, DNK fragmenata drugih vrsta, formaldehida i polisorbata 80 (agensa koji izaziva sterilitet).

Pozivanjem na FOIA, jedan liječnik s autističnim sinom u SAD je zatražio od Centra za kontrolu bolesti (CDC) da objavi dokumente o opasnostima cjepiva, ali CDC to čak ni pod pritiskom zakona nije napravio.

Pored štetnosti cjepiva, CDC je uspio zataškati i učinak fluorida na Amerikance, a naročito na imunološki sustav djece.

CDC očigledno djeluje protiv zdravlja američkog naroda, ali to nije sve. CDC je u suradnji s vladom SAD dizajnirao zakone u slučaju pandemije koji važe u svim državama SAD, a koji podrazumijevaju prisilno primanje netestiranih cjepiva u slučaju pandemije.

Međutim, čak je i kredibilitet CDC u proglašavanju pandemije uzdrman od proglašenja pandemije H1N1 2009. godine, kada je CDC odbio objaviti izvjesne dokumente opet po pozivanju na FOIA akt.

CDC je zataškao i financijski skandal koji je nastao pošto su SAD potrošile milijarde na cjepiva za lažnu pandemiju.

Istina o cjepivima se polako razotkriva isto kao 1918. i 1919. godine kada je umjesto aspirina za smrt 20-50 milijuna ljudi okrivljena smrtonosna gripa.
 
(vwebtribune.rs/uredio:NSP)

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor.

Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Priča o ovom kemijskom elementu i o onome što uzrokuje našem organizmu se čini zastrašujućim, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da se fluor i njegovi spojevi  u našoj okolini nikada nisu nalazili u onoj količini u kojoj su prisutni danas. Na sreću, sve je više priznanja o štetnosti fluora i njegovih spojeva.

Nedavno je sveučilište Harvard priznalo kako fluor opasno smanjuje ljudski IQ – što je bila službena potvrda svima koji su u štetnost ovoga kemijskog elementa na ljudski organizam sumnjali  godinama. Iako sve više ljudi postaje svjesno opasnosti koju donosi fluor, tek rijetki i zaista poduzimaju mjere pomoću kojih će konzumaciju ovoga kemijskog elementa otkloniti na najmanju moguću mjeru. Mnogo puta ispričane priče o koncentracijskim logorima za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata, te manipulacija ljudi pomoću fluora, svoju potkrijepu dobiva u najnovijim priznanjima koja govore o tome da fluor nepovoljno djeluje na centralni dio mozga – epifizu.

Smišljeno su nam dali fluor

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor. Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Istini na volju, teoretski obrazlagati o štetnosti fluora, baš kao i GMO-a čini se prilično jednostavnim, ali zaživjeti primjenu u svijetu u kojem živimo prozapadno i konzumerički nije nimalo jednostavno. Svaki i najmanji element koji unosimo u naše tijelo odražava se kako na naše fizičko tijelo, tako i na naše umno.

Svaki put kada u šali izjavite kako su Amerikanci glup narod, zapitajte se: je li masovna fluorizacija vode jedan o razloga njihove ‘zaglupljenosti’? Isto tako, jesu li i poslušni Hrvati makar jednim dijelom poslušni upravo zbog konzumiranja fluora? Stvaranje mentalnih robova i poslušnoga kadra san je svake vladajuće klase. Nitko od nas ne mora ići dalje od svoje okoline da preispita navike i razmišljanja u kojima živimo. Upravo vladajućim klasama svojim ponašanjem dajemo legitimitet i puno pravo za sve ono što čine. Ne vjerujete? Idite odmah do kupaonice i pogledajte pastu kojom perete zube. Na njoj vrlo vjerojatno piše da sadrži fluor.

Kako se osloboditi potencijalno smrtonosnog fluora?

Ovo pitanje se čini slično onom: ‘Kako da se oslobodimo GMO-a?’. Većina ljudi koju upitate će vam vrlo jednostavno odgovoriti da se GMO nalazi ‘tamo negdje’ i da u Hrvatskoj  ne postoje GM usjevi niti proizvodnja takve hrane. Automatski s tim odgovorom će vam se nametnuti logičan zaključak koji kaže da Hrvati ne jedu GMO. Ovakav stav je jedna od vrhunskih neistina na koju naizlazimo. Evo primjera. Nedavno je Greenpeace objavio listu proizvoda (mahom brendova) koji u svom sirovinskom sastavu sadrže GM.

Ti brendovi su vrlo popularni i većina građana ih bez suvišnih pitanja konzumira ( Ferrero, Kraft, Uncle Bens, Knorr, itd.) – dok s druge strane vjeruje kako ono što jede nije GM. Asocijacija za GMO je Monsanto i Syngenta, a ne čokolada sa ljubičastom kravom ili legendarno tamno osvježavajuće piće Djeda Mraza. Baš kao kad pričamo o GMO-u, o fluoru možemo donijeti jednake zaključke: nalazi se u pastama za zube i vodi, a ne primjerice u određenoj vrsti kozmetike ili hrane. Tražiti isključivo proizvode koji ne sadrže GMO se čini kao da tražimo iglu u plastu sijena – jednako baš kao i da tražimo sve one proizvode u kojima se nalazi ili ne nalazi fluor. Rješenje koje se uistinu nameće jest promjena načina života koja prije svega treba krenuti od malenih koraka.

Filtrirajte vlastitu vodu

1. Povratna (reverzna) osmoza – radi se o skoro savršenom procesu filtriranja vode koji se koristi za pročišćavanje nekih vrsta flaširanje vode (ne svih), tako da su neke vrste flaširane vode nefluorirane. Ovim procesom se omogućuje pročišćavanje vode do najmanjih čestica pa se tako miču neorganski minerali, soli i druge čistoće. Nažalost, ovakvi sustavi reverzne osmoze (gotovi uređaji) su uglavnom nedostupni za osobnu uporabu.

2. Defluorizacijski filteri sa aktiviranom glinicom – Ovi filteri se koriste u lokalima gdje fluoroza prevladava. Relativno su skupi i zahtijevaju česte izmjene, ali ne nude opciju za kućnu filtraciju vode.

3. Destilacija – filtracija – jedan od jako dobar načina, te dostupan filter koji se može kupiti za uklanjanje fluora iz vode. Istodobno, ako kupujete flaširanu destiliranu vodu imajte na umu da takva voda ne označava da je proizvod pogodan za piće jer mnoge neželjene čistoće mogu biti sadržane.

Krenite sa pravljenjem vlastite kozmetike

PASTA ZA ZUBE – većini ljudi je uspješno prodana priča o tome kako je fluor dobar za zube. Nažalost – NIJE. Na internetu postoji obilje recepata koji će vas usmjeriti da pravite vlastite paste za zube i to prilično jednostavno.

Osnovni recepti:

1.)  - žličica sode bikarbone, kap eteričnog ulja (menta, kadulja,itd.), malo vode

Žličicu sode bikarbone malo posolite i  stavite eterično ulje. Dodajte malo vode da se stvori kremasta masa i jednostavno dalje upotrebljavajte kao s običnom pastom.

2.) – žlica sode bikarbone, žlica mljevene metvice (prah), 2 žlice destilirane vode, nekoliko kapi eteričnog ulja mente

Izmješajte suhe sastojke i potom dodajte ulje i vodu. Nastati će kremasta smjesa koju također koristite uobičajeno. Držite je u zatvorenoj i tamnoj posudici.

UPOZORENJE:

Eterično ulje koje koristite mora biti za unutarnju upotrebu. Na omotu kada kupujete će pisati je li za unutarnju ili vanjsku.

Soda bikarbona koju koristimo u našim kućanstvima može poslužiti kao alternativa, ali nije dovoljno dobra zamjena jer sadrži aluminij. Idealna soda bikarbona je ona koja je za medicinske svrhe (malo ju je teže nabaviti), ali koja ne sadrži bespotrebne dodatke i metale.  

Ostala kozmetika

Teško je garantirati da, ako se fluor nalazi u pasti za zube ne nalazi u drugim higijenskim preparatima. Iako kozmetiku ne uzimamo oralno, ‘jede’ je naša koža putem kojem opet štetne tvari dolaze u naš organizam. Krenite sa vrlo jednostavnim preparatima na bazi voća i povrća (maske za lice npr.) tijekom ovoga ljeta ili se odvažite napraviti macerat (mirisno ulje) koji će vam poslužiti za suhu i oštećenu kožu, mirisna baza za meleme, kreme, sapune, itd.

Hrana – je li fluor i u njoj skriven?

Mnogo industrijskih prehrambenih proizvoda (sokova, hrane) sadržava fluor koji se nalazi u raznim spojevima. Iz tog razloga je potrebno izbjegavati sve ono što je prerađeno – uzmite u obzir da ista ta hrana sadrži i otrove poput aspartama i mononatrijeva glutaminata (smrtonosni i uzročnici mnogih bolesti). Međutim, ako se želite zdravo hraniti preporuka je da čak i sve povrće i voće koje kupujete ne bude ono iz trgovačkih centara jer se upravo fluor nalazi kao sastavni element u pesticidima, fungicidima, herbicidima…

Trudite se nabavljati hranu od lokalnih proizvođača organske hrane, ako već sami ne uzgajate vlastitu. Uz tu napomenu ide i konzumacija mesa koje biste (ako ga konzumirate) trebali nabavljati od onih proizvođača koji u sastavnom dijelu stočne hrane ne sadrže pesticide…

Zanimljivo je kako je teflonsko posuđe doživjelo svoj krah zbog velike štetnosti za zdravlje. Nekada super popularni PFC danas gotovo da više nije u upotrebi. Naravno, i ovaj spoj sadrži omraženi fluor.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Da li je čovjek stvoren da jede meso?

Još od doba renesanse, stručnjaci za anatomiju uspoređivali su životinjski sistem za probavu sa ljudskim.
Kojoj vrsti sisavaca je ljudsko biće najsličnije?

Biljojedima ili mesojedima?
Napravimo jedan brzi pregled osnovnih karakteristika organa za probavu kod čovjeka i životinja.

ZUBI I KRETANJE ZUBI

Mesojedi: istaknuti očnjaci sijeku i kidaju meso skoro bez žvakanja.

Biljojedi: vrlo razvijeni kutnjaci omogućavaju drobljenje hrane i njeno pretvaranje u kašu.

Čovjek: očnjaci su mali, razlikuju se od očnjaka životinja mesojeda. Kutnjaci više nalikuju kutnjake biljojeda, u stanju su sažvakati i usitniti biljna vlakna i žitarice.

Mesojedi: mogu se samo pokretati gore-dolje, čime je omogućeno kidanje hrane.

Biljojedi: omogućuju i bočne pokrete, da bi se hrana usitnila i natopila pljuvačkom.

Čovjek: ostvaruju sve pokrete, slično vilicama biljojeda.

SLINA I NJEZINO DJELOVANJE

Mesojedi: ima malu PH – vrijednost (kiselost) neophodnu za probavu proteina iz mesa.

Biljojedi: ima veliku PH – vrijednost (baznost) koja omogućuje bolju probavu ugljikohidrata.

Čovjek: slina mu je alkalna (bazna) kao kod biljojeda. Osim toga sadrži amilaze, ptijalin, enzime koji počinju probavu škroba, i koji se nalaze samo u namirnicama biljnog podrijetla. Slina je potpuno prilagođena biljnoj prehrani.

CRIJEVNI APARAT

Mesojedi: njihov probavni trakt je kraći nego kod biljojeda. To znači da meso mora biti brzo probavljena i eliminirano, jer bi njegovo razlaganje i truljenje u crijevima proizvelo štetne tvari koje bi otrovale životinju.

Biljojedi: imaju dugački probavni sustav, koji omogućava relativno spori prolaz namirnica (do tri dana). Biljnim namirnicama je potrebno više vremena da bi bile probavljene, ali one ne trule u crijevima i ne proizvodi otrovne supstance. Kada bi biljojed jeo meso, otrovao bi se, jer bi meso ostajući dugo u organima za probavu istrulilo u crijevima oslobađajuću pri tome otrove.

Čovjek: proporcionalno duža crijeva nego kod mesojeda, ali ne tako dugačka kao crijeva biljojeda. Zbog toga može jesti meso, ali pri tom također dolazi do truljenja, posebno u slučaju zatvora ili sporog prolaza kroz crijeva. Oslobađaju se otrovne supstance (kadaverin, indol, skatol, …) koje prelaze u krvotok i izazivaju migrene, alergije, osipe i druge simptome.

Na kraju možemo konstatirati da je ljudski probavni sustav sličniji organima za varenje biljojeda. Međutim, iako su čovjekovi organi za probavu stvoreni da grizu, žvaču i probavljaju biljke, imaju i veliku sposobnost prilagodbe, što kod životinja ne postoji, a čovjeku omogućuje da skoro sve jede.

Prema tome, možemo reći da je ljudsko biće anatomski i fiziološki stvoreno da se hrani biljnom hranom, iako ima mogućnost prilagodbe na mesnu prehranu, a tu se krije zamka koja je uzročnik gomile bolesti i kratkog života.

ŠTETNI UTJECAJ MESA

Meso nikada nije bila zdrava namirnica. Nekada je osnovni problem s kojim se zdravstvo suočavalo bilo prenošenje infekcija i parazita. Međutim, potrošnja mesa povlači za sobom i druge rizike. Zagađenje bakterijama ili parazitima je smanjeno zahvaljujući razvoju higijenskih postupaka, iako je i dalje prisutno.

Čimbenici koji u današnje vrijeme doprinose štetnosti mesa su industrijske prirode i veoma brinu potrošače: intenzivno stočarstvo – umjetna prehrana životinja, hormoni za brzo tovljenje, antibiotici, sedativi protiv stresa, kao i mnoge druge umjetne kemijske supstance pomoću kojih ljudi pokušavaju ublažiti mnogobrojne bolesti koje pogađaju životinje.

Kada se svi ovi faktori dodaju neprirodnim uvjetima odgajanja stoke, možemo shvatiti štetnost većine mesa koja se danas mogu kupiti u trgovinama, iako imaju jamstvo da su bez patogenih mikroorganizama.

Nekada se meso koristilo samo u posebnim situacijama (za vrijeme veselja, praznika, pri klanju), a u ostalim dijelovima godine umjereno. Danas je meso prisutno svakog dana u našem jelovniku, što je nekada bila privilegija samo najbogatijih.

Pored toga što je lako i stalno dostupno, velika štetnost mesa danas ogleda se i u velikim rizicima koje nosi njegova potrošnja, a koji se ne smiju zanemariti.

PRETJERANA KOLIČINA ZASIĆENIH MASNIH KISELINA I KOLESTEROLA 

Meso sadrzi veliki postotak masnoće nastale od zasićenih masnih kiselina. U suvremenom stočarstvu, životinje su često osuđene na potpunu nepomičnost; zbog toga njihovo meso, čak i kad izgleda posno, sadrži suviše masti. To je slučaj sa svinjetinom, čije meso u najboljem slučaju sadrži 18 posto masti.

Pretjerana uporaba životinjske masti u prehrani je, pored duhana, stresa i sjedećeg načina života, odgovorna za povećanje razine kolesterola u krvi. Ta tvar se taloži u arterijama, očvršćuje ih i smanjuje njihov promjer (ateroskleroza). Sužavanje arterija uzrok je srčanog infarkta, moždanih tromboza i lošeg krvotoka u udovima tijela.

Namirnice životinjskog porijekla povećavaju stopu kolesterola u krvi na dva različita načina:
– Sadrže kolesterol koji se apsorbira u crijevima i neposredno prelazi u krv.

Biljne namirnice ne sadrže kolesterol.

- Sadrže veliku količinu zasićenih masnih kiselina koje povećavaju proizvodnju kolesterola u krvi. Suprotno tome, namirnice biljnog porijekla sadrže nezasićene masne kiseline koje reguliraju ili snižavaju razinu kolesterola.

Prehrana bogata mesom i njegovim derivatima, kao što su suhomesnati proizvodi i plodovi mora, značajan je faktor povećanja kolesterola i nastajanja ateroskleroze. Ostale namirnice životinjskog podrijetla: jaja, kajmak, sir također doprinose stvaranju ateroskleroze.

Dokazano je da su određene vrste raka usko povezane s ukupnom količinom masti u prehrani; to je razlog više za smanjenje potrošnje masti. Danas u zapadnim zemljama, masti predstavljaju 45 posto od ukupno apsorbiranih kalorija (velika količina životinjskih zasićenih masti). Što više upotrebljavamo namirnice životinjskog podrijetla, unosimo više masti, čime se povećava opasnost od ateroskleroze, raka, pretilosti i drugih bolesti.

RAK

U jednom kilogramu šnicli spremljenih na roštilju postoji toliko benzo-a-pirena (kancerogena tvar) kao u 600 cigareta. Kada štakore hranimo mesom koje sadrzi benzo-a-piren, oni dobivaju rak želuca, a često i leukemiju.
Kancerogeni učinak benzo-a-pirena je time dovoljno dokazan. Čak i ako ne pravi roštilj, čovjek nije pošteđen kancerogenih tvari koje unosi sa mesom. Metilkolantren je jedna od tih tvari koja nastaje kada se meso prži na visokim temperaturama. Kada tu supstancu dajemo u većim količinama laboratorijskim životinjama, one dobivaju rak.

U malim količinama, ne izaziva neposredno rak, ali utječe na osjetljivost životinja koje ih unose u organizam. Kada ta supstanca dođe u dodir s drugim kancerogenim tvarima, čak i u malim količinama, one razvijaju maligni tumor. Možemo reći da metilkolantren iz mesa pojačava djelovanje drugih kancerogenih tvari koje unosimo u organizam.

Na klaonicama često možemo u mesu životinja naići na dobroćudne ili zloćudne tumore. Normalno je da takvo meso bude povučeno s tržišta, ali to se ne događa.
Što se radi u klaonicama s uginulim životinjama?

Sigurno je da kancerogene stanice ostaju u limfnim žlijezdama, u krvi i u drugim organima. Šezdesetih godina znanstvene studije su dokazale da određene vrste raka mogu biti prouzročene virusom koji se prenosi s jedne na drugu životinju u laboratoriju.

Iako nema konačnih dokaza da životinjsko meso zaraženo rakom može uzrokovati rak i kod ljudi, postoje za to indicije u suvremenim istraživanjima pokrenutim u tom pravcu.

Bilo kako bilo, istraživanja pokazuju da uporaba namirnica životinjskog porijekla (meso, mlijeko, sir, jaja) sa sobom nosi rizik od dobivanja raka do 10 puta veći nego kod ljudi koji ne upotrebljavaju namirnice životinjskog podrijetla.

UTJECAJ ISHRANE NA POJAVU RAKA ŽELUCA 

Dokazano je da je način prehrane osnovni čimbenik koji utječe na pojavu raka želuca. Ovaj tip raka je izgleda uzrok najvećeg broja smrtnih slučajeva svake godine u svijetu. Dokazano je da pretjerana potrošnja soli izaziva razvoj bakterija u želucu.

One pretvaraju nitrate iz hranljivih sastojaka u nitrite koji kombinirani sa aminima i ureom stvaraju nitrozoamine i nitroureu s jakim kancerogenim djelovanjem. Rak želuca se povezuje i sa čestom uporabom dimljenih i usoljenih proizvoda. Ovo je dokazano u Japanu gdje uobičajeni režim prehrane sadrži mnogo takvih namirnica i gdje je rak želuca čest slučaj.

Postoji još jedan uzrok, koji se trenutno ispituje, a to je nedostatak određenih vitamina sa zaštitinom funkcijom:

• Vitamin A u vidu provitamina (karotina) sprječava obrazovanje slobodnih radikala koji imaju važnu ulogu u stvaranju malignih tumora.
•  Vitamin C (nalazi samo u namirnicama biljnog podrijetla) ima moć da spriječi pretvaranje nitrata i nitrite i nitrozoamine.
•  Vitamin E djeluje kao antioksidans štiteći stanice od degenerativnih promjena.

U svjetlosti najnovijih saznanja, najbolji način da spriječimo rak želuca sastoji se u smanjenju potrošnje soli, nitrata i dimljenih proizvoda, a povećanju potrošnje svježeg voća i povrća.

PARAZITI

U određenim dijelovima svijeta trihineloza je toliko rasprostranjena da je to dovoljan razlog da se ne upotrebljava svinjsko meso. U razvijenim zemljama ima slučajeva smrti uzrokovane trihinelom izazvanom upotrebom svinjskog mesa koje prethodno nije bilo podvrgnuto sanitetskoj kontroli.

OSTALE INFEKCIJE

Danas su životinje vrlo bolesne, koliko i ljudi, a mozda i više. Na zapadu se svake godine izdvajaju velika novčana sredstva za sprječavanje infektivnih stočnih bolesti. Na temelju španjolske Generalne direkcije za zdravlje životinja pri Ministarstvu poljoprivrede, 1992. je izračunato da postoji 65.184 slučaja tuberkuloze goveda (to je 2,13 posto od kontroliranih životinja), i 148.557 bruceloze (malteška groznica) kod ovaca (tj. 2,41% od pregledanih životinja) između ostalih infekcija.

Mnoge životinjske infekcije liječe se jakim dozama antibiotika. Jedan dio tih antibiotika ostaje u mesu koje upotrebljavamo, pa čak i u mlijeku. Stočna hrana i sama sadrži male doze antibiotika kao što su penicilin i tetraciklin.  Stočari su još prije tridesetak godina otkrili da životinje čija prehrana sadrži antibiotike manje oboljevaju, brže napreduju i rastu.

Naravno, opasnost kojoj su potrošači mesa izloženi ne prolazi nezapaženo: rezistentnost, alergije, osjetljivost na antibiotike mogu biti posljedica, a da toga nismo ni svjesni, potrošnje mesa životinja hranjenih ili liječenih antibioticima.

Prevelika upotreba antibiotika u stočnoj industriji uzrokuje pojavu bakterija otpornih na lijekove. Mnoga istraživanja nam ukazuju da preko industrijski proizvedenog mesa takve bakterije mogu biti uključene u ljudski organizam, izazivajući teške infekcije.

Pileće meso je najčešći proizvod zaražen patogenim mikroorganizmima (narocito salmonelom) prema FDA (Američke Organizacija za prehranu i lijekove).

Osim toga, meso samo po sebi može biti sredstvo za prenošenje infekcije zato što pospješuje razmnožavanje patogenih klica: salmonele, bruceloze ili malteške groznice, tuberkuloze i dr..

MORSKI STRVINARI

Plodovi mora prenose virus hepatitisa A, mikroorganizam uzročnik kolere, i mnogo drugih patogenih mikroorganizama. Jedan od četiri slučaja trovanja hranom uzrokovan je unošenjem morskih plodova.

Ove životinje su prirodni čistač mora, jer filtriraju vodu; oni obavljaju ekološku funkciju sličnu ulozi lešinara među pticama.

Plodovi mora su nekrofazi, što znači da se hrane mrtvim morskim bićima.

Zbog toga su često zagađeni širokim spektrom patogenih i toksičnih mikroorganizama. Vrlo je vjerojatno da su mnogi gastroenteritisi (upale sluznice želuca i tankog crijeva), tijekom ljeta, posljedica uzimanja plodova mora, a ne majoneza koji ide uz njih. Osim toga, morski plodovi sadrže mnogo kolesterola, proizvode mokraćnu kiselinu i teški su za probavu.

Zbog svih tih razloga, plodovi mora nisu dobri za naše zdravlje, unatoč mitu koji ih prati.

ŽIVOTINJA KOJA JE ČESTO POGOĐENA BOLESTIMA 

Svinja je dobar prijenosnik bolesti.

Ona se hrani smećem (što se i danas može vidjeti na selu), a preko štakora dobiva trihinozom i druge parazitske bolesti.

Suvremeni uvjeti uzgajanja svinja malo su poboljšali higijenske uvjete, ali mnoštvo problema i dalje postoji. Odrasla svinja mora dostići sto kilograma za pet ili šest mjeseci, a da bi se to ostvarilo, koriste se umjetno sredstva uzgoja. Uz sve to, današnje sorte se često križaju (i zato su osjetljivije).

Podložnije su bolestima i često pod udarom epidemija.  Afrička svinjska kuga, “lažno bjesnilo” (posebno pogađa male odojke – koji sišu), atrofični rinitis i parazitska oboljenja poput trihinozom, najčešće su bolesti pri uzgajanju svinja.

HORMONI I KEMIJSKE TVARI

U proljeće 1992., u Španjolskoj, su mnoge osobe primljene u bolnicu sa simptomima trovanja i poremećaja rada jetre, posebice u Kataloniji, Baskiji i na Balearima. Sve te osobe jele su meso životinja koje su dobivale klimbuterol. Ova supstanca koja mesu daje crvenu, na izgled zdravu boju, jedan je od mnogobrojnih derivata hormona čija je upotreba zabranjena od strane sanitetskih inspekcija.

Međutim, čak i za tvari koje su prošle kontrolu, mnogobrojni stručnjaci tvrde da mogu dovesti do neželjenih posljedica po zdravlje ljudskih bića.

Primjerice, DES (dietilstilbestrol) je korišten na životinjskim farmama za brzi rast (15%) pilića uz uporabu manje količine hrane (10%).

To je derivat estrogena (ženski hormon) koji ima kancerogeno djelovanje u ljudskom organizmu. Iako je zabranjen, postoji sumnja da se uvelike upotrebljava.

Šunka (kuhana ili prijesna), suhomesnati proizvodi i skoro sve vrste svinjskog mesa tretirani su natrij-nitratom i nitritima. Ove tvari sprječavaju truljenje prouzrokovano anaerobnim bakterijama poput one tipa Clostridium (izaziva gangrenu ljudskog tkiva) i daju mesnim namirnicama ružičastu ili crvenu boju koja ih čini privlačnijima.

Međutim, ovi nitrati i nitriti mogu se kombinirati sa aminima u ljudskim crijevima obrazujući na taj način nitrozoamine koji su dobro poznati potencijalni kancerogeni. Svakodnevna potrošnja nitrozoamina može dovesti do raka kod laboratorijskih životinja, a najvjerojatnije i kod ljudi.

Nakon ovakve analize o štetnosti mesa, možemo zaključiti da meso kao hranu moramo zamijeniti zdravijim namirnicama.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)