KAO I U BIBLIJSKA VREMENA – POKAZALO SE DA EUROPSKI NARODI NE GOVORE ISTIM JEZIKOM

Lideri Europske unije zbog nesposobnosti da se dogovore riskiraju ugroziti izgradnju ujedinjene Europe, koja bi za njih mogla postati Babilonska kula, piše Reuters.

“Kao i u slučaju s biblijskom babilonskom kulom, ambiciozna izgradnja Europe nalazi se u opasnosti da propadne, pošto njezini narodi ne pričaju istim jezikom” – ističe agencija.

Dok se u vrijeme drugih europskih kriza na nesuglasice moglo privremeno zaboraviti ili ih rješavati postupno, očit način da se odgodi ili izgladi izbjeglička kriza – prosto ne postoji.

Prema legendi o Babilonskoj kuli, opisanoj u Starom zavjetu, Bog je za njene graditelja stvorio nove jezike, zbog čega su se oni prestali međusobno razumijeti i rasijali su se po cijelom svijetu, bez svršetka njene izgradnje.

Po mišljenju autora članka Paul Taylora, aktualni rukovoditelji EU suočavaju se sa sličnim problemima – oni imaju suviše različita mišljenja o najakutnije europskim problemima.

Ne čudi što EU ne može doći do jedinstvenog mišljenja, kada se unutarnje agende europskih zemalja razlikuju u ovolikoj mjeri, naglašava autor.

U Njemačkoj se trenutno žestoko raspravlja o tome kako riješiti problem priliva imigranata – ili ograničiti, ili zaustaviti. Francuska ima druge probleme – ona se još uvijek nije oporavila od šoka nakon terorističkih napada u Parizu i, po autorovim riječima, “smatra da se nalazi u stanju rata”.

U Velikoj Britaniji je na dnevnom redu budući referendum o napuštanju Europske unije.

Na istoku Europe – u Poljskoj – ljudi se spore oko pokušaja nove vlade da ograniči ovlasti ustavnog suda i medija, kao i o “ruskoj prijetnji” i o tome tko je bio doušnik komunista prije 40 godina (ima se u vidu skandal s bivšim predsjednikom Poljske Lechom Valens).

U Centralnoj Europi se raspravlja kako se suprotstaviti Njemačkoj, koja zahtijeva da se primi dio izbjeglica.

Na jugu, Italija i Portugal zauzete su obnovom svojih gospodarstava, a Španjolska – katalonskim separatizmom, političkom paralizom rizikom od raspada zemlje.

“Kada čelnici tih zemalja doputuju u Bruxelles, oni često i ne znaju o čemu pričaju” – piše dalje Reuters .

Događaji na licu mjesta se odvijaju prebrzo. Između ostalog, Austrija je sredinom veljače jednostrano uvela dnevna ograničenja na broj migranata koji prolaze kroz tu zemlju, kao i na broj zahtjeva za davanje azila.

Osim toga, u Grčkoj su se nakupile desetke tisuća izbjeglica. Grčki premijer je već zaprijetio da će blokirati sve buduće sporazume EU, ako partneri Atene ne pomognu oko raspodjele migranata.

Reuters ističe da zemlje EU u značajnoj mjeri ignoriraju kvote za izbjeglice utvrđene prošle godine. Mađarska se čak sprema provesti referendum o tome da li primati izbjeglice u skladu s tim kvotama.

Francuska i Velika Britanija preferiraju da se ne miješaju, umjesto da pomognu Angeli Merkel.

Po riječima autora članka, Europa će morati obustavi primjenu Schengenskog sporazuma na dvije godine, kako bi se spriječio potpuni raspad Europe. Ljudi koji putuju unutar Schengenske zone ponovno će prolaziti kontrolu putovnica i biti podvrgavani detaljnoj provjeri.

Tako će jedno od najvećih postignuća europske suradnje – Schengen – biti uveden u “umjetnu komu”, kako bi se spriječilo da “odmah umre”. Najvjerojatnije će se dugački redovi, kojih na granicama nije bilo praktično 20 godina, ponovo pojaviti.

“Ako slabi lideri Europe nastave gubiti vrijeme na unutarnje debate, savez koji je bio temelj prosperiteta zemalja u poslijeratnom razdoblju počet će se raspadati” – zaključuje autor.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Blue beam projekt i virtualni dolazak Krista se najavljuje već duže vrijeme, da li vlada ima prste u ovome?

Pokazuje li Bog znakove na nebu? – ovo pitanje postavio je velik broj ljudi na društvenim mrežama kada je fotografkinja Amy Langley na svom Facebooku objavila čudesne fotografije

Nekoliko neobičnih fotografija zabilježili su i drugi fotografi diljem SAD-a, od New Yorka do Havaja a na nekima su anđeli i križevi, piše portal WND.

Biblija koristi termin jutarnjeg sunca kada spominje božanska bića – anđele i samoga Boga.

Pad Lucifera zabilježen je u Starom zavjetu na sljedeći način: ”Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ?” (Izaija 14,12)

A Isus govori o sebi u Otkrivenju: »Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.« (Otkrivenje 22,16)

Upravo zbog toga njeni prijatelji bili su zaprepašteni, govoreći joj kako je upravo fotografirala ”anđela”.

Langley je za portal WND rekla kako je u 7:15 ujutro snimila izlazak sunca dok je stajala ispred auta. Tog istog jutra je Mechaele Loraff u Buchananu, Michigan, snimila fotografiju koja izgleda poput križa, kao i Erika Redner Winn iz New Yorka.

“Nisam ništa primijetila kada sam fotografirala. Bila sam usredotočena na izlazak sunca i zrake svjetlosti koji su se dizale. Oblak koji se reflektirao na izlazak sunca bio je bonus.”, izjavila je fotografkinja, piše Novi život.

Mnogi sumnjaju da ovakva pojava nije slučajnost, te da je riječ i o svojevrsnim znakovima na nebu i Božanskim objavama kao upozorenjima, u svakom slučaju fotografije su prelijepe.

Ostali će doći do zaključka kako je ovo manipulacija masa pomoću vjere, i pokušaj provedbe plana za virtualni dolazak Isusa Krista.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Ovo nevjerojatno otkriće moglo bi se pokazati kao najvažnije od otkrića svitaka s Mrtvog mora. Drevna zbirka od 70 tankih knjiga vezana žicom, može otkriti neke od najvećih tajni ranih dana kršćanstva

Otkriće ovih predmeta je izazvalo stručnjake da imaju podijeljena mišljenja i da ispituju njihovu autentičnost, piše dailymail.co.uk

Pronalasci na ovim stranicama su minijaturne slike, simboli i riječi koje se čine da se odnose na Mesiju, raspeće i uskrsnuće.

Ali što je najvažnije, neke od knjiga su zapečaćene, izazivajući sumnju među akademicima, da li je to izgubljena kolekcija kodeksa koja se spominje u knjizi Otkrivenja u Bibliji.

Dr. Margaret Barker, bivši predsjednik Društva za proučavanje Starog zavjeta je izjavila:

“Knjiga Otkrivenja govori o zapečaćenim knjigama koje se samo mogu otvoriti kada stigne Mesija. Postoje i drugi tekstovi iz istog razdoblja povijesti koji govore o velikoj mudrosti koja je zaključana negdje daleko u zatvorenim knjigama. One sadrže tajnu ostavštinu koje je Isus predao najbližim učenicima.”

Knjige su pronađene u špilji u udaljenom dijelu Jordana za koje se zna da je lokacija gdje su kršćanske izbjeglice pobjegle nakon pada Jeruzalema.

Drugi važni i autentični dokumenti u istom razdoblju su prethodno otkriveni u tom području.

Dužnosnici vlade u Jordanu su u najvišim pregovorima da vrate i štite povijesnu zbirku. Nakon otkrića jordanskog beduina, ovo potencijalno “neprocjenjivo blago” je kupio jedan izraelac koji krijumčari knjige izvan granice Izraeala, gdje i ostaju.

Nakon osnovnih istraživanja, metalurško testiranje ukazuje na to da neke od knjiga datiraju iz prvog stoljeća poslije Krista.

Neki istraživači vjeruju da je ovo otkriće jedno od najvažnijih nalaza u povijesti, ključni dokaz iz početka kršćanske ere, prije spisa svetog Pavla.

Ovi spisi mogu sadržavati, u okviru svojih natpisa, suvremene priče o posljednjim danima Isusovog života.

David Elkington, britanski stručnjak za drevnu vjersku povijest i arheologiju i jedan od rijetkih koji ispituje knjige, rekao je da bi ovo moglo biti:

“Najveće otkriće u povijesti kršćanstva. Mislim da u rukama držimo objekte koji mogu datirati od najranijih svetaca crkve”, dodao je on.

Philip Davies, umirovljeni profesor biblijskih studija na Sveučilištu u Sheffieldu, smatra da je to autentičan povijesni nalaz. Prema Daviesu, postoje jaki dokazi da knjige imaju kršćansko porijeklo, jer postoji plaketa koja pokazuje kartu svetog grada Jeruzalema.

Prema profesoru Daviesu postoji križ u prvom planu, a iza njega je nešto što se može tumačiti kao grob. Knjige uzgleda kao da opisuje raspeće koje se odvija izvan zidina grada.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Više o ovome možete naći u knjizi “Djevica i svećenik” (link). Izdavačka kuća Eneagram, Zagreb.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

• Kontrola Zvjezdana vrata će omogućiti tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju je Zemlji dozvoljavala vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.
• Što se tiče Sadam Husseina, kontrola nad Zvjezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnog ljudskog spasioca
• Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ono što slijedi je egzopolitička analiza dimenzija politike povijesnog vanzemaljskog prisustva koje se odnosi na Irak i Amerikom predvođen preventivni napad na režim Sadam Husseina.

Pri izvođenju ove analize, prvo ćemo prijeći dostupne dokaze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku; zatim ćemo primijeniti dokaze radi boljeg razumijevanja suvremene političke situacije u Iraku; onda ćemo analizirati motivacije glavnih političkih sudionika u preventivnom ratu protiv Iraka vođenog od strane SAD.

Što je dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku?

Najjače dostupan dokaz o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Iraku potječe iz klinastog pisma koje izravno predstavlja vjerovanja i aktivnosti drevnih Sumerana čija je civilizacija osvanula preko noći 3800. godine prije nove ere. Većina priča u klinastom pismu odražava odnose Sumeraca s njihovim ‘bogovima’. Većina arheologa je na početku prihvatila da su ovo samo mitovi i nije im pridavala mnogo značaja umjesto da im da informacije o mitsko-religioznim vjerovanjima drevnih Sumerana.

Ovaj pogled je naišao na veliki izazov 1976. kada je znanstvenik, Zecharia Sitchin, stručnjak za sumersku kulturu, objavio prvu seriju knjiga svojih prijevoda tisuća sumerskih tablica s klinastim pismom. Umjesto interperetacije priča sa bogovima kao mitovima koji nisu imali empirijsku važnost, Sitchin je interpretirao tablice kao bukvalne opise događaja koji su se tada odvijali.

Sitchinovi prijevodi sumerskog klinastog pisma su otkrili precizne informacije o raznim temama za koje on tvrdi da nisu bile moguće u civilizaciji koja je na početku svog razvitka bez prethodne civilizacije od koje je to mogla saznati.

Prema Sitchinu, Sumerci su posjedovali detaljno znanje o svim planetima u sunčevom sustavu, razumjeli precesiju ravnodnevice, ali i razumjeli složene medicinske procedure. Što se tiče toga odakle im ovo detaljno znanje, Sitchinovi prijevodi kažu da su Sumerani ostavili odgovor što im je bio najveći izvor.

Otkrili su u svojim tablicama da je svo njihovo znanje poteklo od rase vanzemaljskih posjetitelja ‘Anunakija’ (‘oni koji su iz raja na Zemlju došli’) koji Sumercima nisu bili samo učitelji, već su i imali veliku ulogu u stvaranju ljudske rase. Podrijetlo ove vanzemaljske rase je planeta po imenu Nibiru koja ima dugačak eliptičan put oko Sunca, a vraća se u sunčev sustav svakih 3.600 godina.

Kada je Sitchinov inovativni posao prvi put objavljen, podigao je veliku kontroverzu i intenzivne rasprave između onih koji su za ili protiv njegove glavne teze o povijesnom prisustvu vanzemaljaca u Sumerana koje je odgovorno za početak sumerske civilizacije.

Među onima koji su odgovarali u korist Sitchinove teze našao se i popularni autor Erik von Däniken koji je i sam 1969. godine napisao bestseler, “Božje kočije”, koji je utvrdio povijesno postojanje izvanzemaljaca na različitim dijelovima planete.

Još jedan popularan autor, David Hatcher Childress, definira uz velike detalje vanzemaljsku tehnologiju koju su posjedovale drevne civilizacije u mnogim od svojih knjiga. Manje poznati autor William Henry je također objavio knjige koje podržavaju Sitchinovu tezu.

Radi podržavanja Sitchinove teze, mogi autori su tipično citirali Biblijske tekstove koji se odnose na ‘bogove’ koji su ostali na Zemlji kako bi imali kontakt sa čovječanstvom. Biblijski tekst koji je najviše puta citiran je apokrifna knjiga Enoha.

Dok je knjiga Enoha isključena u mnogim verzijama Starog zavjeta, neprikosnoveno je bila dio drevnog hebrejskog učenja i uključena je u etiopske i slavenske verzije Starog zavjeta. Knjiga Enoha opisuje pobunjeničku skupinu anđela po imenu ‘Nefili’ kojih je bilo 200, a koji su se nastanili na Zemlji i križali s ljudskom populacijom prije nego što su opozvani i kažnjeni od strane svojih nadređenih, ‘Elohima’.

Knjiga Enoha osigurava kontekstualne detalje za misteriozne stihove iz Knjige postanka koja opisuje vrijeme kada su se ‘sinovi bogova’, Nefili / Anunaki, križali s čovječanstvom i stvorili rasu divova / heroja koji su vladali ostatkom čovječanstva: “Nefili su bili na Zemlji tih dana, ali i kasnije, kada su sinovi Boga otišli k kćerima ljudi i podarili im djecu. Bili su heroji starih, ljudi slave”.

Podržavaoci Sitchinove teze kažu da je ovo dio biblijskog dokaza da je napredna vanzemaljska rasa doista postojala na Zemlji, imala dug kontakt sa čovječanstvom, ali i odigrala ulogu u kreiranju ljudske rase.

Postoji velika kontroverza o tome do koje mjere tako različita kolekcija dokaznih izvora može potkrijepiti Sitchinovu tezu.

Kako se povijesno prisustvo vanzemaljaca povezuje s politikom SAD u Iraku?

Jedan nezavisni arheolog koji diskutira o izravnoj vezi između drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumerana (južni Irak) i tadašnjeg fokusa SAD na režim Sadama Husseina je William Henry. Njegova glavna teza je da je u vrijeme Sumerana postojala tehnološka naprava koju on opisuje kao ‘Zvjezdana vrata’, koju su Anunaki’Nefilim koristili kako bi putovali do svoje domovine i nazad na Zemlju, ali i oko galaksije. Henry se oslanja na sljedeću scenu koju je Sitchin opisao u interpretaciji klinastog pisma jednog ritualnog teksta:

“Pronađeni su opisi koji prikazuju božija bića koja podbočavaju ulaz u hram i drže šipke na koje su pričvršćeni prstenoliki objekti. Nebeska priroda scene se ukazuje uključenjem simbola Sunca i Mjeseca … koji oslikavaju Enlila i Enkija podbočavajući prolaz kroz koji Anu veličanstveno prolazi.”

Umjesto jednostavne scene hrama koja uključuje glavnog Anunakija, Anua i njegova dva sina Enlila i Enkija, Henry tvrdi da navedena scena predstavlja uređaj za transportaciju korišten od strane Anua i drugih iz elite Anunakija. Ako je tako, onda je taj uređaj najvjerojatnije lociran u sumerskom gradu Uruk koji je bio osnivački grad sumerske civilizacije i dom Gilgameša iz poznatog Epa o Gilgamešu.

Sitchin i autori poput David Childressa koji diskutira razne tehnologije koje su koristili vanzemaljci i drevne civilizacije, propustili su značaj Zvjezdane kapije u svojim prijevodima gore navedenih tekstova i istragama o transportacija vanzemaljaca. Oboje su sudjelovali u konvencionalnoj paradigmi po kojoj se transport odvija vozilima na raketni pogon.

Sitchin se fokusira na svemirski brod na raketni pogon u svom opisu Anunakija i njihovih raznih putovanja na i sa Zemlje. U jednom od primjera je napisao: “Tekstovi otkrivaju da su njih 300 -” Anunaki iz raja “ili Igig – bili pravi astronauti koji su ostajali u svemirskom brodu bez da su zapravo sletjeli na Zemlju. Orbitirajući oko Zemlje, ovi svemirski brodovi su slali i primali šatlove sa Zemlje.”

Iz navednog se može zaključiti da su postojala dva oblika transporta korištena od strane Anunakija. Jedan je bio u obliku raketne tehnologije koja nam je poznata. Druga transportaciona tehnologija bila je Zvjezdana vrata koju je najvjerojatnije koristila samo ‘elita’ Anunakija.

Tako su Anunaki upravljali ispostavama na Zemlji i u svemiru kako bi održali svoju kontrolu planeta. Uzimajući strogu hijerarhiju vlasti, opisanu od strane Sitchina u njegovoj detaljnoj analizi Anunakija i njihovih odnosa s čovječanstvom, vjerojatno je da je Zvjezdana vrata poštovana i bila predmet klanjanja ostajućih Anunakija i ljudi koji su samo mogli promatrati njen rad, ali ne i da je sami koriste.

Tako je postojao ograničen broj Zvjezdanih vrata širom planete, dok je sumerska Zvjezdana vrata bila locirana u najvažnijem sumerskom gradu, drevnoj prijestolnici Uruk, domu drevnih kraljeva, koji je lociran u istočnom Iraku. Značajno, poslije 12 godina dosadnih iskopavanja, tim njemačkih istraživača je 2002. godine pronašao iskopine zakopanog grada Uruka.

Kartu “Zvjezdane kapije” možete naći na ovom linku: http://www.thelivingmoon.com/42stargate/04images/Iraq/iraq_airbase_lrg.jpg

Koristeći magnetometar koji može detektirati prisutnost objekata koje je napravio čovjek pod zemljom i moćan računalni sustav u Njemačkoj, njemački geofizičari su uspjeli mapiraju zakopane građevine drevne prijestolnice od 5,5 kilometara četvornih gdje je započeta sumerska civilizacija.

Važan događaj u sumerskim opisima Anunakija bio je posljednji odlazak sa planeta praćen kataklizmičkim događajima koji su kulminirali u razdoblju od 1800. do 1700. godine prije nove ere. Zaista, konvencionalni arheolozi podržavaju teoriju da je postojao kataklizmičan događaj u to vrijeme.

Ako su zapravo postojala dva vida transporta koje su koristili Anunaki, većina Anunakija su otišli koristeći raketne letjelice, dok su elitni Anunaki napustili Zemlju uz pomoć Zvjezdane kapije i zatvorili je. S obzirom na poštovanje koje je uživala Zvjezdana vrata, vjerojatno nije ostala nezaštićena u razdoblju između odlaska i reaktivacije s povratkom Anunakija po proročanstvu.

Veliki broj izvora opisuje sadašnje doba kao “prorečeni povratak bogova / Anunakija”. Pojam “prorečenog povratka” u kontekstu prethodnog prisustva Anunakija varira značenju prema trima različitim perspektivama.

Prva je bazirana jednostavna na ideji da će se bogovi ili Anunaki fizički vratiti da nastave vodeću ulogu utjecanja na ljudski život i predviđanja korištenja resursa planete.

Pri takvom scenariju, prvi val Anunakija bi došao kako bi stvorio pogodne uvjete za očekivani povratak elite Anunakija. Prema ovome bi prvi Anunaki morali vratiti i aktivirati Zvjezdanu kapiju koja je potrebna za povratak njohovih gospodara.

Ovo bi vjerojatno bilo najavljeno kao sveti događaj koji će proslaviti cijelo čovječanstvo. Autori Clive Prince i Lin Piknet, raspravljaju o tome da postoji očigledan lanac svjetskih događaja koji uključuje sudjelovanje ključnih religijskih i političkih sudionika, a koji spremaju čovječanstvo za ovakav dolazak.

Druga perspektiva o “povratku bogova / Anunakija” je povratak njihove matične planete Nibiru. Zaista, mnogo interesiranja su izazvale razne knjige i web stranice posvećeni temi povratka Nibirua, matičnog svijeta Anunakija. Mnogi autori citiraju razne astronomske dokaze koji podržavaju ideju o desetoj planeti za koju se dugo špekuliralo da utječe na orbite Urana i Neptuna još otkad je otkriveno da Pluton (otkriven 1930.) ne može izazvati takve smetnje. Kasnih sedamdesetih, dva astronoma iz Pomorskog opservatorija u SAD, Tom von Flandern i Richard Harrington, počeli su objavljivati ​​seriju radova koji podržavaju postojanje desete planete.

Najčešće citirana reference koja podržava postojanje desete planete koja je poznata, ali ne i javno objavljena, je serija novinskih objava astronomskog tima koji je tražio dio neba u kojem su Flandern i Harrington tvrdili da se nalazi deseta planeta. U prosincu 1983., glavni astronom zadužen za Infracrveni astronomski satelit (IRAS), dr. Gary Neugebauer, najavio je moguću potvrdu postojanja takve planete.

Nakon što je 6 velikih novina pokrilo objavu: “nebesko tijelo možda veličine … Jupitera i moguće … u dijelu sunčevog sustava pronađeno je u smjeru zviježđa Orion od strane orbitirajućeg teleskopa …”, objava je povučena i nastalo je zatišje o desetoj planeti. Počele su se širiti glasine o aktivnoj kampanji čiji je cilj bio da se potisnu informacije od strane tajnih vladinih organizacija.

Recimo, jedan od astronoma u Pomorskoj opservatoriju u SAD, dr Richard Harrington, javno je pričao i pisao o hipotetičkoj planeti Iks, što je doprinijelo njegovoj ranoj zagonetnoj smrti 1992. godine.

Treća perspektiva može se pronaći kod autora koji se baziraju na značaju nadolazećeg kraja majanskog ciklusa od 5.200 godina. Majanci su znali da se solarna ekliptična ravan poklapa sa galaktičkom ravninom na periodičnoj bazi. Ovo omogućava da intenzivnije kozmičke enrgije dođu do Zemlje iz srži galaksije. Tada dolazi do odgovarajućeg povećanja ili smanjenja ljudske svijesti, tj. dijelovi mozga se uključuju ili isključuju, dok majanski ciklusi prolaze kroz svoje različite faze. Smatra se da je 2012. godina odgovarala kraju majanskog ciklusa i da je u njoj započelo Novo doba sa prosvetljenijim globalnim razmišljanjem i povećanim ljudskim potencijalom. Dakle, smatra se da bi samo čovječanstvo razvilo ‘bogovske’ moći koje će spontano postati dostupne velikom dijelu čovječanstva.

Neki autori opisuju nevjerojatne sposobnosti i psihičke moći povećanog broja djece diljem svijeta s promjenom DNK i specifičnim moćima koje drugi nemaju.

Sumirano, dostupne informacije o ‘prorečenom povratku bogova’ mogu se shvatiti kao važna prekretnica u rastu ljudske civilizacije. Povratak se može shvatiti doslovno ili metaforički. Unatoč kontroverzi o tome što točno ‘povratak’ podrazumijeva, ovi čimbenici koji se u velikoj mjeri odnose na političku situaciju u Iraku i preventivnu vojnu intervenciju SAD mogu biti identificirani i analizirani. Prvi faktor su Zvjezdana vrata, koja leže negdje u pustinji južnog Iraka.

Drugo, moguć je povratak desete planete koja bi značajno utjecala na svijet.

Na kraju, tu je potencijal za brzim porastom ljudske svijesti od 2012. godine.

Sadam Hussein je znao za moć “Zvjezdanih vrata”

Zvjezdana vrata u južnom Iraku će sudjelovati u tzv. ‘Povratku bogova’, onda je vrlo vjerojatno da tajne vladine organizacije u velikoj mjeri utjecati na administraciju SAD i da su svjesne postojanja i ključne uloge Zvjezdanih vrata.

Predsjednik Iraka, Sadam Hussein je vjerojatno također bio svjestan postojanja vratae o čemu se može suditi na temelju njegovih arhitektonskih projekata koji su namjeravali oživiti veličanstvenost rane mezopotamijske civilizacije.

Što je još značajnije, njegova dozvola njemačkim arheolozima da nastave iskopavanja na lokaciji sumerskog grada Uruka nakon detlajnog podzemnog planiranja, kaže da je on znao za mjesto gdje se nalaze vrata.

Ovo znanje je možda dio razloga zašto se njemačka vlada javno bunila preventivnom ratu SAD protiv Iraka.

Teza William Henryja je da su ovo pravi razlozi nastavljajućih vojnih sukoba u Iraku.

Kontrola Zvjezdane kapije, kao doodatak ostalim kapijama koje možda postoje u prijestolnicama drugih civilizacija poput Egipćana, Inka i Asteka bi vjerojatno tajnim vladinim organizacijama omogućila veću moć nad komunikacijom s vanzemaljskim rasama koje trenutno kontaktiraju planetu ili trebaju doći prema proročanstvu.

Ako ništa drugo, kontrola Zvjezdanih vrata bi omogućila tajnim vladinim organizacijama da diktiraju svjetsku transformaciju koju su Zemlji dozvoljavale vanzemaljska tehnologija, superiorno znanje i povećane psihičke sposobnosti.

Što se tiče Sadama Husseina, kontrola nad Zvezdanim vratima mu je mogla dopustiti da je aktivira i ostvari proročanstvo. On je mislio da će zauzvrat za svoju lojalnost biti nagrađen od strane elitnih Anunakija većim globalnim autoritetom. Možda bi sebe smatrao kao svojevrsnim ljudskim spasiocem.

Sitchinova teza o postojanju drevnog vanzemaljskog prisustva u Sumeru i kombinirana s pojmom raznih transportnih uređaja opisanih od strane drugih autora, kao i arheološko iskopavanje prve sumerske prijestolnice Uruk 2002. Godine, daje potporu tezi William Henryja o Zvjezdanim vratima koja leži zakopana u pustinjama južnog Iraka.

Moguća tema rasprave je činjenica da su se i administracija predsjednika Busha i Husseinov režim borili za prevlast i kontrolu nad Zvezdanim vratima u ruševinama Uruka ili na nekoj drugoj lokaciji u Iraku, prije prorečenog povratka Anunakija.

Prevladavajuća objašnjenja Bushove administracije o predanosti iskorjenjivanju oružja za masovno uništenje, naftnim interesima i imperijalnim ambicijama se čini vjerojatnijim za one koji ne vjeruju da život postoji bilo gdje osim na Zemlji.

Suludo je vjerovati da u beskonačnom svemiru život postoji samo na Zemlji.

Postoje, međutim, važni dokazi koji daju dozu mogućnosti Henryjevoj tezi da su Zvjezdana vrata pravi fokus Bushove administracije. Prvi su mnogobrojna svjedočenja koja potvrđuju da su tajne vladine organizacije odgovorne za zataškavanje javnog saznanja o prisustvu vanzemaljaca i da one kontroliraju sve službene kontakte s vanzemaljskim rasama. Iz egzopolitička perspektive, zataškavanja podržavaju zaključak da postoji aktivno tajno suzbijanje saznanja o drevnom vanzemaljskom prisustvu.

Drugi važan dokaz je moćna diplomatska podrška Njemačke i Francuske Husseinovom režimu u odlaganju preventivnog vojnog napada. Podrška je bila toliko moćna da ih je američki tajnik obrane, Donald Rumsfeld s omalovažavanjem nazvao ‘Starom Europom’ u jednom intervjuu 2003. godine:

“Kada pričate o Europi, mislite na Njemačku i Francusku. Ja ne mislim, to je ‘stara Europa’. Ako pogledate NATO Europu danas, centar gravitacije se pomiče ka istoku i ima puno novih članica. Kada izbrojite sve članice NATO-a koje su nedavno primljene, ima ih oko 26, zar ne? Ipak, u pravu ste. Njemačka i Francuska su problem”.

Umjesto da se bori s administracijama u Njemačkoj i Francuskoj, Bushova administracija se odlučila na njihovu izolaciju od Iraka. Na primjer, administracija je ohrabrila vođe Španjolske, Portugala, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva, Mađarske, Poljske, Danske i Češke republike da napišu pismo Wall Street Journalu u kojem je pisalo “Irački režim i njihova oružja za masovno uništenje predstavljaju pravu prijetnju za svjetsku sigurnost”. Vjerojatno je da je postojalo razilaženje tajnih vladinih organizacija SAD i suparničkih organizacija u Njemačkoj, Francuskoj i Rusiji povodom tretiranja prisustva vanzemaljaca.

Treći važan dokaz su ponovljena iskopavanja njemačkih arheologa 2002. godine. S obzirom da političke tenzije u Iraku nisu opale do te godine, pretpostavlja se da postoje skriveni motivi za nešto što na prvi pogled djeluje kao najobičnije znanstveno iskopavanje.

Četvrti ključni dokaz bio je uništenje svemirskog šatla Columbia tijekom njegovog posljednjeg povratka 1. veljače 2003. godine. Jedan od članova posade je bio prvi Izraelac u svemiru, pukovnik Ijan Ramon. Uništenje Kolumbije se odigralo 16 minuta prije nego što će se spustiti.

U ovom slučaju sumnjivo je to što se ne zna kako je šatl uništen jer ni jedan sustav nije javljao ništa problematično. Događaj se desio pri samom povratku što inače nije nikada bio problem.

Nezvanično se saznaje da se sumnja da je shuttle uništio netko tko posjeduje vojne sposobnosti veće od bilo koje nacije ili terorističke skupine, a tko je želio poslati poruku u SAD.

Kada se sumiraju svi dokazi, dobiva se slučaj koji u velikoj mjeri podržava Henryjev tezu. Interpretacije motiva Bushove administracije za lansiranje preventivnog napada na Irak mogu se promatrati tek kao zagrebana površina pravih motiva. U dubini, vjerojatnije je da postoji velika nervoza tajnih vladinih organizacija zbog toga što bi se dogodilo ako bi Hussein, uz podršku europske vlade, ostvario pristup sumerskoj Zvjezdanoj kapiji i izvanzemaljskoj tehnologiji prisutnoj u zakopanom gradu Uruk. Njihov cilj je bio da prate i kontroliraju Zvjezdana vrata ali i vanzemaljske tehnologije koje se tamo nalaze.

Zaključak: Tajne službe nekoliko vlada imaju aktivnosti oko “Vrijemenskih vrata” u Iraku

Ako egzopolitička perspektiva točniji opis motivacija koje su vodile Bushovu administraciju ka preventivnom ratu u Iraku, onda se mogu načiniti sljedeći zaključci:

Prvo, kvalitetu dokaza koji potkrepljuju povijesno prisustvo vanzemaljaca i zataškavanje tajnih vladinih organizacija, ima značajan stupanj vjerojatnosti i uvjerljivosti.

Drugo, postoji potreba promoviranja objavljivanja zvaničnih vlasti povodom povijesnog vanzemaljskog prisustva i / ili predstojećeg povratka ovih vanzemaljaca.

Treće, dokazi kažu da tadašnje vojne pripreme za rat protiv Iraka nisu imale puno veze sa oružjem za masovno uništenje, ali su dizajnirane tako da osiguraju tajnim vladinim organizacijama SAD kontrolu informacija povodom povijesne i trenutne vanzemaljske prisutnosti.

Četvrto, dokazi tvrde da konflikt u Iraku i uništenje šatla Kolumbija maskiraju duboku borbu između frakcija tajnih vladinih organizacija koje su na početku i osmišljene da se bave vanzemaljskim prisustvom. Preporuča se da se javno objelodane ove organizacije i njihovi napori da poprate i odgovaraju na izvanzemaljsko prisustvo.

Konačna preporuka je da mora odrediti do koje mjere će se kongresnom i zakonodavni nadzor zahtijevati od organizacija kreiranih u različitim državama kako bi se bavile pitanjem prisutnosti vanzemaljaca, kako u prošlosti, tako i u sadašnjosti i implikacijama o povratku vanzemaljaca.

Tvrdi se da je najbolji mehanizam odgovora na postojanje drevne vanzemaljske tehnologije u drevnoj sumerskoj prijestolnici Uruk, spremnost svjetskih vlada i odgovarajućih tajnih vladinih organizacija da dijele informacije i kontrolu vezanu za imovinu vanzemaljaca.

Rivalske tajne vladine organizacije koje se putem rata bore za kontrolu drevne vanzemaljsek tehnologije, teško da bi poslale najbolji primjer zrelosti čovječanstva koje je dovoljno odgovorno voditi suverenitet nad resursima Zemlje.

Ljudski suverenitet je dakle upitan u momentu kada postoji prilika za brz preokret u evolucijskom razvoju ljudske svijesti. Na čovječanstvu je odlučiti kako ćemo odgovoriti na izazov koji predstavljaju tajne vladine organizacije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Isus neslavno nosi titulu najpoznatije i najmanje poznate ličnosti u povijesti. Pročitajte zašto

Čak i ljudi koji ne misle da je Isus bio Bog uglavnom vjeruju da znaju dosta toga o njemu. Iznenadit se kada čujete da su i neke osnovne tvrdnje o Isusu netočne.

Ne postoje bilješke ničega što je zapisano o Isusu od strane svjedoka ili drugih istovremenika, pa čak ni desetljećima kasnije.

Međutim, na temelju arheoloških iskopina, nekih drevnih tekstova i umjetnosti, pa čak i forenzike, poznato je dosta toga o vremenu i kulturi u kojoj je smješten Novi Zavjet. Ti dokazi nam zapravo govore kakav je Isus bio i kakav nije bio.

1. Isus je bio oženjen

Nastao je skandal među katolicima i evangelistima kada je pronađen papirus 2014. godine na kojem se spominje Isusova žena. Ipak, za razliku od katoličke crkve, Židovi ne prakticiraju celibat među religijskim vođama.

Isus i njegovi sljedbenici su bili Židovi, a svi veći rabini su bili oženjeni. Štoviše, rabin u celibatu je bio toliko rijetka pojava da su neki moderni pisci raspravljali o tome da je Isus morao biti homoseksualac.

Međutim, brojni drevni tekstovi, uključujući Novi Zavjet, upućuju na poseban odnos između Marije Magdalene i Isusa.

Evanđelje po Filipu:

“Isus ju je volio više od svih sljedbenika i često ju je ljubio u usta”.

2. Imao je kratku kosu

Židovi u vrijeme Krista nisu imali dugu kosu. Rimski trijumfalni luk iz tog vremena oslikava židovske robove s kratkom kosom.

U prvom pismu apostola Pavla Korinćanima se navodi dužina kose:

“Zar priroda ne uči čovjeka da ga duga kosa ponižava?”.

Za vrijeme šezdesetih godina prošlog stoljeća, konzervativni kršćani su citirali ovaj stih kako bi izrazili svoje gađenje prema hipi pokretu i nazivali ih antihrišćanskima.

3. Razapet je na stupu, a ne na križu

Pogreška je nastala zbog grčke riječi “stauros” iz Novog Zavjeta, koja se na engleski prevodi kao križ, a koja može označavati različite oblike, od kojih je najčešći uspravni stup, “stup za mučenje”, pa čak i drvo.

Rimljani nisu posjedovali standardan način za raspinjanje zarobljenika, a Josip navodi da su prilikom opsade Jeruzalema vojnici raspinjali žrtve u različitim položajima.

Rani kršćani su se možda fokusirali na križ zbog sličnosti s Egipćanski ankom ili “križem života”, odnosno sa sumerskim simbolom za Tamuza.

Zamislite milijune ljudi kako nose zlatnu šipku na lancu oko vrata.

Inače, postoje brojni prikazi Sumera s velikim ogrlicama u vidu križa u vremenu od nekoliko tisuća godina prije priče o Isusu, što znači da je to bio dio njihove kulture.

Čovječanstvo je mnoge stvari naslijedilo od Sumera, uključujući kulturu, rituale, silna znanja i navike.

4. Bio je nizak, ne visok.

Tipični Židovi u vrijeme Rimskog carstva bili su visoki jedva nešto više od 1,5 metara, zbog čega se smatra da je i Isus bio te visine.

Isus je nazivan “velikim” zbog svojih djela, a ljudi su u ono vrijeme često brkali fizičku veličinu i veličinu ličnosti.

Dobar primjer je Turinov pokrov, koje je napravljen za čovjeka veličine najviše 1,80 metara.

5. Rođen je u kući, ne u štali

Čudesna priča o rođenju Isusa je puna mitskih elemenata i neobičnosti, a smatra se da je ideja da je Isus rođen u štali dodana u priču mnogo kasnije.

Po originalnoj priči, Josip i Marija su željeli ostati s rodbinom, ali je fraza “nije bilo mjesta za njih u boravištu (grčki kataluma)” prevedena kao “nije bilo mjesta za njih na katu”.

Kasniji pripovjedači su uzimali u obzir da su ljudi u to vrijeme dovodili životinje u prizemlje i pretpostavili su da se čitav događaj odigrao u štali.

6. Pravo ime mu je bilo Jošua, a ne Isus

Ime Jošua (na hebrejskom Jošua znači oslobođenje) je bilo vrlo često među Židovima u to vrijeme kao što je i danas. Jošua (ili Joshua na zapadu) i Isus su zapravo isto ime, a različito se prevode u modernoj Bibliji kako bi se Isus razlikovao od Isusa Navina (Jošua po Starom Zavjetu), koji je poveo hebrejski narod ka Obećanoj zemlji.

Zapravo, veza između ove dvije ličnosti je vrlo fascinantna i važna. Neki stručnjaci smatraju da su evanđelja iz Novog Zavjeta u stvari ažurirana prepričavanja starije priče o Jošui, u kojoj se isprepliću priče o Elisi, Elaji i Mojsiju.

7. Broj apostola (12) je vezan za astrologiju, ne za povijest

Broj Isusovih apostola je još uvijek tema raznih rasprava. Broj 12 se smatrao povoljnim među drevnim narodima, a 12 apostola, koji su nacrtani na Posljednjoj večeri Leonarda da Vincija, vjerojatno su inspirirani brojem znakova zodijaka ili mjeseci u godini.

Astrologija je starija od hebrejske religije, a oblikovala je i Bibliju i zapadne religije. Primjer su 12 bogova Olimpije, 12 sinova Odina, 12 dana Božića ili 12 “legitimnih” nasljednika proroka Muhameda.

Međutim, pošto evanđelja pričaju priču o Jošui, 12 apostola je vjerojatno povezano s 12 plemena Izraela.

8. Proročanstva nisu bila vizije već prisjećanja

Mnogi smatraju da su Isusova proročanstva bila jezivo točna, kao i zapisi Nostradamusa.

Međutim, postoje dokazi da Isus nije ništa predvidio.

Kao prvo, tu su proročanstva iz Starog Zavjeta koja su bila poznata svim Židovima koji su živjeli u prvom stoljeću, a bilo tko tko je htio ispuniti neka od njih i postati mesija je prosto mogao to učiniti.

Na primjer, u knjizi po Mateju, Isus traži magarca za jahanje u Jeruzalemu.

Kao drugo, “evanđelja” ni u kom slučaju ne predstavljaju objektivnu povijest, što znači da su ih autori mogli oblikovati po ranijim predviđanjima.

Kao treće, stručnjaci danas vjeruju da se neki biblijski tekstovi, za koje se nekad smatralo da su proročanstva (Knjiga otkrovenja), odnose na događaje koji su u to vrijeme bili prošlost ili sadašnjost.

9. Neki citati Isusa uopće nisu njegovi, za druge nije sigurno

Internet je pun Isusovih citata. Neki od najpopularnijih su Blaženstva ili priča o ženi uhvaćenoj u preljubu (“neka onaj koji je bez grijeha baci prvi kamen”) ili Zlatno pravilo (“ne čini drugima što ne želiš da drugi čine tebi”).

Evanđelja Novog zavjeta su napisana dugo nakon što je Isus umro, a nije postojala nikakva tehnologija koja bi zabilježila njegova učenja, osim ako ih je zapisao sam, a nije.

Možemo biti u potpunosti sigurni da bar neke od ovih mudrih riječi koje su pripisane Isusu u stvari pripadaju nekim ranijim ili kasnijim misliocima. Na primjer, Zlatno pravilo se spominje prije Krista od strane rabina Hilela starosjedioca.

Također, priča o ženi uhvaćenoj u preljubu se ne pojavljuje u rukopisima do četvrtog stoljeća.

Nemoguće je ipak da se čovjek ne zapita kako su sve te mudrosti pripisane baš Isusu, od svih ljudi koji su živjeli u to vrijeme.

Isus kao osoba, ako je uopće postojao, prekriven je velom magle i ostavljeno je prostora samo za nagađanje i tradiciju koja se često opisuje kao činjenica.

Činjenice koje smo naveli su apsolutno nebitne. Nije važno je li Isus bio visok ili nizak, niti da li je imao kratku ili dugu kosu. Međutim, važno je da čitava priča o Isusu stoji na vrlo labavim temeljima.

Za početak bismo mogli priznati da ne znamo baš toliko koliko mislimo da znamo i da je većina onoga za što mislimo da je u potpunosti točno u stvari pogrešno.

Pošto je Biblija bila mijenjana tijekom ovih 2000 godina i može se tumačiti na razne načine, ne znači da je ovih devet točaka točno, niti znači da su netočne. Ovo je samo još jedan pogled na Istinu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

UVOD O BIBLIJI

Biblija (ta biblia – grčki: knjižice, sveščice), je zbirka tekstova koje Židovi i kršćani drže svetima, od Boga nadahnutima i glavnim izvorom svoje vjere, a nastali su u vremenu između 1.000 prije naše ere i 100 naše ere. Naziva se i ‘Sveto pismo’.

Židovi je nazivaju Torah (Zakon), Miqrah (Čitanje), Kitbe Qodesh (Sveti spisi) ili Tanakh (skraćeno za Torah, Neviim i Ketuvim). Kanon biblijskih knjiga proglasili su 90. god. u Jamniji. Priznali su 24 knjige nadahnutima i obaveznima za židovsku vjeru.

U kanon nisu uvrstili sedam knjiga koje su nastale u Aleksandriji od tamošnjih židova, a napisane su na grčkom jeziku. Dijele Bibliju na tri grpupe: Tora (Petoknjižje), Neviim (Proroci) i Ketuvim (Mudrosne knjige). Stari zavjet pisan je hebrejskim jezikom, izuzev dijelova Ezre i Daniela te nekoliko riječi u Knjizi Postanka i u Jeremiji pisanih aramejskim jezikom.

Završnu redakciju židovskog dijela Biblije napravila je Velika skupština u doba perzijske vlasti (V. – IV. St. Prije naše ere). Izvorno su biblijske knjige pisane na svitcima pergamenta. Od Ezrina vremena židovska je Biblija pisana aramejskim pismom, dok su Samarijanci zadržali staro Feničko pismo. Očuvanje biblijskog teksta bio je zadatak prepisivača (heb. sofer: pisac) koji su ustanovili predaju čitanja Biblije.

Budući da hebrejski jezik izvorno ne piše samoglasnike, u prijepisu su poslije dodavani znakovi za samoglasnike (masoretski tekst).

Kršćani dijele Bibliju na Stari zavjet i Novi zavjet. Stari zavjet obuhvaća 39 protokanonskih (istovjetnih s hebrejskim kanonom) i sedam deuterokanonskih knjiga (protestanti ih, kao ni židovi, ne priznaju – apokrifi).

Novi zavjet, napisan u drugoj polovici I. st., Obuhvaća 27 knjiga: četiri Evanđelja (Marko, Matej, Luka i Ivan), Djela apostolska, 21 poslanica (14 Pavlovih i 7 apostolskih) i Otkrivenje (Apokalipsa).

Autografi biblijskih knjiga ne postoje, nego mnogobrojni njihovi prijepisi, tzv. tekstualni svjedoci. Služeći se njima, biblijska znanost nastoji strogim znanstvenim metodama prirediti što pouzdaniji biblijski tekst, tzv. kritičko izdanje Biblije.

Židovi tumače Bibliju doslovno i propovjednički, tražeći u njoj skriveni, dublji smisao, tumače je već od II. st. pr.ne sve do danas (Midraš, Halaha, Hagada i dr.).

U novije doba židovski tumači Biblije uzimaju u obzir rezultate arheologije i drugih znanosti, te se približuju kršćanskim biblijskim komentarima. Kršćani tumače Bibliju od početka II. st., a aleksandrijska škola zastupala je alegorijsko tumačenje, antiohijska škola doslovno tumačenje.

U srednjem vijeku skolastika je dalje razvila metode tumačenja: doslovno, alegorijsko, moralno i anagogično ili mistično tumačenje. Katolici u tumačenju Biblije slijede tradiciju Crkve i crkvenog učiteljstva, a protestantske se crkve oslanjaju većinom na osobno nadahnuće.

U novije doba razvijene su u katolika, protestanata i u Židova suvremene znanstvene metode tumačenja Biblije (egzegeza, hermeneutika).

Suvremeni pristupi i metode tumačenja imaju intererkonfesionalno obilježje. Biblija je cjelovito ili dijelom prevedena na većinu svjetskih jezika. Njeno značenje prelazi okvire sinagogalne i crkvene upotrebe.

TAJNA IZLAZI NA VIDELO

Prvog rujna 1994. godina američki novinar M.Drosnin je odletio za Izrael da bi tadašnjeg predsjednika tamošnje vlade Yitzhaka Rabina upozorio na smrtnu opasnost koja mu je navodno prijetila.

Zbog nedostatka poznanstava, novinar i pisac iz New Yorka je jednom Rabinovom prijatelju, piscu Saimu Guriu, predao pismo za Rabina. U njemu je bilo upozorenje na atentat, koji će se kasnije uistinu i dogoditi.

‘Bojim se’, napisao je Drosnin Rabinu, ‘da ste u smrtnoj opasnosti, ali istodobno smatram da se ta opasnost može zaobići i izbjeći! …’

Guri je smatrao, a to je saopćio i Drosninu da izraelski predsjednik tom upozorenju neće pokloniti previše pažnje, ali je ipak predao pismo nadležnom ministarstvu.

Što se kasnije dogodilo, već odavno je mnogima poznato:

4.studenog 1995. godine Rabin je ubijen, ustrijeljen od jednog vjerskog fanatika. Rabin i njegova služba sigurnosti ovo su upozorenje, kao i velik broj prijašnjih, nažalost, smatrali neozbiljnim!

Na dan ubojstva Rabina, Drosnin je na najgori mogući način dobio dokaze za svoje upozorenje. Yitzhak Rabin je ustrijeljen s leđa od čovjeka koji je sebe smatrao poslanim od Boga, a ono što je u svemu istinska senzacija jeste činjenica da je – ubojstvo zapisano u Svetom pismu koja je, kako je poznato pisano prije 3.000 godina!

Upravo atentat u Izraelu bio je još jedna potvrda i dokaz o postojanju tajanstvenog koda Biblije, šifriranog teksta kojim je, navodno, zapisana cjelokupna buducnost čovječanstva.

U svojoj knjizi ‘Biblijski kod’, ovaj američki novinar nam otkriva, ako je istina, da su praktično svi svjetski važniji događaji već davno zapisani u Bibliji. Pomoću matematičkog izračunavanja izvedenog pomoću računala, navodno se mogu dobiti proročanstva iz izvornog teksta na hebrejskom jeziku.

‘Rabinovo ubojstvo nije jedini događaj našeg doba zapisan u Bibliji. Dodatno su tu još i događaji poput ubojstva egipatskog i američkog predsjednika Sadata i J. F. Kennedyja), Drugi svjetski rat, afera Watergate, Holokaust, tragedija Hirošime, Zaljevski rat, pa sve do predsjednikovanja Bill Clintona. I sve to napisano je – ‘Božjom rukom’, navodi u svojoj knjizi ovaj američki novinar.

Drosnin je ozbiljan novinar ‘Washington Posta’ koji je radio izmedu ostalog i na policijskim reportažama, te se njemu ne može tako lako pripisati lakovjernost. Nakon ubojstva Rabina njegova situacija se naglo mijenja, za njega na bolje.

Kako sam Drosnin kaže: “U trenutku kad se ostvarilo proročanstvo koje je sam pročitao u Bibliji, šifra Biblije mi je po prvi put zaigrala pred očima kao potpuno jasna i izvjesna!”

Do sada je priča o proročanstvima zapisanim u Svetom pismu zvučala preapsurdna da bi zaiteresovala veći broj stručnjaka. Šifrirane poruke koje se navodno mogu naći u Bibliji predstavljaju potraga za duhovima, smatra Andreas Michel sa katedre za Stari zavjet na Sveučilištu u Tübingenu.

- Autori Starog zavjeta – dodaje on – nisu posjedovali takvu matematičko-umjetničku spoznaju svijeta da bi svoje tekstove mogli šifrirano zapisivati! …

UBOJICA KOJI ŽELI UBITI!

Dodatni dokazi za one koji vjeruju u postojanje koda Biblije dolaze iz matematike: Eliyahu Rips je matematičar u pješčanim zgradama Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, smještenom na brežuljku iznad ‘Vječnog grada’. Odatla se pruža magičan pogled ka Faseldonu, ka starom gradskom zidu – idelno mjestu za inspiraciju?

Ripsovo specijalno područje je takozvana grupna teorija, matematički element moderne fizikalne teorije.

Šifra Biblije je kompjuterski program! – Objašnjava izraelski znanstvenik.

Zajedno s dvojicom izraelskih kolega, fizičarom Doronom Witztumom i Joavom Rosenbergom s jeruzalemske visoke tehnološke skole – Rips je tekst Biblije podvrgnuo jednom programu za dešifriranje. Posao je trajao sve do 1994. godine kada su u poznatom znanstvenom časopisu ‘Statistical Science’ objavili svoja iznenadujuće saznanja pod naslovom ‘Konstante slova u Knjizi’.

Eliyahu Rips

Oni su prvo izabrali 300 hebrejskih pojmova koji imaju slična značenja, kasnije su tome dodali imena, dane rođenja i smrti 66 najpoznatijih Židova koji su živjeli između IX i XIX stoljeća. Tada su sve to skupa tretirali kao jednu cjelinu, jedan tekst, bez praznog prostora izmedu riječi i znakova. Tada su u tom tekstu, u kome je bilo jedan do drugog 304.805 znaka, potražili prethodno izabrana imena.

Računalo je počeo kombinirati pismo tako što je kombinirao prvi s drugim, pa s trećim … sa tisućitim itd. Onda je kobinirao to isto samo s početnim drugim slovom. Na kraju je tako prošao sva slova.

Upozorenje za Rabina je bila kombinacija slova poredanih – svako četvrto, dvanaesto ili petnaesto slovo teksta. Ako pri čitanju znakova preskačemo određeni broj slova, dobivamo čitak tekst. Reci kao: ‘Rabin’, ‘Amir’, ‘Tel Aviv’ i godina ubojstva. Popreko preko Rabinovog imena mogu se naći riječi: ‘Ubojica koji želi ubiti’.

Je li to sve samo slučaj?! …

ZAPANJUJUĆE OTKRIĆE

Izraelski matematičar je objavio svoje iskustvo u vezi sa Zaljevskim ratom.

- Računalu smo dali zadatak da nađe ime – Saddam Hussein. To smo učinili pošto smo se uvjerili da je kombinacija slova koji daju traženi pojam povezana nekom matematičkom logikom. U području koje je ukazivalo na zaljevski rat našli su se pojmovi kao: ‘Scuds’, ‘ruske rakete’ kao i datum početka rata i ime ‘Hussein’.

Za Michaela Drosnina to je bio neoborivi dokaz za postojanje ove šifre: sve riječi tvore neku vrstu križaljke. Tako se može ispitati da li se riječi međusobno povezanog značenja nalaze jedna blizu druge. Tako se uz pojem ‘Bill Clinton’ nalaze pojmovi ‘Predsjednik’, kod ‘Slijetanje na Mjesec’ nalaze se pojmovi ‘Svemirski brod’, ‘Apollo 11′, kod riječi ‘Hitler’, nalazi se riječ ‘Nazi’, kod ‘Kennedy’ , riječ ‘Dallas’ … Zar to može biti puki slučaj?!

Da će jedan renomirani stručni časopis objaviti ovakve tvrdnje nisu se ni sami autori nadali. Robert Kass, koji je 1994. godine bio izdavač ‘Statistical Science’, kaže da su čitaoci u početku bili skeptični što je normalna reakcija.

- Mislim da nitko u to vrijeme ovu fantastičnu teoriju nije prihvaćao kao nešto ozbiljno – navodi šef Odjela za statistiku američkog sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu. – Svi su mislili da tu postoji neka caka, ali nisu znali koja i kako je otkriti …

A da bi se uvjerio da kod Biblije uistinu postoji, Rips je novostvorenom programu podvrgnuo još neke tekstove, na primjer, prijevod Tolstojevog ‘Rata i mira’. Ali, tražena su se imena, podaci i datumi mogli naći jedino u Bibliji i to, kako navodi, u šifriranom obliku.

Za odlučujući eksperiment izraelski je matematičar od 32 imena i 64 podatka napravio oko 10 milijuna različitih kombinacija, od kojih je samo jedan jedini par bio točan. Rips je ponovno pohranio podatke u računalo da bi saznao koja od 10 milijuna kobinacija daje zadovoljavajući rezultat.

I ispostavilo se da je zadovoljavajuće rezultate mogao naći samo u – Svetom pismu!

OVO JE VAN SVAKE LOGIKE!

Robert Kass je, nakon svega, dao trojici stručnjaka provjeriti njegova otkrića i oni su to učinili. Kad su sva trojica potvrdila korektnost statističkih postupaka i brojeva, Kass je odlučio objaviti rezultate. Harold Gans, zaposlen u tajnoj službi SAD na poslovima dešifriranja, čuvši za ovu priču bio je odmah uvjeren da može naći dokaze za obaranje teorije o biblijskom kodu.

Da bi otkrio ‘u kome grmu lezi zec’ on je ispisao 64 osobe i to ne samo njihova imena, nego i mjesta rođenja i smrti. Rezultat ga je šokirao.

- Niz leđa mi je prošla neka hladna jeza, sjeća se Gans. – Imena gradova su odgovarala imenima osoba nađenim u Bibliji.

Australski statističar, Abraham Haofer, jedan je od onih koji su uporno kritizirali tezu o šiframa u Bibliji:

- Pri analizi tolikog broja podataka, neminovno je da se određene mustre pojavljuju – kaže on. – Ali, ovo prelazi logiku i postojeće zakone vjerojatnosti!

Sljedeće analize su Drosnina još više uvjerile u ispravnost svoje teze. On i koautor Doron Witztum su oko pojma ‘holokaust’ potražili još neke pojmove i pronašli riječi kao što su: ‘Njemačka’, ‘Berlin’, ‘Eichmann’, ‘Ciklon B’ … Matematičar Piatetski-Shapiro sa Yale univerziteta, kome je Drosnin medu prvima pokazao svoje analize, pun je zbunjenosti i oduševljenja:

- Ovdje je riječ o jednoj inteligenciji koja je izvan našeg znanja i shvaćanja – mi govorimo o Bogu. Jedini siguran odgovor je Bog! …

U Svetom pismu su se do sada otkrili jos neki zanimljivi podaci: propast njujorške burze 1929; Beethoven, Bach, Picasso, izbor Natanjahua na vlast uz koje je još stajao i nadimak ‘Bibi’, udar kometa na Jupiter u srpnju 1994. i Treći svjetski rat kao najava posljednje apokaliptične borbe na Zemlji 2112. godine.

ATOMSKI NAPAD SE NIJE DESIO!

Dana 26. siječnja 1996. godine otkriven je podatak koji je Drosnina uzbudio: U večernjim satima 6. svibnja 1996., Libija će napasti Izrael atomskim oružjem! Našao je načina da razgovara sa Peresom, tadašnjim predsjednikom izraelske vlade. Razgovor je tekao ovako:

PERES: Za kad je predskazan napad? … Što možemo učiniti.

- To je upozorenje, a ne predskazanje, odgovorio je Drosnin i time relativirao svoje upozorenje. On je jednostavno od biblijske šifre napravio naku vrstu proročanstva, a la Nostradamus, kakva već odavno poznajemo.

Šesti svibnja je, srećom, prošao bez atomskog napada, ali Drosnin, nije mogao objasniti kako to da se to nije dogodilo. Gdje je pogriješio?

Na Drosninovo pitanje – da li Biblija skrivena prošlost ili budućnost – odgovara Rips:

– Sve što je bilo, jest ili će biti!

A kako je ovo moguće u jednom tekstu od samo 304.805 znakova?

- Teoretski ne postoje ograničenja za broj informacija sadržanih u jednom tekstu! – Odgovara matematičar iz Jerusalema.

– Broj skrivenih informacija se ne može otkriti, čak i ako nije beskonačan.

Na taj način su se Rips i Drosnin našli u situaciji sličnoj vulkanolozima ili onim koji prate pokrete Zemljine kore i koji stoje pred dilemom kad će se dogoditi sljedeća katastrofra, kako bi pravodobno i točno obavijestili gradonačelnika koji bi trebao evakuirati grad.

Zemljotres iz 1995. godine u Kobeu u Japanu je takode pojam koji je Drosnin našao u Bibliji. Osim toga, našao je još i ove riječi: ‘Kobe’, ‘Japan’, ‘Vatra’, ‘Veliki potres’, s točno navedenom godinom.

Možda se uz pomoć dešifriranja Biblije stvarno može pročitati prošlost i predvidjeti budućnost. Možda možemo predvidjeti sljedeći atentat ili neki događaj planetarnih razmjera, ko što je bio udar komete prije 65 milijuna godina, koji je uništio dinosaure …

Ali, onima koji šifrirane poruke nalaze u Bibliji, također bi se moglo dogoditi nešto slično što se dogodilo Kasandri. Lepi Apolon je bio u nju zaljubljen i obećao joj – ako mu uzvrati ljubav – pokloniti dar proroka. Kasandra je prihvatila ponudu i dobila moći proroka, ali se oglušila o svoje obećanje. Tada je Zeusov sin učinio da lijepa Kasandra ostane proročica, ali je učinio i da je nitko ne sluša niti joj vjeruje!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
;
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

‘Preporučujemo ponovno osnivanje Judeje kao nezavisne države, i to na način da kupimo makabejska mjesta u Palestini, čime bismo zapravo započeli uspostavljanje židovske kolonije i židovskog poljoprivrednog sveučilišta u području’.

Radikalni cionisti su još 1899. godine na Konferenciji cionista s izvještajem objavljenim u NY Timesu izrazili namjeru za ‘kolonizacijom Palestine’.

U članku se objašnjava kako se na konferenciji raspravljalo o dokumentu iz Engleske Cionističke Federacije: “Preporučujemo ponovno osnivanje Judeje kao nezavisne države, i to na način da kupimo makabejska mjesta u Palestini, čime bismo zapravo započeli uspostavljanje židovske kolonije i židovskog poljoprivrednog sveučilišta u području.

To dodatno pojašnjava da “zemljište koje će biti kupljeno obuhvaća pedesetak hektara, 10 kilometara udaljeno od željezničke stanice na pruzi između Jappa i Jeruzalema i nadomak mora i palestinske obale koja se proteže.”

Daljnji planovi su uključivali područje između Jappe i Jeruzalema s većim udjelom na palestinskoj obali. Na skupu su se počele skupljati i prve donacije za tu akciju. Cijeli memorandum kasnije je proslijeđen svim židovskim društvima i pojedincima diljem svijeta, sa željom za daljnjim preinakama. Jesu li židovi kasnije ostvarili ideju, i danas je povijesno pitanje.

Naglašava se da su engleski Cionsti skupili 2500 u valuti tog vremena koliko su zahtjevali Američki Cionisti.

Jednostavan i udoban način s kojim se kolonizacija slijedila dobro je pokazala kako se, prije nego što su se bavili likom i djelom cionizma i odnosa s javnošću, cionistički vođe prikazali njihov pokret kao kolonijalnu misiju tijekom vremena u kojem su europski narodi bili kolonijalna sila.

Judaizam mrzi cionizam. Objašnjeno kroz video u nastavku.

Kako su cionisti osnovali državu Izrael? – 1948.

1948. godine proglašena je Deklaracija nezavisnosti države Izrael. Proglasio ju je David Ben-Gurion, izvršni čelnik Svjetske cionističke organizacije. Deklaracija je svečano proglašena u jednom muzeju u Tel-Avivu, pri čemu je na zidu dvorane visio veliki portret osnivača cionizma Theodora Herzla.

Deklaraciju je potpisalo 37 cionista, među njima i kasnija premijerka Golda Meir, te židovski komunist Meir Vilner. Zanimljivo je da su Sjedinjene Američke Države priznale Izrael samo 11 minuta nakon stupanja na snagu Deklaracije nezavisnosti. S priznanjima su uslijedili Iran (Muhamed Reza-šah Pahlavi), Gvatemala, Island, Nikaragva, Rumunjska, Urugvaj, pa zatim SSSR, Poljska, Čehoslovačka i Jugoslavija.

Kod sastavljanja Deklaracije nezavisnosti cionisti su morali odlučiti koje će ime dobiti nova država. Predložena su imena Cion, Judeja, Herzlija (po Herzlu), Ciona, Ivrija itd., no na kraju je prihvaćen prijedlog Davida Ben-Guriona da se uzme ime Izrael, koje se spominje kao Obećana zemlja u Starom Zavjetu. Već sljedećeg dana nakon proglašenja nezavisnosti okolne arapske države izvršile su invaziju na teritorij Izraela.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(the-tap.blogspot.co.uk, dnevno.hr, youtube.com/uredio:nsp)