“Google ima više informacija o ljudima na planetu i više utjecaja na ljude nego udružene snage svih vlada“.

Korporacije nisu tek izraz lova na profit, nego mehanizam stvaranja nadzora nad svim aspektima ljudskog života, od zdravlja, prehrane, politike, kuća i stanova… Jedan od glavnih mehanizama za to je svuda hvaljeni napredak tehnologije.

Poznati SF-roman Theodorea Sturgeona „Više nego ljudski“, a uostalom i mnogi drugi iz istog žanra, oslikavali su optimističnim tonovima neko buduće doba transhumanističkih tehnologija u kojem će ljudi nadvladati svoja ograničenja i pomoću tehnologije postati neka vrst kolektivnog uma.

Mračnu antitezu tom scenariju predstavlja kolektivni organizam iz Zvjezdanih staza zvan Borg, koji nalikuje mravinjaku u kojem je svaka individualnost poništena u korist superorganizma. Znanstvena fantastika može biti vrlo poučna literatura.

S jedne strane mentalnim literarnim eksperimentima istražuje izazove u novim okolnostima, ali s druge strane često predstavlja neku vrst prediktivnog programiranja. Kroz slike koje prikazuje navikava umove ljudi na nadolazeće promjene. Kad one dođu mogu se činiti povijesnom nužnošću i jedinim mogućim scenarijem razvoja – što one, naravno, nisu. Ali ako ih se zbog uvjetovanosti kao takve prihvati, one postaju samoostvarujuća proročanstva.

Ne treba biti veliki filozof da se uoči kako živimo upravo u doba kad tehnologija kao nikad prije mijenja samu prirodu ljudske komunikacije i općenito načina razmišljanja. Pogledajte samo klince na igralištima ili mlade u kafićima koji fizički sjede za istim stolom, ali pri tom svatko “kljuca” po svom pametnom telefonu niti ne primjećujući svoj prijatelje. Nije pretjerano reći da takve grupice prije nalikuju skupinama autista nego prijateljima koji su se okupili radi druženja.

Virtualni svijet, u kombinaciji s naprednom robotikom, brzim tempom osvaja umove velikog broja ljudi, to je činjenica, a postupno i tijela kroz ideje čipiranja. Osvaja i društvo u cjelini kroz koncepte “pametnih mreža” i “pametnih gradova” koji su oživotvorenje totalitarne noćne more. Ono što je dvojbeno jest uvijek isto pitanje – je li to tek spontani rezultat razvoja tehnologije ili se može razmišljati o namjeri širem planu?

Neki će prst uprijet tek u težnju prema maksimizaciji profita, ali i površnom promatraču danas je jasno da korporacije nisu tek izraz lova na profit nego mehanizam stvaranja nadzora nad svim aspektima ljudskog života, od zdravlja, prehrane, politike, kuća i stanova… Jedan od glavnih mehanizama tih transformacija jest svuda hvaljen napredak tehnologije.

Razvijanje “mentaliteta roja”

No, pitanje jest koliki je tehnološki redizajn društva zapravo zamišljen da mijenja i “poboljšava” čovjeka u smjeru mentaliteta roja. U tom procesu čovjek postaje sve manje svjestan aspekata stvarnosti izvan ograničenja pet osjetila, a sve više postaje neosviješteni djelić stroja, neka vrst robota od krvi i mesa. Upravo to je bit transhumanističkih tehnologija koje se uvijek prave da žele ljudskom mozgu dati pristup računalu, ali zapravo je većina napora usmjerena na to da računala dobivaju pristup ljudskom mozgu koji se kroz vlastiti neuroplasticitet stalno preoblikuje.

I mi ga možemo preoblikovati vlastitom namjerom, ali ako odustanemo od te moći i predamo je vlasnicima i upravljačima tehnnološkog razvoja oni će činiti to isto – sve sa svrhom “prilagođavanja” ljudi i stvaranje pristanka za „više nego ljudske planove“ – ali zapravo neljudske. Jer ako si „više nego čovjek“, možda si “manje nego čovjek”, to je samo stvar perspektive. Savršen i cjelovit čovjek – kakav je svatko od nas kad se rodi – svakako više nisi.

Razvoj i prihvaćanje tih tehnologija ne bi bili mogući da ih se ne predstavlja kao napredak i nešto što će olakšati čovjeku život. Svakako, tisućljetni san upravljača jest uspostava kontrole nad umovima i oblikovanje raspoloženja poput gline. Pa bacimo kratki pogled na tehnologije kojima čovjek postaje fizičko sučelje računalu, ostavivši po strani čak i sveopću internetizaciju i njene posljedice po funkcioniranje čovjeka, njegovog uma i društva, o čemu nekom drugom prilikom.

Bežično, neinvazivno iščitavanje neuronskih aktivnosti građana

Jedan od projekata koje promovira poslušni pijun Barack Obama (čiji je baš svaki potez odraz Plana elite) zove se BRAIN, što je kratica za “Brain Research through Advancing Innovative Neurotechnologies” – Istraživanje mozga putem naprednih i inovativnih neurotehnologija.

Riječ je o „projektu mapiranja moždane aktivnosti i izazovu funkcionalne konektomike“, a jedan od tekstova kojima se promovirala ova tehnologija naglasio je će ova strategija u budućnosti omogućiti „razvijanje tehnika za bežično i neinvazivno iščitavanje neuronskih aktivnosti građana“. Posebno zanimljiv je navod da će ta tehnologija „samo omogućiti vraćanje moždanih aktivnosti u normalu“. Tko li će definirati što je „normalno“?

Obamina objava o planu „pokretanja revolucije u ljudskom poimanju i shvaćanju uma i mozga“, za koji će utrošiti oko 100 milijuna dolara, projekt simbolično nazvan BRAIN, zajednička je djelatnost Nacionalnog instituta za zdravlje, Nacionalne udruge za znanost, ali i zloglasne DARPA-e – Agencije za napredna istraživanja i projekte obrane, koja prije svega razvija vojne tehnologije. A to su one koje će se u bliskoj budućnosti koristiti i protiv vlastitog stanoovništva (njihovo “dijete” su, recimo, dronovi, ali i mnoštvo drugih oružja koja neodoljivo nalikuju onima kojima obiluje film „Terminator“).

„Zamislite da nema niti jedne obitelji koja je primorana bespomoćno gledati svoje voljene kako polako nestaju zbog Parkinsona ili se bore s epilepsijom. Zamislite da možemo ispraviti teške moždane ozljede ili PTSP ratnih vojnih veterana. Zamislite da netko s umjetnim udom svira klavir ili igra košarku. Što bi se dogodilo kada bi računala mogla putem naših misli odgovoriti na ove probleme, pri čemu bi i milijuni Amerikanaca dobili nove poslove u ovom polju“, dramatično je izjavio Obama ne objasnivši kako to da na tako humanim ciljevima radi i DARPA, kontroverzna vojna agencija čiji rad karakterizira veo tajnosti.

Bolje poznavanje ljudskog mozga pomaže nacionalnoj sigurnosti

Na svojoj web stranici DARPA je objasnila svoje sudjelovanje u projektu ovakvim odgovorom: „Bolje poznavanje ljudskog mozga pomaže nacionalnoj sigurnosti“. To svakako, ako se ima u vidu da pod isprikom nacionalne sigurnosti totalitarni sustavi tradicionalno maltretiraju i porobljuju vlastite građane.

Zašto je mapiranje mozga toliko bitno za nacionalnu sigurnost? Da je upotrijebljen pojam „masovna kontrola“ stvari bi bile puno jasnije. Jer sintagmu „razvijanja tehnika za bežično i neinvazivno iščitavanje neuronskih aktivnosti građana“ može se lako prevesti s novoorvelovskog. Pravo značenje jest: „Bežični upad i kontrola misli populacije“, što se danas čini primitivnim putem, kroz osjetila i pomoću propagandnih alata i subliminalne tehnologije.

DARPA se (prema New Scientistu iz travnja 2011.) bavi i drugim humanim područjima, recimo protezama koje se kontroliraju umom, navodno s primrnim ciljem da budu od pomoći ljudima amputiranih udova. No, modularni protetički ud (MPL), bionički ud izrađen od kombinacije lakih karbonskih vlakana i legura visoke čvrstoće koji vjerno oponaša oblik i spretnost ljudske ruke i šake, stvoren je u sklopu Programa za revolucionarnu protetiku te Agencije za napredne projekte iz područja obrane. Gledali smo dovoljno SF-filmova u kojima vojnici ratuju upravo obučenu u lagane mehaničke egzoskelete koji praktički predstavljaju produžetak njihova tijela jer su spojeni na mozak.

Danas već postoji sučelje dva mozga, koje omogućuje ljudima da upravljaju životinjama. Kako je objašnnjavao tekst na Extremetech.com iz srpnja 2013, „posljednjih se godina mnogo postiglo na polju sučelja mozga i računala, gdje vaše misli detektira i ‘razumije’ senzor spojen na računalo, ali razmjerno je malo urađeno u suprotnom smjeru (kod sučelja računala i mozga). Razlog je u tome što je jedna stvar kada računalo pronikne u ono što čovjek razmišlja, ali je sasvim druga stvar kada treba usaditi nove misli u ljudski mozak“. Unaprijed se veselim.

“Opremljeni štakori u novoj ulozi”

Stoga su istraživači s Harvardskog sveučilišta kreirali prvo neinvazivno sučelje dva mozga (BBI), između čovjeka i štakora, koje omogućuje ljudima da vlastitim mislima upravljaju štakorovim repom. Štakora su opremili fokusiranim ultrazvučnim (FUS) sučeljem računala i mozga, relativno novom tehnologijom koja omogućuje pobuđivanje (za razliku od većine tehnika za stimuliranje mozga, neinvazivno) vrlo konkretnog područjA neurona u mozgu štakora pomoću ultrazvučnog signala.

Ali tehnologija ide i dalje jer je razvijeno i prvo sučelje dva ljudska mozga.

Znanstvenici Rajesh Rao i Andrea Stocco sa Sveučilišta Washington su prvi demonstrirali komunikaciju dva ljudska mozga (izvijestio CNet.com u kolovozu 2013.). Rao je poslao signal u Stoccov mozak preko interneta, što je potonjeg natjeralo da pomakne svoju desnu ruku. „Sada imamo tehnologiju da reverznim inženjeringom obradimo moždani signal i pošaljemo ga od jednog mozga drugome preko računala”, rekla je Chantel Prat, izvanredna profesorica psihologije koja je radila na tom projektu. Kada softver uoči pravi signal šalje ga preko interneta ka uređaju za transkranijalnu magnetsku stimulaciju, koji je postavljen upravo na onu točku mozga koja upravlja desnom rukom.

U veljači 2013. AFP je objavio vijest nasova „Znanstvenici povezali dva mozga na dva različita kontinenta“: „Stvorivši ‘supermozak’ međusobno povezanih mozgova znanstvenici su omogućili da jedan štakor pomogne svom kolegi glodavcu, iako su se životinje nalazile na dva različita kontinenta, ali spojene moždanim elektrodama. S elektrodama u svom korteksu štakor u jednom istraživačkom institutu u Natalu u Brazilu poslao je signale internetom drugom štakoru u laboratoriju Sveučilišta Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini i pomogao mu zaraditi nagradu. ‘Ovaj uspjeh otvara mogućnost povezivanja mozgova među životinjama kako bi se stvorilo ‘organsko računalo.’ – rekao je brazilski neurobiolog Miguel Nicolelis. ‘Uspostavili smo funkcionalnu vezu između dvaju mozgova.

Stvorili smo supermozak koji obuhvaća dva mozga’. Ovo povezivanje ‘sugerira da bismo mogli stvoriti mrežu mozgova sastavljenu od međusobno povezanih mozgova u svekolikoj međusobnoj interakciji’”, rekao je Nicolelis.

Elektronička tetovaža – što sve može fleksibilna bežična elektronika?

Nadalje, dok su do sad moždani implantati bili invazivna tehnologija korištena samo od strane ljudi s medicinskim potrebama, inženjer elektrotehnike Todd Coleman sa Sveučilišta California u San Diegu radi na neinvazivnom načinu upravljanja strojeva putem mozga, tehnici koju bi gotovo svi mogli koristiti (Txchnologist.com, veljača 2013).

Riječ je o privremenim elektroničkim tetovažama koje bi „mogle uskoro pomagati ljudima da upravljaju bespilotnim letjelicama isključivo uz pomoć misli te da putem pametnih mobilnih telefona razgovaraju naizgled telepatski, bez govora“. Tu fleksibilnu bežičnu elektroniku može se staviti na čelo, baš poput privremenih tetovaža, i očitavati moždanu aktivnost. Uređaji su debljine manje od 100 mikrona i promjera ljudske vlasi, a sastoje se od elektroničkog sklopa uklopljenog u sloj gumastog poliestera koji im omogućuje da se rastežu, savijaju i gužvaju. Gotovo su nevidljivi kad ih se stavi na kožu, a mogu detektirati električne signale povezane s moždanim valovima.

Pritom sadrže solarne ćelije za opskrbu energijom, kao i antene koje im omogućuju bežičnu komunikaciju i primanje energije te druge elementi poput toplinskih senzora za kontrolu temperature kože ili svjetlosnih detektora za analizu razine kisika u krvi. Osim za daljinsko upravljati zrakoplovima i bespilotnim letjelicama, uređaji se mogu se staviti i na druge dijelove tijela, primjerice na grlo, gdje bi te elektroničke tetovaže funkcionirale kao subvokalni mikrofoni preko kojih bi ljudi mogli komunicirati bezglasno i bežično.

Nadalje, radi se i na udruživanju umova radi upravljanja svemirskim brodovima. Prema New Scientistu, dvoje ljudi uspješno je upravljalo virtualnim svemirskim brodom, udruživši snagu svojih misli, i u tome su bili mnogo precizniji od samo jedne osobe koja to radi samostalno. To je istraživače sa Sveučilišta Essex navelo na projekciju budućnosti u kojoj će skupine ljudi priključeni na sučelja mozak-računalo (BCI – sustav koji bilježi električnu aktivnost mozga koristeći EEG signale) zajednički upravljati složenim robotičkim sustavima i sustavima teleprisutnosti, možda čak i u svemiru.

“Pametne kuće za sve”

Slična tehnologija razvija se unutar paneuropskog projekta zvanog Smart Homes for All (Pametne kuće za sve). Riječ je o kućama kojima se upravlja mislima. Najnovija BCI tehnologija kombinira se s tehnologijom pametnih kuća i internetskim igrama, a koristi elektroencefalogramske (EEG) kape za registriranje moždanih signala koje prevodi u zapovijedi koje se šalju kontrolorima u zgradi ili služe za kretanje. Riječ je o tehnologiji koja se testirala na komunikaciji unutar Second Lifea, internetskog okruženja kod kojeg je preko pedeset ljudi s teškom invalidnošću isprobavalo sofisticirano novo sučelje između mozga i računala (BCI) upravljajući svojim avatarom u virtualnom svijetu.

Ista tehnologija primjenjuje se i sad i u stvarnom svijetu, omogućujući kontrolu nad okruženjem invalida u stvarnom svijetu poput otvaranja i zatvaranja vrata, upotrebe televizora, paljenja svjetala, termostata i interfona, odgovaranje na telefon ili čak objavljivanje poruka na Twitteru. Čime zapravo nestaju prave granice virtualnog i stvarnog svijeta.

U potrazi za stvaranjem kolektivnog tehnološkog uma ne treba ići u svemir. U radijskoj emisiji Georga Nooryja predsjednik Vizzeca i Gooogleov insajder Andrew Greig, stručnjak za futurističke tehnologije, usporedio je Google upravo s Borgom iz Star Treka rekavši da mnoge tvrtke otkrivaju da je „uzaludan otpor“ (geslo Borga) tvrtki koja omogućava da se uštedi 70 posto cijene računanja i komunikacije.

Pričao je i o Googleovoj kupnji tvrtki koje se bave umjetnom inteligencijom, kvantnim računanjem i robotikom te je rekao: “Google ima više informacija o ljudima na planetu i više utjecaja na ljude nego udružene snage svih vlada“. Također je vodstvu Googlea pripisao orkestriranje egipatske revolucije i rušenje Mubarakovog režima te posljedični kaos, a komentirao je i utrku tog tehnološkog giganta da preuzme Grčku i objasnio kako su Googleove platforme „oblaka“ prethodnica najvećeg transfera bogatstva u ljudskoj povijesti.

Univerzum su informacije u međusobnoj interakciji putem kodiranih i dekodiranih informacija, pa zbog toga globalne mreže tiranije i kontrole u informacijama oduvijek vide glavno sredstvo za zavaravanje percepcije. A postoji li bolji način zavaravanja percepcije od neposredne kontrole uma putem tehnoloških i inih sredstava?
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Možemo li vam predstaviti film “Kapetan Amerika: Ratnik Zime” na popis posljednjih blockbuster filmova koji sadrže teme koje su kritične prema ovosvjetskoj rastućoj policijskoj državi i rata protiv terorizma.

Ostali megahitovi hollywoodske produkcije poput filmova: Oblivion, Ender’s Game, The Hunger Games, i Star Trek: Into Darkness su svi nedavno primili udarac po pitanju tih tema, ali nitko od tih filmova nije zapakirao doista patriotski stav kakav ima Marvelov simbolički borac protiv fašizma koji je predstavljen u ovom novom nastavku Kapetana Amerike.

“Zaglavljen” unutar 2 sata i 16 minuta superheroj filmu, naći ćete cijeli niz važnih, pravovremenih i čestih tabu političkih tema popraćenih političkim zavjerama u okvirima špijunskog trilera.

Među pitanjima obuhvaćenim u filmu su: ratovanje dronovima, tehnologija pred-zločina za provedbu zakona, Obamin ciljani popis za odstrijel, tajni državni zviždači, ubojice čiji je um pod kontrolom vlade, NSA tip nadzora, vladina “Operacija spajalica”, i prijedlog žrtvovanja sloboda kroz obećanje sigurnosti.

Politički moćan film također afirmira utjecaj “protu-kultura” poput “teorija zavjere” na mainstream, uz radnju filma koja se vrti oko kriminalne mreže unutar vlade koja tajno dirigira svjetska zbivanja u svrhu postizanja dugoročnih prioriteta za totalitarni Novi Svjetski Poredak.

Ovo nije samo kreativna, interpretativna analiza filma. Redatelji filma su, Anthony i Joe Russo, koji su izjavili da bi napravili dobar politički triler, moraju u njega staviti aktualna pitanja u stvarnosti koja ljude najviše zabrinjavaju.

U intervjuu, redatelj Jones je objasnio, “u filmu smo samo gledali na pitanja koja su uzrok tjeskobe kod nas, jer mi puno čitamo i skloni smo politici. I puno tih stvari ima veze sa pitanjima građanskih sloboda, napadima dronova (beplotnih letjelica), predsjednikovim “popisom za ubiti”, i preventivnim tehnologijama za zločin.”

Film “Kapetan Amerika: Ratnik Zime” ima u sebi ugrađene stvarne događaje i politiku iz doba stvaranja stripa u 1941. godini, kada se junak poslušno borio protiv nacista za američku vladu tijekom Drugog svjetskog rata.

Baš kao što je glavni lik filma zarobljen onome što su mnogi mislili da je domoljubni ideal tog vremena, ovaj film zrcali modernu Ameriku, kao što prikazuje superherojsko buđenje sofisticiranog začeća patriotizma u lice monumentalnoj korupciji vlasti.

Nalazimo da Steve Rogers zvani Kapetan Amerika preispituje autoritet i vlast već na početku filma kada shvati da je držan u mraku u svezi misije spašavanja koja je bila dodijeljena sigurnosnoj agenciji poput CIA-e koja se zove SHIELD (štit). Agencija SHIELD je zapravo vlada u sjeni koja upravlja Amerikom, te po svijetu inscenira terorističke napade, da bi Amerika postala zaštitinikom zemalja u čitavom svijetu boreći se protiv terorizma. Zvuči li vam ovo poznato?

Hollywoodski establišment se mora zabrinuti prilikom provođenja blockbuster filmova s temama koje dolaze ravno iz “podzemlja teoretičara zavjera”.

Prošle godine, Roberto Orci je kritiziran zbog uključivanja scenarija teorije zavjera o 9/11 u Star Trek film. Kolumnistica i pisac, Alyssa Rosenberg, rekla je da se ona nije osjećala ugodno sa kritikama rata protiv terorizma na Star Trek film, jer je “redatelj Roberto Orci javno naveo svoja uvjerenja o napadu 11. rujna, da je to bio “posao iznutra”

Orci je također daovao izjave koje otkrivaju skepticizam u činjenice o bombardiranju na Bostonskom Maratonu na svom Twitter profilu, ali unatoč prigovorima onih koji su bili uzrujani s “teorijama urote” on je angažiran u filmu, i Orci je nedavno izabran za režiranje i najnovijeg filma Star Trek 3.

Dok političke teme u filmu Star Trek mogu biti teške, teme filma “Kapetan Amerika: Ratnik Zime” mnogo su otvorenije, i daleko nadmašuju “teorije zavjere” u stvarnosti filma Star Trek Into Darkness. Središnja tema “Ratnika Zime” je da je dominantni aparat tajnih službi upravljan fašističkim silama, koji djeluje kao mreža unutar vlade, te pokušava uspostaviti autoritarno svjetsko carstvo, koji je promovirano eufemistički pod pojmom New World Order (Novi Svjetski Poredak).

Tu se zapravo radi protiv nastojanja establišmenta da se prikaže te koncepte kao predstavnike radikalnih, psihički bolesnih ekstremista koji su opasni i predstavljaju neku vrstu prijetnje. Ministarstvo pravosuđa Amerike je u stvarnosti objavilo vodič pojmova u 2010 za “istragu protiv terorizma i kazneni ekstremizam”, gdje se nalazi i upozorenje o izrazu “Novi svjetski poredak”, koje “koriste teoretičari zavjere.”

Takva mišljenja nisu očito naštetila uspjehu filma, financijski ili kritično. Rotten Tomatoes ocjenjuje “Ratnika Zime” na 89%, a Box Office Mojo stavlja film na 85. na listi svih vremena box office domaće zarade, pobijedivši hitovi poput Toy Story 2, Cars i Ghostbusters, s trenutnom zaradom od 247.879.000 dolara.

Većina recenzenata se čini da cijeni političke poruke s nekoliko pritužbi o teorijama zavjere, iako su neki kritičari jednostavno preskočili tematiku filma.

Film vrijedi pogledati, čak i ako niste obični ljubitelj filmova superheroja. To je samo politički triler kao i film o superherojima. Umjesto da nosi spandex kostim i posjeduje supersile, Kapetan Amerika dolazi odjeven u odijelo i kravatu, prerušen u promicatelja mira, respektabilnog političara, dok zapravo prikriveno zastupa mašineriju vojnog industrijskog kompleksa. Lik koji ignorira Nobelovu nagradu za mir tvrdeći, “mir nije bio uspjeh, to je odgovornost,” ali tko želi “uvesti reda u životima sedam milijardi ljudi žrtvujući dvadeset milijuna.”

Uzbudljivo je u svezi ovog filma da je vrlo simboličan i da glavna franšiza nosi takvo teško političko opterećenje u smjeru istinske slobode, stavljajući na stranu modernu američku nacionalnu sigurnost s nacističkom Njemačkom kroz pripovijesti koje imaju dva sustava koji dolaze iz istog izvora.

Poruka filma nije usmjerena prema politički lijevo ni desno, i zbog toga ona lako dopire do disidenata raznih smjerova koji imaju zajedničku zabrinutost zbog degradacije građanskih sloboda i zloupotrebu vlasti.

Umjesto da služi kao alat državne propagande u borbama protiv neprijatelja s popisa Washingtona, u stvarnom svijetu, Kapetan Amerika se umjesto toga bori protiv fašizma koji predstavlja najveću prijetnju u svijetu i ovdje kod kuće.
 

 
 
autor: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17584"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]