Velika većina, procjenjuje se oko 80 posto i više Somalijaca u Švedskoj je na socijalnoj pomoći države

Ipak, oni tvrde da postoji “diskriminacija protiv somalijaca”, te da službe socijalne skrbi “zloupotrebljuju svoj položaj”.

“To je nepravedno”, kaže jedna žena, “imamo pravo na stanovanje” “Svako ima prava u Švedskoj. Svi znaju što piše u vašim ljudskim pravima i zakonima”.

Jedan dječak je rekao “Ne želimo imati novu kuću, koju nije naručila mamica”. “Mi ne želimo samo tri sobe, ili nešto tako slično, želimo onoliko koliko to kaže mamica”. “Želimo koliko god nam se sviđa”.

Ovo se događa dok starije osobe i beskućnici u Švedskoj ovise o organizacijama za pomoć kako bi dobili jedan pravi obrok dnevno, piše Rapport24.

Švedski porezni obveznici, koji omogućavaju ovim sramežljivim ekonomskim “izbjeglicama” sve što im je potrebno i još više, trebaju protestirati na ulicama, a ne građani Somalije.

Pogledajte video sa prosvjeda u Švedskoj:

Novi-Svjetski-Poredak.com

Postali smo društvo u kojem “Daj mi! Daj mi! Daj mi!” više nije pjesma legendarne grupe ABBA, već filozofija

Naš dnevni život sada se vrti oko materijalnih dobara – najboljih i najvećih domova, najnaprednijih gadgeta, najbržih automobila i najnovije mode – do te mjere da bismo slomili kičmu i iscrpili bankovne račune kako bismo sve to kupili.

Međutim, ovaj način života može funkcionirati samo neko vrijeme u smislu sreće. Velike kuće s vremenom se amortiziraju. Brze automobile lako zamijene novi modeli. Gadgeti su praktički prekomjerno proizvode; ono što izgleda cool sada bi moglo biti prošlo sutra.

To samo dokazuje da više nije bitno bolje. Stara poslovica “manje je više” može biti bolji temelj raspoloženja.

Minimalizam, životni stil koji podržava uklanjanje svih stvari koje su zbunjujuće i nepotrebne, obilježen je jasnom namjerom da budete oslobođeni svih ovisnosti modernog života.

Sedam definicija minimalizma

Prema stručnjacima, minimalizam je namjera da se odreknete nepotrebnih stvari i da živimo samo s onim što je potrebno za preživljavanje.

Minimalizam potiče slobodu od materijalnih stvari. Vrijednosti životnog stila poput odnosa, iskustva i skrbi o duši se više ističu. On također oslobađa ljude od neželjene histerije života u žurbi.

Praksa pomaže ljudima da nadilaze život dupliciranja. Dok se radi o neizbježnom životnom stilu, življenja u duplicitetu zahtijeva da ljudi prikazuju različite slike za određene društvene krugove.

Minimalizam eliminira dvoličnost promicanjem jedinstvenog i dosljednog načina života. Nadalje, minimalizam pomaže ljudima da sami procijene sami sebe kako bi poboljšali odnose. Ovakav način života je protukulturalan i potpuno je moguć za provođenje.

Donosimo vam 7 jednostavnih načina kojima možete započeti vaš minimalistički način života

1. Odjeća – Statistika pokazuje da ljudi nose 20 posto odjeće 80 posto vremena. To znači da veći dio ormara sadrži odjeću koju ljudi više ne nose, što zauzvrat zauzima previše prostora. Uklanjanje sve neiskorištene odjeće može pomoći u čišćenju ormara, što vam može donijeti manje stresna jutra.

2. Dekoracija – Većina kućnih dekora ne drži osobnu vrijednost njihovim vlasnicima. Većina ukrasa može biti predmet kupljen od prodaje ili nešto što se podudara sa shemom boja kuće. Dekori, osobito oni koji su totalno zamršeni, ometaju pažnju posjetitelja i čine komunikaciju otežanom. Preporuča se da vlasnici kuće skeniraju svoju kuću kako bi ostavili samo najznačajnije i najljepše ukrase. Stari ukrasi mogu se otpremiti u garažu i kroz prodaju.

3. Igračke – Današnja djeca nisu iznimka kada je riječ o gomilanju nepotrebnih stvari poput igračaka. To rezultira smanjenom kreativnošću i percepcijom vrijednih osobina kao što je biti koristan, pažljiv i dijeliti stvari. Dok otpremanje starih igračaka može stvoriti problem s vašim djetetom, vjerojatno će većina ovih igračaka biti zaboravljena tijekom vremena.

4. Posuđe za kuhanje – Većina kuhinja sadrži mnogo posuđa za kuhanje koje se inače ne upotrebljavaju. Očistite kuhinju od nereda stavljajući nepotrebne posude za kuhanje u plastične vreće i sklonite ih negdje izvan vidokruga.

5. Televizori – Nielsenova anketa pokazala je da prosječna osoba dnevno troši više od četiri sata na televiziji. Podaci su također pokazali da tipična američka kućanstva imaju 2,73 televizora. Pokušajte držati manje televizora. To će smanjiti vrijeme ispred ekrana i pomoći će obiteljskoj povezanosti kada ga gledamo zajedno.

6. Gomilanje hrpe stvari – Nered je ključ za gomilanje stvari. Očistite nepotrebni nered tako da stvari pohranite u ladice, ormare i ostavu.

7. Namještaj – Uklanjanje viška namještaja iz vaše kuće može odmah pružiti više prostora i omogućiti bolji protok zraka u kući.

Postoji zabluda da ovakav životni stil podrazumijeva žrtvovanje – izraz negativno povezan s “odustajanjem” svega dobroga u svijetu.

Međutim, valja naglasiti da jednostavne promjene u nečijoj rutini mogu dramatično utjecati na kvalitetu života.

Umjesto da se brinete o svojem novom gadgetu, usredotočite se na poboljšanje svojeg tijela i mentalnog stanja.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Veliki londonski stanodavci sada nude pregledavanje stanova za najam uz žene kao vodiče uslijed sve većeg broja slučajeva “sex-for-rent” (najma u zamjenu sa seks)

Broju od oko 250.000 žena je bilo ponuđen besplatni ili jeftini najam u zamjenu za seks u posljednjih pet godina, pokazuju brojke.

Razvojna kompanija za izgradnju i najam stanova UNCLE će ponuditi ženama priliku da pregledavaju stanove sa ženskim agentima. Ovim potezom se žele zaštititi potencijalni stanari od rastućeg trenda i slučajeva “neprimjerenog pristupa” od strane stanodavaca koji traže seksualne pogodnosti.

Taj potez dolazi nakon što je izvješće stambene zaklade Shelter otkrilo da je od 2013. godine ponuđeno 250.000 žena besplatan ili jeftiniji najam pod uvjetom da pristanu na neki oblik fizičkog kontakta s njihovim stanodavcem.

Ryan Prince, osnivač i izvršni direktor UNCLE-a, izjavio je kako je bio šokiran koliko se praksa proširila među “ljudima na položajima, te među moćnim i utjecajnim pojedincima”.

“Nisam mogao vjerovati koliko se puta ženama neprimjereno pristupilo u nekom obliku ili formi” – dodao je, prenosi Evening Standard. Razvojni stručnjak za najam nekretnina ima dva stambena bloka u New Crossu i Stockwellu, te završava 45-katni objekt u Elephant & Castleu. Najmanje polovica od 1000 njegovih stanara su žene, od kojih je većina između 20 i 30 godina.

“Imamo ženske menadžere koji iznajmljuju stanove, pa ako je ženi neugodno kada se radi o muškarcu, mogu tražiti ženu koja će im pomoći oko stana” – dodao je Prince. “Ako ste imali loše iskustvo u prošlosti, nikada ga nećete imati s nama.”

Kassy Essiet, rezident menadžer u UNCLE Elephant & Castleu je izjavio: “Vrsta ponašanja koje je istaknuta Shelterovim izvještajem je nevjerojatna i suprotno je načinu na koji radimo stvari u UNCLE-u.

Najmoprimci u Ujedinjenom Kraljevstvu tretiraju se kao građani druge klase, a ovo izvješće sugerira da žene imaju najgora iskustva u tome.”

Ovakva praksa ponude stana za seks predstavljati kršenje Zakona o seksualnim prekršajima iz 2003. godine, koja predviđa maksimalnu kaznu od sedam godina. Unatoč svojoj nezakonitosti, do sada nije bilo progona slučajeva “sex-for-rent”.

BBC-ova novinarka Ellie Flynn nedavno je provela “tajnu misiju” kako bi otkrila koliko često žene stanare u Velikoj Britaniji ciljaju zlonamjerni stanodavci.

Ponude na popularnoj internetskoj stranici za klasificirane oglase uključivale su “prostor za diskretnog bi/gay stanara” koji “mora biti u redu da ga prima analno”, dok je drugi oglašavao “besplatnu sobu u zamjenu za kuhanje, čišćenje i oralno jednom ili dvaput tjedno.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Parlamentarni odbor Velika Britanije je upozorio da je beskućništvo u zemlji sada dosegnulo razinu „nacionalne krize”, sa više od 120.000 djece beskućnika koja žive u prihvatilištima

Odbor zastupnika parlamenta je dodao da je stav vlade u rješavanju ove krize „neprihvatljiv”.

Više od 9.000 ljudi spava na engleskim ulicama, brojka koja se udvostručila od 2011. godine, a oko 78.000 obitelji je bez krova nad glavom, izjavila je ovog tjedna državna institucija Odbora za javne račune.

Kronični nedostatak pristupačnih domova u kombinaciji sa ogromnim rentama i rezovima socijalnih povlastica je rezultiralo sve većim i većim brojem ljudi koji postaju beskućnici.

U međuvremenu su humanitarne institucije upozorile da će broj takozvanih „skrivenih” spavača beskućnika porasti za 47% na brojku od 13.400 u sljedećih deset godina, osim ako se ne poduzme „hitna akcija”. Izvršni direktor Jon Sparkes je rekao da su ti ljudi u opasnosti da budu „skriveni od pomoći i zarobljeni u užasavajućim situacijama”.

Djeca beskućnici će propustiti daleko više obrazovanja od svojih vršnjaka, dodao je Odbor kritizirajući odgovor britanske vlade kao „neprihvatljiv”, piše PressTV.

„Kako se približavamo Božiću postoje tisuće djece u privremenom smještaju – što je blagotvoran podsjetnik na ljudsku cijenu neuspjeha politike”, rekla je Meg Hillier, članica parlamenta iz oporbene Laburističke stranke, navodi se u priopćenju.

Vlada je u reakciji rekla da će riješiti to pitanje ulaganjem više od 1 milijardu funti (1,34 milijardi dolara) do 2020. godine u provedbi „najambicioznije zakonodavne reforme u zadnjem desetljeću.”

„Rješavanje beskućništva je složeno pitanje bez jedinstvenog rješenja, ali odlučni smo pomoći najugroženijima u društvu”, rekao je glasnogovornik vlade u priopćenju.

Cijena najma kuće u Engleskoj je porasla tri puta brže nego plaće od 2010. godine, navodi se u izvještajima javne potrošnje.

„Kronični nedostatak zaista pristupačnih domova u kombinaciji sa ogromnim rentama i rezanjem socijalne pomoći je dovelo do sve većeg broja ljudi koji postaju beskućnici” izjavila je Polly Neate, koja je na čelu dobrotovrne udruge za beskućnike “Shelter”, navodi se u priopćenju.

Beskućništvo je na svojim najvišim razinama u središtu Londona, sa čak 1 na 25 ljudi bez doma u Westminsteru i 1 na 27 ljudi u Newhamu, prema nedavnom analizi Sheltera.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Ako vlasnik nekretnine tri godine ne bude redovito plaćao porez na nekretninu, sama nekretnina postaje dužnik i kao takvu je se može ovršiti”, tako su govorili 2013. godine, a današnja vlada najozbiljnije misli to uvesti 2018. godine

Donosimo vam članak iz 2013. godine da si možete predstaviti kako to izgleda kada se uvede potpun i i sveobuhvatni porez na nekretnine.

“Dok se koalicijski partneri prepiru zbog uvođenja poreza na nekretnine, a bivši premijer Zoran Milanović je davao izjave prema kojima bi se dalo naslutiti da su od poreza odustali, visoki predstavnici Porezne uprave i dalje obilaze zainteresirane strane i predstavljaju im novi porez.

Tako se, prema informacijama koje je Večernjem listu potvrdilo više izvora, Hrvatska udruga poslodavaca nedavno sastala s ravnateljicom Porezne uprave Nadom Čavlović Smiljanec i njezinom zamjenicom koje su im predstavile porez na nekretnine.

Na mnoga pitanja gospodarstvenika poreznici nisu imali odgovor, a izvori kažu da im je nekoliko puta ponavljano da je riječ o Nacrtu zakona o porezu na nekretnine, koji je u fazi javne rasprave, što znači da prijedlog koji su dobili nije konačan. I to je jedina dobra vijest, jer nova rješenja kojima se domislilo Ministarstvo financija neće ići na ruku ni gospodarstvenicima ni građanima.

Obiteljska imovina

Novost koju valja izdvojiti je institut po kojem će nekretnine moći postati porezni obveznik. Ako vlasnik nekretnine tri godine ne bude redovito plaćao porez na nekretninu, sama nekretnina postaje dužnik i kao takvu je se može ovršiti. Problematično je to rješenje za sve, jer se time može puno lakše oduzeti nekretnina vlasniku, koji čak i da je solventan može izgubiti imovinu zbog duga koji može biti višestruko manji od njezine vrijednosti.

Zbog poreznog duga može se staviti stan ili industrijska hala na bubanj, a poznato je da se na javnoj dražbi postižu manje cijene od tržišnih. Sama ta činjenica ruši tržišnu vrijednost nekretnine, jer se može pretpostaviti da će porasti skepsa prema ulaganju u nekretnine, što bi dodatno moglo zaustaviti prodaju.

Problematično je i oporezivanje takozvane treće nekretnine. Ne zna se na koji će način poreznici uopće odrediti koja je to treća nekretnina jer su najavili da će se promatrati obiteljska imovina, iako zakoni ne poznaju obitelj kao vlasnika.

Prva nekretnina je ona u kojoj se živi, a druga ona koju se povremeno koristi i osnovica za porez na nekretnine određuje se uz olakšice od minimalno 70 posto. Ipak, na treću nekretninu nema popusta, dakle plaća se porezna stopa od 1,5 posto na poreznu osnovicu od 70 posto fiskalne vrijednosti nekretnine.

Porez na takvu nekretninu može biti i do 3000 posto veći od komunalne naknade, upozoravaju poslodavci, a da su djelomično u pravu pokazuju i izračuni iz Ministarstva financija objavljeni u prezentaciji po kojima porez na apartman na Krku može iznositi 6379 kuna, dok je komunalna naknada iznosila 195 kuna. Porez je u ovom slučaju veći čak 32 puta nego sad.

Ulaganjem raste porez

Problem je što se i dalje ne zna tko će i kako procjenjivati nekretnine. U Poreznoj upravi rekli su nam da će se privatne nekretnine procjenjivati “masovnom procjenom” odnosno paušalno, a za poslovne nekretnine, kažu u HUP-u, morat će se usklađivati vrijednost nakon svake izmjene.

Zbog toga su prigovor imali hotelijeri, koji bi se svakim ulaganjem u hotel izložili većem porezu na nekretnine.

Time bi se u trenutku kada su nam investicije prijeko potrebne destimuliralo ulagače od povećanja kvalitete usluga. Nije definirano ni kako oporezivati trgovačke centre, jer se ne zna hoće li porez morati plaćati vlasnik centra ili najmoprimci, koji su dosad plaćali komunalnu naknadu. Ako ga bude plaćao vlasnik, što proizlazi iz zakona, bit će teško odrediti koju olakšicu treba koristiti, jer se u njemu obavljaju razne djelatnosti. Podsjetimo, olakšica za trgovinu je 40 posto, a 60 posto za ugostiteljstvo.

Poslodavce je zanimalo i što će se dogoditi s površinom koja se ne koristi za rad, poput ogromnih hodnika, ali kažu da nisu dobili konkretan odgovor.

Na građevinsko zemljište najprije porez na nekretnine, od 2015. i PDV

Građevinsko zemljište nova je meta poreznika. Prvo će biti uveden porez na nekretnine, a potom i porez na dodanu vrijednost. U sustav PDV-a zemljište ulazi tek 2015., ali to znači da će stanovi u novogradnji biti znatno skuplji nego sada.

Naime, pri prodaji novog stana plaća se PDV i 5 posto poreza na zemljište. Uz to će dodatni trošak biti i porez na nekretnine koji se predviđa i za građevinsko zemljište. Poslodavci upozoravaju da je to opasna ideja jer gradovi u nedostatku novca za proračun mogu cijelo jedno područje proglasiti građevnim i bez želje gospodarstvenika i građana, a s druge strane u HUP-u kažu da bi se onda oporezivanjem svih zemljišta trebalo stimulirati državu da aktivira imovinu.”

1. Procjena vrijednosti bit će paušalna za stanove, a realna za poslovne prostore

Nakon svakog ulaganja morat će se revidirati vrijednost nekretnina i stoga plaćati veći porez

2. Oporezuje se i građevinsko zemljište

Nije jasno hoće li se i kakav porez plaćati na građevinsko zemljište na kojem je počela gradnja ili samo na neizgrađeno zemljište

3. Nekretnina postaje porezni obveznik

Ako se ne plaća porez na nekretnine, nakon tri godine dužnik postaje nekretnina, a ne njezin vlasnik, pa ju je lakše ovršiti

4. Treća nekretnina u obitelji bez olakšica

Određuje se prema imovini obitelji, kako ne bi bilo mijenjanja prebivališta

5. Oporezuju se i trgovački centri, ali tko plaća?

Komunalnu naknadu plaćaju najmoprimci, a ubuduće bi porez trebao plaćati vlasnik
– Čini mi se da je porez zamišljen kao sredstvo punjenja proračuna, pri čemu se vodilo računa da se oporezuje građane, a o poslovnim objektima nije se previše razmišljalo – kazao nam je jedan od članova HUP-a i zaključio da je Nacrt zakona pun rupa zbog kojih će se Porezna uprava namučiti da ih popuni.
 

 
(vecernji.hr)

Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo

U Slavoniji i Baranji su trenutno, prema podacima očevidnika Hrvatske gospodarske komore (HGK), određeni datumi javnih dražbi za 160 nekretnina od kojih se na kuće i stanove, nečiji dom, odnosi polovina, piše Glas Slavonije.

Svih tih 80 nečijih nekretnina koje su idućih tjedana na bubnju, u slučaju da ovršenici ne žele napustiti svoj dom, čine potencijalno poprište za deložacije.

Evidencija HGK pokazuje da još od 2005. godine kuće i stanovi prednjače među ovršenim nekretninama. Dok u posljednje vrijeme ljudi terete stavljaju na drugu imovinu poput oranica, livada i šuma, štiteći tako kuće, stan, dom, u Požeškoj županiji stanje je poražavajuće, od 16 nekretnina koje su pred dražbama njih 13 su kuće i stanovi.

“O deložacijama se ovih dana manje galami, no sve ide istim smjerom. Mislim da je trenutno na djelu neki prešutni dogovor da se o toj golemoj nevolji previše javno ne govori jer vodi u razočaranost u sustav”, kaže odvjetnik Ivan Rude, koji je i sam zastupao više ovršenika prilikom mučnih deložacija.

Do deložacije u pet godina

U stranci “Blokirani” procjenjuju da put od zaduženja, neservisiranja obveza, kredita, do deložacije traje četiri-pet godina. Dopredsjednik Blokiranih Mario Strinavić kaže kako je trenutni osjećaj da deložacija nema kao prije privid. Dapače, Blokirani prognoziraju da bi 2017. i 2018. mogle biti godine masovnih deložacija.

“Privid je da ih nema kao prije jer su banke nekim svojim PR-ovskim potezima odlučile skinuti stigmu socijalne neosjetljivosti, izbacivača ljudi iz njihovih domova”, smatra Strinavić.

Drugim riječima, rizična potraživanja prebacile su se na faktoring-tvrtke koje sada svakodnevno zovu dužnike i više puta dnevno i neumoljivo traže otplatu duga, pa i smanjenog. Strinavić kaže kako su banke faktoring-tvrtkama prodale oko 16 milijardi kuna dugova.

Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo.

Strinavić kaže kako banke to ne mogu prodati, na moru još i da, no problem su kuće po Slavoniji, mahom u selima. Cijene su nikakve, no faktoring-tvrtkama odgovara da ih prodaju i ispod cijene jer su i one dug kupile po diskontu. No, samom prodajom nekretnine, upozorava Strinavić, dužnik se nije riješio duga – za preostalu razliku banka će ga i dalje teretiti i on će rasti.

Nove procjene nekretnina

“Dosad je praksa bila da se prodaju nenamjenski, potrošački krediti itd., a u posljednje vrijeme sve je veća pojava da su im prodale i hipotekarne kredite. Naši članovi javljaju da agencije na terenu rade nove procjene nekretnina, pa smatramo da će one znatno ubrzati naplatu tih potraživanja, samim time banke će tako “oprati ruke” da su izbacivači ljudi iz kuća”, kaže Strinavić.

Na upit traže li deložirani pomoć institucija, iz Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović odgovaraju da su ti pozivi neznatni, uglavnom se odnose na novčane ovrhe.

“Najviše ih je vezano za dvostruke naplate ili dodatne troškove u ovrsi gdje se građani osjećaju nezaštićeno i neravnopravno. Potrebno je vratiti smisao ovrhe – da se dug vrati što prije, a ne da se optereti enormnim kamatama i dodatnim troškovima pa ljudi doslovno grcaju”, kažu u Uredu pučke pravobraniteljice i ističu kako je najveća grupa dužnika onih s dugom od 10.000 kuna.
 
(index.hr)

“POKAŽIMO DA IM NISMO ZABORAVILI – NEKA BRISANJE NOGU O NATO BUDE NAŠ STAV I NAŠA SLOBODA”, ISTIČE SE U KAMPANJI

NATO otirač – za svaku kuću, kavanu, zgradu, ustanovu!

Neka to bude znak raspoznavanja slobodnih ljudi.

Izdvajamo i pismo Jovanke Bulatović koja je u pismu, kao reakciju na kampanju, između ostalog napisao:

“Ne znam tko je došao na ovu ideju, ali ideja je stvarno sjajna … Kad bi svatko od nas postavio jedan ovakav otirač ispred svoje zgrade – podigla bi se svijest i kod mlađih naraštaja koliko je NATO zločinačka organizacija … Ja ću NATO otirač postaviti ispred moje zgrade. Bit će to moja mala gerilska akcija i skromni doprinos … Šaljem fotke”.

Vjerujemo da će ovakve fotografije u narednom razdoblju preplaviti Srbiju.
 

 
(fakti.org)

Sve više ljudi svakodnevno odlazi iz Hrvatske živjeti u druge zemlje, a Irska je u posljednje vrijeme jedna od popularnijih destinacija

S vremenom se u javnosti stvorilo uvjerenje da je vani lako uspjeti, smatra jedna emigrantica koja je u tekstu “Sve je lako kad si gastarbajter” kroz svoja iskustva pokazala kako to i nije baš tako.

Njenu priču prenosimo u cijelosti:

“Da, kada odeš živjeti u Irsku, pečeni piceki padaju s neba. Servirani na pozlaćene tanjure.

Poslovi se nalaze sami, svi imaju ogromne plaće, ništa ne moraju raditi. Stalno putuju po uzbudljivim destinacijama i kako bi rekao Mile “cere se kameri ko oni glupi Ameri….”

Da, tako izgleda život gastarbajtera.

U glavama onih (nekih) koji su ostali.

Čini se da zadnjih mjeseci većina Hrvata barem na neki način vrlo aktivno učestvuje u zgodama gastarbajtera – jedni kao rodbina i prijatelji koji ostaju, a drugi kao oni koji planiraju otići.

Čini se da na obje strane, većina ljudi misli isto – lako onima koji su otišli van, svi imaju puno novaca, voze dobre aute, uživaju u životu i općenito kao u bajci ( ili Alan Fordu možda) – žive sretno dok ne umru.

Jedino što ljudi, koji nisu otišli, zaboravljaju da ovo nije Utopija.

Neki pogledaju emisiju kako je u Irskoj divno, pročitaju par članaka na webu i nakon vrlo malo promišljanja i planiranja krenu na put u nepoznato. Tada ih naravno dočeka realnost – dođeš u novu zemlju, izađeš sa stvarima nasred ceste i kuda sad? Prvo treba naći smještaj.

Rijetki su sretnici koji uspiju naći stan iz Hrvatske. Najčešće ljudi dolaze bez smještaja, nađu hostel, tamo žive dok ne nađu posao. Kad shvatiš da moraš van iz hostela, sad si vjerojatno već sretnik koji je našao posao i misliš da ćeš lako naći stan, no stan je nemoguće unajmiti jer za svaki stan u redu čeka dvadeset ljudi da uleti u njega i svi imaju gotovinu za polog, reference od prijašnjih najmodavaca unazad sve do stoljeća sedmog.

Posao teško naći, a tek stan

Obilaženje od vrata do vrata kod traženja poslova, maraton. Mnogi su uvjereni da će u roku par dana dobiti fenomenalno lagan i fantastično plaćen posao, jer je to jednostavno tako. Onda opet realnost zakuca na vrata i shvatiš da prije nego dobiješ posao moraš imati dovoljno novaca sa sobom da izdržiš sve troškove. Na kraju krajeva, kad dobiješ posao, plaća ne stiže odmah.

Ispada da je lakše naći posao nego stan.

Kada se nađe posao, krene se u potragu za stanom: potražnja je tolika da vlasnici traže preporuke i biraju između hrpe najmoprimaca. Konačno, nađu neku sobu, dijele sobu sa strancima mjesecima. Nakon nekog vremena unajme i stan.

Troškovi su na početku ogromni. Osim smještaja, hrane, prijevoza, moraš platiti mobitel na koji će te poslodavci zvati, moraš isprintati bezbroj CV-a, a printanje CV-a u centru grada može koštati i do jedan euro po stranici. Sve to više nije skupo kad nađeš posao, ali do tada treba izdržati.

Otvoriti PPS broj, račun u banci, trenutak kad si ko malo dijete sretan jer konačno imaš “valid proof of adress” je trenutak za pamćenje. Kod mene je to bilo toliko uzbudljivo da sam o tome pisala čak dva posta.

Svatko tko je došao, imao bi bezbroj ovakvih primjera, svatko je na svoj način proživio i preživio težak početak.

Oni koji su došli nepripremljeni žive u katastrofalnim uvjetima, bez novaca, bez igdje ikoga i onda se vrate pljujući po “onima koji lažu da je vani dobro”.

Prije nego što smo krenuli, mjesecima smo čitali, raspitivali se, vrlo pomno i detaljno planirali, općenito – znali smo kuda idemo, što nas otprilike čeka. Napravili smo veliku životnu promjenu, možda najveću.

Ostavili smo sve što smo cijeli život stjecali, sve što smo poznavali, sve koje smo poznavali. Ljude, ljubimce, ulice.

Došli smo na sami početak. Potpuni.

Svaki dan je borba

Bez obzira na sva planiranja, ne možete nikada unaprijed isplanirati svaki detalj i pripremiti se da je sve, ali zaista sve novo. Neizvjesno. Zamislite samo situaciju kada u nepoznatom gradu izađete na pogrešnoj stanici van iz tramvaja, ne samo da ne znate gdje ste, nego ne znate u kojem smjeru biste trebali ići, kuda uopće gledati, kako ikoga nazvati i reći gdje ste? Nemate pojma.

Ja sam jako puno putovala po inozemstvu, ali to je sasvim drugačije: kada ideš turistički, uvijek ideš u centar grada, nikada ne obilaziš poslovne i stambene zone. Kada živiš u nekom gradu, centar najčešće postane manje bitan. Po centru nije problem ići jer ionako svi turisti hodaju manje više uhodanim rutama. Izvan centra je sasvim druga priča.

I tako svaki dan u svakoj, ama baš svakoj situaciji.

Kako pronaći autobusnu liniju koja te vodi na odredište? Gdje kupiti kartu? Ako vozaču ne mahneš da ti stane, on neće stati na stanici. Na kojoj stanici izaći ako ne znaš kako izgleda mjesto na kojem trebaš izaći? Ne možeš brojati stanice jer bus ne stane na svakoj. Kuda krenuti nakon toga?

U jednom trenutku očaja sam tražila od muža da si instalira na komp i na mob aplikaciju da me može pratiti gdje sam, tako da ako ga očajna i premorena nazovem da sjedim i plačem negdje nasred rinzola, može me naći i doći po mene. Očaj.

Gdje kupiti hranu? Nemamo ni otvarač za konzerve. Treba nabaviti doslovno sve za što do neki dan nismo ni razmišljali da imamo, jer eto, naravno da svatko ima otvarač za konzerve. Bezbroj je sitnica kao otvarač za konzerve – do jučer si ih imao pod normalno, sada sve to treba ponovo nabaviti. Nije skupo, ali stalno nešto fali, stalno nešto nemamo i moramo nabaviti.

Olovka, najobičnija olovka, do jučer ih je bila puna kuća, sad nema ni jedne, jer tko bi nosio najobičniju olovku u drugu zemlju?

Nije dosta što sve te promjene treba odraditi, ako imate djecu, naravno da i njihove kaose treba amortizirati. Ne znam jel teže ako su mali pa jedva razumiju ili ako su u pubertetu pa bi im ionako sve išlo na živce, a sada samo imaju još dodatnog materijala…..

Odjednom više nema prijatelja, poznanika, susjeda, familije…nikoga, nikoga….ni starih ni novih. Nikoga. Uvijek smo imali nekoliko ljudi koje smo mogli nazvati u bilo koje doba dana i noći ako nam rikne auto ili se bilo šta desi, došli bi odmah. Uvijek smo imali nekoliko ljudi za koje smo znali da ako naša djeca nazovu, da će sjesti u auto i dovesti ih doma. Kada promijeniš zemlju, nemaš koga nazvati. Svi su predaleko.

Kako uklopiti djecu?

Kako upisati djecu u školu? Gdje kupiti knjige? Koje knjige? Uniforme? Kakve mrkle uniforme? Crne cipele…šta znači crne cipele – smiju li imati petu, smiju li imati ukrase, smiju biti tenisice, smiju li imati imalo bijeloga, iznad gležnja, ispod gležnja, smiju li imati bijelu oznaku marke, nose li se u školi i izvan nje… Treba izabrati predmete koje će slušati u školi, kako to na brzinu izabrati? Sve ono što svi znaju koji ovdje žive godinama moramo naučiti.

Sve one stvari uobičajene za zemlju iz koje dolazimo više ne vrijede. Doista kaotično.

Traženje posla je fitness za sebe, koliko god posla ima ili nema, ne pada s neba, u cijeloj priči je potrebna velika količina energije, volje i upornosti. I novaca za izdržati dok se posao ne dobije.

Ovdje se radi bitno drugačije nego u Hrvatskoj. Radi se. Puno radno vrijeme se fakat radi. Nema kafenisanja, nema šopingiranja, nema pune Tkalče u radno vrijeme ni fejsbuka ( ma dobro, ima fejsbuka).

“Mnogi bi velike plaće, a da rade kao u Hrvatskoj”

Čula sam jedan dobar komentar – mnogi Hrvati nisu navikli raditi pa kad dođu ovdje onda su u komi jer moraju raditi puno radno vrijeme. Koliko god zvuči grubo, slažem se u potpunosti. Mnogi su došli ovdje sanjajući kako će ovdje imati velike plaće i padati će im pečeni piceki s neba, a raditi će lagano kao u Hrvatskoj.

Onda su nakon nekog vremena rada puno radno vrijeme počeli prigovarati kako rade ko životinje, kako su premoreni, kako je neizdrživo i kako je Irska jedan veliki užas i kako svi koji pričaju da im je dobro – lažu.

Jedno je sigurno – tko želi i može raditi, taj rad će mu se isplatiti. Tko ne želi ili ne može ili nije navikao ili nešto treće, nema te plaće koja će ga zadovoljiti.

Nekima je početak jako težak, nekima je samo težak. Neki izdrže bez obzira na sve, teškom mukom, neki se vrate.

Nikome nije lagan. Nikome.

Tko god je ostao, napravio je veliku stvar. Doista može reći da je uspio. Tko god je ostao može reći za sebe da je marljiv i snažan.

Bez obzira da puno ili malo pripreme, promjena koju smo napravili, odradili, preživjeli je nezamisliva onima koji to nisu probali”.
 
(index.hr)

Švedsko državno vijeće želi dati ISIS-ovim borcima vozačke dozvole i stambenu potporu koje će financirati država te ih zaustaviti od počinjenja djela terorizma

Oko 140 švedskih ljudi se vratilo u zemlju nakon borbi za terorističku organizaciju u Siriji i Iraku.

Županija Lund u južnoj Švedskoj, sada razmatra davanje džihadističkim dezerterima poticaje da se bolje reintegriraju u društvo.

Benificije teroristima će se sastojati od stambene potpore, pomoći da ponovno se zaposle i besplatne vozačke dozvole.

Općinski koordinator protiv nasilnog ekstremizma Lund Županije, Anna Sjostrand, rekla je da će se njezina regija baviti radikalnim teroristima povratnicima na isti način sa kojima se država bavi sa kriminalcima koji se pokušavaju ponovo reintegrirati u društvo.

Gospođa Sjostrand je rekla: “Kada su se teroristički subjekti prvi put vratili u zemlju, mislili smo ‘O, Bože, kako bismo se trebali nositi s tim?’ “

“Ali, mi smo vrlo brzo shvatili da se trebamo baviti, sa ljudima koji su pobjegli od ISIS-a, na isti način na koji se bavimo sa ljudima koji bježe od kriminalnih bandi.”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Teška vremena su danas, i teška vremena nas čekaju. Demokracija je došla sa kapitalizmom i ljudi su se počeli pitati, gdje je taj dobar život o kojem su im pričali prije 25 godina

Marina Radoš, mlada spisateljica iz Mostara, napisala je status o ljubavi i očekivanjima u današnjim turbulentnim vremenima koji je dirnuo čitavu regiju.

“Što ako su vas slagali da se od ljubavi ne živi?

Meni je mater jednom rekla da se od ljubavi živi, a od para preživljava. Ja njoj virujem.

Zato što nigdje toliko ljubavi nisam vidjela kao u stanovima od 30 kvadrata i bolesničkim posteljama.

Što ako su vas slagali da prestane vremenom, da ćeš joj se ‘smijati jednog dana’ i zaboraviti je?

Ni jedna naša mlada ruka ne drži čvrsto onu drugu kao što se drže dvije staračke.
Što ako su vas slagali da trebate naći sebi ravnog?

Meni nisu uspjeli slagati tako nešto, jer nikad nisam vidjela toliko prkosa i borbe, kao u ljubavima koje su susjede i strine osuđivale sa prozora. Kao da su one mjerilo vaših života.

Što ako su vas slagali da ljubav mora nositi vašu naciju i vjeru?

U novinama i pričama su propali, a ja sam na svoje oči viđala one najveće ljubavi, najljepšu djecu, najviše odricanja i žrtve baš kod takvih. I da, oni su sretni.

Daleko od svih koji su ih se zbog njihove ljubavi odrekli. I onih kojima je njihova miješana ljubav propala, baš kako bi propala i da nije bila miješana.

Što ako su vas slagali da morate do 25.? Do 35? Do 40, jer je krajnje vrijeme?

Mene nisu uspjeli, jer nitko mi nije tako stvarno i realno pričao o ljubavi kao ona koja je svoju pronašla sa 50. I sada mu trči u zagrljaj kao djevojčica od 15 godina.

Što ako vam cijelo vrijeme lažu? Što ako vas cijelo vrijeme pokušavaju uvjeriti da je ljubav ono što su oni nekad imali, i sad više nemaju jer prestane ‘kada sirotinja uđe na vrata’, ‘kada dođu djeca’, ‘kad treba vratiti kredit’, ‘kada ga izobliči bolest’, ‘kad više ne može da spava s tobom tri puta dnevno’.

Nemojte vjerovati ni meni. Vjerujte samo sebi. Držite svoju ljubav čvrsto; rukama, nogama, noktima. Jer ona neće prestati, nego će ojačati, baš kad dođu djeca. Baš kad sirotinja uđe na vrata. Baš kad bude trebalo vratiti kredit.

Baš kada on bude bolestan. Baš kada ne bude mogao spavati s tobom tri puta dnevno.

I možda niste svi napravljeni u ljubavi, ali pravite novu djecu u ljubavi. Ili ih nemojte praviti. Nekim ljubavima ona nisu ni potrebna.

Samo nemojte dozvoliti da vam lažu. Drugi nam se miješaju u plaće, školovanje, posao, zdravlje, oblačenje, prehranu, utječu na polovinu našeg života jer je svijet takav.

Ali svoju ljubav nikome ne dajte. Jer je to najviše što ćete postići u životu.
Jebeš ti plaću od deset tisuća kuna ako ćeš na kraju dana ući u prazan stan s vrećicama najnovije odjeće koju nema tko skinuti.

I sve pare ovog svijeta, ako ih nemaš s kime podijeliti.

Jer, od ljubavi se živi. Od para se preživljava, i s parama se iživljava.“
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)