Razne sofisticirane tehnologije kontrole uma već postoje. Znanstvenici su 2013. u laboratoriju uzgojili “minijaturne” ljudske mozgove, a najavljuju i razvoj daljinskog “skenera misli” – i uređaja za praćenje, stvaranja “umjetnih sjećanja”… Znanstvenici bi “jednoga dana” mogli pristupati i “snovima, sjećanjima i slikama proizvedenima u mozgu…”

Nema puno novoga u tvrdnji da je povijest čovječanstva obilježena razvojem tehnika kontrole uma ili barem nastojanjima u tom smjeru. Čak i u drevna vremena kad su vladari otvoreno vladali golom silom morali su potčinjenima ponuditi barem neki izgovor, pa makar bila to i neprovjerljiva teza da su kraljevi predstavnici Boga na Zemlji.

S razvojem društva, tehnologije i sveopće umreženosti razvijene su, naravno, metode stvaranja pristanka što je nazvano propagandom, ali razvoj znanosti (kako sa strane upoznavanje mehanizama ljudskog tijela tako i sa strane računala, radiotehnologije i elektronike) donio je i neke mogućnosti koje nikad prije nisu bile viđene.

Razumijevanje načina na koji naše misli i stanja ovise o našem hardwareu tj. mozgu, koji upravlja kako kemijom organizma tako i električnim tokovima, omogućilo je razvoj tehnologija za interakciju koje su u posljednjih nekoliko desetljeća postajale sve sofisticiranije. Većina najvećih proboja u stalnom su skrivanju pod isprikom nacionalne sigurnosti, ali čak i one objelodanjene spoznaje imaju uznemirujuće implikacije.

U dva nastavka proći ćemo kroz neke od njih. I dok će se drugi dio baviti elektromagnetskom kontrolom uma (za koju postoje uvjerljive naznake da je također već razvijena mada je mnogi optimisti smatraju tek znanstvenom fantastikom) u ovom prvom sažeto ćemo promotriti današnje dosege umrežavanja mozgova i sličnih pothvata.

Do 2050. godine

Naravno, na tako važne teme “šapu” će uvijek staviti vojska i obavještajne službe, pa ne čudi da izvješće Američkog ratnog zrakoplovstva još iz 1995., u odlomku pod naslovom „Upravljanje biološkim procesima”, predviđa da ćemo prije 2050. „steći jasno razumijevanje o radu ljudskog mozga, kako on doista upravlja raznim tjelesnim funkcijama i kako se njime može manipulirati. (…) Već možemo naslutiti razvoj izvora elektromagnetske energije (…) koji se mogu spojiti na ljudsko tijelo na način da omoguće pojedincu da spriječi voljne mišićne pokrete, upravlja emocijama (a time i postupcima), izazove san, prenosi sugestije, remeti … pamćenje, iznjedri sklop iskustava te izbriše sklop iskustava.“ Uskoro ćemo biti na pola puta od 1995. do 2050. Možda je i razvoj tih tehnologija odmakao već barem toliko daleko?

Čak i letimičan pregled “otvorene literature” pokazuje da razne sofisticirane tehnologije kontrole uma već postoje i koliko je napredna tehnologija kontrole uma bila čak još prije nekoliko desetljeća. Primjerice, izum Roberta G. Malecha iz 1974. (za koji je patent odobren 1976. i ustupljen dobavljaču vojne opreme Dorneu & Margolinu Inc). za „daljinsko nadziranje i mijenjanje moždanih valova.”

Štoviše, eksperimenti što su se provodili prije više od tri desetljeća na Istraživačkom institutu Stanford pokazali su da je moguće bazično čitanje uma iz očitanja EEG-a (elektroencefalograma), otkrivajući postojanje „jednog nesimboličkog jezika obrazaca moždanih valova” koji bi se mogao dešifrirati i prevesti.

I zaista, „do kasnih 1960-ih (…) ‘daljinsko upravljanje’ čovjekovim mozgom – postignuto bez usađivanja elektroda – već je bilo na dobrom putu da bude ostvareno.” Razvijena su sredstva za stimulaciju mozga „stvaranjem električnog polja posve izvan glave” te je otkriveno da električni pulsevi mogu stimulirati mozak pomoću daleko manje energije negoli se ranije „smatralo (…) mogućim kod stare tehnike implantiranja.” Opravdani su strahovi budućnosti u kojoj bi se na takav način moglo upravljati “ljudskim robotima”.

Mozgovi bez tijela

U Pentagonovom izvješću sastavljenom 1970-ih godina stoji da će u roku od „nekoliko godina” vjerojatno biti moguće umetati zvukove i riječi izravno u mozak (zaobilazeći uši), te koristiti „kombinacije frekvencija i značajke drugih signala za stvaranje neuroloških efekata”. U izvješću se napominje da su Sovjeti uočili „razne promjene u kemijskim procesima u tijelu” te u “funkcioniranju” mozga nakon njegova izlaganja različitim frekvencijama.

Spominju se i istraživanja s MIT-a koja pokazuju da se „magnetski moždani valovi mogu uhvatiti (…) i pojačati kao da je mozak radio-odašiljač”, bez ikakvih implantata ili elektroda. U jednom članku iz 1981. opisano je kako će „mikrovalni generatori” postavljeni na odgovarajuće lokacije te odašiljući valove pri niskoj energiji stvarati „interferentne obrasce” na osnovu interakcije s moždanim valovima (moždanim elektricitetom). Potom bi ove obrasce interferencije „računalo moglo sastaviti u trodimenzionalnu pokretnu sliku mentalnih procesa”. Drugim riječima, mogao bi se razviti daljinski „skener misli” (i uređaj za praćenje).

To je bilo tada. Je li posrijedi bio neumjereni optimizam ili početni koraci koji su izmakli cenzuri, ali u današnjim člancima o navodno novijim inovacijama na polju “čitanja misli” i tehnologije kontrole uma ponekad se tvrdi da su za čitanje i “kontrolu” uma neophodni skeneri, elektrode i blizina subjekta. Kako god da bilo, naivno je misliti da će znanstvenici povezani s CIA-om o svojim istraživanjima objavljivati znanstvene radove, s obzirom da su svi potpisali ugovore o tajnosti. Nema šale, ta riječ je o “nacionalnoj sigurnosti”! Da ne pričamo o istraživačkim programima koji ponekad “zahtijevaju” labavije etičke standarde.

No, recimo da želimo ignorirati vjerojatno postojanje “tajne znanosti” o kontroli uma. I novije spoznaje predočene javnosti dovoljno su rječite. Evo nekih primjera.

Uzgoj mozgova

2004. godine je 25.000 neurona štakora na staklenoj ploči naučilo pilotirati simulatorom mlaznog aviona lovca F-22. Nakon što su znanstvenici stavili neurone na ploču, neuroni su se brzo počeli „ponovno povezivati, tvoreći živu neuralnu mrežu, svojevrsni mozak.”

Vodeći znanstvenik dodao je da bi se „jednoga dana”, iako naravno „u ne baš najbližoj budućnosti”, mozgovi bez tijela mogli koristiti za upravljanje dronovima, premda se tim eksperimentom željelo samo povećati spoznaje o funkcioniranju mozga i možda otkriti „mehanizam disfunkcije mozga”.

U kolovozu 2013. znanstvenici su objavili da su u laboratoriju uzgojili “minijaturne” ljudske mozgove. Kao što obično biva, minimizirane su sve eventualne negativne implikacije ili razlozi za brigu, ali su zato naglašavane moguće “terapeutske” primjene za razumijevanje razvojnih mana. Jedan istraživač je ipak napomenuo da bi uzgajanje većih laboratorijskih mozgova bilo “nepoželjno”. Bu’mo vidli, rekli su slijepci!

1. srpnja 2013. u jednom je časopisu navedena tvrdnja neuroznanstvenika dr. Sergio Canavera kako je sada moguće presaditi glavu jednog čovjeka na tijelo drugoga i ponovno spojiti leđnu moždinu. Potom, rekonstruirane su, na temelju fMRI-a (funkcionalnih prikaza magnetske rezonance) mozga, nasumične slike koje su vidjeli subjekti, u istraživanju koje “nagovještava” da bi znanstvenici „jednoga dana” mogli „pristupati snovima, sjećanjima i slikama proizvedenima u mozgu”.

Nadalje, spojeni su mozgovi dvaju štakora tako da je jedan, koji se nalazio u Sjevernoj Karolini, reagirao ‘telepatski’ na misli drugoga koji se nalazio u Brazilu. Mozak tog drugog štakora obrađivao je signale iz mozga prvog štakora, prenesene preko interneta, kao da su njegovi vlastiti. Znanstvenik je iznio pretpostavku o „budućoj mogućnosti svojevrsnog biološkog računala u kojem su povezani brojni mozgovi.” Unaprijed se veselim!

Napravljeno je i sučelje gdje su povezana dva mozga, što ljudima omogućuje da pokreću štakorov rep samim razmišljanjem o tome, a za predaju impulsa u štakorov mozak korišten je fokusirani ultrazvuk. Čitateljima je rečeno da iako još nije moguće „komunicirati s drugim ljudima izravno preko mozga (…) možda smo na dobrom putu da (…) upravljamo” drugim biološkim vrstama. Ali, budući da je „još veoma rano”, pisac članka se nada da se „sve etičke nedoumice mogu ukloniti”.

Kad se već spominje ultrazvuk, pokazalo se da fokusirani pulsevi ultrazvuka niskog intenziteta i niske frekvencije, prenošeni neinvazivno kroz lubanju do ljudskog mozga, mogu stvarati ne samo bol nego i zvuk, te izazivati „osjetilne podražaje”. U skladu s time, jedan laboratorij koji „tijesno surađuje” s DARPA-om (Agencijom za napredna vojna istraživanja), ministarstvom obrane i američkim obavještajnim zajednicama proučava korištenje pulsnog ultrazvuka za kodiranje „senzornih podataka u korteks”; drugim riječima, za stvaranje halucinacija kroz daljinsko i izravno podraživanje moždanih sklopova.

Moguće je postići da se „daljinski upravlja aktivnošću mozga” i „stvaraju umjetna sjećanja”. U ta istraživanja uključio se čak i Sony, patentirajući uređaj za korištenje ultrazvuka da bi se stvarale halucinacije, što je opet opisano kao „prenošenje senzornih podataka izravno u ljudski mozak”. Možda stoga i nisu nevjerojatne nedavno iznesene tvrdnje da se američka NSA (Agencija za nacionalnu sigurnost) služi ultrazvučnom tehnologijom za praćenje pojedinaca pomoću njihovih ‘pametnih telefona’.

Podsjetimo se i da je jedan je znanstvenik uspio natjerati svog kolegu u drugom uredu da pomakne svoj prst, i to pukim razmišljanjem o tome, u “prvoj” demonstraciji sučelja s dva ljudska mozga. Nadalje, uspjelo je daljinsko upravljanje crvom pomoću usađivanja magnetskih nanočestica u njega, nakon čega ga se izložilo „radiofrekvencijskom magnetskom polju” koje je stimuliralo njegove neurone.

Znanstvenici su rekli da bi njihova istraživanja mogla dovesti do „inovativnih načina liječenja raka” i „boljih načine liječenja dijabetesa”, kao i „novih načine liječenja nekih neuroloških poremećaja koji nastaju zbog nedovoljne neuro-stimulacije.” O manipulaciji ljudima nije bilo riječi. Nadalje, pisalo se o i LED-žaruljama (LED = dioda koja emitira svjetlo) koje se promiču tobože zbog njihove duže trajnosti u odnosu na dosadašnje “obične” žarulje. Međutim, LED svjetla su također poluprovodnici s mogućnošću da izazivaju “biološke i bihevioralne učinke”.

Kontrola uma

S time na umu prijeđimo na temu elektromagnetske kontrole uma. Budući da je tehnologija kontrole uma velikim dijelom vrlo tajna, izjave i službeni dokumenti s ‘viših instanci’ o njenom napretku nisu dostupni. Međutim, i opet je moguće pregledati čime se bave najsofisticiranija javna istraživanja, poput onoga pod vodstvom dr. Michaela Persingera, istraživača kognitivne neuroznanosti i profesora na Sveučilištu Laurentian u Ontariju u Kanadi.

Značajni aspekti Persingerova rada izravno se dotiču izvedivosti elektromagnetske kontrole uma usmjerene na ciljane pojedince ili populacije, i tako predstavljaju nastavak istraživanja o kojima se naglo prestalo pričati tijekom 1970-ih. A već su ta istraživanja sugerirala da bi se udaljena polja elektromagnetske energije mogla iskoristiti za utjecanje na mozak.

Prema Persingeru, na mozak mogu utjecati „elektromagnetska polja povezana sa sviješću koja su vrlo, vrlo slaba”. Ova elektromagnetska polja mogu čak “oponašati” učinke povezivane s uzimanjem raznih droga. To je moguće zato što mozak radi preko elektromagnetskih obrazaca (moždanih valova) a ne samo preko kemije, a za svaku drogu postoji „odgovarajući vremenski obrazac” elektromagnetskog zračenja „jednak molekularnoj strukturi” odnosne droge.

Uvođenjem elektromagnetskog ekvivalenta droge u mozak pojedinac bi trebao imati doživljaj kao da je doista konzumirao tu drogu. Drugim riječima, „za to vam ne treba nikakva kemikalija”. Trebamo li početi razmišljati o „elektromagnetskom LSD-u” ili „elektromagnetskom valiju” isporučenom ciljanom pojedincu ili populaciji preko satelita?

Elektromagnetski obrasci također mogu stvarati umjetna “osjetilna” iskustva. Naime, osjetilno iskustvo nije percepcija određene stvari “same po sebi”, nego tumačenje (od strane mozga) električnih obrazaca stvorenih nekim podražajem. Drugim riječima, ono što vidimo ili čujemo je “second-hand” roba.

Percepcija ruže je, u biti, iskustvo mozga s određenim elektromagnetskim rezonancijskim obrascem nastalim interakcijom ruže i osjetila, a ne doživljaj “same” ruže. Uvođenjem obrasca elektromagnetske rezonancije (koji se inače stvara danim podražajem) izravno u mozak, potreba za stvarnim podražajem (na primjer, za pravom ružom) „može se zaobići”. Drugim riječima, želi se reći da se živopisne halucinacije mogu stvoriti uvođenjem precizno podešenog elektromagnetskog zračenja u mozak.

Čini se da takve mogućnosti nisu samo teoretske. U članku iz časopisa „US News & World Report“ John Norseen, konstruktor neuralnog oružja za Lockheed Martin, rekao je da se elektromagnetski pulsevi mogu koristiti za stvaranje onoga što je nazvao „sintetskom stvarnošću”.

Norseen je o tome opširnije pisao u nizu mailova upućenih umjetniku Duncanu Laurieu, objavljenih na Laurieovoj web stranici (Norseen je umro 2007.). U jednoj takvoj raspravi Norseen je govorio o tehnologiji za stvaranje halucinacija. Tema se nametnula kad je Laurie spomenuo susret jednog meksičkog policajca s „letećom vješticom”. Prema policajčevoj priči, vještica je pala sa stabla i lebdjela iznad tla, da bi potom poletjela prema policajcu, „pokušavajući ga zgrabiti rukama kroz vjetrobran automobila”.

Premda je policajac vješticu doživio kao stvarno biće, Norseen je sugerirao da ta vještica nije bila živo biće nego tehnološki izazvana halucinacija koja je „prodrla u [policajčev] percepcijski mehanizam iz nutrine njegovih misaonih struktura”.

Drugim riječima, Norseen je pretpostavio da policajac nije imao stvarno osjetilno iskustvo već je doživio slijed događaja iz virtualne stvarnosti: živo i realistično, kompleksno “osjetilno” iskustvo proizvedeno isključivo u njegovu mozgu. Pravo pitanje za Norseena bi bilo je li ta vrsta halucinacija sada dostupna u arsenalu psiholoških operacija? Norseen je objasnio da je vještica mogla biti produkt „kružećeg satelita koji je greškom odaslao snažnu ‘tematsku’ zraku u [spomenuto] meksičko selo”.

Gornja “vještica” primjer je onoga što je Norseen zvao „semiotičkim elementom”. Za našu je svrhu dovoljno reći da je semiotički element „neuralna informacija” kodirana u „nosivim valovima”, koju potom dekodira mozak pojedinca. Norseena je osobito zanimala semiotika, poput “vještice” koja je „refleksivno upravljala” pojedincem.

Norseen je opisao i eksperiment sa štakorima u kojem bi štakor pritisnuo gumb, a elektromagnetsko polje bi stimuliralo dio štakorova mozga, izazivajući (po svemu sudeći) u štakoru osjećaje ushita. Štakor bi nastavio pritiskati gumb, otpuštajući „semiotički element zadovoljstva (Lauriejev izraz)”, sve dok nije uginuo. Po Laurieu, „Norseen je želio pokazati da kad biste mogli daljinski aktivirati taj dio mozga, putem određene transmisije, primatelj bi bio praktički nemoćan “zaustaviti svoj mozak da reagira na utvrđen, podražajno-reakcijski način na dani semiotički element”.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Detalje o planu povjesničari su otkrili u brojnim pismima mletačkog generala Lunard Foscola. Salamonova ideja je bila da se kugom zaraze predmeti koje Turci masovno kupuju, poput šešira

Jedna od ranih ideja u korištenju kuge kao biološkog oružja potječe iz Hrvatske, a njezin je tvorac bio liječnik Michiel Angelo Salamon, koji je živio u Zadru u 17. stoljeću, pokazala je studija grčkih znanstvenika nedavno objavljena u časopisu Historical Review.

Opsada Herakliona

Povjesničari znanosti pod vodstvom dr. Eleni Thalassionou sa Sveučilišta Atena otkrili su dosad nepoznatu zavjeru na osnovi šest pisama poslanih između 1649. i 1651. godine koja se danas čuvaju u arhivu Mletačke Republike.

Cilj te urote bio je je prekinuti 21 godina dugu tursku opsadu grada Herakliona na Kreti koji je, pak, kontrolirala Venecija. Venecijanska zavjera počela je 5. veljače 1649. godine, kad su tri voditelja mletačke tajne službe dobili konspirativno pismo Lunarda Foscola, mletačkoga generala i zapovjednika Dalmacije i Albanije čije je sjedište bilo u Zadru.

U pismu Foscolo izlaže plan da se fesovi, među Osmanlijama popularne crvene kape od čohe, premažu tekućim otrovom koji on naziva “esencijom kuge”. Riječ je o bolesti koja prvenstveno napada glodavce i prenosi se s jednog štakora na drugog posredstvom buha koje na njima parazitiraju.

Brojne epidemije

Uzročnik bolesti, pak, jest bakterija Yersinia pestis. Ona se brzo umnožava u krvotoku domaćina te izaziva povišenje temperature i smrt zbog septikemije (trovanja krvi). Ta je bakterija tijekom povijesti bila odgovorna za barem tri pandemije visoke smrtnosti.

Prva, Justinijanova pandemija izbila je u vrijeme istočnorimskog cara Justinijana i trajala je od 549. do 590. godine. Druga pandemija kuge pogodila je Europu te je između 1348. godine i 1361. godine odnijela živote 25 milijuna ljudi na Starom kontinentu. Tada je kuga nazvana Crnom smrću. Kako je od 1348. godine do 1645. godine na Kreti zabilježeno čak 20 epidemija kuge, Lunardo Foscolo je smatrao da plan njezina korištenja kao biološkog oružja ima velike šanse za uspjeh, a da pritom Turci ne posumnjaju na zavjeru.

U središtu Foscolova plana bio je jedan liječnik u Zadru, poznat po svojim iscjeliteljskim sposobnostima.

Njegovo ime je Michiel Angelo Salomon. Željan je da se dokaže tko je on zapravo, vjeran sluga Vaših Visosti – napisao je Foscolo vodstvu mletačke tajne službe.

Prihvatili prijedlog

Iz njegova se pisma dalje razabire da je Salomon planirao upotrijebiti organe žrtava bakterije Yersinia pestis te iz slezene, limfnih čvorova i gnoja oboljelih destilirati tekućinu kojom bi se premazali fesovi ili neki drugi odjevni predmeti koje su Turci često kupovali.

I mletačka tajna služba i vlast u Veneciji s oduševljenjem su prihvatili Foscolov prijedlog. No, njihova je zamisao bila da Salomon nadgleda cijelu operaciju, što se zadarskom liječniku nije svidjelo. No, na naredbu mletačkih vlasti, koje su ga nedavno primile u liječničku službu, Salomon je pristao sudjelovati u operaciji. Kako bi se grad Zadar zaštitio od moguće epidemije, bilo je predviđeno da Salomon “esenciju kuge” u staklenci donese na brod na putu prema Kreti. Zatim bi fesove i ostalu odjeću namijenjenu Turcima namazali opasnom tekućinom. U slučaju da se staklenka tijekom plovidbe razbije, posada bi je bacila u more.

Grčki su povjesničari spoznali da je liječnik Salomon krajem 1649. godine Foscolu na brod donio staklenku opasnog sadržaja. No, Foscolo, koji se na brod sklonio od oštre zadarske zime, odbio je držati “esenciju kuge” sa sobom. Stoga se Salomon sa staklenkom opasnog sadržaja vratio u grad. Iz sigurnosnih razloga, mletačka ga je tajna služba zatim, zajedno s njegovim biološkim otrovom, strpala u zatvorsku karantenu.

Tijekom 1650. godine Lunardo Foscolo planirao je mletačkom flotom napasti Turke na Kreti te je tražio da se Salomona odmah pusti kako bi mu mogao donijeti ubojitu staklenku. Liječnik je zatim oslobođen, ali je prethodno iz sigurnosnih razloga morao dati 200 dukata kao kauciju. No, što se dalje događalo, nije poznato jer se nakon pisma što ga je Foscolo uputio u Veneciju 3. kolovoza 1651. godine urota više nije spominjala.

Neuspješan napad

Stoga nije poznato je li mletačka flota napala Turke na Kreti biološkim oružjem. Ako i jest, napad nije bio uspješan jer se opsada Herakliona nastavila još 18 godina. No, Eleni Thalassinou i njezini kolege zaključuju da prema današnjim spoznajama Salomonovo biološko oružje nije ni moglo biti učinkovito. Naime, on je uzorke otrova čuvao zatvorene u posudi više godina. Za to vrijeme bakterije su u uvjetima opisanima u pismima, bez tkiva kojima bi se hranile, naprosto morale uginuti.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Iako su znanstvenici uvjereni da na Marsu danas nema života, određeni dio javnosti smatra da to baš i nije tako

Svemirski rakovi, gušteri, žene pa čak i poznati razarač iz Ratova Zvijezda, prkose znanstvenoj dogmi da je danas Mars mrtav planet, ili tako bar tvrdi glasna manjina na internetu.

NASA tvrdi da je to sve samo igra svjetla i sjene koju proizvodi stjenovit teren kroz koji prolazi i snima marsov Curiosity rover.

“Na roveru imamo HD kamere u boji koje su daleko bolje od ičega što smo prije poslali na taj planet, ali opet, da bi pronašli te stvari koje nasamare vaš mozak da povjeruje kako vidite sirenu ili što već, morate zumirati baš na mjesto koje je u tom trenu u sjeni”, kaže Ashwin Vasavada, znanstvenik koji radi na projektu Marsovih rovera.

Radi se o fenomenu po imenu pareidolija, kada vaš mozak prepozna poznati predmet ili uzorak čak i ako nije u stvari tamo. To objašnjava zašto ljudi vide čovjeka na Mjesecu, Isusa u svome ručku, ili ženu koja luta po Marsu.

Vasavada uživa u raznim stvarima koje ljudi ‘vide’ na Marsu, ali kaža da ih njegov tim ne uzima baš ozbiljno. Ali se nada, kao i svi u NASA-i, da će pronaći dokaze o inteligentnom životu.

“Nema grupe ljudi koja bi bila (sretnija) vidjeti tako nešto od 500 znanstvenika širom svijeta koji rade na Curiosity roveru. Do sada nismo vidjeli ništa što bi bilo toliko očito poput tvrdnji na internetu.”

Ali što je sa svemirskim štakorom koji je tako očito vidljiv na jednoj fotografiji? Vasavada opet kvari zabavu.

Najčudnije je to što je Mars toliko čudan

“Nememo nikakvih dokaza o marsovskim iguanama ili štakorima. Jedna od najboljih stvari koje smo otkrili je da bi Mars mogao podržavati život, (ali) trenutno bi to mogli biti samo mikrobiološki oblici života. Stvari poput štakora i iguana bile bi puno više u prehrambenom lancu od onoga što si je Mars ikada mogao priuštiti.”

Srušeni svemirski brodovi i lutajuće žene na stranu, amaterske spekulacije oko fotografija s Marsa nisu potpuno beskorisne znanstvenicima. Prije samo nekoliko dana, Vasavada kaže, netko je na internetu “pronašao mjesto gdje je meteor udario Mars dok smo tamo prolazili, a to je stvarno fantastično”.

Za Vasavadu, najčudnija stvar u vezi Marsa je kako uopće nije čudan.

“Ono što mi svaki dan prolazi kroz glavu je koliko je ne-čudan, koliko jako podsjeća na Zemlju”, kaže. “Stvarno je fascinantno kako na Marsu možete vidjeti krajobraze formirane na isti način kao i pustnje na Zemlji”.
 

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Užasnut gost restorana brze prehrane KFC koji poslužuje jela od piletine, umjesto slasnog komada mesa u svojoj narudžbi ‘za van’ pronašao je prženog štakora

Zaprepašteni Devorise Dixon iz Wilmingtona u Kaliforniji kazao je kako je zavirio u pakiranje i uočio rep na onome što su trebala biti pileća prsa. A onda je pogledao malo bolje i shvatio da je ispred njegovih očiju prženi štakor.

Nakon toga je zatvorio vrećicu i stavio je u hladnjak, a potom se vratio u KFC i požalio menadžeru koji je, prema riječima Dixona, priznao da se radi o štakoru te mu je kao ispriku ponudio besplatan obrok.

Devorise Dixon je tvrdio da je dobio prženog štakora u KFC-u u Kaliforniji i da je menadžer potvrdio da je glodavac, ispričao mu se i ponudio mu besplatan obrok.

Dixon tvrdi da je odbio ponudu besplatne hrane i angažirao odvjetnika kako bi umjesto toga tužio tvrtku.

KFC kaže da određeni socijalni mediji na fotografijama pokazuju da se navodni štakor zapravo sastoji od “100 posto ručno obrađenog bijelog mesa”.

“Cijelo tijelo mi se naježilo. Vrijeme je da angažiram odvjetnika, nemojte jesti brzu hranu – napisao je Devorise na Facebooku i objavio nekoliko fotografija i snimki navodnog glodavca.”

Dixonova Facebook stranica je privukla desetke navijača i skeptika koji komentiraju njegove fotografije “prženog štakora”.

Iz KFC-a su zanijekali da se radi o štakoru, no nisu kazali o kojoj je životinji riječ.

Sigurnost hrane je naš prioritet i ovakve optužbe shvaćamo vrlo ozbiljno – kazali su iz KFC-a.

Tisuće pristaša vjeruju da Dixon govori istinu. Prema Business Insider, on je dobio 4000 Facebook prijatelja, otkada je postavio fotografiju ‘štakora’ na društvenim medijima, koji je bila podijeljena stotine tisuća puta.
 

 
(jutarnji.hr,youtube/NoviSvjetskiPoredak.com)

Nekoliko trenutaka prije smrti, srce ima vrlo važnu ulogu. Kako srce prestaje kucati i krv prestaje teći, ostatak tijela se polako gasi. Međutim, najnovija istraživanja su pokazala da ovo shvaćanje nije baš točno

Znanstvenici su proučavali aktivnost srca i mozga kod štakora u trenucima prije nego što su životinje umirale od nedostatka kisika i otkrili da mozak životinja šalje niz signala srcu koji stvaraju neopozivu štetu na ovom organu i koji zapravo uzrokuju njegov prestanak rada.

Kada su istraživači blokirali ove signale, srce je uspijevalo duže preživjeti.

Slično bi se moglo učiniti kod ljudi, tj. da im se omogući da prežive nakon što im je srce stalo tako što bi se zaustavili signali koji potječu iz mozga, navodi se u studiji koja je objavljena 6. travnja u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

“Ljudi se obično fokusiraju na srce, misleći da će se mozak spasiti ako se spasi srce”, rekla je koautorica studije Jimo Borjigin, neurolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu.

Njezin tim je otkrio nešto iznenađujuće. “Morate onemogućiti kemijsku komunikaciju između mozga i srca kako biste spasili srce”, rekla je Borjiginova za Live Science, dodavši da je ovo otkriće u suprotnosti s onim što se do sada mislilo.

Svake godine kod velikog broja ljudi dođe do zastoja srca. Čak i uz medicinski tretman, samo 10% njih preživi.

Istraživače je zanimalo zašto srce zdrave osobe odjednom prestane funkcionirati nakon samo par minuta bez kisika.

Ispostavilo se da, čak i kada osoba kojoj je stalo srce izgubi svijest ne pokazujući znakove života, mozak i dalje radi. U prethodnoj studiji provedenoj 2013. godine, Borjiginova i suradnici su otkrili da srce dok umire dobiva signale od mozga, vjerojatno kao očajnički pokušaj da se srce spasi.

Borjiginova je rekla da bi upravo ovaj val signala mogao biti odgovoran za iskustva bliske smrti o kojima neki ljudi govore.

U novoj studiji, istraživači su inducirali zastoj srca kod štakora, tjerajući ih da udišu ugljični dioksid ili im dajući smrtonosnu injekciju.

Istraživači su zatim proučavali moždanu aktivnost pomoću elektroencefalografa (EEG) i aktivnost srca pomoću ehokardiografije (EKG) u trenucima pred smrt. Istraživački tim je također mjerio signalizujuće kemikalije prisutne u srcu i mozgu štakora kroz čitav eksperiment.

Na početku je rad srca kod životinja opadao naglo. Međutim, u jednom trenutku je moždana aktivnost postala sinkronizirana sa srčanom aktivnošću. Istraživači su koristili novu tehnologiju razvijenu za mjerenje rada srca otkucaj po otkucaj.

Dok su srce i mozak bili sinhronizirani, istraživači su primijetili dotok nekoliko desetaka neurokemikalija, uključujući dopamin, koji uzrokuje osjećaj zadovoljstva i norepinefrin, koji uzrokuje osjećaj opreznosti.

Borjiginova smatra da su upravo zato ljudi koji su iskusili blisku smrt opisali svoja iskustva kao “stvarnija od stvarnog”.

Moždana i srčana aktivnost kod štakora su ostale sinhronizirane dok srce nije ušlo u stanje takozvane fibrilacije srčanih komora, kada donje komore srca počinju treperiti umjesto da se pravilno kontrahiraju, sprječavajući srce da pumpa krv.

Međutim, kada su istraživači blokirali protok ovih kemikalija od mozga do srca, oštećujući leđnu moždinu štakora, fibrilacija srčanih komora je bila odgođena.

Tako su životinje preživjele tri puta duže nego štakori kod kojih je održana veza između mozga i srca.

Borjiginova je rekla da ne zna da li se ljudsko tijelo ponaša na isti način.

Ukoliko bi istraživači pronašli način da spriječe povezivanje mozga i srca, postojala bi mogućnost da se osobi daju lijekovi za zastoj srca, tj. zdravstveni radnici bi imali više vremena da spase ove pacijente, rekla je Borjiginova.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio:nsp)

Romantične večere u skupim restoranima ili studentski doručci u pekarama bi vam se nakon ovog teksta mogli opasno zgaditi, s obzirom da je izvjesna Milanka otkrila zastrašujuću istinu koja se događa u kuhinjama ovih objekata

Naime, Milanaka i njezin bivši dečko su dugo vremena radili kao kuhari, odnosno pekari u restoranima po Beogradu i Pančevu, gdje su zatekli nevjerojatne uvjete u kojima se specijaliteti prave.

Ona je rekla kako nije neobično da se redovito bore s žoharima i štakorima na mjestima gdje se sprema hrana, te da gazde ovih objekata ne mare za higijenske uvjete dok god im dobro ide prodaja.

Milanka je svoje iskustvo prenijela i studentima svih beogradskih sveučilišta, koji su se bunili na kvalitetu hrane u menzama, te je htjela približiti zbog čega je to tako.

Strpljivo sam šutjela do sada, ali ne mogu, moram prokomentiram nešto u svezi s ovom kritikom na račun menze. Imala sam to zadovoljstvo da jedan period života radim u pekarama, a otprilike u isto vrijeme (sve je to bilo prije 3-4-5 godina) moj bivši dečko je radio u nekoliko restorana kao kuhar. Pobjegli smo iz te industrije i on i ja glavom bez obzira, a evo i zašto:

Ti bureci od 100 dinara (6.3 kune) i pice od 120 dinara (7.6 kuna) koje kupujete u pekari uglavnom se proizvode u prostorijama po kojima žohari gamižu doslovno u rojevima, a protrči tu i tamo neki miš, pa i štakor.

Radila sam u pekari u kojoj počneš praviti sendviče (oni fini “posni” i slični sendviči u celofanu koji koštaju preko 100 dinara (6 kuna) i ako ti uđe mušterija i moraš te napola spremljene sendviče ostaviti na 5 minuta, kada se vratiš, po njima gmiže 10-ak žohara – priča ona.

Ono što se napravi u takvoj situaciji je da rukom rastjeraš žohare, završiš sendvič i fino ga uviješ u celofan. Svaki kruh/kifla itd. koji padne na pod uredno se vraća na policu. One gljive na pici se nikada ne peru prije upotrebe (a ja se pitala zašto sve djevojke koje rade u pekari imaju crne nokte – ne, ta prljavština se ne može sprati).

Radila sam u četiri pekare u Pančevu, u tri je situacija bila ovakva, samo su u jednoj bili pristojni higijenski uvjeti. A znate zašto? Zato što su imali malu proizvodnju, samo nekoliko vreća s brašnom. Tamo gdje ima puno brašna ima i žohara i štakora, te dezinsekcija i deratizacija ne pomažu puno.

(Uvijek se sjetim jednog starijeg pekara iz Leskovca kada je pričao kako je ujutro zatekao “štakora kako hoda po tijestu kao čovjek”. Kada sam ga pitala je li svuda tako rekao je “da, apsolutno, na 100% mjesta gdje sam radio” , a čovjek je bio pred mirovinom).

Mislila sam da je u restoranima bolje, naročito po Beogradu-u, ali ne. Moj dečko je radio u jednom ekskluzivnom restoranu i sjećam se kada sam ga zvala i kada je on sav rastrojen rekao kako je sjeo da zapali cigaretu jer ga je mnogo uznemirio prizor tri štakora koja su odjednom protrčala kroz kuhinju. (Do tada su se pojavljali individualno).

Radio je u još nekim restoranima, od kojih je jedan bio sa tradicijom od 30-ak godina. Savjetovao me je od srca da nikada ne jedem tamo, jer se namirnice čuvaju na neadekvatan način (stoji oguljeni krumpir u vodi u hladnjaku po 2 dana, domaćice znaju kako to onda može izgledati, ništa se smije se baciti da se gazda ne baci u trošak), služe suhomesnate proizvode s isteklim rokom itd.

Dakle, mislim da sam bila dovoljno slikovita. Nisam radila u kuhinji studentske menze niti poznajem nekoga tko jest, ali taj moj bivši je bio kratko na zamjeni u kuhinji “Dječja radost” (predškolske ustanove) i tamo je stvarno sve po ps-u.

E sad, kada vi odete u restoran i kuhar spremi jelo za vas dvoje-troje, naravno da će zakamuflirati sve, spakirati u porculanski tanjur i uzeti vam 40 eura (30,20 – koliko već, nisam dugo jela u restoranu). Pomislite za koliko učenika se kuha u menzi, pa sljedeći put kada naiđete na jabuku koja je prezrela ili trula IZNUTRA, razmislite je li racionalno očekivati ​​da se to ne događa.

Također sjetite se priče o sendviču i bubašvabi kad vam dođe da uđete u pekaru. Uštedjet ćete novac i popraviti liniju.”

Ako mislite da je u drugim zemljama Balkana bolje, možda se i varate. No bilo kako bilo, najbolja kuhinja će uvijek biti i ostati, bakina kuhinja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)

Vaše tijelo ima snažna bijela krvna zrnca koja čine arsenal u borbi protiv infekcija koje uzrokuju virusi, gljivice, bakterije i da, stanice raka.

Ovaj arsenal ubojica stanica raka se oslanja na određene hranjive tvari da bi imali goriva za obavljanje svog posla, i to vas održava živima i daje vam snage da pobijesite u ratu s “rakom” koji se događa u vašem tijelu, i to vrijedi i za svakoga, svaki dan.

Bilo da vam se sviđa ili ne, vaše tijelo je stroj koji je napravljen kako bi preživjeo najgore borbe ili okolnost.

Vaše tijelo je izgrađeno spremno za korištenje hranjivih tvari da bi pobijedilo, eliminiralo i reduciralo tumor. Vaše tijelo je izgrađeno spremno, s vrlo snažnim imunološkim sustavom, ali je poniženo i “zatrovano” od rođenja, preko cjepiva, cijepljenja protiv gripe i mrtve prerađene hrane.

Vaš sustav može pobijediti stanice raka koje se razvijaju, mutiraju, multipliciraju i napadaju slaba tkiva upravo sada. Kako ćete “utvrditi (ojačati)” svoje tkivo, svoju krv?

Postoji poseban enzim kojeg “loši momci” (mutirane stanice) koriste prilikom množenja, a taj enzim se zove “ornitin dekarboksilaza”. Ti bi mogao blokirati taj enzim, i to bi bilo slično kao da si se kao general borio u ratu, i time odsjekao neprijatelja od linije opskrbe streljivom i namirnicama. Koliko je lakše osvojiti bitku ili rat ako neprijatelj ne može nabaviti gorivo, oružje i hranu?

FDA (Administracija za hranu i lijekove), uz CDC i Monsanto, svakodnevno suzbijanju lijekove za rak, jer znaju da bi VI mogli pročitati pravu istraživanja i otići u trgovnu i kupiti neku sodu bikarbonu, 35%-tni vodikov peroksid ili organski češnjak.

Sedmogodišnje kliničko istraživanje utjecaja češnjaka na rak

Najveća studija ikad provedena u povijesti utjecaja češnjaka na tumor je provedena od strane kineskih znanstvenika u suradnji sa Nacionalnim institutom za rak. To je bio test u kojem se htjelo dokazati i vidjeti da li češnjak može smanjiti predkancerozna oštećenja probavnog sustava.

Za sve znanstvene ljudi u javnosti, da, to bilo je dvostruko slijepo istraživanje i bilo je slučajnim odabirom, na više od 3.000 ljudskih subjekata tijekom sedam dugih kliničkih godina. Želite li čuti rezultate? Rizik raka je smanjen za 60%, za osobe s najvećim unosom Allium sadrže povrća, uključujući dobi češnjaka. I to nas dovodi do čudo hranjiva.

Čudesni nutrijent biljnog roda Allium

1957, istraživači su inkubirali sarkom tumorskih stanica sa spojem koji se nalazi u češnjaku naziva Slliinase (Alinaza) i S-etil-L-cistein sulfoksid, a zatim se injektirao u tumorske stanice štakora. Rast tumora je u potpunosti zaustavljen, zapravo obrnut, a miševi su preživjeli posljednjih šest mjeseci (oni samo žive oko dvije godine normalno). Miševi koji nisu dobili spoj Alinazu umrli su u roku od dva mjeseca!

Pošto je ljudska DNK 99% ista kao i kod miševa, sada slobodno možete odbaciti svoje sumnje o tome kako to utječe na ljude. Ako ste ikada čuli za Gerson terapiju ili Miracle Mineral Supplement, onda ste čuli za prirodne lijekove koji će očistiti krv. Vrijeme je da se “ubije gljiva” i odsiječe linije neprijateljske nabave “goriva i municije”.

Priprema i dosljednost su ključni

Ako se odlučite za češnjak za vaše ozdravljenje, budite sigurni da ga zdrobite i pustite da odstoji najmanje 15 minuta. To vrijeme je potrebno za oslobađanje enzima – ALINAZE – koji proizvodi spojeve koji će uništiti rak.

Postoji oko desetak režnjeva po jednom češnjaku. Hipokrat je u svoje vrijeme preporučao drobljeni češnjak svojim pacijentima u velikim količinama kako bi se izliječiti od raka. On je to znao. Da je on danas ovdje, on bi vam rekao da jedete oko polovice cijele glavice češnjaka dnevno, ali bi trebali biti sigurni da to provjerite da li je u skladu sa alternativnom medicinom.

Ako vam se ne sviđa češnjak ili ako želite pregršt drugog povrća iz Allium roda, idite u trgovinu i kupite organski luk, luk, poriluk, lukovice ili vlasac. Ove povrće i ljekovito bilje sve sadržava “organosulfatne spojeve” (alil sulfide) koji imaju antioksidativna svojstva, baš kao i češnjak.

***

Prema George Mateljan zakladi, zdravstvena dobrobit češnjaka se povećava ako ga ostavimo na zraku nakon što ga izrežemo ili zdrobimo. Ako ga ostavimo neko vrijeme, prije nego što promijeni temperaturu (preko kuhanja) ili njegov pH (preko dodavanja kisele hrane kao što je sok od limuna), to će dati enzimu alinazi u češnjaku mogućnost da djeluje. Dodatno:

• Ako se ne sjecka ili drobi, izloženost od samo 60 sekundi mikrovalovima uzrokuje da češnjak izgubi neka od svojih anti-kancerogenih svojstava.
• Trenutno kuhanje cijelog, netaknutog češnjaka također uzrok je smanjenje korisnih sastojaka.
• Trenutno dodavanje nisko kiselih sastojaka kao što je limunov sok također smanjuje korisne sastojke.

***

Uz povrće Allium roda možete dodati i žličicu sode bikarbone otopljene u čaši izvorske vode nekoliko puta dnevno. To su sve samo obične “Gersonove Osnove”! Supersile zdrave stanice – aktivirajte ih! Omogućiti tijelu da puca iz svih cijevi, cijelo vrijeme.

Kada otkrijete prirodne lijekove, ne možete samo govoriti o njima te ih koristiti samo par tjedana. Oni su vaša životna misija za opskrbu i obranu “stroja” – vašeg jednog i jedinog organskog tijela u ovom životu.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)