Ukoliko se Europska unija ne probudi i ne prepozna unutrašnje i vanjske prijetnje završit će kao Sovjetski savez, izjavio je milijarder George Soros, aludirajući na raspad sovjetskog bloka 1991. godine

Soros je rekao da Europa „mjesečari“ prema uništenju, i da se narod Europe mora probuditi prije nego što bude kasno.

On dodaje da je EU trenutno u „revolucionarnom trenutku“, a da je krajnji ishod „krajnje neizvjestan“.

Najgore od svega, tvrdi Soros, je činjenica da ni europski lideri ni njeni građani nisu svjesni ove situacije.

Sorosa trenutno rukovodstvo Europe podsjeća na sovjetski politbiro kada se Savez raspao, nastavljajući da izdaje zakone kao da su oni relevantni.

Po pitanju izbora za Europski parlament, Soros kaže da je to točka u kojoj će doći do novog sukoba u EU-u, jer se očekuje da će antisistemske i euroskeptične stranke ostvariti dobre rezultate.

Antieuropske snage imaju prednost

„Nažalost, antieuropske snage uživaju prednost na izborima. Postoji više razloga za to, uključujući i staromodni partijski sustav koji je prisutan u većini europskih zemalja, nemogućnost promjene sporazuma i nedostatak pravnih sredstava za kažnjavanje država članica koje krše principe na kojima je EU utemeljena“, rekao je Soros.

Što se tiče Njemačke, Soros je ocijenio da se koalicija okupljena oko Kršćansko-demokratske unije njemačke kancelarke Angele Merkel, koja služi svoj posljednji mandat, neće moći djelovati u potpunosti proeuropski, jer pritisak vrši ultradesničarska Alternativa za Njemačku (AfD).

Situaciju po pitanju Brexita Soros vidi kao toliko kompliciranu da Britanci, kaže, sada samo žele da se završi, iako će to biti događaj koji će definirati budućnost Britanije u narednih nekoliko desetljeća.

Kako bi se izborila sa antieuropskim silama, Europa mora prepoznati svoje neprijatelje i probuditi proeuropsku većinu.

„U suprotnom, san jedinstvene Europe mogao bi postati košmar 21. stoljeća“ – upozorava Soros.

Zanimljivo je napomenuti da je 2012. godine George Soros izjavio ovo:

‘Europa je slična Sovjetskom Savezu, na način da kriza eura ima potencijal uništavanja, potkopavanja Europske unije. S dubokom socijalnom, gospodarskom i moralnom krizom u kojoj je Europa, možemo vidjeti sličan proces raspadanja’, rekao je u komentarima, koje je tada prenio Reuters.

(balkans.aljazeera.net)

Vodeći dužnosnici Kineskog svemirskog programa prošloga su tjedna izrazili skepticizam da se američki dolazak na Mjesec ikada dogodio, prenosi Beijing Daily Express

Više od 2.000 visokih dužnosnika Komunističke partije Kine potpisalo je prošli tjedan peticiju tražeći objašnjenje od američke vlade o američkom slijetanju na Mjesec, i to nakon što su se pojavile sumnje da se slijetanje misije Apollo na Mjesec nikada nije dogodilo.

Ove optužbe pojavile su se nakon nedavne analize slika snimljenih iz kineske sonde Chang’e-4 koja navodno nije pronašla tragove američkog iskrcavanja na Mjesecu.

Nekoliko visokih članova Komunističke partije Kine čak je javno izjavilo da su ovi najnoviji nalazi nedvojbeni dokazi da je slijetanje na Mjesec bila ”pomno razrađena obmana da se cijeli svijet zavara o sposobnostima američkog svemirskog programa”.

Bao Tong, bivši visoki dužnosnik Komunističke partije Kine (na slici), otvoreno je kritizirao svemirski program Apollo nakon što snimke kineske sonde Chang’e-4 nisu pokazale nikakav dokaz o američkom slijetanju na Mjesec.

Najveći ruski astrofizičar Yury Ignatyevich Mukhin također je prošlog tjedna javno izjavio kako tvrdi da je ruska vlada “oduvijek bila svjesna situacije od ranih 1970-ih”.

Sve su te optužbe teoretičarima urote dale vjetar u leđa. Oni vjeruju da je predsjednik richard Nixon gurnuo dnevni red lažnog programa “Apollo” kako bi zavladao SSSR-om u svemirskoj utrci i na kraju, u utrci nuklearnog naoružanja, s ciljem uništenja SSSR-a.

(dnevno.hr)

Broj Rusa koji se žele vratiti u SSSR dosegnuo je 66 posto 2018. godine, postavljajući 15-godišnji rekord, otkrilo je novo istraživanje

To je porast od 8 posto u odnosu na prošlu godinu kada je 58 posto ispitanika reklo “da” na pitanje žale li zbog pada Sovjetskog Saveza, otkrila je anketa agencije Levada-Center.

Anketa nije nikada premašila 65 posto glasova “ZA SSSR” od 2004. godine, a apsolutni rekord postavljen je 2000. godine, kada je 75 posto građana dalo potvrdan odgovor.

Agencija Levada-centar je počela anketirati stanovništvo u svezi ovog pitanja 1992. godine, godinu dana nakon raspada SSSR-a.

Većina onih nostalgičara Sovjetskog Saveza bili su ljudi stariji od 55 godina. Međutim, posljednjih godina takvi su stavovi također porasli među onima u dobi od 18 do 24 godine, rekao je glasnogovornik agencije.

60 posto ispitanika također je izrazilo uvjerenje da je propast SSSR-a mogao biti spriječen.

Ljudi su uglavnom nostalgični za Sovjetskim Savezom zbog; uništavanja zajedničkog gospodarskog sustava njihovih 15 republika (52 posto); gubitka osjećaja pripadnosti velikoj i moćnoj sili (36 posto) i rasta međusobnog nepovjerenja i neprijateljstva među bivšim zemljama (31 posto).

Povećanje broja onih kojima nedostaje SSSR potaknule su ovogodišnje mirovinske reforme, koje su povećale dob za umirovljenje za pet godina, rekla je Karina Pipiya, istraživačica Levada-Centra.

“Ljudi obično objašnjavaju svoju nostalgiju za Sovjetskim Savezom u uglavnom neracionalnim shvaćanjima o snažnom gospodarstvu i prosperitetu tijekom tog razdoblja, potpuno zaboravljajući na nedostatak osnovnih dobara i sustava bonova (za kupnju osnovnih potrepština) u to vrijeme” – rekla je Pipiya.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nakon raspada SSSR-a Rusija je otpisala dugove u iznosu od 151 milijardi dolara

Predstavljamo vam spisak država kojima je Rusija oprostila najveći dio dugova.

Kuba — 29 milijardi dolara

„Otok slobode“ je apsolutni lider po visini duga kojeg je otpisala Rusija. Moskva i Havana su 2013. godine potpisale sporazum kojim je Kubi omogućeno da ne plati 90 posto duga SSSR-u. Na taj način, Kubi je oprošteno 29 milijardi od 32 milijardi dolara duga.

Afganistan — 11 milijardi dolara

Kao i Kuba, Avganistan je bio prijateljska država SSSR-a. Svojevremeno je Moskva u Afganistanu realizirala više od stotinu kapitalnih projekata, izgradila je puteve, preduzeća, obrazovne ustanove. Također je pružala financijsku pomoć Kabulu. Međutim, pošto ta srednjoazijska država nikad nije uspjela vratiti nagomilani dug, Rusija je restrukturirala 11 milijardi dolara duga.

Mongolija

Još jedna država koja je dugovala 11 milijardi dolara i koja je bila saveznik SSSR-a — Mongolija. Ulan Bator nije mogao vratiti dug i 2003. godine joj je otpisano 98 odsto ukupnog duga.

Sjeverna Koreja

Dug Pjogjanga od 11 milijardi dolara Moskva je otpisala 2012. godine. On je napravljen tijekom suradnje sa SSSR-om kada su u Sjevernu Koreju isporučivani energenti, tehnika, proizvodi i kada su se tamo gradila poduzeća. Zbog ekonomske krize devedesetih godina prošlog stoljeća Pjongjang nije uspevao isplatiti kredite. Dug je otpisan uz sklapanje sporazuma kojim je predviđeno da Rusija sudjeluje u energetskim projektima Sjeverne Koreje.

Sirija

Moskva je podržavala Damask ne samo u borbi protiv terorizma. Rusija je 2005. godine Siriji otpisala dug u vrijednosti od 10 milijardi dolara.

Vijetnam

Rusija je 2000. godine oprostila Vijetnamu dug od 9,5 milijardi dolara. Preostalih 1,5 milijardi dolara Hanoi treba vratiti Moskvi do 2020. godine.

Libija

Još jednoj, nekada prilično bogatoj zemlji Rusija je oprostila dug — u pitanju je Libija. Moskva je otpisala 4,6 milijardi dolara duga Tripoliju. U zamjenu za oproštaj duga, libijske vlasti su se dogovorile sa ruskom željeznicom o izgradnji pruge u vrijednosti od 2,5 milijardi dolara.

(sputniknews.com)

Agafia i njen mlađi brat rođeni su u pustari gdje su jedine osobe koje su tijekom života upoznali bili njihovi roditelji

Agafia Likova (74) je jedini preživjeli član obitelji Likova koja potpuno sama živi u jednoj kolibi u šumi u Sibiru. Njena obitelj koja je pripadala fundamentalističkoj pravoslavoj sekti starovjeraca, odbila je prihvatiti reformu crkve. Davne 1936. godine Staljin ih je protjerao u Sibir.

Njen otac Karp Likov je okupio obitelj i zajedno su se povukli duboko u šumu, u kolibu koja je 240 kilometara udaljena od naselja. Nakon smrti oca, prije nešto više od 30 godina, nakon čega su joj ubrzo preminuli i majka i brat, Agafia je ostala potpuno sama, bez ikakvog dodira sa civilizacijom.

Agafiju su ponovno nakon više desetljeća našli tek kada je prije dvije godine, nakon što je osjetila bolove u nogama, putem satelitskog telefona pozvala hitnu pomoć. Nije poznato otkud ovoj pustinjakinji tako moderan uređaj, piše Guardian.

Tada se Agafia po prvi put susrela s tehnologijom od koje je bila izolirana više od 30 godina. Tim Britanaca odlučio je snimiti dokumentarni film o njenom životu.

Agafia i njen mlađi brat rođeni su u pustari gdje su jedine osobe koje su tijekom života upoznali bili njihovi roditelji. Obitelj je živjela u potpunoj izolaciji dok ih nije otkrila grupa geologa 1978. godine.

Od njih su saznali da je Staljin mrtav već 20 godina i da je njegovo doba represije tada već bilo završeno. Unatoč ovim informacijama, naviknuti na pustinjski život, obitelj Likova odlučila je ostati u Sibiru.

Kako je rekla, Agafia nikada nije usamljena jer kako kaže, Isus je uz nju. “Kršćanin nikada ne može biti usamljen jer svaki ima svog anđela čuvara. Dokle god je Isus sa mnom, ja nikada neću biti usamljena” rekla je Likova.

Ova starica koja živi izolirano od svih ima svoj vrt u kojem sadi krumpir, mrkvu, luk, repu, a kako kaže, cijeli joj se dan svodi na liturgijske obrede.

Za obitelj Likova se prvi put čulo u svijetu osamdesetih kada je Vasilij Peskov, ruski novinar i pisac prvi put objavio priču o ovoj neobičnoj obitelji i njihovoj ekstremnoj izoliranosti od ostatka društva. Sovjetska vlada je, nakon što je priča objavljena, platila Agafiji da putuje Rusijom mjesec dana kako bi vidjela svoju domovinu i tada je prvi put vidjela aute, avione, pa čak i novac.

To je bilo zadnji put da se pojavila negdje među ljudima i otada jedini kontakt s vanjskim svijetom ima kada odlazi na liječnički pregled. Agafia je jedini preživjeli član obitelji Likova.
 

 
(express.hr)

Sovjetski pilot koji je nestao u Afganistanu 1980-ih navodno je pronađen i uskoro se može vratiti kući

Njegova kći, koja nikada nije poznavala svojeg oca, kaže da joj se mama trideset godina nadala čudima i nikad se više nije udala.

Vijest da je sovjetski vojni pilot koji je nestao nakon što je njegov zrakoplov srušen u Afganistanu, još uvijek živ, došla je u javnost u petak u Rusiji.

Šef ruske Unije padobranaca, Valery Vostrotin, odbio je imenovati pilote iz etičkih razloga.

Rusko veleposlanstvo u Kabulu potvrdilo je ruskoj mreži RT da otkrivena osoba sebe naziva bivšim sovjetskim pilotom, ali je reklo da njegov identitet tek treba uspostaviti.

Komsomolskaya Pravda je izvijestila kako je pilot koji je proglašen nestalim bio prvi poručnik Sergej Pantelyuk, koji se 1987. godine nije vratio iz borbene misije.

Pantelyuk kćerka Larisa izjavila je da je Sergeyjev nestanak bio ogroman udarac za njezinu majku.

“Mojoj mami je kosa posijedila u trenutku kada je saznala da je moj otac nestao u Afganistanu. Nikad se više nije udala i čekala ga je.”

Larisa, sada stara 31 godinu, bila je beba kada je njezin otac sa borbenim lovcem Su-17 bio pogođen raketom u afganistanskoj provinciji Kunar, prema afganistanskim vladimin trupama. Savezne snage spašavanja bile su bezuspješne – ni pilot niti avion nisu pronađeni.

Dugo je vremena sudbina muškarca bila tabu u obitelji Pantelyuk, rekla je njegova kći, dodavši da joj je majka “mogla razgovarati o tati bez suza u očima nakon što sam navršila 16 godina”.

Larisa trenutno živi u gradu Bataysk u južnoj Rusiji, regiji Rostov, gdje je bio angažiran njezin otac. Poslan je u Afganistan gdje se SSSR borio protiv pobunjenika od 1979. do 1989. godine. Rekla je da su u regiji Rostov podignuta tri spomenika njezinom ocu, i još jedan u provinciji Kunar u Afganistanu.

Ruski šef padobranske unije izjavio je za RIA novosti da je “prilično izvanredno” saznati da je pilot još živ nakon toliko godina.

“Sada je potrebna ne samo financijska pomoć, nego i pomoć administrativnih tijela i nevladinih organizacija, kao i diplomatskog rada” – rekao je on.

Zamjenika predsjednika Unije padobranaca Valery Yuriev izjavio je za RT da pilot “živi u jednom od lokalnih kishlaka [sela]” u Afganistanu i da je zbog toga “problematično” uspostaviti kontakt s njim.

Međutim, zamjenik šefa još jedne veteranske jedinice, Vyacheslav Kalinin, izjavio je kako muškarac vjerojatno boravi u Pakistanu, jer su “svi kampovi za sovjetske ratne zarobljenike smješteni tamo.” Kalinin je agenciji rekao da, prema njegovim podacima, pilot je star oko 60 godina i “želi se vratiti kući”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

On je odbacio izvješća britanskih medija da je Julija Skripal možda donijela otrov iz Moskve u koferu nazvavši to “apsolutnom glupošću” jer u tom slučaju ne bi živa došla do Londona

Rink je izjavio da je u vrijeme Sovjetskog Saveza radio u postrojenju za kemijsko oružje gdje je razvijen vojni nervni otrov koji su na Zapadu nazvali Novichok.

Znanstvenik iz doba Hladnoga rata priznao je u utorak da je pomogao u stvaranju nervnog otrova za koji Britanija kaže da je korišten za trovanje bivšeg špijuna i njegove kćeri, što je u suprotnosti s tvrdnjama Moskve da ni Rusija niti Sovjetski Savez nikada nisu imali takav program, ali je rekao da taj napad ne izgleda kao djelo Moskve jer žrtve nisu trenutačno ubijene.

Profesor Leonid Rink rekao je u ekskluzivnom intervjuu za novinsku agenciju RIA da taj napad ne izgleda kao djelo Moskve jer Sergej i Julija Skripal nisu na licu mjesta umrli.

“S obzirom da su svi sudionici tog incidenta živi, teško je pretpostaviti da su u to upleteni Rusi”, kazao je on dodavši da je takva nekompetentnost počinitelja “smiješna i nedopustiva”.

Po njegovim riječima, čak ni neobrazovani ruski napadač ne bi upotrijebio jedinstveni preparat ruskog porijekla i ruskog naziva, a upotrijebiti nešto tako moćno i pritom ne uspjeti ostvariti cilj predstavlja “vrh gluposti”.

Skripal i njegova kći su živi, ali su u kritičnom stanju više od tri tjedna nakon što su pronađeni u nesvijesti na jednoj klupi u engleskom gradu Salisburyju. Policajac koji im je pomogao također je u bolnici u teškom stanju.

Rink je izjavio da je u vrijeme Sovjetskog Saveza radio u postrojenju za kemijsko oružje gdje je razvijen vojni nervni otrov koji su na Zapadu nazvali Novičok. Upitan je li on jedan od kreatora tog nervnog otrova, odgovorio je “Da. To je bila osnova moje doktorske disertacije”.

Moskva je opovrgnula bilo kakvu upletenost u slučaj Skripalj.

Rink je ustvrdio da bi za napad mogli biti odgovorni Britanci.

On je odbacio izvješća britanskih medija da je Julija Skripal možda donijela otrov iz Moskve u koferu nazvavši to “apsolutnom glupošću” jer u tom slučaju ne bi živa došla do Londona. Istaknuo je da taj otrov djeluje trenutačno.

Rink je rekao da je tehnologija razvoja Novičoka bila poznata mnogim zemljama, te da su za nju među ostalima znale Britanija, SAD i Kina za koje kaže da su mogle proizvesti verziju Novičoka.

Međutim, Rink tvrdi da je formula koju je razvio SSSR jedinstvena i da bi trebalo biti moguće na temelju uzorka otrova korištenog u napadu u Salisburyju reći da to nije “zamiješano u Rusiji”.
 
(jutarnji.hr)

Često se navodi kako se testiranja provode i danas te da projekt nije zamro

U hladnom su se rate obje svjetske velesile naoružavale kao da nemaju namjeru dočekati sutra, atomskim se oružjem prijetilo kao zvečkama, gradili su se bunkeri, ali i nevjerojatno oružje i prijevozna sredstva dostojna znanstveno-fantastičnih romana.

Jedno od njih svakako je i ruski ekranoplan u povijesti upamćen kao ‘Kaspijsko čudovište’. Ekranoplani su naime prijevozna sredstva koja koriste sve blagodati tzv. ‘ground effecta’ – ona lete, ali vrlo blizu tla ili površine vode dok im sloj zraka između krila i tla drastično smanjuje otpor.

‘Kaspijsko čudovište’ 1964. je godine dizajnirao slavni inženjer Rostislav Alexeyev što je vrlo brzo otkrila i CIA. Oni su iz zraka snimili gigantsku letjelicu s oznakom ‘KM’ i tada je prozvali ‘Kaspian monster’, no ‘KM’ je zapravo bila ruska oznaka za ‘Korabl maket’ tj. – prototip.

Najveća letjelica na svijetu

Raspon krila misteriozne letjelice bio je čak 43 metara, a dužina njenog trupa iznosila je 92 metra. Uz težinu od 550 tona, MD-160 je bio stroj koji je utjerivao strah u kosti.

Bila je to tada najveća letjelica na svijetu, a veličina je u Hladnom ratu bila bitna. Vrlo bitna. CIA se toliko prestrašila ruskog tajnog projekta da su dizajnirali posebnu bespilotnu letjelicu kojom su špijunirali njen razvoj.

Ta prva verzija ekranoplana dizajnirana je da leti pet do deset metara iznad tla ili površine vode i koristi ‘ground effect’ što joj je omogućavalo da prevozi teret od 137 tona, bilo u trupama, vojnoj opremi ili – nuklearnim glavama, piše Gizmodo.

Unatoč gigantskim dimenzijama i težini, MD-160 je mogao postići brzinu od čak 740 kilometara na sat, dok je preporučena brzina bila 430 km/h.

I dok je ‘Kaspijsko čudovište’ imalo izvrsne karakteristike za prijevoz tereta, za vojnu upotrebu imao je jednostavno previše mana.

Manevarske mogućnosti bile su mu u najmanju ruku bijedne, a i najmanji nagli pokret mogao je uzrokovati rušenje letjelice jer bi krilo zahvatilo površinu vode i onda mu više nije bilo spasa.

I dok je zbog leta nad površinom ekranoplan bio nedostižna meta za podvodne mine i torpeda, on bi uvijek morao imati oružanu pratnju koja bi se pobrinula da je put čist i savršeno prohodan.

Kasnije verzije letjelice bila su čak i naoružane raketama, no stvar nikad nije dovedena do savršenstva.

No, Rusi su odbijali priznati da milijune ulažu u promašeni koncept, a testiranja i nadogradnje nastavile su se sve do pada SSSR-a.

Nakon punih 15 godina testiranja na Kaspijskom jezeru dogodila se i prva velika nesreća – ekranoplan se srušio zbog greške pilota, a njegovi su ostaci bili preteški za izvlačenje iz jezera, piše Wired.

Propast cijelog projekta još je godinama ostao pravi tabu u Rusiji, a prve fotografije zapadom su se proširile tek početkom 90-ih godina kada je izvorna i gigantska verzija već bila odavno umirovljena.

Nju je pak na nekoliko godina nadomjestio Lun, manja verzija ‘letećeg broda’. Ruska vojska proizvela je tek dva primjerka koje su koristili do 1996. godine. Oni su i danas usidreni u jednoj od ruskih luka gdje podsjećaju na neka druga, megalomanska vremena Hladnog rata.

Povratak Kaspijskog čudovišta?

Još uvijek imamo prototip koji je gotovo dovršen, iako kasnije nije zaživio. Ovaj put razmatramo mogućnost da ekranoplan prilagodimo civilnom zrakoplovstvu, no ukoliko bude potrebno, vrlo lako se može pretvoriti u vojni avion jer pored transporta vojnika i tehnike, ekranoplan može služiti u akcijama spašavanja te borbenim misijama’ – rekao je Sergej Dementjev iz Središnjeg dizajnerskog ureda Aleksejev.

Pogledajte video:
 

 
(express.hr)

Navodi se točna površina tvornice pod oznakom ‘stroga tajna’, agenti CIA-e opisuju sve tipove vojnih i školskih zrakoplova, helikoptera…

Među stotinama tisuća deklasificiranih dokumenata koje je na svojoj službenoj internetskoj stranici objavila američka Središnja obavještajna agencija (CIA), velika pozornost posvećena je izgradnji tvornice SOKO u Mostaru.

“Top secret”

Pod oznakom “top secret” (“strogo čuvana tajna”) CIA-ini obavještajci su do detalja opisali početak, namjenu i vrste oružja, vojnih letjelica koje će se proizvoditi u tvornici SOKO u Mostaru. Godinama su pratili razvoj te namjenske industrije i o tome u tančine izvješćivali svoje pretpostavljene u Pentagonu.

U dokumentima koji datiraju još s početka 50-ih godina prošloga stoljeća detaljno se navodi tko će i kako te zbog čega stajati iza projekta izgradnje tvornice SOKO.

Spominju se imena tadašnjih jugoslavenskih vojnih dužnosnika koji će sudjelovati u cijeloj operaciji.

Točno se navodi površina tvornice na nekoliko desetaka stranica pod oznakom “stroga tajna” na kojima CIA-ini agenti opisuju sve tipove vojnih i školskih zrakoplova, helikoptera koji su se u tvornici SOKO proizvodili, zajedno s vrstom naoružanja, koje će letjelice sa sobom nositi.

Napravljene su i skice tih zrakoplova, kao i skica zemljišta na kojem će se tvornica graditi s pomoćnim uzletištem.

U tajnim CIA-inim arhivama spominje se i tada mala siromašna općina Široki Brijeg u kojoj se, prema njihovim obavještajnim informacijama, trebala graditi, kako piše u dokumentu, zračna luka.

U dokumentu, koji pod oznakom “top secret” datira iz 1950. godine, se, osim izgradnje zračne luke u blizini općine Široki Brijeg, negdje oko MZ Knešpolje, spominje i njezina namjena.

Zračna luka je, prema informacijama CIA-e, trebala služiti za letove zrakoplova, obuku budućih pilota kadeta iz vojno-zrakoplovne škole u Mostaru, koja se tek trebala uspostaviti.

Prednosti, skice, važnost…

Napravljena je i skica izgleda te zračne luke koja se trebala prostirati na Mostarskom blatu, između MZ Knešoplje i MZ Žvatić. Iznad skice je nacrtana MZ Uzarići, a dokument koji su CIA-ini agenti posjedovali i koji je sad deklasificiran nosi nadnevak iz ožujka 1951.

Među CIA-inim istraživanjima također se spominju danas opće poznate činjenica kako je početni impuls za izgradnju tvornice SOKO bilo premještanje dijela pogona iz Zemuna, nikla je još 1948. godine te da je pod vodstvom tadašnje Vlade FNRJ-a donesena odluku da se u Mostaru izgradi tvornica zrakoplova. Spominju imena političkih povjerenika Nikole Bračića, majora Jerkovića.

Opće poznat je danas i podatak kako je razlog za izgradnju tvornice bio što će se ona nalaziti na području glavnih izvora električne energije i materijala za proizvodnju, ali i činjenica da je Mostar bio na zadovoljavajućoj udaljenosti od istočnih granica Jugoslavije u vrijeme turbulentnih odnosa sa SSSR-om.

Kolika je važnost tvornice SOKO bila još na početku, govori kako je uvjetovala preseljenje u Mostar tvornice zrakoplova Ikarus iz Zemuna, kao i vojno-građevinskog poduzeća Majevica iz Novog Sada, koje je trebalo izgraditi postrojenja i stanove za radnike.

CIA-ini agenti u svojim izvješćima precizno izvješćuju o planovima gradnje, koliko će biti hangara, proizvodnih linija, stambenih jedinica u kojima će stanovati tadašnji visoki dužnosnici iz JNA.

Pozivaju se na neke tehničke podatke tvornica s kojima je SOKO imao ugovore, među kojima se u fusnotama navode Boeing, Douglas, British Aerospace, Airbus, Dassault Aviation…
 
(vecernji.hr)

Populist, pragmatičar, autoritarna osoba, lukav taktičar – godinama nakon što je se uzdigao na vrh ruske politike, Zapadni promatrači se i dalje pitaju o pravim motivima Vladimira Putina

U stvari, iza odlučivanja Kremlja stoji skup dosljednih uvjerenja.

O Sjedinjenim Državama

„SAD je velika sila. Vjerojatno jedina supersila koja postoji danas. Mi smo to prihvatili i mi smo spremni raditi zajedno s njima.

Ono što mi ne trebamo je da se oni miješaju u naše poslove, govoreći nam kako da živimo naše živote, želeći spriječiti Europu da izgradi odnos s nama.”

Internacionalni ekonomski forum u St. Petersburgu, lipanj 2016.

O navodima ruskog stranog uplitanja

„Postoji stalna propaganda SAD-a, i izravno financiranje američkih nevladinih organizacija … Nije li to uplitanje, koji se nastavlja iz godine u godinu? Uzmite globus, i zavrtite ga i slučajno stavite prst na bilo koje mjesto – mogu jamčiti da na tom mjestu postoje američki interesi i uplitanje.

Što Amerikanci žele? Da svi samo poslušno pognu glavu iz poštovanja? Mi imamo svoje mišljenje, i mi ga izražavamo otvoreno. To nije neki oblik prikrivenog sabotaže„.

Izravna linija s Vladimirom Putinom, lipanj 2017. godine

O Europi

„Da li europske države jednostavno imaju koristi od politike Washingtona, pa čak i domaćih ciljeva politike? Nisam siguran. Je li to svrha ozbiljne politike, a to su zemlje koje preuzimaju ulogu velike moći?”

Rusija Calling! Investicijski forum, listopad 2016.

O krizi neovisnosti Katalonije

„U jednom trenutku, EU je pozdravila kolaps čitavog niza država u Europi, ne trudeći se sakriti svoje veselje. Zašto oni moraju biti tako nepromišljeni – zbog kratkoročnih interesa i da udovolje „Velikom bratu” u Washingtonu – bezuvjetno podržati odcjepljenje Kosova, izazivajući slične procese na kontinentu i šire”

Rasprava kluba Valdai, listopad 2017.

O NATO-u

„Nema više Sovjetskog Saveza, nema više Istočnog bloka. Po mom mišljenju, NATO-u treba vanjski neprijatelj kako bi opravdali svoje postojanje, pa postoji stalna potraga za takvim, i provokacije stvaraju protivnike tamo gdje ih nema.

… To je danas instrument američke vanjske politike. U njoj nema partnera, samo vazali.”

Oliver Stone intervju, lipanj 2017.

O Bliskom istoku

„Bilo je pokušaja da se reformatira regija, nametne model izvana u njoj, bilo kroz promjenu režima, ili izravno uporabom sile. Umjesto borbe protiv ekstremizma, oponašajući takvu borbu, neki od naših saveznika žele da kaos postane trajno stanje.”

Rasprava kluba Valdai, listopad 2017.

O Sjevernoj Koreji

„Naravno da mi osuđujemo nuklearne testove Sjeverne Koreje te se pridržavamo svih rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a, bez iznimke.

No, da bi riješili ovaj problem morate koristiti dijalog, a ne pokušavati stjerati u kut Sjevernu Koreju uz pomoć vojnih prijetnji, i ne pribjegavati vrijeđanju i javnoj razmjeni uvreda. Bilo da mrzite ili volite režim u Pyongyangu, morate priznati da je DPRK suverena država„.

Rasprava kluba Valdai, listopad 2017.

O rušenju Viktor Janukoviča u Ukrajini

„Ono što se dogodilo u Kijevu je naoružano i neustavano preuzimanje vlasti – udar. Nitko u to ne sumnja.

Pitanje je – zašto je to bilo potrebno uraditi na taj način? Viktor Janukovič je već odustao od svoje funkcije, i nije imao šanse za ponovne izbore. Zašto gurnuti zemlju u kaos? Kao demonstraciju sile? To je glupo odluka i imala je obrnuti učinak. Vjerujem da je ova akcija destabilizirala situaciju na istoku zemlje.”

Izjava za medije u Novom Ogarevou, ožujak 2014

O vlasti u Kijevu

„Interesi ruskog i ukrajinskog naroda su isti. Ono što nije isto su ciljevi ukrajinske vlade i elite.

… Njima je ostala samo jedna dobra stvar za izvoz i za međunarodnu potrošnju – Rusofobija. I politika podjele između dviju zemalja. Neki na Zapadu vjeruju da te dvije države ne bi nikada smjele biti saveznici, pa Ukrajina vrlo uspješno izvozi tu ideju.”

Summit u Hamburgu, lipanj 2017.

O ruskom političkom sustavu

„Monarhija je bila ostavština koja se prenijela iz carstva u sovjetska vremena, iako je ploča na zgradi bila promijenjena. Tek početkom 1990-ih, događaji koji su se dogodili su postavili temelje za novu fazu ruskog razvoja.

Dakako, ne možete zamisliti da mi trenutno možemo dobiti isti model vlasti, iste strukture, kao i u SAD-u, u Njemačkoj, u Francuskoj. Društvo, baš kao i svaki živi organizam, mora se razvijati korak po korak, organski. To je normalan proces razvoja.”

Intervju sa Oliver Stoneom, lipanj 2017.

O ruskoj ulozi u svijetu

„Rusija je zemlja s poviješću tisuća godina, te je gotovo uvijek uživala povlasticu suverene vanjske politike.

Nećemo izdati tu tradiciju i danas. U isto vrijeme, mi smo dobro svjesni kako se svijet promijenio i imamo realno razumijevanje vlastitih mogućnosti i potencijala. Željeli bismo imati interakciju s odgovornim i nezavisnim partnerima s kojima bismo mogli raditi zajedno u izgradnji fer i demokratskog poretka u svijetu, koja bi se osigurala sigurnost i prosperitet ne samo za nekolicinu odabranih, već za sve.”

Govor u Münchenu, veljača 2007.
 
NoviSvjetskiPoredak.com