Prema riječima direktorice škole stranih jezika Urban school u Beogradu Olivere Nešić Jovanović, broj polaznika koji uče njemački jezik povećan je u odnosu na prethodnu godinu za dvadeset posto i primijećeno je da djeca kreću sve ranije na tečajeve, već od trećeg razreda osnovne škole

Trend masovnog iseljavanja, čini se, zahvaća Srbiju.

“Autobuse nema tko voziti, pacijente nema tko liječiti, liftove nema tko popraviti. U parkovima je sve tiši žamor djece. Doza ravnodušnosti na galopirajuću migraciju postaje zabrinjavajuća”, piše za Deutsche Welle iz Beograda Snježana Čujić, koja je prije godinu i pol ostala bez posla, ali je istog dana na putu do kuće donijela odluku da napusti zemlju i ode u Njemačku.

“Ono što vidimo i čujemo oko sebe svakim danom potvrđuje da smo donijeli dobru odluku”, piše i dodaje: “Na našem ulazu još jedna obitelj s dvoje maloljetne djece odlazi u Ameriku. Ukupno osam samo s jednog beogradskog ulaza broj 78 na Banjici, za sada.

Zahvaljujući internetu, shvaćamo koliko je to masovna pojava”, piše Snježana Čujić.

Stan se pretvorio u učionicu

“Kada čovjek ostane bez posla, pokreće u sebi motore i pronalazi sve moguće obnovljive izvore energije ne bi li pregrmio taj udar asteroida kako bi posljedice bile što bezbolnije. Dobra organizacija je ključ uspjeha”, napominje ona i navodi primjer kako je njena obitelj postavila oglasnu ploču u blagovaonici s rasporedom svih mogućih sati, od redovne škole do privatnih škola engleskog jezika.

Stan njene obitelji pretvorio se u jednu veliku učionicu, jedno drugom su donosili zadaće, pregledavao ih je tko je kako stigao, mimoilazili su se na relaciji posao-škola jedna škola-druga škola.

Odgledali su obiteljski kompletnu seriju Extra auf Deutsch na YouTubeu i još njih nekoliko jer se strani jezik uči i slušanjem.

“U dječjoj sobi na zidu zalijepljena gramatika, od nepravilnih preko modalnih glagola sve do deklinacije pridjeva za koju se čini da je nikada neće u potpunosti svladati”, piše. Viber poruke pišu na njemačkom, a stariji sin se dosjetio da sluša njemački rap.

Najviše pomoći iz Hrvatske

Priče onih koji odlaze su manje-više slične, ali opet je svaka drugačija i zato ne čudi što se objavljuju u svim medijima, na društvenim mrežama, forumima.

“Razočarani u svakodnevicu koja im tako malo nudi i uvjereni da će im negdje drugdje biti bolje, povezuju se ljudi s prostora nekadašnje Jugoslavije. Tko bi rekao da ćemo najviše informacija, podrške, konkretne pomoći dobiti od zemljaka, i to iz susjednog grada u Hrvatskoj iz kojeg sam emigrirala devedesetih. Tako se zatvorio jedan krug i ispostavilo se da nas, bez obzira na naciju i vjeru, vezuje ista muka. Obitelj Ćujić sada odbrojava dane kada će zajedno nastaviti obiteljski život u okolini Bonna. Suprug već uvelike radi u Njemačkoj s nostrificiranom diplomom elektroničara. Nadamo se da ćemo mu se pridružiti do početka nove školske godine. Potrebno je samo pronaći stan.”

(index.hr)

Još dvije zemlje, Srbija i Filipini, povećale su svoje nacionalne zlatne rezerve. Oni slijede globalni trend drugih središnjih banaka koje akumuliraju zlatne poluge u potezu koji se smatra odmakom od američkog dolara

Beograd će do kraja ove godine povećati zlatne rezerve s 20 na 30 tona, priopćila je srpska medijska kuća Večernje novosti. U izvješću se navodi kako zemlja planira povećati svoje zalihe na 50 tona do kraja 2020. godine kao sigurnosnu financijsku mjeru. Statistika Narodne banke Srbije pokazuje da su devizne rezerve trenutno na razini vrijednosti od 11 milijardi eura.

Odluka o povećanju zlatnih rezervi zabilježena je, kako se izvješćuje, nakon sastanka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s delegacijom MMF-a. Predstavnici fonda kazali su predsjedniku da će odobriti kupovinu zlata Beogradu ako se uklopi u strategiju povećanja deviznih rezervi Srbije.

Središnja banka Filipina objavila je prošle srijede kako je usvojen zakon kojim se male rudarske kompanije oslobađaju poreza na transakcije i porez na dohodak. Taj je potez objašnjen kao način povećanja deviznih rezervi zemlje i sprječavanja krijumčarenja zlata.

Prema Reutersu, male rudarske kompanije su pronašle način da zaobiđu poreze uvedene 2011. godine prodajom zlata na crnom tržištu.

Zakon im daje pravo prodati sve proizvedeno zlato središnjoj banci zemlje po cijenama na svjetskom tržištu. Filipinske zlatne rezerve ostale su nepromijenjene na oko 198 tona i u prvom tromjesečju 2019. i u četvrtom tromjesečju 2018. Zlato čini gotovo deset posto deviznih rezervi zemlje od 83,96 milijardi dolara krajem travnja.

Zemlje širom svijeta gomilaju zlatne poluge u pokušaju diverzifikacije deviznih rezervi daleko od američkog dolara.

Prema podacima organizacije World Gold Council (WGC), ukupna neto kupnja od strane središnjih banaka dosegla je najvišu razinu, u smislu neto kupnje u prvom tromjesečju, od 2013. godine. Kupnje su porasle za 68 posto u odnosu na prethodnu godinu na 145,5 tona u svijetu, podaci su pokazala.

Globalni trend vodile su Rusija i Kina. Ranije ovog mjeseca, WGC je izvijestila da je neto otkup zlata od strane ruske središnje banke najviši u prvom tromjesečju 2019. godine. Zemlja je kupila 55,3 tone, čime su ruske zlatne rezerve narasla na 2.168,3 tone, čime je Rusija postala najveći kupac ovog svjetskog plemenitog metala.

U isto vrijeme, Moskva je drastično smanjila svoje udjele u američkoj blagajni u sklopu planova de-dolarizacijskih zemlje. Šesti najveći svjetski vlasnik zlata, Kina, kupila je 33 tone zlata u prvom tromjesečju ove godine.

Indija je slijedila vodeću poziciju, kupivši do sada 8,2 tone žutog metala. 2018. godine je Indijska banka navodno kupila 42,3 tone zlata. Indija trenutno drži 608,7 tona žutog metala koji čini oko sedam posto deviznih rezervi zemlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Policija je u Loznici danas odvela ženu u zatvor nakon što se pojavila na dizanju osobne iskaznice za sina

Jelena Miletić iz Loznice u Srbiji danas oko podne uhićena i odvedena u zatvor nakon neplaćene kazne za necijepljenje djece.

Kažnjena je sa 30.000 (1900 kuna) dinara odnosno kaznom zatvora od 30 dana – potvrđeno je iz Prekršajnog suda u Loznici.

Naime, radi se o majci šestero maloljetne djece.

Lozničanka je danas poslije 12 sati odvedena u Kazneno-popravni zavod Požarevac.

Bračni par Miletić je došao izvaditi osobnu iskaznicu za najstarijeg sina, a policija je istog trenutka uhitila Jelenu Miletić.

Pogledajte video:
 

 

 
(telegraf.rs)

Prosvjedi „žutih prsluka“ glavna su vijest u svim svjetskim medijima. Osim u Francuskoj, žuti prsluci su protestirali i u Belgiji i u Nizozemskoj

Pored tih zemalja, prosvjeda je bilo u Mađarskoj, Albaniji, a iako ne direktno povezani sa pokretom “žutih prsluka”, tu i tamo se mogao naći poneki.

U Hrvatskoj Prvi prosvjedi hrvatskih “žutih prsluka” najavljeni su za ovu subotu 15. prosinca i to u tri hrvatska grada, Zagrebu, Puli i Rijeci, s početkom u 12 sati.

Prema posljednjim informacijama, u demonstracijama u Francuskoj povrijeđeno je 135 osoba, među kojima je 17 policajaca.

Uhićeno je skoro 1.000 ljudi, a kako je naveo francuski ministar unutrašnjih poslova Christophe Castaner u cijeloj Francuskoj bilo je oko 125.000 demonstranata, dok ih je samo u Parizu bilo 10.000.

Prošli vikend je četvrti uzastopni vikend da Francuzi protiraju nezadovoljni općom politikom predsjednika Emmanuela Macrona.

Demonstranti su uzvikivali “Makron, ostavka”, a neki od njih su rekli novinarima da nisu došli razbijati već da iskažu nezadovoljstvo u ime svih građana, zaposlenih, nezaposlenih, penzionera i mladih.

Međutim, razbijali su.

Policija je gađana kamenjem, zapaljene su božićne jelke u Aveniji Champs-Elysees, gorjele su kante za smeće, razbijeni su izlozi. Policija je koristila suzavce, a bilanca je bila skoro 1.000 uhićenih.

Ministar Christophe Castaner naveo je da je trenutna situacija “pod kontrolom”, ali da tenzije postoje.

Francuski pokret “Žutih prsluka” prešao je granice te zemlje, pa su se demonstracije prelile na susjedne zemlje Belgiju i Nizozemsku.

AP navodi da niti jedna od ove dvije zemlje nije predložila povećanje poreza na gorivo, što je bio katalizator masovnim i rušilačkih demonstracija u Francuskoj posljednjih tjedana.

Na stotine belgijskih policijaca mobilizirano je u Bruxellesu, gdje su se „Žuti prsluci“ prošlog tjedna sukobili sa policijom i spalili dva policijska vozila, a tom prilikom je uhićeno 70 osoba.

Navodi se da će neki od protesta biti održani ispred glavnih institucija Europske unije, koje ne rade subotom, a drugih bi moglo biti u centru Bruxellesa tijekom vikenda kojeg je zbog približavanja katoličkog Božića trebao obilježiti shopping.

AP navodi da je Jan Dejkgraf, urednik nizozemskoj „Lista otpora“ pozvao na mirne prosvjede u Amsterdamu i Rotterdamu.

Protestiralo se i u Mađarskoj zbog zakona o radu.

Mađarski sindikati su protestirali zbog vladinog plana da poveća dozvoljeno vrijeme za prekovremeni rad sa 250 na 400 sati godišnje i zbog drugih mjera na području radnog zakonodavstva.

Vlada Mađarske želi ublažiti zakone na području rada kako bi nadoknadila sve veći nedostatak radne snage.

Fleksibilnost rada je potrebna da zadovolji potrebe investitora i da omogući duže radno vrijeme radnicima koji žele veću zaradu, navodi vlada premijera Viktora Orbana.

Među investitorima su i njemačke automobilske kompanije čije su tvornice doprinijele ekonomskom rastu u Mađarskoj.

S druge strane, sindikalne vođe navode da prijedlozi, kako kažu, „robovskog zakona“, odražavaju namjeru Orbanove vlade da poveća profite kompanija na štetu radnika.

Na ulicama Tirane našli su se studenti.

Studenti državnog univerziteta u glavnom gradu Albanije nastavili su sa prosvjedima pošto su odbili ponude da pregovaraju s vladom.

Glavni zahtjev studenata je da budu prepolovljene školarine, koje na osnovnim studijama sada iznose od 20.000 do 45.000 albanskih leka (od 160 do 365 eura) po školskoj godini.

Oni su izašli na ulice Tirane po jakoj kiši i povećali broj zahtjeva, a dobili su i podršku opozicijskih političkih stranaka. Blokirali su glavnu ulicu ispred Ministarstva obrazovanja, a skupu su se pridružili i roditelji nekih studenata.

A i u Srbiji je bilo više tisuća građana na ulicama glavnog grada.

Prosvjedna šetnja „Stop krvavim košuljama“ u Beogradu je završena, a protekla je bez incidenata.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(vestinet.rs)

Uhićeni 19-godišnjak je kenijskog porijekla, a pored njemačke putovnice posjeduje i dokumente svoje zemlje

Nestala 17-godišnjakinja iz njemačkog grada Unkela, za kojom je tragala policija, pronađena je mrtva u izbjegličkoj kući u kojoj se nalaze tražitelji azila i beskućnici, u gradu Sankt Augustinu.

Prema neslužbenim informacijama radi se od Elmi C. porijeklom iz Srbije.

Roditelji djevojke prijavili su njen nestanak u petak., a lokalni mediji prenose da je obitelji rekla da će se sresti s prijateljicom u Bonnu.

Međutim, prema policijskim saznanjima ona je, umjesto toga, otišla vidjeti osumnjičenog u skloništu.

Kako javlja DW, žrtva je osumnjičenog upoznala u kafiću koji tjedan ranije, a navodno su i bili u vezi. Policija je preko zajedničkih slika na Facebooku povezali žrtvu i osumnjičenog.

Uhićeni 19-godišnjak je kenijskog porijekla, a pored njemačke putovnice posjeduje i dokumente svoje zemlje, objavila je policija. On je tijekom ispitivanja priznao da je Elmu C. ubio poslije rasprave.

(vecernji.hr)

Matteo Bonomi sa Instituta za međunarodne odnose iz Rima smatra da će zemljama Zapadnog Balkana biti potrebno 60 do 100 godina da dosegnu prosječan bruto domaći proizvod zemalja Europske unije

Govoreći na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji „EU i Balkan: Povratak realpolitike“ u Medija centru u Beogradu, Bonomi je konstatirao da je politička ekonomija glavna prepreka za razvoj Zapadnog Balkana u pogledu demokracije, vladavine prava, stabilnosti i prepreka približavanju članstvu EU.

On je ocijenio da je kriza na Zapadnom Balkanu disproporcionalna snažnoj potrebi tih zemalja za integracijom sa EU.

„Rezultat je da su zemlje Zapadnog Balkana nagomilale trgovinski deficit sa EU od 97 milijardi eura, a paralelno su rasli njihovi dugovi. Istovremeno, pomoć dolazi iz pristupnih fondova i ona se kreće od 40 milijuna eura za Crnu Goru do 200 milijuna eura za Srbiju, što nije dovoljno da se premosti disbalans i pospješi razvoj zemalja Zapadnog Balkana“ – smatra Bonomi.

On je ocijenio da su sve zemlje Zapadnog Balkana ovisne o EU i da su, što se tiče ekonomije, te zemlje već dio EU, te se tako „72 posto njihove trgovine odvija sa članicama EU, a između 75 i 90 posto bankarskog sustava drže europske banke — njemačke, austrijske, talijanske, francuske i skoro sve balkanske države su usvojile euro kao svoju valutu“.

„Uprkos tome, to ne pomaže Zapadnom Balkanu u razvoju, i dalje je daleko od prednosti europskih integracija.

Procjenjuje se da će zemljama Zapadnog Balkana trebati 60 do 100 godina da dosegnu prosječni bruto domaći proizvod članica EU“ – rekao je Bonomi.

Kako kaže, Srbija i Bosna i Hercegovina još uvek nisu dosegle svoj BDP iz 1989. godine, a Crna Gora je to uspjela tek prošle godine.

On je upozorio da će do sredine stoljeća još dva milijuna ljudi napustiti Zapadni Balkan, što se u ekonomskom pogledu može odraziti na smanjenje mogućnosti za rast i razvoj, a u političkom, dovesti do novih nestabilnosti. Bonomi je primjetio i razlike u odnosu prema benefitima koje donosi članstvo u EU.

Kaže da su najviše skeptični građani Srbije i Bosne i Hercegovine, manje Crnogorci, a najmanje Albanci, te da je Albanija u proteklih 30 godina udvostručila svoj BDP.

„Ljudi su sve manje uvjereni da EU može da ponuditi rešenje za ekonomske probleme“ – rekao je on.

Talijanski ekspert, koji je radio na programima „EU, politika i institucije“ i „Istočna Europa i Euroazija“, posebno posvećen procesu integracije Balkana u EU, naglašava da se EU treba fokusirati na ekonomski razvoj i da se politika proširenja ne može odvijati bez ekonomskog približavanja zemalja.

„EU mora naći način da izdvoji više sredstava koja bi bila proporcionalna nivou ekonomske integracije Zapadnog Balkana i EU“, rekao je Bonomi.

„Zapadni Balkan se nalazi među najosetljivijim članicama EU, u političkom, ekonomskom i sigurnosnom smislu, i ne bi smio biti izuzet iz šireg procesa konsolidiranja EU, posebno ako hoćemo spasitimo EU“, rekao je Bonomi.

(vestinet.rs)

Ukrajinski Tajkun Jurij Kosjuk, vlasnik kompanije MHP, preko „Perutnine Ptuj“ će poslovati u Srbiji. Stočna hrana u Ukrajini najvećim dijelom potiče od GMO zrna soje i kukuruza, pa je jeftinija

Ukrajinska kompanija MHP, u vlasništvu tajkuna Jurija Kosjuka, „teškog“ 1,16 milijardi eura, na korak je do preuzimanja slovenskog prehrambenog giganta „Perutnina Ptuj“, koja je vlasnik i srpskog „Topika“ iz Bačke Topole, pišu Novosti.

Iako su Ukrajinci već objavili i službeno da su preuzeli ovu kompaniju, čekaju se reakcije Slovenije, ali i regulatornog tijela koji se bavi monopolom. Ukrajinska grupacija predala je zahtjev za odobrenjem i kod srpske Komisije za zaštitu konkurentnosti.

Od „Perutnine“, koja je u zemlji vlasnik tvornice „Topiko“, živi oko 700 obitelji u Srbiji. Čak 70 posto „Perutninine“ proizvodnje u Srbiji čine lokalni dobavljači. Dolaskom novog vlasnika moguće je da će se ta politika promijeniti, naročito ako se zna da se poslovni model MHP grupacije bazira isključivo na jeftinoj proizvodnji pilića u Ukrajini.

Problem genetički modificirane hrane u Ukrajini nije najbolje reguliran, pa stočna hrana najvećim dijelom potiče od GMO zrna soje i kukuruza.

„Proizvođači su dužni obavijestiti kako je nešto i čime hranjeno, ali životinje koje su jele GMO hranu, a mi to kao druga ruka konzumirali, ni po kojoj regulativi EU se ne računaju kao GMO proizvod“ – kaže profesor Miša Dimitrijević, genetičar sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu.

„Trebala bi se stavljati deklaracija, ali mislim da u mnogim zemljama EU nije zabranjeno hraniti životinje GMO hranom. Teško je i da se kontrolira takvo meso, da se otkrije šta je životinja jela, teoretski je moguće ali to se ne radi. Generalno, ne možemo znati što je životinja jela, a sumnjam da itko to i kontrolira“ – kaže Dimitrijević.

I dok je proizvođačima pilića u Srbiji glavni adut to što je u Srbiji zabranjen promet, prodaja i sve što ima veze sa GMO, stručnjaci objašnjavaju da je nije isključeno da dobar dio mesa, koje se uvozi u zemlju, potiče od životinja hranjenih GMO stočnom hranom. A to je gotovo nedokazivo.

„Prema službenom godišnjem izvještaju ove ukrajinske kompanije, u 2017. cijena proizvodnje po kilogramu pilećeg mesa iznosila je 1,07 eura, dok ’Perutninu‘ taj isti kilogram košta tri eura“ – objašnjava izvor.

Samo u prošloj godini izvoz ukrajinskih pilića u EU je porastao za 67 posto. Inače, ova ukrajinska kompanija već je imala aferu u EU, gde su je lokalni poljoprivrednici optuživali da zloupotrebljava trgovinski sporazum između Bruxellesa i Kijeva.

Kako su tvrdili, europsko tržište bilo je preplavljeno ukrajinskim pilićima, koji su bili upakirani pod oznakom EU.

„Privredno društvo MHP, sa sjedištem u Ukrajini, podnijelo je prijavu radi preuzimanja kontrole nad društvom ’Perutnina Ptuj‘“, kažu u Komisiji za zaštitu konkurencije.

Postupak je u tijeku i tek po njegovom okončanju, rješenje će biti objavljeno.

U prodavaonicama Konzuma na Balkanu se također nalaze proizvodi prehrambene tvrtke ’Perutnina Ptuj‘, tako da se to ne tiče samo Srbije već svih zemalja koje imaju veze sa ovom tvornicom.

(sputniknews.com)

Tijekom zračnih napada, NATO je bacio “između 10 i 15 tona osiromašenog urana koji je izazvao veliku ekološku katastrofu” i potaknuo Srbe da tuže NATO zbog njihovih akcija

Premda mnogi ljudi u Srbiji imaju “loše” uspomene na NATO bombardiranje svoje zemlje iz 1999. godine, zapravo je učinjeno upravo ono kako bi ih zaštitili od vlastite vlade, rekao je u Beogradu glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, prenosi RT.

Stoltenberg je odgovarao na pitanja o bombardiranju i o NATO agresiji protiv vlade bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Milosevića, tijekom sastanka sa studentima beogradskog sveučilišta.

“Naglasio sam da smo to učinili kako bismo zaštitili civile i zaustavili Miloševićev režim” – kazao je Stoltenberg, kako navode lokalni mediji, tvrdeći kako lokalni stanovnici imaju loše uspomene na te događaje.

Sada NATO želi savezništvo sa Beogradom i “pogled u budućnost”. Stoltenberg se također pohvalio “izvrsnim odnosom” između NATO-a i Srbije, dodajući kako vojni blok “poštuje” odluku Beograda da se ne pridruži savezu. Ipak, on smatra da NATO želi biti “partner” Srbije.

Također je rekao kako NATO podržava “dijalog” između Srbije i njezine odvojene regije – pretvorene samoproglašene države Kosova, ne samo diplomatski već i “u obliku KFOR-a” – međunarodne mirovne snage NATO-a su razmještene na Kosovo.

Njegove izjave došle su oko tjedan dana nakon kratke eskalacije napetosti između Beograda i Prištine potaknute posjetom kosovskog čelnika sjevernom dijelu odvojene regije koja je naseljena od strane Srba koji odbijaju priznati autoritet Prištine.

KFOR je ostao očigledno neaktivan tijekom incidenta, prema nekim izvješćima, dok drugi sugeriraju da su snage predvođene NATO-om čak pratila predstavnike Kosova na tom putovanju.

U ožujku 1999. godine NATO je pokrenuo zrakoplovne napade na tadašnju Jugoslaviju, bez podrške Vijeća sigurnosti UN-a, nakon što je NATO optužio Beograd za “prekomjernu i nerazmjernu uporabu sile” u sukobu s pobunjenim muslimanskim etničkim Albancima na području Kosova, koje je jednostrano proglasilo neovisnost devet godina kasnije, 2008. godine.

Tijekom bombaških napada NATO je bacio “između 10 i 15 tona osiromašenog urana koji je izazvao veliku ekološku katastrofu” i potaknuo Srbe da tuže NATO zbog njihovih akcija, povezujući ih s porastom bolesti povezanih s rakom diljem regije.

“U Srbiji svake godine 33.000 ljudi obolijeva, to je jedno dijete svaki dan” – izjavio je za RT u 2017. godini član međunarodnog pravnog tima koji je pripremio tužbu.

Stoltenberg je u 2015. godini izrazio “žaljenje” za civilne žrtve bombardiranja NATO-a iz 1999. godine.

NoviSvjetskiPoredak.com

Njemačka konzularna predstavništva u zemljama zapadnog Balkana nisu u stanju obraditi zahtjeve za radnim vizama čiji broj se u prvoj polovini ove godine udvostručio, javlja tjednik Der Spiegel u subotu

„U prvoj polovini 2018. u šest zemalja zapadnog Balkana postavljeno je 52.000 zahtjeva za radnim vizama što je dvostruko više nego u istom razdoblju 2015.“, javlja Der Spiegel pozivajući se na interne spise Ministarstva vanjskih poslova.

„Broj zahtjeva za vizama uveliko je nadmašio kapacitete naših konzularnih predstavništava što je urodilo rastućim brojem pritužbi predstavnika gospodarstva, politike i civilnog društva“, stoji u internom dokumentu.

Istodobno se procjenjuje da bi se, ukoliko se želi savladati ovaj problem, broj zaposlenih u pogođenim konzularnim predstavništvima trebao učetverostručiti, a predlaže se i prebacivanje obrade zahtjeva na institucije u Njemačkoj, poput ureda Ministarstva unutarnjih poslova.

“Izdavanje viza u inozemstvu je ključni instrument kontrole useljavanja od kojeg ne želimo odstupiti”, priopćeno je iz Ministarstva unutarnjih poslova.

Iz ministarstva vanjskih poslova poručuju kako smatraju da je na njihovu ustanovu pao preveliki teret otkako je Njemačka pojačano u potrazi za stručnjacima iz inozemstva.

„Kritika na račun ministarstva je neopravdana. Ukoliko Njemačka želi postati moderna useljenička zemlja moraju se osigurati odgovarajuće birokratske strukture i u samoj Njemačkoj“, rekao je državni tajnik u MVP-u Michael Roth.

Njemačka je 2016. Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, Crnu Goru i Albaniju proglasila sigurnim zemljama čime su izgledi za stjecanje prava na azil za građane ovih zemalja u Njemačkoj smanjeni na najmanju moguću mjeru.

Istodobno je Njemačka olakšala pristup kvalificiranim radnicima iz ovih zemalja svom tržištu rada.

Najviše radnih viza dosad je izdano za sektore građevinarstva, gastronomije i njege osoba.

Njemačkoj, prema procjenama Saveznog ureda za rad, nedostaje oko 800.000 stručnih radnika.
 
(jutarnji.hr)

Hoće li se ubrzati put balkanskih zemalja pod okrilje Europske unije

Strateški je interes Europske unije da se proširi na zapadni Balkan ili će na tom području utjecaj steći Kina i Rusija.

Riječi su to njemačkog ministra vanjskih poslova Heika Maasa izrečene u ponedjeljak na susretu s njegovim albanskim kolegom Ditmirom Bushatijem.

Do sada slabije eksponirani Maas rekao je da je uvjeren kako narodi zapadnog Balkana žele živjeti onako kako se danas živi u Europi, a ne onako kako se živi u Kini ili Rusiji.

Jako smo pozitivni prema proširenju Europske unije na zapadni Balkan jer smo čvrsto uvjereni da je to strateški interes slobodne Europe – rekao je Maas koji je Bushatiju obećao pomoć u reformama nužnim za ulazak u EU.

Ugledni The Economist u nedavnoj analizi stanja na zapadnom Balkanu uz Rusiju i Kinu spominje još jednu državu koja je vrlo zainteresirana za to područje – Tursku.

Johannes Hahn, europski povjerenik za proširenje, u nedavnom je intervjuu naglasio da se hladi raspoloženje Turske prema ulasku u EU, pogotovo nakon posljednjih izbora na kojima je Erdoğan ponovo pobijedio.

Sve države članice dijele mišljenje da se Turska posljednjih godina odmiče sve dalje od EU i njezinih standarda. Zato su države članice i potvrdile na posljednjem sastanku Vijeća da je pristupni proces zastao te se zasad ne mogu otvarati nova ili zatvarati postojeća poglavlja. Na moju inicijativu, prilagođeni su i pretpristupni fondovi, odnosno srezani su za nekoliko stotina milijuna eura u razdoblju od sljedećih nekoliko godina – rekao je Hahn, ali i istaknuo da je stajalište većine država članica kako ima smisla nastaviti dijalog s Turskom jer je ona, geopolitički gledano, važan susjed.

Pogotovo je to važno, naglasio je, kad se govori o imigrantima jer je sporazum između EU i Turske donio rezultate objema stranama, koje se dogovorenoga i pridržavaju.

Ono važnije je da se razmišlja o novim formatima uz pregovore o pristupanju čije neke uvjete Turska ne može ili ne želi ispuniti.

Sve je, dakle, jasno. Uz smanjen interes SAD-a za zapadni Balkan, borba se za utjecaj vodi između Europske unije i tri bliske velike sile s istoka koje na to područje gledaju kao na ulaz na veliko i bogato tržište EU.

Kako je u spomenutom intervjuu rekao i Hahn, strategija je proširenja Unije na zapadni Balkan osim novca i “izvoz stabilnosti umjesto uvoza nestabilnosti”.

Hrvatska premalo uključena

Zapadni Balkan okružen je zemljama EU i pripada Europi geografski, povijesno i kulturno. U najboljem je interesu EU osiguranje stabilnosti i napretka u svojem susjedstvu. To znači da je integracija zapadnog Balkana u EU investicija u sigurnost i stabilnost bloka.

Ne smijemo zaboraviti geostrateško gledište, ne bi bilo mudro ostaviti iza sebe vakuum koji će iskoristiti drugi međunarodni igrači, s vrijednostima drukčijim od naših – rekao je Hahn. Očito je da je zapadni Balkan, pod kojim se podrazumijevaju entiteti koji još nisu dio EU – BiH, Srbija, C. Gora, Kosovo, Makedonija i Albanija – u fokusu međunarodne politike. No, sada glavni igrači zainteresirani za utjecaj na tom području znaju što žele, iako možda ne uvijek i kako to ostvariti

Prije svega treba postaviti pitanje zašto se Hrvatska ne bavi zapadnim Balkanom onoliko koliko bi trebala. Prevladava mišljenje da mi nismo dio tog prostora pa se njime ne trebamo ni baviti. Ali to je zaista potrebno i od izravnog nam je interesa, pogotovo zbog pitanja BiH. Kad govorimo o BiH, SAD je jedini u stanju ondje učiniti nešto konkretno, no više ga to ne zanima. Prilika je bila za EU prije nekoliko godina da se, prema prijedlogu Vesne Pusić, BiH postupno pridruži EU, ali nije učinjeno ništa. Danas se hrvatska politika više ne bavi s BiH nego samo s Hercegovinom, a zbog izmjene nekoliko strelica s Vučićem propustili smo priliku za ostvarenje većeg utjecaja na tom području – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.

Kako piše “The Economist”, zapadni Balkan područje je visokog geopolitičkog rizika i prepun problema, među kojima se ističu “bilateralni sporovi, trajni animoziteti proizašli iz ratova 1990-ih godina te prijetnja islamskog fundamentalizma”.

Spomenuti entiteti koji čine područje zapadnog Balkana imaju i ponešto zajedničkog.

Građani su, stoji u spomenutoj analizi, nezadovoljni postkomunističkom tranzicijom nakon 1989. godine i imaju nisko povjerenje u političke institucije, vladajuća garnitura djeluje kroz neformalne strukture moći, politička pokroviteljstva i kontrolu medija, regionalne politike karakterizirane su slabom ravnotežom moći te politiziranim pravosuđem.

“Stranke čiji je uspon često datiran još u rat 1992.-1995. uživaju dominaciju kroz mrežu etničkih političkih feuda gdje sadašnji lideri opstaju u nišama formiranima unutar zemljina kompleksnog sustava slabe vlasti”, stoji u analizi.

Crna Gora i Makedonija opisane su kao zemlje koje su praktično sve donedavno imale jednostranački sustav te se njima vlada kroz izborne manipulacije i neformalne klijentelističke i pokroviteljske mreže.

U Srbiji je, pak, Aleksandar Vučić konsolidirao svoju vlast tako da je praktično stalno u nekoj izbornoj kampanji, a kontrolira i medije.

Za Kosovo se kaže da najvećim političkim strankama vladaju elite koje ponajviše čine ratni vođe gerilskog rata protiv srbijanske vlasti 1998.-1999. koji izbornim manipulacijama ostaju na vlasti.

Svoj toj problematici pridonosi i ekonomska stagnacija prouzročena i propašću reformi koje je uvjetovala Europska unija te nedostatkom jasnog europskog vodstva.

Predviđeni gospodarski rast od 3,2 posto još je ispod razine prije krize 2008. godine te se smatra nedovoljnim da se uhvati korak s razvijenom Europom. Masovna je emigracija poseban problem jer se ni za jednu zemlju ne predviđaju pozitivna kretanja.

“Antidemokratski trendovi u toj regiji pojačani su zbog politike EU koji se oslanja na snažno liderstvo, pri čemu je ostvario jake veze s liderima koje se smatra pouzdanima ili barem sklonima dogovoru, vjerodostojnim sugovornicima, što je ojačalo pojedince za račun predstavničke demokracije”, ističe u analizi “The Economist”. Zaključak je da je stoga nužno da i EU učini zaokret. Jer Rusija nije odustala.

Mark Galeotti, britanski geopolitički stručnjak posebno zainteresiran za Rusiju, suradnik dvaju trustova mozgova – Europskog vijeća za međunarodne odnose te praškog Instituta za međunarodne odnose – u nedavnoj analizi naglasio je da sve veći niz ruskih pritisaka na Balkanu i prisutnost na tom području tajnika ruskog Savjeta sigurnosti Nikolaja Patruševa koji je prihvatio posebnu odgovornost za tu regiju, sugerira da ćemo do kraja godine gledati obnovljenu rusku kampanju na Balkanu.

“Rusija gleda na Balkan kao na bojište u svojem političkom ratu, dijelom kako bi kompenzirala mješovit uspjeh postignut svojim ‘aktivnim mjerama’ u Europi.

Rusija ne radi to toliko da bi ostvarila kontrolu u regiji koliko da zauzda i pojača postojeće tenzije. Za Ruse, pristup Europske unije prema zapadnom Balkanu niti je ozbiljan niti sistematičan”, tumači Galeotti.

Prema mišljenju Galeottija, Rusija podupire širenje EU jer na to gleda kao na širenje tržišta u kojem i sama aktivno sudjeluje, poglavito s energentima. Srbiju i njezina nastojanja pristupanju EU vidi čak i kao potencijalnog trojanskog konja ako uspije, a ako ne kao jasnu poruku aspirantima poput Ukrajine ili Gruzije kako s EU i nije baš sve tako sjajno.

EU ne može ostvariti efikasnu politiku na zapadnom Balkanu upravo zbog Kosova jer ga nisu priznale četiri njegove članice, pa onda ni EU ne može bezuvjetno od Srbije tražiti da prizna Kosovo. Uvijek treba znati da je vanjska politika samo produžetak one unutrašnje, pa tako u navodno zajedničkoj politici EU imamo interese Njemačke, Francuske pa onda i drugih članica te je jasno da to otežava ostvarenje utjecaja EU.

Kako sada stvari stoje, prva će u EU ući Crna Gora. S kojom i mi imamo najbolje odnose, što i nije pretjerano teško s obzirom na najmanje problema između tih dviju država – objašnjava profesor Puhovski.
 
(vecernji.hr)