Prošlog svibnja se na internetu pojavila zrnata fotografija ogromne dvotrupne kineske bespilotne letjelice za let na velikim visina nazvane – Božanski Orao (Shen Diao)

Oni koji su upoznati s temom odmah su je etiketirali kao – lovca na ‘nevidljive’ letjelice

Stealth’ tehnologija zapravo nije ništa drugo nego elektronska kamuflaža zrakoplova koja neprijateljskom radaru otežava njegovu detekciju. Međutim, kineski je ‘dron’ dovoljno velik da može nositi posebne radare za otkrivanje upravo ‘nevidljivih’ letjelica.

Osim toga, može letjeti dovoljno visoko kako bi ih detektirao i prije no što dođu do svojih meta. Glasine govore da mu je radar toliko jak da je bez problema otkrio američke ‘nevidljive’ F-22 Raptore nedaleko od obale Južne Koreje s gotovo 500 kilometara udaljenosti.

Prema nekim analitičarima, kineski dron predstavlja smrt ‘stealth’ tehnologije, za druge, riječ je ‘samo’ o ozbiljnoj prijetnji tehnologiji na kojoj Sjedinjene Američke Države temelje svoju zračnu superiornost.

Kineski dron Božanski Orao

Stealth, ili tehnologija niske detekcije, je kombinacija dizajna letjelice, taktike i elektronskih protumjera dizajniranih kako bi zrakoplov učinili manje vidljivim za radar i druge sustave, a kojeg su predstavile SAD.

Osim što tehnologija ostavlja najmanji mogući radarski trag uklanjajući rep, također pokušava smanjiti i emisije infracrvenog zračenja od motora te elektromagnetskog zračenja računala letjelice. Taktički dio Stealth je pronalazak ‘rupa’ u neprijateljskoj zračnoj obrani.

Kada ljudi pomisle na stealth najčešće zamišljaju sliku trokutastog F-117 stealth lovca te B-2 bombardere koji su bez problema probijali zračnu obranu Saddam Husseina u oba Zaljevska rata, ili pak Lockheedov F-35 Lightning II ‘nevidljivi’ lovac koji je najavljen kao budućnost ratnog zrakoplovstva za većinu savezničkih zemalja. O njegovom (ne)uspjehu pisali smo ranije .

F-22 Raptor 

Međutim, Horten Ho 229 leteće krilo kojeg su tijekom Drugog svjetskog rata razvijali Nacisti vjerojatno je bio prvi ‘nevidljivi’ zrakoplov. I dok je Lockheedova SR-71 Crna ptica koristila osnovnu stealth tehnologiju, značajan skok u razvoju iste, dogodio se tek Lockheedovim Have Blue projektom koji je kasnije izrodio F-117 i B-2.

SR-71, Blackbird, letio je brzinama većima od 3 Macha

Međutim, uspjeh ima i drugu stranu: neprijatelji počinju stealth shvaćati ozbiljno i rade da ‘nevidljivo’ postane – vidljivo. Neko vrijeme odgovor je ležao u tehnologiju koju je Zapad napustio, no Sovjeti su nastavili razvijati i koja je odgovorna za naslovnice srpskih medija o ‘navodno nevidljivom’ F-117 kojeg su tijekom kosovskog sukoba 1999. srušile srpske protuzračne snage.

U stvarnosti, Stealth zrakoplovi nikada nisu potpuno nevidljivi, i uvijek će ostaviti trag na radaru. Ono što pokušavate jest zadržati trenutak nevidljivosti što je dulje moguće. Ukoliko ste viđeni na deset kilometara od mete, u usporedbi s detekcijom na stotinu kilometara, onda je tehnologija odradila svoj posao – objašnjava Douglas Barrie, viši suradnik za vojno zrakoplovstvo na Međunarodnom institutu strateških studija u Londonu.

Nastavlja: – Ako je ikada postojao period u kojem su Stealth lovci i bombarderi bili potpuno nevidljivi, to je zasigurno vladavina F-117 nad iračkom zastarjelom zračnom obranom. Međutim, suparnici poput Kine i Rusije proveli su 25 godina razvijajući protumjere, među kojima je i radar za otkrivanje stealth letjelica.

Nakon rušenja NATO zrakoplova Srbi su objavljivali brojne šale na račun Amerikanaca

Bill Sweetman, glavni urednik Defense Technology Internationala, tvrdi da se tehnologija protumjera vrlo brzo širi i razvija. Dok većina radara funkcionira između 2GHz i 40 GHz, radar niskovalnih radiofrekvencija djeluje između 1MHz i 2MHz i može otkriti suvremene stealth letjelice.

Znanstvenici su shvatili da niskovalni radar, iako prepoznaje ‘buku’ poput oblaka i kiše zbog čega je tu tehnologiju Zapad napustio na prvom mjestu, na svojoj strani ima osnove fizike: njegova je valna duljina iste veličine kao i prominentne značaje većine stealth zrakoplova te se signal odbija natrag prema izvoru. Američka je vojska 1980-ih bila upozorena za tada teoretsku ranjivost.

Rusi su zadržali niskovalni radar zbog svoje tehnološke konzervativnosti i na kraju postigli velik uspjeh – objašnjava dr. Igor Sutjagin, viši istraživač na Royal United Services Institutu.

Najvidljiviji uspjeh stealth protumjera u posljednjih par godina je javno predstavljanje VHF-Aesa radara koje često prakticiraju i Rusija i Kina – priča Sweetman.

Jednostavno rečeno, Aesa radar se, poput onog koji se navodno nalazi u Božanskom Orlu, sastoji od velikog broja nepokretnih modula od kojih svaki emitira individualni radio val. Ti se valovi susreću ispred antene i formiraju zraku kojom se lako može ciljati određena meta, te u kombinaciji s VHF-om predstavlja visokoučinkovit alat za hvatanje stealtha.

Učinkovitost VHF radara je poznata protiv bilo čega što nije B-2 (koji nema rep), no imali su vrlo velike antene i nisku frekvenciju skeniranja što ih je činilo nezgrapnima i sporima. S druge strane, ukoliko Aesa zabilježi i najmanji trag detekcije može iskoristiti elektroničko skeniranje za fokusiranje hrpe energije na metu – ističe Sweetman.

Posljednji dio trika, prema Sutjaginu, je ‘kombiniranje različitih radara u integrirani sustav protuzračne obrane i središnji centar obrade informacije koji mogu zagorčati život bilo kojoj stealth letjelici’.

Isto tako, stealth zrakoplovi nisu uvijek stealth iz svakog kuta (i stoje mnogo novca). Ukoliko imate radar ispred, sa strane i iznad, s dronom za velike visine poput Božanskog Orla, zajedno sa satelitskim praćenjem bilo koje mete, tada se možemo oprostiti od stealth tehnologije.

No, možda igra još uvijek nije gotova. Nemaju svi te obrambene mogućnosti i centralizirani protuzračni sustavi su ranjivi na hakiranje. Uz to, Sweetman tvrdi kako postoji još jedna opcija – razvoj oružanih sustava poput Dassault nEURon drona koji može biti programiran da vizualno traži velike radarske sustave.

Dassault nEURon

Međutim, ne još, tvrdi Sweetman.

Stealth možemo podići na još jedan nivo. Velika, ravna, bezrepna, podzvučna leteća krila s aktivnom stealth tehnologijom. U teoriji, odašiljanjem signala koji je upola valne duljine radara, zrakoplov može nestati – objašnjava Sweetman.

Američko zrakoplovstvo je možda već na toj razini, no odluka o gradnji novog udarnog stealth bombardera dugog dometa još je daleko od donošenja.

SAD ne stoje mirno prekriženih ruku i nastavljamo trošiti značajne količine novca na tajne programe – zaključio je Barrie.

Hoće li to biti dovoljno da stealth tehnologija preživi je pitanje na koje samo vrijeme, ili rat, imaju odgovor.
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Teorije zavjere polako se razotkrivaju u zadnje vrijeme. Tako i istina o vanzemaljcima i NLO. Oni su zapravo lažna simulacija tajnih službi, da bi se narod zavarao i prevario. Da li su ljudi ponovo nasamareni od strane Vlade?!

U najmračnijim danima Hladnog rata, vojska je lagala američkoj javnosti o pravoj prirodi mnogih neidentificiranih letećih objekata u nastojanju da sakrije svoju rastuću flotu špijunskih aviona, kaže studija Središnje obavještajna agencije.

Varke su počele 1950-ih i 1960-ih zbog vala NLO koji su uznemirili javnost i dijelovi službenog Washingtona.

Studija CIA-e kaže da je Air Force znao za većinu dojava građana i zrakoplovnih stručnjaka iza kojih su zapravo stajali U-2 i SR-71 špijunski avioni koji lete iznimno visoko.

Ti zrakoplovi su razvijeni 1950-ih i 60-ih da bi fotografirali neprijateljske ciljeve. Iz tajnih baza, uglavnom u Kaliforniji i Nevadi, zrakoplov je letio više puta po cijeloj zemlji, a na kraju u inozemstvo kako bi sletio u baze u u Britaniji, Zapadnoj Njemačkoj i Tajvanu.

Više od polovice svih NLO izvješća kasnih 1950-ih do 1960-ih otpada na izviđačke letove preko SAD-a, tvrdi studija CIA. To je dovelo ratno zrakoplovstvo u zabludu i obmanjujuće izjave koje su došle u javnost kako bi se ublažili javni strahovi i zaštitila izuzetno osjetljiv projekt nacionalne sigurnosti.

Obmane o špijunskim letovima su izdane u doba hladnog rata. Sovjetski Savez je testirala svoju prvu hidrogensku bombu 1955., godinu dana nakon što je U-2 poletio prvi put.

Godine 1960, U-2 je oboren iznad Sovjetskog Saveza, što je dovelo do otkazivanja East-West mirovnoj konferenciji. Godine 1962., U-2 je uočio nakupljanje sovjetskog nuklearnog oružja na Kubi, taloženjem diplomatske krize, neki stručnjaci su naglasili da su ove dvije supersile bile tada nabliže nuklearnom ratu.

CIA objavila na službenom Twitter profilu

Iz CIA-e su na službenom profilu na Twitteru na razočarenje mnogih fanatika i zaljubljenika u NLO otkrili da je veliki broj “misterioznih” pojava za koje se sumnjalo da su NLO-i, a koje su viđene tijekom pedesetih godina zapravo obični odsjaji koji su nastali na nebu SAD-a tijekom testiranja nevidljivih bombardera U-2, prenosi News Online.

Naime, njihova objava sadrži dokument “The CIA and the U-2 PROGRAM, 1954-1974″ koji su napisali Gregory Pedlow i Donald Welzenbach, u kojem se nalaze podaci o testiranju bombardera, kao i detalji o povećanom broju dojava o neidentificiranim letjelicama na nebu tijekom tog razdoblja.

Dojave o NLO-ima su bile najčešće u ranim večernjim satima. Često se radilo o pilotima koji su letjeli putničkim zrakoplovima od istoka prema zapadu i to kada bi se U-2 našao dovoljno blizu da ga mogu vidjeti, no uvijek na većoj visini od njih.

Naime, pilotima se visina njihova letenja učinila previsokom te se radilo o 18 kilometara iznad Zemlje, dok su putnički zrakoplovi letjeli na visinama od šest kilometara.

Objava na Twitteru iznenadila je mnoge

Svi koji vjeruju da su vidjeli ‘male zelene’ i ‘leteće tanjure’, mogli bi ostati razočarani nakon najnovijeg otkrića da je američka obavještajna agencija odgovorna za pojavu NLO-a.

Kako piše NY Post, u izvješću ‘CIA i U-2 Program, 1954. – 1974.’ a koje se odnosi na razvoj aviona za špijuniranje, pojašnjeno je kako je tijekom testiranja U-2 zrakoplova došlo do velikog porasta dojava o NLO-ima.

Sredinom 50-tih godina prošlog stoljeća, naime, većina komercijalnih zrakoplova letjela je na visinama od 3.000 do 6.000 metara dok su vojni avioni letjeli ispod 12 tisuća metara.

No, kada je kada je konstruiran U-2 koji je letio na 18 tisuća metara i više, ta je udaljenost bila malo prevelika u odnosu na komercijalne letove te su njegova srebrna krila reflektirala sunčeve zrake što se nekome odozdo moglo ‘prikazati’ kao vatreni, svjetleći objekt, stoji u izvješću autora Gregorya Pedlowa i Donalda Welzenbacha koje je bilo među najčitanijim CIA-nim materijalima u 2014. godini s čime se CIA našalila i na Twitteru.

#1 most read on our #Bestof2014 list: Reports of unusual activity in the skies in the ’50s? It was us. http://t.co/BKr81M5OUN (PDF 9.26MB) – (kliknite na link i skinite dokument)

— CIA (@CIA) December 29, 2014

S obzirom da javnost nije znala za testiranje špijunskih aviona te da tada nitko nije mogao vjerovati da bi čovjek mogao letjeti na visinama iznad 18 tisuća metara, svjetlost na nebu tumačilo se kao ‘nepoznate leteće objekte’.

Broj dojava pilota ali i onih sa zemlje bio je toliki da je pokrenuta operacija ‘Plava knjiga’ koja je trebala istražiti što se to događa na nebu.

Usporedili su dojave o NLO-ima s podacima o preletima U-2 te se ispostavilo kako ih se više po polovice koji su izvedeni tijekom kasnih 50-tih i ranih 60-tih poklapa s dojavama ljudi koji su tvrdili da su vidjeli ‘leteće tanjure’. No, istražitelji tada, tvrde u CIA-i, nisu mogli otkriti javnosti pravu istinu.

POKRET SE RASPADA – Ufolozi priznali: Vanzemaljci nas ipak ne posjećuju

Sve manji broj uvjerljivih svjedočanstava o ‘bliskim susretima’ s letećim tanjurima u posljednjim godinama natjerao je brojne ozbiljnije ljubitelje NLO-a da priznaju kako je moguće da vanzemaljci uopće ne posjećuju naš planet.

Prema pisanju britanskog Telegrapha, nedostatak dokaza o postojanju vanzemaljskog života i sve slabije zanimanje za fenomene povezane s njime naveli su desetke ufoloških udruga na Otoku da priznaju poraz i stave ključ u bravu. Neke od vodećih organizacija, koje još uvijek rade, najavile su da će uskoro održati konferenciju na kojoj će raspraviti ima li ova tema ikakvu budućnost.

Dave Wood, čelnik udruge Association for the Scientific Study of Anomalous Phenomena (Assap), kaže da je skup sazvan kako bi se razgovaralo o krizi i vidjelo je li ufologija stvar prošlosti.

‘Uistinu je moguće da će za desetak godina ova tema biti mrtva’, rekao je Wood i dodao: ‘Nedostatak uvjerljivih dokaza koji nadilaze anegdotalne pokazuje kako je vjerojatnost da tamo vani nema ničega vrlo velika. Mislim da će vam svaki istraživač NLO-a reći da se 98 posto svjedočanstava vrlo lako može objasniti. Jedan od mogućih zaključaka je da u njima vjerojatno nema ničega. Čini se da su dani uvjerljivih svjedočanstava za nama.’

Wood ističe da je, suprotno očekivanjima, broj svjedočanstava nakon pojave interneta značajno pao. Assap je od 1988. zaprimio čak 96 posto manje prijava, a u istom je razdoblju broj udruga koje se bave istraživanjem fenomena pao sa 100-tinjak na 30-ak. Među ostalima svoja su vrata zatvorile British Flying Saucer Bureau, Northern UFO Network i Northern Anomalies Research Organisation.

Čelnik Assapa kaže da se danas na konferencijama ufologa uglavnom i dalje raspravlja o starim slučajevima poput američkog Roswella u kojem je 1947. u New Mexicu navodno pao leteći tanjur te britanskog ekvivalenta Rendleshama u kojem je pilot američke zračne baze u Suffolku prijavio da je vidio slijetanje NLO-a. ‘Velik dio istraživanja NLO-a pokazuje sklonost da se razvija u teorije zavjere, što nije osobito korisno’, rekao je.

David Clark, savjetnik u Nacionalnom arhivu za područje NLO-a sa sveučilišta Sheffield Hallam, kaže da je ova tema zapravo već mrtva jer posljednjih godina nitko nije vidio ništa što bi bilo iole uvjerljivo.

‘Pogledajte sve te ljude s vlastitim kamerama. Kada bi neki leteći objekt iz drugog sustava letio unaokolo, očekivali biste da će netko snimiti nekakve uvjerljive materijale, međutim nije’, rekao je i pojasnio: ‘Prije interneta morali ste slati pisma ljudima koji nisu odgovarali pa je postojao element tajnovitosti i misterija koji je značio da stvari nisu razjašnjene. Slučajevi poput Roswella i Rendleshama jedini su klasični slučajevi jer u to vrijeme nisu bili pravilno istraženi.’

No neki ufolozi poput novinara Nick Popea, bivšeg djelatnika britanskog ministarstva obrane, smatraju da istraživanje NLO-a još uvijek ima budućnost jer u moru lažnih objava na internetu, osobito YouTubeu, ima i dovoljno zanimljivih i uvjerljivih.

‘To je pitanje odnosa kvalitete i kvantitete. Toliko mnogo viđenja NLO-a danas se može pripisati kineskim lampionima da se ponekad zanimljivija svjedočanstva jednostavno previđaju’, uvjeren je Pope. (pogledajte video dolje).

Ufološke udruge najavile su da će održati konferenciju nakon što je britansko ministarstvo obrane nedavno objavilo da prestaje istraživati NLO-e jer do sada nije pronašlo nikakve uvjerljive dokaze o njihovu postojanju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Ali od svih ljudi koji najviše lažu o vanzemaljcima su oni koji su navodno bili na Mjesecu.

 
(index,nytimes.com,youtube.com/uredio:nsp)