Povjesničar i pisac Nikolaj Starikov otkrio je pravi cilj Drugog svjetskog rata. Po njegovom mišljenju, Adolf Hitler se zapravo borio za američke interese, ali sam to nije znao

„Najveća korist i najveće političko umijeće – to je kada se netko bori za naše interese, misleći da se bori za svoje.

U biti u Drugom svjetskom ratu dolar je postao svjetska rezervna valuta. Što god da je Hitler mislio da se njemački vojnici bore od Staljingrada do pustinje Afrike, oni su umirali za to da dolar postane svjetska valuta. Vidimo rezultat“, objasnio je ekspert za televiziju „Zvezda“.

Istraživači i povjesničari i dalje se spore oko razloga i okolnosti dolaska na vlast Adolfa Hitlera.

Mnogi se slažu sa tim da karizmatičnost, umijeće političkih govora, politička volja i intuicija koje je posjedovao furer nisu bile nedovoljne da dosegnu takve visine.

Jedan broj eksperata pretpostavlja da su glavni sponzori Hitlera i Njemačke nacional-socijalističke radničke partije bili financijatori iz Velike Britanije i SAD, dok je sam Hitler od samog početka svoje političke djelatnosti bio samo nečiji „projekt“ za ujedinjenje Europe protiv SSSR-a.

Među Hitlerovim sponzorima su bili njemački gospodarstvenik Fritz Thyssen koji je preminuo 8. veljače 1951. u Buenos Airesu u Argentini i jedan od rukovodilaca „Deutsche Bank“ Oskar Wasserman.

Mnogo povjesničara i istraživača su sigurni da su naciste financirali Rothschildi i Rockefelleri.
 
(sputniknews.com)

Odgovarajući na pitanja u sklopu istraživačkog projekta koji je provelo Sveučilište London South Bank, svaki treći student bio bi voljan zamijeniti seks za besplatno obrazovanje

Istraživanje u kojem je sudjelovalo 1.477 većinom sadašnjih i bivših studenata (73 posto) među kojima je bilo 52 posto žena i 45 posto muškaraca otkrilo je da nešto manje od 70 posto osjeća stres zbog financija, a nešto više od pola ispitanika otkrilo je da su morali uzeti posao s punim ili pola radnog vremena kako bi financirali svoj život tijekom studija.

Najmanje 88 posto ispitanika reklo je da bi rado da im netko drugo plati obrazovanje, dok je nešto više od polovice reklo da bi bilo ‘jako zainteresirani’ za takvu mogućnost.

Pitanje zbog kojeg je ovo istraživanje privuklo najviše pozornosti je ono o tome koliko daleko bi određeni ljudi otišli da plate troškove obrazovanja. Od ukupnog broja ispitanika njih 920 odabralo je odgovoriti na to pitanje, a 75 posto njih je reklo da bi dio svog vremena prepustilo ‘sponzoru’, pod uvjetom da im se sviđa.

Istraživačice doktorica Julia Shaw i Gemma Daglish rekle su da su ispitanici bili spremni otići puno dalje nego što su očekivale.

Od 920 voljnih njih 13 posto je reklo da bi pristalo otići na kavu sa sponzorom, njih osam posto je reklo da bi pristalo otići na spoj sa sponzorom, njih 17 posto je reklo da bi bilo voljno sa sponzorom često provoditi vrijeme, njih dva posto je reklo da bi se pristalo držati za ruke sa sponzorom, njih četiri posto je reklo da bi se pristalo ljubiti sa sponzorom, njih 15 posto je reklo da bi se pristalo seksati sa sponzorom, njih 16 posto je reklo da bi pristalo na nastrani seks sa sponzorom dok je 25 posto reklo da ne bi radilo ništa od navedenih aktivnosti sa svojim sponzorom.

‘Što to znači? Još uvijek ne znamo, međutim, otvorenost ka konceptu sponzora puno je veća nego što smo očekivale’, rekle su istraživačice Shaw i Daglish. ‘Da smo ljude pitali bi li bili voljni postati prostitutke za besplatno osiguranje, nismo sigurne da bi ih toliko pristalo.’

Prema pisanju The Independenta, sve više ljudi razmišlja o stupanju u ili stupa u sponzorske odnose. Aplikacija za sponzorstvo Seeking Arrangement prošle je godine ustvrdila da u svojoj bazi podataka imaju nešto manje od 250 tisuća britanskih studenata. To je 40 posto više nego 2014. godine.

Kada je pitanje o tome koliko bi daleko otišli za besplatno obrazovanje promijenjeno tako da privlačnost prema sponzoru ne postoji, puno je manje ljudi reklo da bi pristali na seks u zamjenu za pokriće troškova.

U tom je slučaju od 885 ispitanika koji su odabrali odgovoriti na pitanje njih osam posto reklo da bi pristalo na seks, dok bi njih dodatnih osam posto pristalo na nastrani seks.

Nadalje, njih 19 posto je reklo da bi sa sponzorom otišlo na kavu, njih sedam posto je reklo da bi sa sponzorom otišlo na spoj, njih 16 posto je reklo da bi sa sponzorom često provodilo vrijeme, njih dva posto je reklo da bi se sa sponzorom držalo za ruke, dok je njih tri posto reklo da bi se sa svojim sponzorom ljubilo. U ovom je slučaju 37 posto ispitanika reklo da ne bi mijenjalo odnos sa sponzorom za besplatno obrazovanje.

Financiranje obrazovanja očito je bolna tema za ispitanike jer je 55 posto sudionika reklo da bi ih pad ili prestanak financiranja natjeralo da uđu u sponzorski aranžman.

Na pitanje koliko su zainteresirani za postanak sponzorušom, 20 posto od 881 ispitanika koji je odgovorio na pitanje je reklo da bi bilo jako zainteresirano. Njih 23 posto je reklo da bi bilo srednje zainteresirano, dok bi njih 16 posto bilo malo zainteresirano.
 
(jutarnji.hr)

Svjetsko prvenstvo u nogometu postaje uznemirujući događaj. Negdje između policajaca iz Ria i milijunaša iz FIFA-e, prije nego što su utakmice uopće počele, izgubljena je radost igre.

Koliko povrijeđenih demonstranata za svaki početni udarac? Koliko mita za svaki gol? Međunarodni nogomet je taoc ljudi poput Sepp Blattera, Franz Beckenbauera i Michel Platinija. Moramo ga osloboditi. U protivnom će novac uništiti nogomet, kao što je doping to učinio s biciklizmom.

Šef FIFA-e Sepp Blatter je u prosincu pozvao na minutu šutnje povodom smrti Nelsona Mandele, da bi odmah nastavio govoriti. E to je bilo neugodno. Od tada znamo da Blatterova minuta traje točno 11 sekundi. Odavno smo upoznati sa svim problemima u Blatterovo univerzumu. “FIFA nas asocira na korupciju i mito“, kaže predsjednik nizozemskog nogometnog saveza.

Ovo saznanje je došlo prekasno. Možda su FIFA i nogometni svijet nepovratno uništeni. Čak i po vrlo niskim standardima ovog sporta, postoji ozbiljna sumnja u dodjelu organizacije svjetskih prvenstava 2018. Rusiji i 2022. Kataru. Čija je ideja da se nogomet igra preko ljeta u pustinji?

I da li Franz Beckenbauer zaista toliko loše govori engleski da istražiteljima nije mogao pružiti baš nikakve informacije o korupciji? Stječe se dojam da svijetom međunarodnog nogometa vlada zakon državnika Agrippusa Virusa iz Asterixa i Obelixa: “Prije nego što Rim uvede red, ja ću biti već daleko! Vrlo daleko i vrlo bogat!”

Tamo gdje se okreću velike pare, sve je moguće. Nogomet je novac. Još dok je bio predsjednik Njemačke, Christian Wolff je podržao kandidaturu Katara, uz obrazloženje da će njemačke tvrtke dobiti unosne poslove. Jedna katarska tvrtka kupila je jedan francuski nogometni klub ubrzo poslije sastanka između katarskog premijera i tadašnjeg francuskog predsjednika Nicolas Sarkozyja i nakon što je već donesena odluka u korist Katara.

Gdje završava politika, a počinje korupcija? Onda ne treba čuditi kada Franz Beckenbauer, nositelj “Fifinog ordena časti”, samouvjereno izjavi: “Kada je riječ o korupciji, ja sam pogrešan sugovornik.”

“Ljevičarski nogomet u stilu Césara Luisa Menottija”, o kome sanja europski političar Daniel Cohn-Bendit, nogomet oslobođen “terora sustava” i “diktature taktike”, postoji samo u sjećanju starijih ljubitelja ove igre.

Danas neoliberalni kapitalizam zloupotrebljava navijačku strast. Korupcija, razaranje okoliša, represija. Svaki televizijski gledatelj snosi dio odgovornosti kada se čitava naselja sravne sa zemljom za potrebe izgradnje stadiona, kada radnike tretiraju kao robove, kada se brutalno guše prosvjedi i hapse aktivisti.

Veliki sportski događaji su postali džinovske novčane crpke u amoralnoj termodinamici razuzdanog globalnog kapitalizma. Zapadni novac u zemlji domaćina osigurava institucionalnu pomoć za stvaranje mreže podmitljive birokracije, korumpiranih kompanija i organiziranog kriminala, a onda se taj novac vraća u zemlje porijekla kroz građevinske projekte i potrošačku robu. U međuvremenu se nekoliko ljudi veoma obogati, dok mnogi gube svoja prava, a neki i živote. Međunardni sport je prljav posao.

Koncerni koji na tome zarađuju veliki novac snose veliku odgovornost. Ukoliko očekujete dolazak etičko-samoisceljujućih sila slobodnog tržišta u ovu oblast, dugo ćete se načekati. Sony, jedan od najvećih sponzora, zahtijevao je “primjerenu istragu” navodne korupcije u katarskom slučaju. Poslije toliko godina Blatter-ekonomije! Kartična tvrtka Visa, još jedan veliki sponzor, saopćava da vrlo pažljivo prati ponašanje FIFA-e.

Podsjetnik: kada je Wikileaks 2011. razotkrio američke zločine u Iraku i Afganistanu, Visa je reagirala iznenađujuće brzo – blokiravši sve račune Wikileaksa.

“Ordem e progresso”, ispisano je na brazilskoj zastavi. Red i napredak. Čist pozitivizam. Možda bi svjetsko prvenstvo trebalo da se svake godine održava u Danskoj i bez učešća sponzora. Druga mogućnost je da ukinemo ove igre.
 
 
pescanik/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17817"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]