Oni koji desetljećima podrivaju diljem svijeta sve koji im nisu po volji – su počeli kukati da neko njih podriva!

Direktor CIA Michael Pompeo je izjavio da Rusija i Wikileaks nastoje potkopati demokraciju na Zapadu.

Ni manje, ni više!

Pritom je Pompeo Wikileaks nazvao “obavještajnom strukturom” koja je suštinski neprijateljski raspoložena prema Sjedinjenim Državama.

Kao da SAD nikoga nisu zadužile ničim osim dobrom, pa nitko nema razloga, a ni prava, da se prema njima ponaša po principu: oko za oko!

Među prijetnje s kojima se trenutno suočava glavna američka obavještajna i subverzivna struktura, kojom on rukovodi od dolaska Donalda Trumpa na vlast, Pompeo je svrstao djelovanje “državnih i nedržavnih” organizacija i osoba koji nastoje obesmisliti demokraciju i vladavinu zakona u svijetu.

U ovom kontekstu se ponovno okomio na Wikileaks:

“To je neprijateljska obavještajna služba koja vrbuje špijune, nagrađuje ljude, krade državne tajne i koristi tako dobivene informacije za podrivanje zapadnih demokracija”.

Sve ovo je pripisao organizaciji Juliana Assangea, a to od svog postanka radi CIA. Ovo je njezin autoportret. Sa bitnom razlikom: CIA na svoje subverzivno djelovanje, vrbovanje špijuna i krađu tuđih tajni troši desetine milijardi dolara.

Pompeo se u nastavku obrušio opet na Rusiju:

“U sve ovo je uključena i vlada Rusije koja je odavno glavna figura u svijetu koja prakticira “aktivne mjere”. To traje već desetljećima”.

Evo tko upire prstom u Rusiju i “aktivne mjere”!

A čija je revolucija u Libiji i Siriji?

Da nisu ruska “arapska proljeća”?

Da Moskva nije organizirala državni prevrat u Kijevu 2014. godine?

Da nije Rusija svrgla Saddama Husseina i Moamera Gadafija i pretvorila u ruševine njihove zemlje?

Da nije Julian Assange izvukao iz šešira Emanuela Makrona, a zaustavio Francois Fillona, baš “aktivnim mjerama”?
 
(fakti.org)

Kina je ubila ili utamničila 18 do 20 CIA-inih izvora od 2010. do 2012., ugrozivši američke špijunske operacije u velikom opsegu, izvijestio je u subotu list The New York Times

Istražitelji su podijeljeni oko toga je li postojao špijun unutar Središnje obavještajne agencije (CIA) koji je izdao izvore ili su Kinezi hakirali tajni CIA-in komunikacijski sustav, piše list navodeći sadašnje i bivše američke dužnosnike.

Kinezi su ubili najmanje desetak ljudi koji su davali informacije CIA-i od 2010. do 2012., razorivši mrežu koja je stvarana godinama, navodi list.

Jedan je ubijen pred vladinom zgradom u Kini, rekla su tri dužnosnika Timesu, kazavši kako je to trebala biti poruka drugima o radu za Washington.

Prodor se smatra posebno štetnim zbog velikog broja izgubljenih izvora koji je jednak onome u Sovjetskom Savezu i Rusiji koji su nestali nakon što je Moskva dobila informacije od špijuna Aldrich Amesa i Roberta Hanssena, navodi se u izvješću. Ames je djelovao kao špijun 1980-tih, a Hanssen od 1979. do 2001.

Kineske aktivnosti su počele 2010. kada je američka špijunska agencija dobivala informacije visoke kvalitete o kineskoj vladi od izvora smještenih duboko u kineskoj birokraciji, uključujući probleme s korupcijom vlade u Pekingu, rekla su Timesu četiri bivša dužnosnika.

Informacije su počele presušivati krajem te godine a izvori su počeli nestajati početkom 2011., navodi se u izvješću.
 
(jutarnji.hr)

U sjeni špijunskog skandala u Srbiji, u Zagrebu se odvijao jedan mnogo veći, značajniji i dramatičniji, u kojem je Hrvatska bila u glavnoj ulozi

Prije izvjesnog vremena, Hrvatska je protjerala jednog ruskog diplomatu, navodno prvog tajnika konzulata u ruskom veleposlanstvu u Zagrebu tvrdeći da je špijun, a zatim je slijedilo protjerivanje savjetnice iz veleposlanstva Hrvatske u Moskvi, prenosi “Jutarnji list” .

Ova špijunska afera, kakva dosad nije zabilježena na relaciji između Zagreba i Moskve, počela je krajem travnja, kulminacija je uslijedila idućih mjeseci, a javnost dosad nije saznala apsolutno ništa.

Kako navodi “Jutarnji”, od osamostaljenja Hrvatske nije postojao sličan problem s Rusijom i ovo je prvi put da se Zagreb odluči za takav korak kada je riječ o diplomatskim odnosima s Ruskom Federacijom.

“Kada je hrvatska strana donijela odluku o protjerivanju ruskog diplomate, pouzdano znam da su Rusi bili jako povrijeđeni pa su razmišljali da istu mjeru primjene na čak dvojici hrvatskih diplomata u Rusiji.

Onda su odlučili otkazati gostoprimstvo savjetnici, koja je po diplomatskom ‘činu’ viša od proteranog ruskog diplomate iz Zagreba, i na taj način pokazati snagu”, rekao je bivši hrvatski diplomat i dobar poznavatelj ruskih prilika za “Jutarnji”.

Sve se, kako se navodi, odvijalo u strogoj diskreciji, pa ni hrvatska, ni ruska strana s tim nisu išle u javnost, a posljednji sličan slučaj kada je riječ o Hrvatskoj zabilježen u vrijeme Sovjetskog Saveza. Iako do svih detalja nije moguće doći, procurilo je samo to da se ruski diplomat u Zagrebu otvoreno bavio jednim drugim poslom, špijunažom i radom za “službe”, što je hrvatska strana na vrijeme detektirala, navodi “Jutarnji”.

“Uostalom, treba znati da to nije ništa ni novo, ni iznenađujuće. Procjenjuje se da gotovo 60 posto onih koji rade u pojedinim veleposlanstvima na ovaj ili onaj način surađuje sa ‘službama’ “, kaže iskusni hrvatski diplomat koji dobro poznaje način funkcioniranja moderne diplomacije.

Ruski diplomat, za kojeg je hrvatska strana tvrdila da se bavi špijuniranjem, bio je navodno vrlo brzo prepoznat i hrvatska strana je skupljala dokaze o njegovim aktivnostima. Dobro obaviješteni izvori kažu da se tim “drugim” poslom bavio vrlo otvoreno.

Ovakva špijunska afera kakva se dogodila na relaciji između Zagreba i Moskve za hrvatsku diplomaciju nije čest slučaj, za razliku od diplomacija velikih sila koje se sa sličnim problemima stalno susreću i imaju jasno razrađene strategije u svakom pojedinom slučaju.

Hrvatska strana pokazala je maksimalnu diskreciju, ali su Rusi odmah nakon protjerivanja svog diplomate izvršili protumjere, a to je značilo da će doći do otkazivanja gostoprimstva i za hrvatske diplomate u Moskvi, što se na kraju i dogodilo.

Hrvatska strana uvjerava da se diplomat kojem je u Rusiji otkazano gostoprimstvo nije bavio špijunažom, niti sličnim poslovima, prenosi “Jutarnji”.

“Naravno da je sve to stvorilo probleme na diplomatskim relacijama između dvije zemlje, ali nitko to nije želio diže na neki viši nivo”, uvjerava sagovornik “Jutarnjeg”, koji je dugo aktivno radio u hrvatskoj diplomaciji.

Na pitanje kako je hrvatska strana mogla prepoznati špijuna, sugovornici “Jutarnjeg” kažu da za to postoje službe. Ljudi koji rade ovaj osjetljivi posao, a otkrivanje mogućih špijuna ili onih koji rade za tuđe službe na teritoriju Hrvatske spada u sam vrh osjetljivosti, danas su školovani i prošli su sve ono što takav posao zahtijeva.

Sama diplomacija, kako navode, nema nikakve veze s tim poslom, nego se reagira na temelju detaljnih istraga, analiza i provjera. U ovom konkretnom slučaju sigurno je samo to da se ništa nije prepustilo slučaju i da su dokazi više nego vjerodostojni.

Jer, hrvatska strana sigurno ne bi ulazila u mogući sukob s Rusima da nije imala itekako dobre dokaze. U konkretnom je slučaju hrvatska diplomacija poduzela mjere tek kad su na Zrinjevac stigle informacije da postoji sumnja u nedopuštenu aktivnost ruskog diplomata. Za našu je stranu bilo izuzetno bitno da se sve dalje odvija iza kulisa, navodi list.

“Tiho, tiho, tiho. Jer, bilo kakvo dizanje tenzija može imati vrlo loše posljedice i za odnose dviju država koje se nađu u takvoj situaciji, pogotovo ako je riječ o Rusiji”, ističe sugovornik” Jutarnjeg “.

A kada je riječ o odnosima Hrvatske i Rusije, oni su osjetljivi, piše list i dodaje da na gospodarskom planu postoje dobri odnosi, ali su se sankcije EU prema Moskvi odrazile i na robnu razmjenu, dok na političkom planu, nema posebnih problema a Hrvatska uglavnom slijedi politiku EU.

Hrvatska više od godinu dana nema veleposlanika u Moskvi pošto je raniji diplomata napustio diplomaciju iz privatnih razloga, a rješenje za njegovog nasljednika još nije pronađeno.

Kako se podsjeća, povučen je i iskusni diplomat iz Washingtona, tako da se dogodilo da Hrvatska jednom trenutku dogodilo da nema veleposlanika ni u Rusiji, ni u Americi.

Upravo u to vrijeme došlo je i do špijunske afere u Zagrebu. Hrvatska se u svojoj kratkoj diplomatskoj povijesti od osamostaljenja već susrela sa sličnim problemima da na njenoj teritoriji, pod maskom diplomacije, LJUDI otvoreno rade za strane službe.

Reakcije hrvatskih vlasti su bile različite, a teško je pretpostaviti što je u ovom konkretnom slučaju prevagnulo da se ruski diplomat otjera, zaključuje “Jutarnji”.
 
(sputniknews.com)

Srpski mediji pišu kako su agenti beogradskog centra srpske “Bezbednosno-informativne agencije” (BIA) danas u Beogradu uhitili “hrvatskog špijuna”. Kako piše Kurir, uhićeni muškarac živi u Beogradu

Navodi se kako se radi o agentu koji ima državljanstvo Srbije i Hrvatske te radi za hrvatsku obavještajnu službu. Operacija je izvršena u suradnji s Višim javnim tužiteljstvom u Beogradu, pišu Novosti.

B92 piše kako će se o svemu uskoro očitovati netko iz srpske Vlade.

Glasnogovornica Višeg javnog tužiteljstva: Uhićena jedna osoba

Glasnogovornica Višeg javnog tužiteljstva Tatjana Sekulić potvrdila je Tanjugu da je u suradnji Tužiteljstva i BIA-e uhićena jedna osoba, dodajući da za sada ne može otkriti detalje tog slučaja.

Dodala je i kako je uhićenome određeno zadržavanje u trajanju do 48 sati.

Očekuje se da će se do kraja dana očitovati i BIA.

Srpski Kurir piše kako se uhićenoga tereti za špijuniranje u korist hrvatske države, zbog čega mu prijeti od 3 do 15 godina zatvora.

Uhićeni je radio za VSOA-u

Indexov izvor tvrdi kako je danas uhićeni agent radio za hrvatsku Vojno sigurnosno-obavještajnu službu.

Tijekom proteklih mjeseci, pa čak i godina, uhićeni je u Beogradu i Srbiji prikupljao podatke koji bi njegovoj domicilnoj službi, dakle, VSOA-i, mogli biti od posebnog interesa.

Konkretno, doznajemo, u posljednje vrijeme bavio se oficirima JNA protiv kojih Hrvatska jest ili bi mogla pokrenuti kazneni progon zbog (ne)djela počinjenih tijekom Domovinskog rata te organizacijom i odnosima u srpskoj vojsci, a pod mjerama svojih srpskih kolega nalazi se već mjesecima.

Riječ je o osobi koje ima državljanstvo Republike Srbije i Hrvatske, a koja je do 1990. godine živjela i radila u Republici Hrvatskoj, nakon čega mu je mjesto prebivališta u Republici Srbiji.

Osumnjičenom je za navedeno kazneno djelo određeno zadržavanje od 48 sati, nakon čega će biti priveden nadležnom tužitelju radi saslušanja.

Tužiteljstvo će u skladu sa svojim Ustavnim i zakonskim ovlastima nastaviti postupanje u pravcu utvrđivanja svih okolnosti navedenog događaja, vodeći računa o zaštiti vitalnih interesa Republike Srbije, u cilju potpunog utvrđenja svih radnji koje čine obilježja ovog kaznenog djela u okviru svojih zakonskih ovlasti, navodi Tužiteljstvo i dodaje da će nakon provedene istrage i utvrđenog činjeničnog stanja javnost o tome biti informirana.

Uhićenome prijeti do 15 godina zatvora

Podsjetimo, srpski mediji su danas objavili kako su agenti beogradskog centra srpske “Bezbednosno-informativne agencije” (BIA) u Beogradu uhitili “hrvatskog špijuna”.

Navodi se kako se radi o agentu koji ima državljanstvo Srbije i Hrvatske te radi za hrvatsku obavještajnu službu.

Srpski Kurir piše kako se uhićenoga tereti za špijuniranje u korist hrvatske države, zbog čega mu prijeti od 3 do 15 godina zatvora.

Uhićenog „hrvatskog špijuna“ u Beogradu, kako doznaje Index, tereti se da je radio za hrvatsku Vojno sigurnosno-obavještajnu službu i da je tijekom proteklih mjeseci, pa čak i godina, u Beogradu i Srbiji prikupljao podatke koji bi njegovoj domicilnoj službi, dakle, VSOA-i, mogli biti od posebnog interesa.

Konkretno, doznajemo, u posljednje vrijeme bavio se oficirima JNA protiv kojih Hrvatska jest ili bi mogla pokrenuti kazneni progon zbog (ne)djela počinjenih tijekom Domovinskog rata te organizacijom i odnosima u srpskoj vojsci, a pod mjerama svojih srpskih kolega nalazi se već mjesecima.

“Srpske službe već neko vrijeme prate dotičnog i prikupljaju informacije o njemu. Poznato je gdje se točno nalazio, u kojim mjestima uz granicu, sa svojim kolegama s hrvatske strane i sa kime je sve bio u kontaktu”, kaže Indexov izvor.

Informacijama koje su prilično slične našima raspolaže i Božo Spasić, koji je i sam bio djelatnik obavještajnih službi Jugoslavije i koji je od 1993. do 2007. godine vodio detektivsku agenciju. Danas je u penziji, no, u tim strukturama penzija je prilično nestvaran pojam…

Spasić nam je potvrdio naše informacije prema kojima je srpska služba već neko vrijeme ‘odrađuje’ hrvatskog kolegu, no u svijetu agenata, to nije nikakav spektakl.

Spasić: Možemo očekivati još uhićenja

“Uobičajena praksa je da su službe domicilne zemlje upoznate s agenturom stranih zemalja na svojem teritoriju, u smislu da znaju tko su i što točno rade. Na taj način mogu im ‘dodavati’ informacije za koje procjenjuju da bi njihove zemlje moglo zanimati i to su igre bez granica.

Međutim, ovakva javna uhićenja mogu samo značiti da je taj agent jednostavno, u našem žargonu, potrošen, da je odradio svoje, i više ga nema nikakvog smisla ‘čuvati’”, rekao je Spasić na Index te objasnio kako je prema njegovim informacijama hrvatskog agenta ‘odradila’ srpska Kontraobavještajna služba te kako su upoznati i sa svim njegovim suradnicima.

“U tom smislu, možemo očekivati još uhićenja, uhićenja osoba koje su surađivale s danas uhićenim agentom”.

Međutim, Spasić je uvjeren kako je današnjim uhićenjem, citiramo, započeo špijunski rat na Balkanu te kako tajming cijele akcije nije nimalo slučajan.

Vjerojatna uhićenja srpskih agenata u Hrvatskoj

“Potpuno je izvjesno da možemo očekivati uhićenja srpskih agenata u Hrvatskoj; to je logični slijed. No, ono što je prilično važno u cijeloj ovoj priči jest – tajming. Srpske vlasti ovim su samo nastavile svoju aktualnu politiku i ovo je, u tom smislu, odlično tempirano, za trenutak kad su odnosi takvi kakvi jesu.

Podsjetit ću vas da je Srbija nedavno prijavila EU kako Hrvatska na nju vrši agresiju…”, zaključuje Spasić i dodaje kako je u Srbiji već najavljeno obraćanje javnosti od strane, vjerojatno, premijera Aleksandra Vučića.

“Neće tu baš puno moći reći, osim da je, službeno, istraga u tijeku. I to je to”, kaže. Poznato je da je “hrvatskom špijunu” određen pritvor. Koliko je poznato, čovjeku prijeti od tri do petnaest godina zatvora.

U Hrvatskoj se, dosad, o ovom slučaju još nitko nije službeno oglasio.
 
(index.hr)

OPTUŽBE PLASIRALA PREKO SVOG BIVŠEG VISOKOG SLUŽBENIKA MICHAEL MORELL

Republikanski predsjednički kandidat Donald Trump je ruski agent, ali to još ni sam nije shvatio, izjavio je danas nekadašnji visoki funkcioner Američke obavještajne službe (CIA) Michael Morell.

On je u autorskom tekstu u “New York Timesu” (New York Times), objašnjavajući zbog čega će 8. studenog na predsjedničkim izborima dati svoj ​​glas demokratskoj kandidatkinji Hillary Clinton, oštro kritizirao Trumpa i ocijenio da je on “ne samo nesposoban za predsjedničku funkciju, već i ozbiljna opasnost za američku nacionalnu sigurnost”.

“Rekao bih da je (ruski predsjednik Vladimir) Putin regrutirao Trumpa kao agenta Rusije, ali da Tramp to još nije shvatio”, naveo je Morell, koji je 33 godine radio u CIA , obavljajući i najviše funkcije.

Morel je podsjetio da je i Putin bivši obavještajni agent, sposoban otkriti slabosti svojih meta i da ih iskoristi.

On je ocijenio da je “Putin tijekom kampanje koristio Trumpovu slabost i obasipao ga komplimentima, na što je Trump reagirao točno onako kako je Putin očekivao”.

Prema Morellovim riječima, milijarder je nazvao Putina velikim liderom, što je ohrabrilo ruske obavještajne službe da špijuniraju Clintonovu i dovelo do pojačanog angažiranja SAD unutar NATO-a, naročito u baltičkim zemljama koje strahuju od ruske agresije.

Morell je optužio Trumpa za ugrožavanje nacionalne sigurnosti pozivima da se muslimanima zabrani ulazak u SAD, što, po njegovom mišljenju, pojačava džihadistički propagandu da je rat protiv terorizma zapravo rat protiv islama.

S druge strane, Morell je podržao Hillary Clinton, navodeći da “vjeruje u njezinu sposobnost da ispuni najvažniju predsjedničku dužnost, odnosno osigurati nacionalnu sigurnost”.

On je podsjetio da je Clinton svojevremeno bila i jedan od najvećih zagovornika akcije u kojoj je ubijen nekadašnji vođa al-Kaide Osama bin Laden, kao i da se osobno uvjerio u njezino poznavanje situacije, vještinu postavljanja pitanja, ali i promjene stava ukoliko joj se ponudi valjan argument.
 
(fakti.org)

Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora

Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju u nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji, govori nam Tony Schiena

Kada Tony Schiena kaže da u stvarnom životu špijuni nemaju sličnosti s idejom koju smo stvorili na temelju holivudskih filmova, trebala bih mu vjerovati jer iza sebe ima dvadeset godina karijere u svijetu tajnih službi. Ipak, ne mogu a da ga ne vidim upravo kao utjelovljenje kakvog heroja u akcijskom filmu koji spašava cijeli svijet a da ne trepne i ne uprlja odijelo i putem osvoji dvije, tri dugonoge ljepotice.

Dok sjedi ispred mene u savršeno krojenom tamnom odijelu, s izražajnim crtama lica i smirenim pokretima, istovremeno je elegantan i opasan, pričljiv i misteriozan. Njegov glas je dubok, muževan, govori polako i elokventno, neodređenim engleskim jezikom koji ne otkriva ni specifičan naglasak njegove rodne Južnoafričke Republike niti prevladava zvukom njegove aktualne domovine SAD-a.

Kad sluša moja pitanja, gleda me tako da me istovremeno uvjerava i hipnotizira, pogledom koji sigurno zbunjuje njegove sugovornike. Filmski magnati mogu završiti potragu za novim Bondom jer ja sam ga pronašla. Jedan od problema pri angažmanu mogla bi biti činjenica da je stvarni život Tonyja Schiene kudikamo uzbudljiviji od fikcije Jamesa Bonda. Drugi, Tony Schiena, zaista nema vremena.

Četrdesetjednogodišnji Schiena za potrebe razgovora s Nedjeljnim Jutarnjim predstavlja se prije svega kao konzultant za sigurnost, no bilo bi površno ne predstaviti njegove ostale prošle i aktualne karijere. Špijun. Izbacivač. Prvak karatea. Plaćenik. Glumac. Producent.

U istome tjednu Tony Schiena je komentirao prijetnju od terorizma za Financial Times, bio na naslovnici časopisa o karateu i pojavio se u rubrici holivudskih tračeva u jednom američkom tabloidu. U London je stigao na dan-dva, govori neodređeno, stilom nekoga tko ne planira unaprijed niti se običava dugo zadržavati na istom mjestu. Nalazimo se u cigar baru jednog luksuznog londonskog hotela, gdje Tony Schiena upravo završava sastanak s raznolikom skupinom muškaraca i žena. Nakon što me poziva da se pridružim za stolom, predstavlja ih kao “vjerojatno najzanimljivije društvo u Londonu”.

Kako uskoro zaključujem, u pravu je. Tu je jedan od urednika Financial Timesa, bivši agent MI6, poznati britanski odvjetnik za ljudska prava, ugledna spisateljica i jedan vojnik. Teme razgovora su sjećanja na dane IRA-e od kojih svatko za stolom ima pokoju anegdotu u ich formi. Schiena se ispričava što se intervju dijelom poklapa s njegovim privatnim druženjem, no takvo nešto teško je izbjeći jer je njegov raspored uvijek zgusnut.

Dan ranije vratio se iz Lahorea, prije toga bio je u Vatikanu, Dubaiju i New Yorku, a u Londonu se izvanredno zadržao dan duže kako bi za britanske medije komentirao teroristički napad u Bruxellesu. Govori da je čak i po njegovim izvanserijskim standardima aktivnosti i putovanja – koji uključuju 43 međunarodna leta u godinu dana – posljednjih nekoliko dana osobito hektično. Kada opisuje gdje je bio i što je radio – od konferencije za borbu protiv trgovine ljudima u Vatikanu, druženja s predstavnicima dviju vlada, tri intervjua, obučavanja jedne bliskoistočne vojske, utemeljenja softverske kompanije, do dvodnevnog odmora u svojoj vikendici u Italiji – pitam se kada spava. Valjda u avionu.

Tajnovit i ozbiljan

Iako ga sumnjičavi novinari vole predstavljati kao tajnovitog, a očarane novinarke kao presliku Ramba, u svijetu sigurnosnih agencija čijem kondenziranom obliku upravo svjedočim, Tony Schiena je ozbiljan i respektabilan lik. Privatna sigurnosna tvrtka MOSAIC, čija je čelna osoba, pruža sigurnosne usluge u opasnim zonama, obuku za borbu protiv terorizma, krizno komuniciranje i sigurnosnu tehnologiju.

Lista klijenata MOSAIC-a uključuje njujoršku policiju NYPD, kurdske specijalne jedinice pešmerga u borbi protiv ISIS-a, NATO, francusku Legiju stranaca i specijalce Afganistana, Mongolije, Latvije, Italije i Hrvatske. Savjetovao je mnoge svjetske vlade i vladine organizacije po pitanju terorizma i obučavao njihove specijalne jedinice.

Stoga ne čudi da se njegovi radni dani nerijetko odvijaju u zonama rata, konflikta, terorizma, histerije. Više od svega navedenog plašilo bi ga i umaralo da radi nešto što ne pridonosi boljitku svijeta, govori. Dok opisuje svoje nedavne projekte, o njima govoreći s otvorenim entuzijazmom pokazuje mi fotografije u svom telefonu koje izgledaju poput reklamnih skica kakvog akcijskog filma.

Vrti mi se u glavi od količine informacija o prošlim i aktualnim konfliktima na Bliskom istoku. Stoga ga zaustavljam i vraćam u prošlost, u vrijeme prije njegova života heroja iz akcijskih filmova, kad je bio tek zgodan i naivan student prava i međunarodne trgovine u Južnoafričkoj Republici, gdje je rođen u obitelji talijanskih imigranata i gdje je sanjao o tome da jednog dana postane pilot.

“Nema sumnje da bi moj život bio posve drukčiji da se na fakultetu nisam susreo s jednim profesorom. Fascinirala me njegova pojava i priče i vrlo brzo smo postali vrlo bliski. U nekoliko mjeseci on me polako uvlačio u svoj svijet i uskoro sam bio predstavljen tajnim službama Južnoafričke Republike i CIA-e i postao njihov agent”, govori Tony Schiena.

Mlad, ambiciozan i oduševljen svijetom čijim je dijelom odjednom postao, tada osamnaestogodišnji Schiena igrao je ključnu ulogu u zamršenoj i nasilnoj političkoj svakodnevici Južnoafričke Republike i tvrdi da je zajedno s kolegama zaslužan za ishod situacije i završetak apartheida. “Bio sam dječak, a već sam bio usred nasilja ekstremista s ljevice i ekstremista s desnice.

Vrlo rano počeo sam razumijevati način na koji funkcionira terorizam i način na koji funkcioniraju sigurnosne agencije”, govori. Tek danas, dvadeset godina kasnije, svjestan je koliko je opasna bila situacija u kojoj se nalazio.

“Preživio sam iako tada nisam znao u koliko sam opasnosti bio uvučen. Moglo je biti kobno. Bio sam mlad, hrabar i željan slave, zato su me pronašle tajne službe. Danas sam sretan što sam prošao to iskustvo, ali sretan sam i zato što sam mogao otići na vrijeme”, govori. Kad je projekt bio završen, a u Južnoafričkoj Republici formirala se nova vlada, u želji da se riješe ostatka starog sustava mogao je relativno jednostavno napustiti špijunski svijet.

Terorizam se promijenio

Iako nikada do kraja. “Danas sam i dalje sam u sličnom okruženju, s tim da se terorizam uvelike promijenio. Formiran u obliku kalifata, odakle se širi ideologija, on je opasniji nego ikada. Prije nego što situacija postane bolja, bit će daleko gora”, govori.

“Za naših života terorizam koji provodi ISIS neće se povući. ISIS danas ima svoje ljude u gotovo svim velikim gradovima svijeta, to je dio njihove agende. Što je više napada zapadnih sila na kalifat, to će biti više napada na gradove Zapada. No ako prestanemo napadati, kalifat će se širiti pa nemamo izbora. Imamo posla s teroristima čija je fundamentalna ideja osvojiti cijeli svijet i riješiti se svih onih koji su po njihovu mišljenju nevjernici. U njihovim očima svi mi smo njihovi neprijatelji”, govori.

Teroristički napad u Bruxellesu nekoliko dana prije našeg razgovora pokrenuo je kritike da službe zemalja koje su na meti terorizma ne čine dovoljno kako bi spriječile napade i zaštitile svoje građane. “Teško je točno reći koliko je toga što tajne službe uspiju spriječiti, a da ne objave javnosti jer procijene da je to dio veće strategije pa zataškaju ono što bi mogla biti mala pobjeda kako ona ne bi ugrozila moguću veliku pobjedu”, govori. Jasno mi je da želi zaštititi svoje kolege i klijente, ali smatra li da je učinjeno sve što je moglo biti učinjeno, inzistiram.

“Ako me pitate je li scenarij Bruxellesa zabrinjavajući, moj odgovor je: apsolutno. Ako me pitate trebaju li vlade zemalja nešto promijeniti kako bi se spriječili takvi napadi? Apsolutno”, govori. “Jedan je od problema to što je premalo ljudi na terenu. Kada pogledate gradove kao što su Pariz ili London, trebalo bi poslati milijun špijuna na ulice koji bi kontrolirali što se događa. No to jednostavno nije tako i nije moguće da bude tako. Osim toga, tajni agenti danas nisu onakvi kakvi su bili u moje vrijeme”, govori.

Moderni špijun

Kako izgleda moderni špijun, pitam ga.

“Moderni špijun nema sličnosti s Jamesom Bondom. Danas su to prije svega jako dobri analitičari, ljudi koji veći dio dana provode u uredima, tražeći podatke, često provode sate i sate čekajući ili skupljajući dosadne detalje. To nije osobito uzbudljiv posao. Puno njih gotovo nikada ne izađe na teren. Današnji špijuni uglavnom su štreberi. Ja sam bio staromodni špijun.

Bio sam na terenu, bio sam infiltriran u terorističku skupinu i doista sam riskirao svoj život kako bih došao do korisnih informacija. Osim toga, za svoju ulogu bio sam vrlo dobro pripremljen, prošao sam obuku kod specijalnih jedinica, obuku koja je bila vrlo teška i pripremila me za sve vrste opasnih situacija. Danas to nije tako.

Danas se tajne službe više fokusiraju na tehnologiju nego na tjelesne sposobnosti. Moje je mišljenje da ne postoji sofisticirani softver koji bi uistinu mogao kompenzirati manjak dobrih ljudi na terenu”, govori.

Iako se MOSAIC (naziv je skraćenica engleskog naziva Multi Operational Security Agency Intelligence Company, op. a.) dijelom bavi “sofisticiranim softverima”, Schiena je u srži tradicionalni plaćenik kao i njegovi kolege koji su bivši agenti CIA-e i MI6, britanskog SAS-a i američkog Navy Seals, dostupni svima i u cijelom svijetu za određenu cijenu. Ne čudi da se na takve kompanije katkad gleda sa sumnjom ne samo zato što njihove operacije nerijetko uključuju ljudske žrtve; tanka je crta između potreba klijenata i njihovih nemoralnih ciljeva. Pitam ga stoga je li ikada odbio posao.

“Da. Bilo je nekoliko država u Africi koje su željele da za njih radimo, no odbili smo ih. Kod jedne je slučaj bio da su se otvoreno ugrožavala ljudska prava. U drugoj je bilo sveprisutna trgovina ljudima koju je vlada ili ignorirala ili dopuštala. Iako su predsjednici tih zemalja željeli sastanak s nama, odbio sam ih. Prednost činjenice da smo privatna tvrtka omogućuje nam da izaberemo poslove koje ćemo raditi i da donesemo odluku o tome smatramo li da je njihov moralni kompas postavljen u pravom smjeru.

Kada si vojnik neke države nemaš izbora, jer moraš biti lojalan državi kojoj služiš. Mi imamo izbora”, govori. Unatoč prirodi svoga posla, koja ima element okrutnog i nemilosrdnog, Schiena se voli prikazati kao “dobar dečko”, ne samo time što je pristojan i džentlmen nego i činjenicom da velik dio svog oskudnog slobodnog vremena posvećuje svojoj nevladinoj organizaciji za borbu protiv trgovine ljudima.

Oaza mira u Italiji

Nakon što smo se složili sa zaključkom da spava uglavnom u avionu, pitam ga što ga uistinu odmara, gdje pronalazi oazu mira nakon suzbijanja međunarodnih konflikata. Jedno je mjesto Italija, govori, gdje svako malo pobjegne u svoju vikendicu u jednom autohtonom selu i u posjet obitelji, na maminu kuhinju. Ipak, daleko neizglednije mjesto gdje se opušta i koje naziva domom je Hollywood.

Tko god je ikada bio u Los Angelesu složit će se da je teško naći mjesto s manje dubine. Pokušam zamisliti što Tonyja Schienu koji želi raditi samo stvari koje čine razliku privlači u Los Angeles, osim možda lijepog vremena. “Odlazim u Los Angeles kako bih se opustio, kako bih se iz nečeg izrazito ozbiljnog našao u okruženju Hollywooda koji je… gomila gluposti, bullshit koje je teško shvatiti ozbiljno ako se baviš stvarnim svijetom…” govori.

No ako zamišljate da se u Kaliforniji sunča i ispija koktele, varate se. Naime, kad ne obučava specijalne jedinice, Schiena izvodi svoje karate vratolomije ispred kamere. Glumio je u nekoliko filmova, uglavnom sporedne uloge u kojima su u prvom planu bile njegove karate vještine. Ove godine pak izlazi njegov film Darc koji je napisao, režirao i u njemu tumači ulogu.

Holivudska karijera

“Nisam siguran hoću li ulagati puno vremena u svoju holivudsku karijeru. Ako i ostane na tome da sam napravio jedan film, što malo kome uspijeva, bit ću zadovoljan postignutim”, govori. Nakon našeg susreta Schiena se vraća u Los Angeles i smije se kada ga pitam kako se privikne na razlike u atmosferi, mentalitetu, svakodnevici.

“Samo slušam sve te ljude, smješkam se i mislim si kako nemaju veze s onim što su doista problemi. Na taj se način oslabađam od teških stvari koje su dio moga posla”, govori.

Našao se tako u bezbroj apsurdnih situacija, kad je primjerice dogovarao poslove vojne obuke na terasi s pogledom na ocean ili o kemijskom oružju telefonom razgovarao u dvorištu Boticellijeve vile u Italiji. I samog Schienu, čini se, zabavlja takav način života, iako nema hvalisanja u njegovu glasu, čak kada ga pitam za njegova postignuća – bio je svjetski prvak u karateu te dobio činove generala mađarske nacionalne vojske, šerifa savezne države Virginije i zapovjednika jedinice internetskog kriminala nad djecom.

“Toliko je ludila u svijetu da sam sretan što imam prilike barem malo pridonijeti borbi protiv zla. Dobar je osjećaj da ono što radim može napraviti razliku.” Više od nagrada i činova, njegov su kapital ljudi, govori, a svojim poslom formira sjajna poznanstva i velika prijateljstva.

“Obučavao sam i hrvatske vojnike u sjevernom Afganistanu kad sam bio angažiran od NATO-a. Hrvati su poznati kao snažni, predani vojnici i doista su svi bili snažni momci i vrlo kompetentni, uživao sam raditi s njima”, govori. Kasno je i privodim razgovor kraju kako bi se Schiena mogao odmoriti. Ispostavlja se da ima još jedan kasnovečernji sastanak.

Na odlasku, govori mi da planira skori posjet Hrvatskoj. Alarmantnim glasom pitam je li u tijeku neka prijetnja ili operacija?! Ne, uvjerava me, nego svi govore da su Hrvatice prelijepe žene pa ide provjeriti. Rekla sam vam da sam pronašla Jamesa Bonda.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

U dokumentima francuske tajne službe navodi se da je Coco Chanel bila registrirana kao agent Abvera, ali povjesničari smatraju da ona to možda nije ni znala

Poznata francuska dizajnerica Coco Chanel bila je agent njemačke obavještajne službe Abver za vrijeme Drugog svjetskog rata, priopćila je agencija AP, pozivajući se na dokumente iz arhive francuske tajne službe nedavno objavljenih.

Dosje s imenima tisuća nacističkih agenata čuvao se godinama u zamku Vensen, istočno od Pariza. U njemu se nalazilo ime i Chanelove.

Poznato je da je ona 1942-43. godine bila ljubavnica i agent baruna Hans Gunthera von Dinklagea koji je bio ataše u Veleposlanstvu Njemačke u Francuskoj.

Prema mišljenju Frederika Kuginera, odgovornog za čuvanje arhiva, dizajnerica se smatrala agentom njemačke obavještajne službe, ali da možda sama nije znala za to. Ipak, prema drugim podacima, iza Coco Chanel stoji više od deset uspješno izvedenih špijunskih misija.

Coco Chanel, poznata francuska dizajnerica, koja je preokrenula svijet ženske mode, uvodeći mnoge elemente tradicionalne muške garderobe. Coco se u dizajniranju odjeće vodila načelima raskošne jedinstvenosti.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Smatra se da je avijatičarka Amelia Earhart 2. lipnja 1937. zajedno sa navigatorom Fred Nunanom u pokušaju obaranja svjetskog rekorda pala u Pacifik, negdje između Nove Gvineje i Kalifornije i zauvijek nestala

Amelia je prva žena koja je tromotornim avionom preletjela (kao putnik) sjeverni Atlantik između 17. i 18. lipnja 1928. s pratiocem pilotom Wilmerom Stultzom. Prvi put je poletjela godine 1919. a samo godinu dana nakon Charlesa Lindbergha bila je prvom ženom koja je preletjela Atlantik i to sasvim sama između 20. i 21. svibnja 1932.

U lipnju 1935. letjela je sama od Havaja do Kalifornije 18 sati i 16 minuta pri čemu je preletjela 3860 kilometara. Smatra se jednim od najznačajnijih pionira avijacije.

Nešto prije svog 40 rođendana, krenula je u avanturu koju niko do tada nije uspjeo niti oprobao. Krenula je na let oko svijeta. Željela je preletjeti zemlju na dužini Ekvatora.

Kao avion joj je stajao na raspolaganju Lockheed Modell 10 Electra, kojeg je financirao njen suprug George Palmer Putnam. Prvi pokušaj u svibnju 1937 godine je prekinut na Havajima zbog udesa prilikom uzlijetanja u kojem niko nije bio povrijeđen.

Sa svojim navigatorom Fredom Nolanom startala je ponovo 21. svibnja 1937 u Miamiju. Nakon nekoliko međuslijetanja u Brazilu, Zapadnoj Africi, Kalkuti i Rangunu nakon što je preletjela 3/4 svoga cilja, startala je 2. lipnja iz Lae u Novoj Gvineji da preleti zadnji dio (Pacifik).

Upravljala je prema Howlandskom otoku gdje je još jednom htjela da napraviti međustopno slijetanje zbog dotoka goriva i odmora prije završne faze leta. Međutim tu nikada nije sletjela. Nakon nekoliko radio kontakata sa zemljom avionu se gubi svaki trag.

Najveća akcija potrage u dotadašnjoj povijesti, pokrenuta je nakon njenog zadnjeg javljanja 2. lipnja u 8:45 h sve do 19. lipnja kada je američka vlada teškog srca odustala od dalje potrage. 64 aviona i 8 ratnih brodova američke vojske su učestvovali u potrazi, više od 402.000 km2 Pacifičkog oceana je pretraženo a sve to je koštalo od prilike 4 miliona US-Dollara u tadašnje vrijeme je to vrijedilo kao danas 100 miliona dolara. Amelia Earhart je proglašena „nestala, vjerovatno mrtva“. 1938 je u njenu čast na Howland otoku izgrađen svjetionik.

Njeno tijelo, tijelo Fred Nolana i ostaci njihovog aviona nikada nisu pronađeni.

Amelia Earhart je bila živa i zdrava?!

Međutim, jedan pisac tvrdi da to nije istina. 

U svojoj knjizi “Amelia Earhart: Beyond the Grave” V. C. Jameson tvrdi da je avijatičarka bila špijun i da su njezin avion oborili Japanci i zatim je zarobili.

Prema njegovim tvrdnjama Amerika je znala za to, ali ništa o tome nje objavljivala. Earhart se, kako on kaže, vratila u SAD 1945. i živela pod imenom Irene Kregmil Bolam do 1982. kada je preminula. 

Teorija da je Earhart bila špijun i da je sa Nunanom zarobljena, postoji već neko vreme.

Prošle godine grupa ljudi putovala je na Marshalska otočja koja su u vrijeme nestanka poznate avijatičarke bila pod okupacijom Japana, u potrazi za dokazima za takvom tezom.

Pronašli su šest komada metala za koji veruju da je pripadao avionu kojim je upravljala Erhart. “Pouzdan izvor” koji je razgovarao sa Jamesonom za potrebe knjige rekao mu je da je ona bila uključena u “prikupljanje informacija” i da su bilješke iz posljednje Obalne straže s kojom je stupila u kontakt izmjenjene nakon njenog nestanka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(wikipedia.org,b92.net/uredio:NSP)

Netko će reći, pa može biti slučajnost, no neke stvri se ne događaju slučajno, pogotovo u sferi terorizma i tajnih službi.

Iz videozapisa:

“C-SPAN TV je provela intervju gdje je novinar imao u gostima Dan Raviva, autora knjige “Svaki špijun je princ”. Knjiga je cjelokupna povijest izraelske zajednice obavještajnih društava”

“U jednom trenutku je novinar zapitao autore da objasne razmišljanja o postupku davanja kratice tajnoj službi Mossad u javnosti, i napraviti neku kraticu, poput one koju ima CIA ili MI6″

“Kako ćemo Mossad zvati na engleskom, i doslovno su preveli i dobili naziv “ISIS” – Izraelska Tajna Obavještajna Služba (Izrael Secret Intelligence Service). Nešto kao britanski model…”, navodi autor knjige Dan Raviv

“ISIS” nije stvoren Iraku u 2006 ili čak u Siriji kojeg sada nazivaju ‘ISIL’, što je samo ono što mainstream mediji izvješćuju i želim da vjerujem u to.

Obama naziva ISIS terorističkom skupinom jer je to stvarno “Izrael”, a Obama ih zapravo smatra terorističkim režimom.

Donosimo vam C-SPAN TV intervju video iz 5. kolovoza 1990. koji priznaje da je Izrael (Mossad) zapravo “ISIS”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(conspiracyclub.co,youtube/uredio:nsp)

Novi James Bond film pod nazivom “Spektra” (Spectre) već neko vrijeme pali i žari kino dvoranama diljem svijeta, no kakvu agendu krije ovaj najnoviji nastavak popularnog agenta 007

Iako su filmovi o James Bondu u prošlosti bili nalik na nenamjerne komedije koje su služile za zabavu, romani po kojima su snimani filmovi koje je napisao Ian Fleming, agent i špijun MI6-a su zapravo zanimljivi, i vrlo slični stvrnosti.

Kroz filmove agenta 007 se provode agende globalista već skoro 60 godina. Većina stvari koje ste gledali u filmovima James Bonda je protuteroristička propaganda policijske države u koju je uključena engleska Kruna, MI6.

Sadržaj ovog nastavka se temelji na diskreditaciji meričke špijunske mreže NSA, također i bitanske špijunske mreže MI6, također i globalne špijunske mreže.

Špijunske mreže su korištene od strane kriminalaca koji su vršili represiju na građane. Kriminalci koriste “false flag” napade da bi primorali vlade da pokrenu špijuniranje i nadgledanje svojih građana.

Govoreći o prijašnjim nastavcima, već se od filmova o James Bondu 60-tih godina provlači “organizacija u sjeni” poput Spektre, Hidre, Kobre… koje koriste vlade da bi ih pretvorili u motore koji pokreću kriminalna carstva.

Ovaj film sažima sve u jedno i pokazuje kako organizacija Spektra funkcionira na principu hobotnice koja kontrolira sve velike vlade na Zemlji.

Spektru možemo usporediti sa Bilderberg grupom i silčnim tajnim grupama koje organiziraju ratove po čitavom svijetu, financiraku oporbu u Ukrajini, financiraju ISIS i utemeljuju Novi Svjetski Poredak u globalnom svijetu u kojem vlada korporativna oligarhija.

Film je odličan, otkriva mnoge stvari, informativan je i svatko tko ga pogleda mora znati da nam film zapravo govori puno i razotkriva stvarne događaje koji se odvijaju u sjeni masovnih medija.

Pogledajte u videu nastavak analize:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com/uredio:nsp)