Američke specijalne vojne snage već su razmještene u 133 zemlje u prvoj polovici 2018. godine, što je signaliziralo snažno povećanje tajnog djelovanja Pentagona u usporedbi sa prijašnjim godinama, navodi se u novom izvješću

Američke snage specijalnih operacija (SOF) nalaze se diljem svijeta, gdje sudjeluju u širokom rasponu misija, uključujući posebnu izviđanja, nekonvencionalni rat, protuterrorizam, spašavanje talaca, te treniranje i savjetovanje stranih vojnika.

Ali vojnici specijalnih snaga također su redovito uključeni u tajne borbene operacije, koje nemaju dovoljno nadzora.

Okružene velom tajnosti, ove globalne operacije i dalje rastu u količini, veličini i troškovima – unatoč činjenici da čak i američki Kongres često ostaje u mraku, nedavno je otkrio veteran i istraživački novinar Nick Turse.

Prema Turseu, prošle godine su američke specijalne snage bile razmještene u 149 zemalja – što je oko 75 posto zemalja na planeti.

Međutim, brojka za 2018. vjerojatno će biti znatno viša: Zapovjedništvo amerčkih specijalnih operacija (USSOCOM ili SOCOM) priopćilo je Tursiju kako su američke elitne snage već obavile misije u 133 zemlje – što se gotovo podudara s brojem implementacija tijekom Obamine administracije, i dva puta je više od broja implementacije američke vojske na kraju predsjedništva Georgea W. Busha.

Ako se američki vojnici distribuiraju u još samo 17 zemalja do kraja fiskalne godine, to će biti rekordan broja u prošlogodišnjem razdoblju.

Sve veći broj tajnih implementacija pohvalio je SOCOM-ovu veličinu i sve veći izdatak iz proračuna.

Primjerice, 2001. godine u prosjeku je bilo raspoređeno 2900 komandosa u inozemstvu u bilo kojem trenutku. Ovaj se broj do danas gotovo utrostručio na 8300.

Isto tako, “sredstva koja su specifična za posebne operacije”, koja su 2001. godine iznosila 3,1 milijarde dolara, povećana su na začuđujućih 12,3 milijarde dolara.

No, ukupni iznos zapravo prelazi 20 milijardi dolara, budući da su vojska, mornarica, ratno zrakoplovstvo i marinci godišnje potrošili više od 8 milijardi dolara za posebne operacije svake podružnice.

Unatoč zabrinjavajućim implikacijama širenja borbene sile s malom odgovornošću, nema razloga vjerovati da će snage američkih specijalnih operacija biti smanjene u najkraćem mogućem roku.

Prema Turseu, SOCOM-ov proračunski zahtjev za 2019. godinu zahtijeva dodavanje oko 1000 ljudi vojnoj sili od 71.000.

Naravno, nisu sve implementacije zlonamjerne ili tajne u prirodi. Na primjer, specijalni operateri zračnih snaga nedavno su poslani u Tajland kako bi pomogli uspješnom pokušaju spašavanja 12 dječaka i njihovog trenera u poplavljenoj špilji.

No, kako je Turse izjavio: “Osim ako ne završe u katastrofi, većina misija ostaje u tajnosti, nepoznate svima osim nekoliko Amerikanaca”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

SAD U JUŽNOJ KOREJI DRŽE 28.000 VOJNIKA, A U JAPANSKO MORE SU POSLALI TRI NOSAČA AVIONA

Novinska agencija Južne Koreje – Rnjenhap – objavila je da je Sjeverna Koreja formirala novi rod oružanih snaga – specijalne taktičke snage koje će po brojnosti biti egal s njenom ratnom mornaricom.

Pripadnici tih snaga su viđeni na vojnoj paradi u Pjongjangu: s osobama obojenim u crno i sa šljemovima s priborom za noćno promatranje.

Agencija Renhap je objavila da je zadatak novog roda sjevernokorejske vojske parirati američkim i južnokorejskim komandosima koji imaju zadatak da likvidiraju državni i vojni vrh Sjeverne Koreje.

Međutim, vjerojatnije je da je to – zadatak minimum.

Jer, sjevernokorejski taktički specijalci su ostavili tako jak dojam na Washington da prema obalama Korejskog poluotoka šalje odjednom tri nosača zrakoplova. To je bez presedana …

Pyongyang uopće nema namjeru čekati da Amerikanci i Seul prvi udare, da izvedu svoj “preventivni udar”. Zato je pojava njegovih specijalnih snaga opravdana.

Izviđačke i diverzantske jedinice postoje u mnogim vojskama u svijetu. Sjeverna Koreja u tom pogledu nije iznimka.

U pravilu, komandosi u borbi podržavaju klasične vojne formacije. Međutim, formiranje samostalnih specijalnih snaga – to je veliki projekt Pyongyanga koji računa s primjenom značajnih snaga i sredstava za specijalne operacije na tuđem teritoriju. Na principijelnom drugoj tehnološkoj razini.

U slučaju agresije SAD i njihovih saveznika, Sjeverna Koreja ima namjeru odgovoriti “kao u ogledalu” i da asimetrično uništiti važne objekte u protivničkoj pozadini (uključujući i neutralne vode), a ne da “sjedi” u rovovima na svojem teritoriju.

Na vojnim poprištima “new generation warfare” dominiraju lokalne operacije, dobro opremljenih jedinica sastavljenih od profesionalaca koji izvode koncentrirane udare …

Pod izgovorom da je vjerojatan raketni udar sa sjevera, Washington i Seul mogu u Južnoj Koreji postaviti mobilni sustav PRO Terminal High Altitude Area Defense. Moguće je: 300 kilometara južno od Seula.

Bateriju THAAD čini do devet mobilnih gusjeničnih lansera sa 72 rakete-presretača, a upravo to zabrinjava Pyongyang.

Te bojazni dijele i Rusija i Kina.

Na prvi pogled, raketa-presretača i nije tako mnogo, a njihov domet nije veći od 200 kilometara, ali je američka PRO THAAD sposobna smanjiti efekte uzvratnog (raketnog) udara Sjeverne Koreje po objektima Pentagona na teritoriju Južne Koreje.

Osim toga, sustav THAAD je u stanju dati koordinate za gađanje udarnim skupinama američkih brodova i zrakoplovstvu i da, u suštini, bude dio globalne PRO.

Naravno, ta baterija THAAD bi bila dobro čuvana jer bi bila meta dostojna napora novih specijalnih snaga Sjeverne Koreje. I to: na samom početku ratnih djelovanja.

Ako bi specijalne taktičke snage Sjeverne Koreje uspjele preuzeti kontrolu nad nekim od američkih raketnih brodova (ili čak nosačem zrakoplova) – to bi pomračilo čak i poznate scenarije Hollywooda …

Ništa nije nemoguće. Teško da su posade američkih brodova spremne da se u brodskim odjelima bore s dobro naoružanim i utreniran “crnim ninđama”.

Pyongyang ne pretendira na tuđe resurse i teritorij, a za svoje komandose preuzima iskustva specijalnih operacija SAD, Rusije i drugih zemalja.

Prema različitim procjenama, Sjeverna Koreja ima 90 do 120 tisuća komandosa …

Pretpostavljam da su izdržljivi i dobro obučeni pripadnici sjevernokorejskih specijalnih snaga u stanju da naprave velike probleme svakom, čak i protivniku čije su jedinice na najvišem tehnološkom nivou. I da približe mirno rješavanje situacije na Korejskom poluotoku.

Washington je više puta odbio čak i razgovarati o prijedlozima Pyongyanga za potpisivanje mirovnog sporazuma, a još u Južnoj Koreji drži više od 28.000 vojnika …
 

 
(sputniknews.com)

Omar al-Shishani, zapovjednik Islamske države ISIS, obučavan je od strane specijalnih jedinica SAD-a u Gruziji, u razdoblju od 2006. do 2010. godine, a o tome piše više utjecajnih američkih medija

Naime, Business Insider navodi da “američki mediji priznaju ulogu SAD-a u rastu Islamske države”, baveći se temom ove informacije da je džihadist obučavan u američkoj vojsci koja je odjeknula u američkim medijima.

Informacija je postala glavna tema najutjecajnijih američkih političkih portala, piše Businessinsider.

Naime, otkriveno je i potvrđeno da je Omar al-Shishani, jedan od glavnih ljudi Islamske države, obučavan od strane specijalnih jedinica armije SAD-a u trening centrima u Gruziji.

Al-Shishani je poznat kao borac u Čečeniji, a zatim i u Gruziji, da bi danas ratovao u Siriji i Iraku kao jedan od zapovjednika terorističke skupine Islamska država.

On je zapravo iz Gruzije i pravo ime mu je Tarkan Batirašvili.

Portal McClatchyDC.com se poziva na izvore u vojnom vrhu Gruzije i navodi svjedočenja da je “Al-Shishani prepoznat kao zvijezda i istaknuti borac u specijalnim jedinicima SAD-a”.

On je bio zvijezda u usponu i kao takav je tretiran, navodi McClatchyDC.com riječi jednog od još uvijek aktivnih pripadnika vojske Gruzije.

“Svi smo bili trenirani od strane američkih specijalnih jedinica i on je bio jedan od najboljih vojnika.” – rekao je izvor portala McClatchyDC.com.

“Svi smo ga dobro trenirali, i imao je puno pomoći od strane Amerikanaca”, rekao je još jedan gruzijski neimenovani vojni dužnosnik.

“Shishani je nešto jedinstveno među zapovjednicima ISIS-a. Shishani se bori kao pobunjenik.”

Ova informacija nikako ne ide u prilog Bijeloj kući, jer glasno otvara pitanje da li su SAD pokrovitelj islamskih terorista, odnosno, rasvjetljava činjenicu da uloga SAD-a u razvoju Islamske države nimalo nije naivna, nego da je riječ o dugogodišnjim odnosima vojske SAD-a s različitim terorističkim grupacijama koje lako staviti pod kontrolu.
 

 
(pravda.ru,vestinet.rs/uredio:nsp)