Ako ste se pitali tko ili što je David Icke ali vas je nešto zaustavljalo da donesete konačan sud, možda vam pomogne citat iz njegove knjige Najveća tajna:

‘Kršćanska crkva je farsa utemeljena na izmišljotini?! Ukoliko nekome treba potvrda da nekolicina može s lakoćom nadzirati mnoštva ne treba tražiti daleko; dovoljno je da pogleda milijarde ljudi koji su štovali bajke što su ih proteklih 2000 godina propagirali ljudi u mantijama.

Pritom, ono što vrijedi za kršćanstvo vrijedi i za ostale: judaizam, islam, hinduizam i sve ostale. Te religije stvorila je ista sila s istom svrhom te, utoliko, mitovi o bogovima spasiteljima širom svijeta imaju istu strategiju:

1) rođeni ste s istočnim grijehom i stoga ste bezvrijedno biće od dana kada ste došli na ovaj svijet

2) spasiti se možete jedino ako vjerujete u Spasitelja, a to znači da morate raditi sve što vam svećenstvo kaže

3) ako to ne činite, bit ćete osuđeni na vječni oganj u paklu

Koliko li je samo krivnje i straha to izazvalo tijekom tisuća godina. Čuo sam majke rimokatolkinje koje su se nakon smrti svoje dojenčadi sa strepnjom pitale što će se dogoditi s njihovom djecom. Bebe nisu mogle vjerovati u Isusa jer su bile stare svega nekoliko dana, hoće li, dakle, ići u raj ili u pakao?

Taj kršćanski Bog je pomalo bezveznjak, zar ne? No dakako, to nije točno. Sve je fikcija, izmišljotina gmazovskih inicijata Babilonskog bratstva čija je svrha kontrola umova širokih masa. Pišući ovaj dio knjige, istraživao sam podrijetlo Evanđelja i posegao za jednom knjigom na svojoj polici.

Kada sam je izvukao, za njom je ispala druga, manja knjiga. Iako se nisam mogao sjetiti da sam je ranije vidio, odmah me privukao njezin naslov: Pravo podrijetlo Novog zavjeta, Abelarda Reuchlina, prvo izdanje objavljeno je u SAD-u 1979. godine. Knjiga govori o jednom povlaštenom krugu, najeksluzivnijem klubu u povijesti koji poznaje Veliku tajnu.

Krug obuhvaća vjerske, političke i književne vođe koji znaju istinu o Isusu, no ne žele da ju itko drugi sazna. Ono što me zapanjilo je da je autor knjige došao do istih zaključaka kao ja. Evanđelja su izmišljotina smišljena s ciljem da proizvedu novu religiju utamničenja.

Obitelj Pizon stvorila je priču i likove; priču su vezali za određeno vrijeme i mjesto u povijesti i onda je povezali s nekim perifernim stvarnim osobama, kao što su Herod, Gamalijel, rimski prokuratori i tako dalje. No, Isus i svi neposredno povezani s njim su stvoreni likovi. Pizoni su bili loza potekla od državnika, konzula, pjesnika i povjesničara, a takvi ljudi bi svakako bili inicijati mreže tajnih društava Rimskog carstva, jedne od glavnih odskočnih dasaka za gmazovske punokrvne i mješance sve do danas.’

Sve rečeno su besmislice a da sam se odlučio dodati još pokoji dio, zaboravili bi od kuda smo uopće krenuli, koliko je tu nabacanih teorija, imena i činjenica koja Icke dovodi u vezu. I sad, tko ili što je David Icke? Prorok, luđak, gmaz…?

Važno svjetlo na ova pitanja baca i činjenica da svoje ‘prorokovanje’ duguje jednoj knjizi o magiji koja mu je, prema njegovom svjedočenju, pala na glavu dok je sav prazan tražio putokaz za život. Ni manje ni više već knjiga o magiji? Da, pročitao ju je, potražio autoricu koja ga je savjetovala a nakon toga su mu se u hotelskoj sobi obratili, kako kaže, vanzemaljci. Nakon toga ‘sve je krenulo’, ‘otkrivenja’, knjige, putovanja, novac, slava…

Iako je to mnogima sakriveno i da li je u pitanju sotonska prijevara, i da li je David Icke sluga sotone koji se više bavi rušenjem kršćanske vjere a manje raskrinkavanjem svjetskih urota kojima je cilj globalno porobljavanje čovječanstva?

Treba li ga unatoč tome čitati? Odgovor je jednostavan, samo ako imate jasno vodstvo Duha Svetoga, isključivo radi raskrinkavanja. Inače može biti vrlo štetno. Jedna katolkinja koju poznajem čitala je neke njegove knjige i iskreno mi priznala da tu ima ‘zanimljivih stvari’.

No, ubrzo nakon toga imala je ozbiljnih problema s očima i vidom što ne treba čuditi jer je u pozadini tih tekstova magija kojom su dozvane demonske sile – gmazovi kojima je Icke toliko fasciniran i ispunjen da ne može a da ih ne vidi svugdje oko sebe. Kandidat za egzorcizam? Ili duševnu bolnicu? Najvjerojatnije, oboje.

Pitanje je… vjerujete li David Ickeu ili Katoličkoj crkvi…?

KNJIGU “Najveća Tajna” – David Icke, možete skinuti OVDJE
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,dnevno,youtube.com/uredio: nsp)

Gdje nas je dovela vjera u znanost s kojom upravljaju korporativni i financijski psihopati?

Povijesno gledano, ljudska se priča može svesti na borbu između slobodnog mišljenja i izražavanja i ograničenja elite na vlasti koje žele dominirati državama, resursima i ljudima. Najveća prijetnja eliti na vlasti su: znanje, svjesnost, kritičko razmišljanje i na takav način stimulirana populacija.

Ta prijetnja se manifestirala puno puta kroz našu prošlost, u različitim društvima, na različitim mjestima i u različitim periodima. Ideje slobode, demokracije, civilnih i ljudskih prava, jednakosti i ravnopravnosti su na sebe svaljivale bijes struktura na vlasti i sustava kontrole svaki put kada bi se o njima aktivno govorilo i još aktivnije tražilo da se implementiraju.

Najveći uspjesi ljudskog uma – bez obzira jesu li to uspjesi iz umjetnosti, znanosti ili filozofije – su nastali kroz izazivanje i prkošenje sustavima vladanja i kontrole. Najveća ljudska tragedija i mizerija je nastala iz tih istih sustava vlasti jer je elita uvijek tražila način upravljati svime na planeti uključujući i način na koji mi razmišljamo i način na koji djelujemo ili ne djelujemo.

Occupy pokret je nastao zbog nevjerojatnih nejednakosti između bogatih i siromašnih i zbog shvaćanja da nama vladaju psihopati koje nije briga za ništa drugo osim još veće moći i još više novca!

Trenutno se naš svijet nalazi na najvećem raskrižju koje je naša vrsta ikada imala priliku iskusiti. Mi se nalazimo na pragu globalnog političkog buđenja, što se lako vidi iz netoleriranja ljudi prema piramidama vlasti i redovitim i globalnim prisutnim protestima koji nastaju pod različitim imenima i u različitim državama, ali koji imaju – svi do jednog – jedan zajednički faktor, a to je nezadovoljstvo vladajućima, rasporedom novca, rada i uvjetima života. To buđenje je nastalo iz vlastitih iskustava populacije i osobnog nezadovoljstva nakon shvaćanja da nas lažu, zavaravaju, vode u propast, da nam se smanjuju ljudske i druge slobode i da se nama pokušava upravljati onako kako se upravlja običnim marionetama.

Ništa u povijesti nije bilo toliko opasno za elitu na vlasti kao naša trenutna želja za pravdom, slobodom i zdravim životom.

Internet nastao kao pomoć u slučaju potpunog uništenja u nuklearnom ratu, da bi elita mogla komunicirati među sobom, danas je najveće oružje u borbi protiv te iste elite.

Ova vrsta buđenja je i te kako puno potpomognuta tehnološkom i internet revolucijom i napretkom masovnih medija u kojim svatko može zaobići svakodnevnu kontroliranu propagandu moćnika na vlasti. Internet koji je nastao kao sekundarni način komunikacije u slučaju izbijanja nuklearnog rata između zapovjedništva vojske i perifernih jedinica, danas se pretvorio u najveću opasnost potpunoj kontroli populacije, što se jako lijepo može vidjeti nedavnim pokušajem uvođenja potpune cenzure interneta kroz SOPA i PIPA zakone.

Hitler je itekako koristio znanstvenu diktaturu zasnovanu na nacističkoj eugenici, ali on je nije izmislio.

Kroz svu našu povijest, tirani, despoti, samozvani lideri, autokrati, nepotisti, narcisoidne figure, psihopati i svakojake vrste samoproklamiranih spasitelja su terorirali i maltretirali populaciju. Nakon drugog svjetskog rata, zahvaljujući mnogim pokretima za slobodu mišljenja i građanske slobode, patokracija – vladavina psihopata je na prvi pogled ustuknula pred ogromnom željom ljudi da naprave bolji i pravedniji svijet. No umjesto boljeg svijeta dobili smo željezni zagrljaj patokratije. Ponerologija – znanstvena studija o porijeklu zla, je postala naša surova stvarnost. Ponerologija nas ne mora interesirati, ona nam može biti odvratna i prije-neverojatna, ali nas se ona i te kako tiče. Patokracija danas vlada kroz korporativnu i bankarsku psihopatiju, i ako se mi o njoj ne informiramo i ne učimo kako izgleda sva njena šminka, nikada se nećemo od nje osloboditi i nikada zapravo nećemo biti slobodni ljudi.

Psihopati na vlasti su s godinama naučili našu želju za znanjem mogu upravljati i oblikovati željenu stranu, onako kako oni to žele, da nas mogu “začarati” novom vrstom religije (s obzirom da stare vrste religije više nisu toliko moćne kao prije tisuću godina) ta nova vrsta religije je znanost, a novi način korporativnog i bankarskog psihopatskog vladanja je “Znanstvena diktatura.”

Znanstvena diktatura, zar to postoji?

1932. godine Aldous Huxley je napisao negativnu utopiju pod nazivom “Vrli novi svijet” – Brave New World, u kojoj je predvidio stvaranje znanstvene diktature. U svom eseju 1958. pod nazivom: “Revidirani vrli novi svijet” Huxley je otkrio koliko je svijet napredovao ka njegovoj negativnoj utopiji:

U politici bi potpuno razvijena znanstvena teorija ili filozofski sustav bio totalitarna diktatura. U ekonomiji bi ekvivalent predivno komponiranom dijelu bio savršeno uštimana tvornica koja donosi brdo novca, u kojoj su radnici potpuno uštimani s strojevima. Želja za vladanjem može napraviti tirane od onih koji se predstavljaju kao “ljudi koji čiste nered i sređuju probleme.” Klasifikacija “mira” i “reda” je obično tek opravdanje za despotizam.

Huxley je tada objasnio da će: “Budući diktator jako ovisiti i trebati vojske visoko kvalificiranih i obučenih socijalnih inženjera s kojima će oni propagirati novu znanost.”

Tada je Huxley napravio jezivu i potpuno točnu sliku onoga što se danas događa: “21. stoljeće ĆE BITI ERA SVJETSKIH KONTROLORA, koji dolaze iz naučničke kaste sustava vrlog Novog Sveta ili Novog svjetskog poretka.”

1952., Bertrand Rusell britanski filozof, povjesničar, matematičar i socijalni kritičar je napisao knjigu pod nazivom: “Utjecaj znanosti na društvo” – The Impact of Science on Society, u kojem je upozorio i otkrio kako znanost i tehnološka revolucija mijenja svijet i da će na kraju promijeniti samo društvo. U svojoj knjizi Rusell objašnjava:

“Držim da će politici u budućnosti biti od najveće važnosti masovna psihologija! Masovna psihologija, znanstveno rečeno, nije napredni dio nauke … Ali ona će itekako postati važna političarima, bez obzira da li kroz politiku žele postati bogati ili žele vladati ljudima. Naravno da je masovna psihologija znanost koja je potekla iz individualne psihologije, ali ona omogućuje način vladanja ljudima na isti način na koji su rimski vladari odlučivali hoće li netko živjeti ili umrijeti s pokazivanjem palca gore ili dolje za vrijeme gladijatorskih igara, ta vrsta vladanja neće morati imati nikakvog zdravog razuma. Ali ona će trebati još par jako važnih stvari, a to su moderne metode propagande.

Na taj način će se mase “educirati” u željenom pravcu tako da se palcem više neće trebati pokazivati ​​tko zaslužuje živjeti, a tko ne, ljudi će misliti da su sami donijeli odluke koje su najbolje za njih na temelju “znanja” i neće shvaćati da je riječ o propagandi.

Religija će u budućnosti također imati jako važnu ulogu, jer će biti onih koji će smatrati kako znanost nije odgovor na sve i da se trebaju okrenuti spiritualnosti, stoga će religije početi koristiti moderne medije počevši od radija, pa sve do novih vrsta koje će se otkriti u budućnosti!. Ali tko god ne bude pratio ništa od toga biće uhvaćen u mrežu popularne “kulture” kroz knjige, filmove, i slične stvari. Nitko neće uspjeti pobjeći ovoj vrsti vladanja.

Najvažniji dio masovne psihologije će biti moć uvjeravanja!

Ako pogledamo govore Hitlera s onima političara iz XVIII stoljeća vidjet ćemo da postoje značajne razlike. Iste razlike su se dogodile u umjetnosti. Onima koji žele vladati je sada jasno da ljudi imaju puno više znanja nego prije, da je znanje dostupno gotovo svima, zbog toga moraju biti istrenirani u silogizmu s kojim će se bilo tko moći uvjeriti u bilo što, a da tog uvjeravanja nisu ni svjesni.

(Silogizam je posebna vrsta posrednog deduktivnog zaključka koji se sastoji od dviju premisa (predstavka) i jednog zaključka (epilog). U njemu se zaključak izvodi uz pomoć jedne posredne premise iz jedne opće premise. Ta posredna premisa posreduje između premise koja ima ulogu općeg pravila (veća premisa) i epiloga. silogizmu posebno (epilog) izvodimo iz općeg (veća premisa) i to pomoću posebnije, manje premise.

Silogizam se, dakle, sastoji od dviju premisa i zaključka. Od premisa jedna je opće pravilo, a druga je posredni sud. Premisa koja sadrži opće pravilo, naziva se VEĆOM premisa ili VIŠOM, Gornja premisa ili PRAEMISSA MAIOR. Posredna premisa, pomoću koje zaključak slijedi naziva se MANJOM, nizom, Donja premisa ILI PRAEMISSA MINOR.

S obzirom kojoj vrsti sudova prema odnosu pripadaju premise, razlikujemo tri vrste silogizma: kategorički (Aristotel), hipotetički i DISJUNKTIVNI silogizam (Theophrast, Eudem, megarsko-stoička škola).

Silogizam, dakle, može biti kategorički, hipotetični ili disjunktivni – ovisi o vrsti sudova od kojih se sastoje, npr.. u hipotetično silogizmu je veća premisa hipotetični sud, a u disjunktivnom zaključku je veća premisa disjunktivan sud, dok su u kategoričnom zaključku su svi sudovi kategorički. Op. Ur)

Rusell zaključuje:
Mogu sa sigurnošću zaključiti da će doći vrijeme u kojem će moderni diktatori i vladari biti u stanju svakoga nagovoriti na što žele, bilo svojim poznavanjem masovne psihologije bilo novcem ili tehnologijom!
 
 
vestinet.rs.com /uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11546"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]