Iako je problem izraženiji kod muške populacije, primjećuje se i da djevojke iz iste dobne skupine također nerado napuštaju obiteljsko gnijezdo

U jednom zagrebačkom kafiću na rubu grada odigrala se prije nekoliko tjedana urnebesna scena. Gospodin u kasnim šezdesetima sjedio je uz svoje piće u društvu prijatelja kada mu je, nešto iza 22 sata, zazvonio mobitel. Nakon nekoliko uobičajenih “da” i “ne”, muškarac je, vidjelo se, počeo blago gubiti živce.

“Ali mama, ja imam 68 godina i penzioner sam isto kao i ti! Ne možeš me zvati kad ću doći kući”, rekao je muškarac u slušalicu. Iako duhovita, ova anegdota vrlo dobro ocrtava stanje stvari u Hrvatskoj koja je prva u Europskoj Uniji po broju muškaraca koji i dalje žive kod roditelja.

Prema podacima Eurostata, čak 93,1 posto mladih muškaraca u dobi od 16 do 29 godina i dalje živi s roditeljima. Slijedi Slovačka (89,2 posto), Italija (88,3 posto) i Malta (87 posto).

Goleme razlike među zemljama

Iako je problem izraženiji kod muške populacije, primjećuje se i da djevojke iz iste dobne skupine također nerado napuštaju obiteljsko gnijezdo. Iako tu nismo na prvom mjestu jer nas je za 0,1 posto ‘prešišala’ Malta, zavidnih 82,3 posto djevojaka i dalje živi u obiteljskoj kući.

Logično, postoci su najviši među tinejdžerima, no da postoji dublji društveni problem pokazuje i detaljnija analiza onih koji ostaju kod kuće u starijoj dobnoj skupini.

Tako čak 75,4 podto mladih u dobi od 25-29 godina i dalje živi kod kuće, a to je uglavnom doba kad su već završili srednjoškolsko pa i visoko obrazovanje.

S druge strane, najniža stopa mladih koji žive s roditeljima bilježi se u Noirveškoj – 40,8 posto muškaraca i 30,1 posto žena, a kada mladi uđu u dobnu skupinu od 25-29 godina, njih samo devet posto u Norveškoj i dalje živi s roditeljima.

Pojedini stručnjaci fenomen opisuju, naročito kod muške populacije, kao “sindrom Petra Pana”, dječaka koji odbija odrasti, no tu se uglavnom radi o osobama koje strahuju od obaveza i odgovornosti. U ovom slučaju to vjerojatno nije jedini razlog, već su to i ekonomski razlozi zbog kojih je mladima sve teže zasnovati samostalan život.

Potvrđuje to priča Zagrepčanina Ivana Nekića koji i sa 28 godina i dalje živi u roditeljskom domu. Magistrirao je novinarstvo i ubrzo dobio posao ali plaća mu je, kaže, nedovoljna za samostalan život i to je jedini razlog zašto ne iseli iz obiteljskog stana.

- Naravno da bih volio osamostaliti se, ali to trenutno nije moguće. Plaća mi je takva da bih, uz zagrebačke cijene najma stanova, jedva preživljavao, doslovce ne znam kako bih krpao kraj s krajem. Ovo nije idealna situacija, ali trenutno ne vidim što drugo učiniti – kaže Ivan.

Dodaje da mnogo njegovih vršnjaka proživljava isti problem, a uglavnom je riječ o onima koji su rođeni u Zagrebu.

“Ne bih volio doživjeti starost s roditeljima”

- Prijatelji koji su iz drugih sredina došli su ovdje studirati pa su i nastavili samostalno živjeti jer bi tu pronašli posao. Zagrepčani se, pak, rjeđe odlučuju na iseljenje iz roditeljskog doma. Naprosto im nije logično trošiti na podstanarstvo ako već imaju gdje živjeti – objašnjava naš sugovornik.

Kroz smijeh kaže i da život s roditeljima ima svojih prednosti.

- Uvijek imaš skuhan ručak i oprano rublje. Ali, sad ozbiljno, nadam se da će mi se situacija na poslu u idućih nekoliko godina promijeniti i da ću si moći priuštiti samostalni život jer doista ne bih volio doživjeti duboku starost s roditeljima. Kada sada prijateljima kažem da živim s roditeljima to još nije tako čudno, ali kako godine budu išle sigurno će postati – zaključuje Ivan.

Izvanredni profesor sa odsjeka za sociologiju Dragan Bagić kaže za Jutarnji kako vidi najmanje tri uzroka ovakve situacije u Hrvatskoj, u odnosu na ostatak Europe.

- Velik broj mladih u našoj zemlji studira dulje od prosjeka i to je svakako jedan od faktora koji su doveli do ovih podataka. Zatim je tu i struktura stambenog fonda u Hrvatskoj. Većina ljudi živi u privatnim kućama koje su tako zamišljene i kvadraturom omogućavaju višečlane, proširene obitelji. A treći je uzrok sigurno pitanje tržišta rada, slabije mogućnosti zapošljavanja mladih, a onda i slabija mogućnost osamostaljivanja – kaže bagić upućujući na još jedan problem koji mlade dugo zadržava u obiteljskim kućama.

- U Hrvatskoj nema uređenog sustava najma, a način i cijena stjecanja vlastite nekretnine vrlo su nepovoljni i to je jedan od glavnih razloga zašto smo na vrhu Europe po ovom pitanju – kaže.

U skladu s ovim podacima je i činjenica da se u Hrvatskoj ljudi na prvo dijete odlučju sve kasnije, no za sociologa Bagića to nije glavni razlog demografskog pada.

(jutarnji.hr)

“Komunistički manifest” je jedan od glavnih strateških dokumenata znanstvenog komunizma, a napisali su ga napisao Karl Marx i Friedrich Engels. No, zanimljivo je da je ovo djelo ušlo u popis knjiga koje su najčitanije na višim obrazovnim institucijama u Sjedinjenim Državama

Do tog su zaključka došli stručnjaci koji vode “Open Syllabus Project”, koji vode baze podataka kurikuluma sveučilišta diljem svijeta. Do sada je popis zemalja s nastavnog plana i programa obuhvaćao SAD, Kanadu, Veliku Britaniju, Australiju i Novi Zeland.

“Komunistički manifest”, procjenjuje “Open Syllabus Project”, zauzeo je treće mjesto u popisu koji obuhvaća svih navedenih pet zemalja, a četvrto u Sjedinjenim Državama.

Ovaj rad Marxa i Engelsa je prvi među svim čitanim knjigama s kojima se se služili američki studenti u državama kao što su Washington, Wisconsin, New Hampshire, New Jersey i Indiana.

U Iowi i Virginiji je “Komunistički manifest” na drugom mjestu. U Massachusettsu i Minnesoti na trećem, a u Kaliforniji i Connecticutu na četvrtom. Na sedmom je mjestu u Illinoisu, na osmom u Georgii, dok je na 22. mjestu Tennesseeu, a nepopularan Texasu u kojem zauzima 72. Mjesto, prenosi Breitbart.

Važno je napomenuti da se ne radi o tome da je Karl Marx postao najpopularniji ekonomist u Sjedinjenim Državama i “da su svi pohrlili na studij ekonomije kako bi proučavali djelo Marxa”, tvrdi utemeljitelj projekta “Open Syllabus”, nego se “Komunistički manifest” u SAD-u i drugim zemljama proučava i studira u čitavom nizu različitih odjela, od povijesti, do sociologije, politologije, te brojnih drugih.

Rad Marxa i Engelsa počinje riječima: “Bauk kruži Europom – bauk komunizma. Sve sile stare Europe su ušle u sveti savez kako bi se oslobodili tog duha: Papa i Car, Metternich i Guizot, francuski policajci i njemačke policijske uhode!”, dok završava svjetski poznatim povijesnim sloganom: “Radnici svih zemalja, ujedinite se!”

Ovo i druga njegova djela sadrže veliki broj ekonomskih ideja. Konkretno, čak i progresivni porez koji se koristi u Sjedinjenim Državama. Osim toga, Marx je jedan od najvećih mislilaca čovječanstva, a za BBC i najveći mislilac prošlog tisućljeća, čiji je rad formirao poseban smjer u filozofiji – dijalektički i historijski materijalizam, nove teorije u ekonomiji i politici – teoriju viška vrijednosti i teoriju klasne borbe, za mnoge najpoznatiji kao ekonomist.

Njegovo monumentalno djelo “Kapital – Kritika političke ekonomije”, iako ne zauzima tako visoko mjesto na listi popisanog nastavnog plana i programa u zapadnim zemljama, ipak se aktivno proučava i uči u Sjedinjenim Državama i među 40 knjiga koje se najčešće koriste u tečajevima ekonomije, ali i sociologije,

Tom Bemis, koji piše za MarketWatch, koji je također primjećuje da Biblija nije ni na popisu tekstova.

“U slučaju da netko ima bilo kakve sumnje da na američki sveučilištima dominiraju “bezbožni komunisti”, svježe statistike su nam pri ruci. Više od 25 godina nakon pada Berlinskog zida, raspada Sovjetskog Saveza i početka provođenja tržišne ekonomije u Kini, “Komunistički manifest” se i dalje svrstava među tri najčešće zadana teksta na američkim sveučilištima”, piše Tom Bemis.

Ironično, ali Marxov klasik ipak nije među prvim tekstovima iz područja ekonomije, nego među tekstovima povijesti, sociologije i politologije.

OSP Explorer može filtrirati zastupljenost u programima pojedinih djela i po institucijama. Na primjer, na Massachusetts Institute of Technology ili svjetski poznati MIT, Marxov klasik u je među tekstovima dodijeljene, na drugom mjestu, a četvrti na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)