Kapitalizam polako ulazi u sve pore društva, a djeca su počela biti predmetom nasilja jer su siromašna

Majka dječaka (11) nasilje je prijavila školi 2016. godine. Njihov stav bio je da to nije njihov problem jer ga ne tuku u školi. Učenik 5. razreda na satu je često blijed i iscrpljen, a kući dolazi uplakan

Sve je počelo još u 1. razredu. Susjed, koji je dvije godine stariji od mojega sina i ide u istu školu, počeo je pričati da smo siromašni i da živimo u staroj kući, rekla je majka (43) dječaka (11) iz sjeverozapadne Hrvatske.

Riječ je o susjedu koji je dvije godine stariji od njezina sina i ima brata koji je dvije godine mlađi.

“Djeca su se počela razdvajati. Krenuo je pritisak da se ne druže s njim. Pokušala sam to riješiti razgovorom s njegovim roditeljima, nadala se da će se sve smiriti i da ćemo problem uspjeti riješiti među sobom” – priča nam majka.

Tih i pristojan dječak za to vrijeme sjedi za svojim radnim stolom te na kompjutoru radi projekt za školu.

Danas ide u 5. razred, a nasilje koje trpi sve je češće te se odvija i u školi pod velikim odmorom.

Majka smatra kako je sve eskaliralo jer institucije nisu poduzele dovoljno nakon što je 2016. godine maltretiranje prvi put prijavila školi.

‘Gurnuli su ga pod auto’

Nakon što su ga, u dva navrata, na autobusnoj stanici gurnuli pod auto koji je morao zakočiti kako vozač ne bi naletio na dijete, obratili smo se razrednici i ravnatelju škole – objašnjava majka.

U zapisniku škole nakon sastanka roditelja s majkom, ravnateljem, pedagogom i razrednom učiteljicom iz siječnja 2016. godine navodi se da se dječak žali da ga nekoliko učenika iz škole ismijava i izruguje, udara u rame, trbuh ili nogu te gura pod automobil na putu do škole ili prilikom povratka kući. Zbog svega je tužan i kući često dolazi uplakan.

U zapisniku stoji i da na provokacije reagira fizičkim obračunom te kaže da “vraća istom mjerom, ali jače”.

Problem nije u nadležnosti škole?

Ravnatelj u zapisniku zaključuje da problem nije u nadležnosti škole, jer se nasilje događa na putu do škole ili na povratku te majku upućuju da se javi nadležnim institucijama, odnosno policiji.

U slučaj se nakon toga uključuju policija i nadležni Centar za socijalnu skrb.

Nadležna podružnica upoznata je s obitelji na koju se odnosi upit, kao i s obitelji drugih maloljetnika, a koji međusobno iznose optužbe za vršnjačko nasilje. S tim u vezi podružnica je poduzimala radnje iz svoje nadležnosti te su o postupanjima izviješteni nadležna policijska postaja, pravobraniteljica za djecu, kao i Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku.Daljnje postupanje i suradnja sa stručnim tijelima škole je u tijeku, ali zbog zakonske obveze čuvanja tajnosti podataka ne smijemo iznositi druge detalje – priopćili su nam iz Centra.

Dječak je niskog samopouzdanja, zatvoren i povučen

Iste, 2016. godine dječak prolazi i vještačenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece. Iz njihova nalaza, koji nam je majka dala na uvid, proizlazi da je dječak u školskom okruženju bio izložen neprimjerenim postupanjima vršnjaka. Zaključuju da je dječak iznadprosječne inteligencije, niskog samopouzdanja te zatvoren i povučen. Kod njega su bili prisutni i depresivni simptomi te izražen osjećaj ljutnje.

Majci savjetuju nastavak tretmana u Poliklinici.

Ona ga, nakon toga, vodi u jednu dječju udrugu, gdje šest mjeseci odlaze na razgovore sa psihologom.

“Nakon naše prijave, a obratili smo se i Uredu pravobraniteljice za djecu, Agenciji za odgoj i obrazovanje te Ministarstvu znanosti i obrazovanja, situacija se jedno vrijeme smirila te smo se nadali da će nasilje prestati” – ispričala je majka.

Dodala je da je dječak u ožujku 2017. u igri slomio lijevu ruku. Sve je bilo podnošljivo do rujna iste godine, kad je pod velikim odmorom došlo do naguravanja.

“Drugi dječak ga je gurnuo, on je pao, podignuo se i rekao mu: ‘Nemoj me gurati, imam slomljenu ruku’, jer mu je ruka još bila na oporavku. Drugi dječak se zaletio, gurnuo ga i on je pao na pod baš na tu lijevu ruku. Lakat mu je natekao i boljelo ga je pa sam ga navečer vodila doktoru” – kaže ona.

Liječnik ih je uputio da se jave na Hitnu, gdje su dječaku utvrdili ozljede – otekline i kontuzije te propisali imobilizaciju i mirovanje.

Roditelji kažu da ih iz škole nisu zvali kako bi ih obavijestili što je bilo, a nisu ih zvali, tvrde, ni nakon naguravanja oko WC-a sljedećeg mjeseca, kad mu je drugi učenik zavrnuo ruku.

Bolnički nalaz: Moli se zaštita djeteta u školi

Majka ga u studenom vodi u KBC Sestre milosrdnice zbog učestalih glavobolja, mučnina i vrtoglavica, a ima i problema sa spavanjem. Kod kuće se rijetko žali na glavobolju, dok je ona učestalija kad je u školi. Tijekom boravka u bolnici dječaka je pregledao i psiholog te preporučio ponovnu obradu u Poliklinici za zaštitu djece.

Moli se zaštita djeteta u školi i rješavanje problema vršnjačkog nasilja u školi – stoji u bolničkom nalazu.

Iz škole koju dijete pohađa poručili su da svaki slučaj vršnjačkog nasilja shvaćaju krajnje ozbiljno te u takvim slučajevima postupaju u skladu s protokolom.

Potvrdili su da se majka učenika žalila na vršnjačko nasilje te kažu da u navedenom slučaju škola poduzima sve potrebne korake i surađuje sa svim nadležnim institucijama. Iz Ministarstva obrazovanja kažu da su, nakon prijave roditelja, obavili nadzor u školi te da njihova inspekcija nije utvrdila propuste, odnosno da je škola temeljem saznanja o nasilju nad učenikom izvan školskog prostora, na putu između škole i doma, kontaktirala nadležna tijela i poduzela aktivnosti radi prevencije ponavljanja nasilnih postupanja.

Obavili su savjetodavne razgovore s roditeljima te edukaciju učenika u skladu s preventivnim programom – odgovorili su iz ministarstva. Razočarani u institucije očajni roditelji ne znaju kome bi se više obratili.

‘Škole često ne znaju prepoznati bullying’

Prema istraživanju koje je provela Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, čak 28 posto djece gotovo svakodnevno doživljava neke oblike nasilja u školi.

Ne ulazeći u konkretan slučaj, ravnateljica poliklinike prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander kaže da dijete, kad je riječ o vršnjačkom nasilju, ne može samo riješiti problem, nego se u rješavanje problema uvijek moraju uključiti i odrasli.

Djetetu ostaje pitanje zašto se to događa baš meni, misli da nešto s njim nije u redu. Ako se nasilje nastavi, mogu se javiti fizičke smetnje, poput glavobolje, bolova u predjelu trbuha, te psihičke. Dijete se povlači u sebe, izbjegava odlazak u školi, a u nekim slučajevima dolazi čak do autodestruktivnog ponašanja – navela je Buljan Flander posljedice koje se mogu javiti kod žrtava vršnjačkog nasilja. Kaže da djeca obično užasno pate jer se mogu osjetiti samima na svijetu. Iz njihova iskustva, neke škole reagiraju odmah na prvu dojavu o nasilju, a neke stavljaju sve “pod tepih” dok ne dođe do ozljede.

Škole bi svakako trebale izvijestiti Centar za socijalnu skrb jer samo oni mogu ući u obitelj zlostavljača i vidjeti gdje je problem. Škole ne mogu sve učiniti same – kaže Buljan Flander.

Dodaje da, nažalost, u školi ponekad smatraju da je to uobičajeni sukob među vršnjacima jer ne znaju prepoznati vršnjačko nasilje i razlikovati ga od uobičajenih sukoba među vršnjacima.

- Kad škola ne reagira, ne radi štetu samo žrtvi, nego i maloljetnim počiniteljima jer onemogućuje sustav da im pomogne – smatra Buljan Flander.
 
(24sata.hr)