Dvije godine do kraja roka kojeg je kineska vlada zadala za potpuno iskorjenjivanje siromaštva u ovoj zemlji ključnu ulogu ima socijalistički sistem, piše državna kineska novinska agencija Xinhua

“Socijalizam znači napredak. Napredak mora služiti zajedničkom prosperitetu za sve”, izjavio je predsjednik Xi Jinping tijekom posjete jugozapadnom dijelu zemlje, odnosno gradu pokrajini Chongqing.

Komunistička partija Kine obećala iskorijeniti siromaštvo do 2020.

Komunistička partija Kine objavila je rat siromaštvu i obećala je 2017. godine da će ga iskorijeniti u svim zaostalim dijelovima zemlje i to do kraja 2020. godine.

Smanjenje siromaštva postalo je tako strateški zadatak za zemlju, piše državna agencija, a vlasti su na svim razinama poduzele korake kako bi se ispunio na vrijeme.

Siromaštvo smanjeno sa 97.5 posto na 1.7. posto u 40 godina

“Kineski socijalistički sistem omogućio je ujedinjenje svih raspoloživih resursa za ostvarenje cilja od početka do kraja, posebno kad je riječ o prihodima. Zahvaljujući mukotrpnom radu, više od 700 milijuna Kineza izašlo je iz siromaštva u posljednja četiri desetljeća, a stopa siromaštva se u ruralnim krajevima smanjila s 97.5 posto u 1978. na 1.7 posto”, piše Xinhua.

Članovi stranke, uključujući vladine službenike, vojnike i visokoobrazovane radnike, poslani su diljem zemlje u siromašne krajeve kako bi radili na ostvarenju glavnog vladinog zadatka.

Dvije godine do isteka roka, zemlja se nalazi u kritičnom trenutku završetka najtežeg zadatka svoje kampanje smanjenja siromaštva.

Socijalistički sistem nastavit će pokazivati svoju snagu u posljednjim fazama borbe, piše državna agencija.

(index.hr)

U svijetu u kojem ljudi često ne znaju kako se zabaviti, seks se čini kao dobra zabava za petak navečer

Oisno o našim godinama i iskustvu koje iz njih dolazi, pa tako i sjećanjima, u mnogima će razdoblje komunizma izazvati različite uspomene i slike. Neki će se sjetiti dugačkih redova za kruh koji su pratili zemlje Istočne Europe, nestašice hrane, ugnjetavanja slobode, i sl. Čega se god sjetili i kakve god slike imali o tom razdoblju u glavi, pozitivne ili negativne, većina neće pomisliti na seks, tj. na tvrdnju kako su žene tijekom socijalizma imale odličan seks.

Tvrdnja je to autorice Kristen Ghodsee iz knjige “Why Women Have Better Sex Under Socialism”.

Svoj zaključak koji će se učiniti pomalo iznenađujuć na prvu, autorica temelji na nizu studija koje su provedene nakon ujedinjenja Njemačke. U jednoj u njih dvije trećine žena koje su živjele na području Istočne Njemačke reklo su da su “gotovo uvijek” doživjele orgazam tijekom seksa, dok ih je 18 posto reklo kako su ga doživjele “često”. Njih 82 posto izvijestile su kako su se osjećale “sretnima” nakon seksa.

Njihove susjede s druge strane zida u Zapadnoj Njemačkoj orgazam su doživjele u pola manje slučajeva, a njih ‘samo’ 52 posto reklo je kako se osjećaju “sretne” nakon seksa.

U Rusiji su studije različitih vrsta odnosa pokazale kako mnogi ljudi veze promatraju naprosto kao “kalkulaciju” nakon mnoštva onih koje su bile potaknute ljubavlju ili romantikom tijekom SSSR-a. Po dostupnim podacima tako se čini kako postoji linija razgraničenja kod seksa prije i poslije komunizma.

Dio objašnjenja mogao bi biti u onome što stručnjaci nazivaju “seksualnom ekonomijom” koja polazi iz pretpostavke kako muškarci imaju puno veći seksualni nagon od žena i da će se žene seksu okrenuti kao usluzi za razmjenu dobara ili usluga koja žele dobiti od muškaraca, i to na dnevnoj bazi, piše Big Think.

U teoriji “cijena seksa” može varirati zbog ponude i potražnje, kao što je i slučaj kod bilo koje robe, ili usluge. Tamo gdje ima više žena, pada cijena muškaraca, a cijena raste gdje ima više muškaraca od žena. Seks bez obaveza smanjuje “cijenu”. U društvu u kojem žene ne mogu zarađivati izvan doma, brak može biti “cijena” koja će im pružiti doživotnu mogućnost ekonomske podrške a muškarcima osigurati tu prijeko im potrebnu intimnost.

No ako su žene financijski neovisne i imaju mogućnost odgoja djece bez neke dodatne pomoći, te prava da izađu iz odnosa do kojih im više nije stalo, seks više nije roba i gornja teorija pada u vodu. Nakon raspada istočnog bloka muškarci više nisu mogli kupovati seks samo time da su oni bili opskrbljivači, morali su biti kompetentni u tome ako su željeli da im veza uspije.

U nekim zemljama poput Čehoslovačke, kako piše autorica, muškarce se poticalo da sudjeluju u kućanskim poslovima. Danas nam je jasno da parovi koji dijele kućanske poslove češće uživaju u seksu, a vjeruje se kako je ova mogućnost postojala i iza Željezne zavjese. Poljaci su tada bili konzervativniji od svojih susjeda no i tada su imali holistički pristup seksologiji što može objasniti zašto su do dana današnjeg zadovoljniji u seksu od recimo Amerikanaca.

Možda je seks bio lijek za sve što im je u tim vremenima nedostajalo. No autorica ne zagovara povratak socijalizmu već savjetuje da se iz tih razdoblja nešto nauči. Bile su to zemlje koje su, kako kaže autorica, život žene učinile ugodnijim. Među programima koji su im pomagali bili su i oni o porodiljnom dopustu (obaveznom porodiljnom dopustu). Naglašava kako žene većinom imaju manje plaće i manje bogatstvo od muškaraca, pa tako državni programi koji pružaju usluge svima rijetko mogu donijeti nešto dobro ženama.

Moguće je implementirati programe poput zdravstvene usluge za sve i zaštite djece ili neke vrste sigurnog zaposlenja bez potrebe da se padne pod utjecaj autoritarizma. Spominje autorica i kako su žene većinom zaposlene u javnom sektoru i savjetuje kako bi se tako moglo povećati izvor njihovih ekonomskih mogućnosti.

Niz prigovora bilo je na tu temu istraživanja seksa za vrijeme komunizma, a kritičari će reći kako je riječ o podacima koji su ispitanici prijavljivali sami. Možda je statistika u ovom slučaju i dobra a žene u Istočnoj Njemačkoj sigurno nisu imale više razloga za laganje od žena na zapadu.

Sasvim uobičajene interpretacije ovih rezultata mogu pokazati i kako je socioekonomski status žene pokretač poboljšanog seksa, no postoji i niz drugih objašnjenja. Jedno od njih je i ono kako se u svijetu u kojem ljudi nemaju mnogo izvora bilo kakvih zabavnih sadržaja, seks se čini kako dobar način provođenja petka navečer.

Bez obzira na ova razmišljanja i kritike činjenica je kako su žene u Istočnom Berlinu imale bolji seksualni život od onih u zapadnom dijelu. U potrazi za boljim seksom stoga se ne bi trebali okrenuti godinama socijalizma i tražiti možda i njihov povratak, već samo učiniti sve što je u našoj moći da se mladim obiteljima pruži podrška, pa tako i ženama.

Pogledajte intervju sa autoricom:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

Bivši predsjednik Obama inzistira da moramo promijeniti naš gospodarski sustav i prihvatiti elemente komunističke ideologije uključujući politiku “univerzalnog osnovnog dohodka” u kojoj vlada daje građanima prihod za život

Dok je izrekao svoje stavaove u utorak na 16. godišnjici predavanja Nelsona Mandele u Johannesburgu, Obama je također tvrdio da “bogati duguju svijetu velikom dugu” i iznio niz radikalnih planova raspodjele bogatstava koji su izravno uzeti sa stranica knjige “Das Kapita” Karl Marxa.

Dobra je vijest, prema Obami, da će bogati platiti za sve. Loša vijest je da, prema Obami, mi smo svi ti bogataši.

Ostavljajući svoje čuvare izvan gomile, Obama je rekao da zemlje koje su postale bogate na leđima globalne slobodne trgovine – poput Sjedinjenih Država – sada moraju vratiti i podupirati manje bogate države svijeta pružanjem univerzalnog osnovnog dohotka koji podići sve građane do iste razine.

Prema Obami, naš ekonomski sustav više nije prikladan za život i više nema svrhu. Vrijeme je za promjene – i kaže kako vlada mora igrati središnju ulogu u našem životu, pružajući prihod, obuku i stvaranje svih građana “poduzetnicima”.

“To nije samo novac koji posao pruža” – rekao je Obama.

“Osigurava dostojanstvo i strukturu, osjećaj za mjesto i osjećaj svrhe. Zato moramo razmotriti nove načine razmišljanja o ovim problemima, poput univerzalnog dohotka, pregleda našeg radnog tjedna, kako obogatiti naše mlade ljude, kako svakoga pretvoriti u poduzetnika na nekoj razini. Ali morat ćemo se brinuti o ekonomiji ako želimo vratiti demokraciju na svoj put.”

Pogledajte ovaj pomalo čudan govor ovdje:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kako onda mogu govoriti o diktaturi ili tiraniji, kada se u našoj zemlji otvoreno podržava politički pluralizam, potpuna sloboda izražavanja, kao i druge javne slobode?

Sa dubokim ogorčenjem smo ispratili zlurade izjave državnog tajnika Sjedinjenih Američkih Država Rexa TilLersona, koji je pokazao duboko nepoznavanje stvarne situacije u našoj zemlji, ukazavši na niz problema koji nas “muče”, među kojima se ističu: korupcija, opresija, diktatura, tiranija, kao i da se Venezuela mora vratiti na ustavni put slobodnih izbora.

Tillerson je naglasio da je Venezuela bila velika zemlja prosperitetne prošlosti, ali da se trenutno suočava sa kolapsom, ukazujući da bi, u ovoj situaciji vojnici mogli postati “agenti promjene”.

Takve izjave su jednako nesuvisle i apsurdne, posebno što su izrečene nakon tri izborna procesa (za Ustavotvornu skupštinu, regionalne izbore i lokalnih izbora), a u trenutku kada su raspisani predsjednički izbori kao još jedan pokazatelj naše spremnosti da učvrstimo građanski mir putem ustavnih i demokratskih mehanizama koji poštuju volju naroda.

Kako onda mogu govoriti o diktaturi ili tiraniji, kada se u našoj zemlji otvoreno podržava politički pluralizam, potpuna sloboda izražavanja, kao i druge javne slobode?

Ako govorimo o korupciji, Tillerson, izgleda, nije informiran, ili ne želi biti informiran o ogromnim naporima koje je uložilo novo javno tužiteljstvo, koje se, za razliku od prethodnog, u potpunosti posvetilo otklanjanju ove pošasti, i za vrlo kratko vrijeme postiglo izuzetne rezultate.

Brojni su dužnosnici uhićeni na svim razinama koji su počinili kriminalne radnje u raznim državnim tijelima.

Kada ovaj izaslanik imperijalizma govori o “prosperitetnoj prošlosti”, to čini jer očito nije upućen u veliki napredak koji je postignut u okviru socijalnog sektora tijekom posljednjih 18 godina: socijalna ulaganja su ranije iznosila 39,1 posto, dok od pobjede Bolivarske revolucije do danas iznose 74,1 posto; ranije broj umirovljenika nije prelazio 350 000, a danas 3,5 milijuna građana prima mirovinu; u posljednjih 6 godina izgrađeno je 1.932.869 jedinica za stanovanje unutar Velike stambene misije … i to su samo neka od postignuća.

Uzevši u obzir sve navedeno, neophodno je napomenuti da ove poteškoće kroz koje trenutno prolazimo predstavljaju posljedicu nečuvene ekonomske i financijske blokade, kao i nezapamćenog napada Vlade Sjedinjenih Američkih Država i njihovih unutarnjih i vanjskih saveznika na Venezuelu, koji traje već godinama i koji ima za cilj cjelovito uništavanje našeg gospodarstva koje bi dovelo do nestabilnosti, kaosa i anarhije.

Pokušaj da nas okarakteriziraju kao “agente promjene” u potpunosti zanemaruje slobodarsku povijest i tradiciju Nacionalnih bolivarskih oružanih snaga, koje ni u kom slučaju ne mogu djelovati protiv državnih institucija, a još manje protiv predsjednika izabranog voljom većine naroda.

Naprotiv, naše oružane snage uvijek su bile čuvar demokratskog i pravnog sustava, slobode i mira Republike.

Nikada više neće biti nametnuta vlast koju provode diktatori obučeni u američkim školama, niti zloglasni “Plan Kondor” koji je posijao bijedu i potlačio toliko naroda u našoj regiji.

Nadamo se da će ujedinjena Latinska Amerika o kojoj su sanjali Bolivar i Chavez, kao i čitav svijet biti u stanju razumjeti da će se mjere koje danas poduzimaju entiteti poput Organizacije američkih država (OAS) i takozvana Grupa Lima protiv Venezuele, poduzimati i u budućnost protiv bilo koje zemlje koja se protivi interesima SAD-a.

Državne bolivarske oružane snage najoštrije odbacuju takve izjave, koje također predstavljaju nedopustivi čin miješanja u unutarnja pitanja naše zemlje.

Potvrđujemo apsolutno poštivanje Ustava i zakona naše zemlje, kao i potpunu odanost građaninu Nicholasu Maduru Moroso, predsjedniku Bolivarske Republike Venecuele i našem vrhovnom zapovjedniku, koji je izabran voljom naroda i sukladno Ustavu, i pod čijim vodstvom ćemo djelovati kako bismo zaštitili interese venezuelanskog naroda.

U tom smislu, ponovno potvrđujemo legitimnost suverene i osnažene Ustavne nacionalne skupštine.

Nikad nećemo prihvatiti da bilo koja strana vlada ili sila ometa unutarnje poslove naše voljene domovine, a prije takvih pokušaja će nacionalne oružane snage uvijek biti ujedinjene.

“Venecuelansko sunce se rađa u Gvajani Essequibo”
“Chavez živi … domovina opstaje!”
“Neovisnost i socijalistička domovina”
“Živjet ćemo i pobeđivat ćemo!”
“Zauvijek do konačne pobjede!”
– Vladimir Padrino Lopes, ministar obrane.

Prema portalu CelebrityNetWorth, Rex Tillerson ima procijenjeno bogatstvo na oko 300 milijuna dolara.
 
(fakti.org)

“Ja sam uskrsnuo u židovskoj vjeri, ali prošao sam kroz razdoblje sumnje, ali danas sam uvjeren da je religija vrlo važna”, rekao je osnivač najpoznatije socijalne mreže

Osnivač Facebooka je angažirao cijeli tim političkih savjetnika i predlaže da se u Americi uspostavi socijalizam na račun milijardera.

Americki mediji već nagađaju da iza toga stoji namjera Mark Zuckerberga da se kandidira za predsjednika Sjedinjenih Država.

Neki već predviđaju da ima dobre izglede za ulazak u Bijelu kucu.

Drugi su već uvjereni da će to biti katastrofa za dolar i ideju nacionalne države.

Osnivač Facebooka je tijekom 2017. godine povukao političke poteze koji su za njega bili potpuno atipični.

Ranije ove godine, najavio je da će posjetiti svih 30 saveznih država Sjedinjenih Država u kojima nije ranije bio. Potom je naglašeno na siromašni i deindustrijalizirani dio zemlje u kojima je Donald Tramp bio poražen 2016. godine.

U svibnju na Harvardu održao govor koji je bio usredotočen na ove tri riječi: “Kako preurediti Ameriku”.

Ljetos je zajedno sa suprugom Priscillom Chan angažirao tim političkih konzultanata u kojem su: David Plouf koji je bio jedan od organizatora predsjedničke kampanje Baracka Obame, Joel Benenson koji je bio zadužen za strategiju u izbornom stožeru Hillary Clinton i Ken Melman koji je rukovodio drugom izbornom kampanjom George Busha Jr. …

Na turneji po “30 država” pratio ga je Charles Omani, službeni fotograf predsjedničkih kampanja Baracka Obame i Busha mladeg.

U svim nastupima toliko naglašeno spominje suprugu i kcerku da se svi već pitali: nije li to hvatanje zaleta za predsjednicke izbore koji će se održati 2020-te?

Zuckerberg uporno tvrdi da ga za sada politika i izbori ne interesiraju, ali većina Amerikanaca i zato smatra da će upravo on biti glavni konkurent Donald Trumpu.

Zuckerberg je naglašeno korisnicima Facebooka čestitao i ovaj Božic i židovski Hanukkah. Zato se suočio s pitanjem: “Niste li vi ateist?”

Njegov je odgovor bio: “Ja sam uskrsnuo u židovskoj vjeri, ali prošao sam kroz razdoblje sumnje, ali danas sam uvjeren da je religija vrlo važna”.

Zuckerbergov raskid sa ateizmom izazvao je veliko nezadovoljstvo medu njegovim liberalnim prijateljima i novinarima.

Politički program predsjednickog kandidata Zuckerberga još nije spreman, no on je otišao na Harvard s nekim svojim idejama i pogledima.

Milijarder je ovom prigodom pokazao da se boji perspektive suočavanja sa milijunima ljudi koji će izgubiti posao zbog robotizacije. Zato je predložio pokretanje velikih neprofitnih projekata koji bi angažirali ljude kojima bi to povratilo životnji cilj.

Najavio je da masama radnika namijenjeni “osnovni dohodak” koji im jamči stanovanje, hranu i zdravstvenu zaštitu. Dakle: nešto poput poznate marksističke parole – “svakome po potrebi, od svakoga – prema sposobnostima”.

Treća ključna Zuckerbergova ideja računa sa uspostavljanjem neke vrste globalne zajednice unutar Facebooka, što znači da bi bila pod njegovom kontrolom. A ta zajednica bi se, naravno, rukovodila njegovim idejama i bila privržena globalizmu, otvorenosti društva, borbi protiv autoritarnosti, samoizolacije i nacionalizma.

Neki upozoravaju da je to mehanizam okretanja gradana razlicitih država protiv svojih nacionalnih država u interesu transnacionalnog kapitala.

Budućnost “prema Zuckerbergu” izgleda kao jedna verzija komunizma. Ali kako ga izgraditi?

Osnivač Facebooka već ima odgovor: “Sve trebaju platiti ljudi poput mene.”

On računa i na progresivne milijardere poput njega i Bill Gatesa.

Američki ekonomisti upozoravaju da bi “osnovni prihod napuhao inflaciju”. Također: kako bi bogati ljudi mogli prijeći u zlato ili u Bitcoine u tom slučaju, a obični Amerikanci će ostati sa bezvrijednim dolarom.

U tom slučaju, kako upozoravaju, “osnovni dohodak” bi se pretvorio u besplatnu juhu iz doba Velike depresije.

Istraživanje Sveučilišta u Chicagu među vodećim američkim ekonomistima pokazalo je da samo jedan od njih bez rezerve podržava osnovni dohodak.”

Većina Amerikanaca se žali na nešto drugo: Facebookovo sjedište se preselilo u Irsku gdje je porez na strane tvrtke samo 12,5 posto. Europskoj uniji Zuckerberg plaća manje od 1 posto svoje dobiti, a SAD-u ne plaća ništa.

Glavni problem i za Zuckerberga je da radna mjesta Amerikanaca ne nestaju toliko zbog robotizacije koliko zbog djelovanja internetskih tvrtki.
 
(fakti.org)

Dok Donald Trump ističe svoj uspjeh u osiguravanju financijske stabilnosti, američki bezobzirni dug i vojna potrošnja će na kraju izazvati pad sustava, baš kao i u posljednjim danima Sovjetskog Saveza, upozorio je Ron Paul

Predsjednik Trump već dugo hvali svoju poslovnu sposobnost i njegovu ulogu u vođenju Sjedinjenih Američkih Država, ali čak ni on ne može zaustaviti predstojeći gospodarski slom, rekao je za RT bivši kongresmen i predsjednički kandidat Ron Paul.

„Način na koji ja gledam je u ekonomskom smislu”, rekao je Paul. „Moje razumijevanje je takvo da nije naša vojska u Sjedinjenim Državama ta koja je dovela do pada sovjetskog sustava. Ono što se dogodilo je da su Sovjeti radili sa sustavom kojeg mi – ljudi u slobodnom tržištu – smatramo potpuno neodrživim”

Govoreći i o austrijskoj ekonomiji, Paul je rekao da komunizam, zajedno sa fašizmom, socijalizmom pa čak i sa kejnzijanizmom (oblik ekonomije koji je bio popularan nakon Drugog svjetskog rata) nisu bili održivi sustavi, i na kraju su propali, a isto bi se moglo dogoditi u SAD-u, i to se naziva militarizam.

„Imat ćemo nagli kataklizmički kraj koji se na neki način dogodio u sovjetskom sustavu. On neće biti identičan, postojat će pokret sukcesije, i neke od tih zemalja su napustile Sovjetski sustav. Naše države se vjerojatno neće razbiti, ali ja iskreno vjerujem da više nećemo moći priuštiti da se naše carstvo širi po cijelom svijetu.

Naše carstvo, iako na koje ne polažemo pravo, troši puno novaca i puno utjecaja, i mi prijetimo oružjem i koristimo sankcije da bi održali naše carstvo, ali mislim da je to došlo kraju.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američki komemorativni Fond sjećanja na žrtve komunizma započeo je sociološko istraživanje koje nije samo šokiralo samo njih

Ovo istraživanje je pokazalo da čak 44 posto mladih Amerikanaca bi radije živjelo u socijalizmu nego u američkom kapitalizmu.

A 7 posto, prvenstveno u komunističkom društvu.

Da sve bude još šokantije i strašnije za prokapitalistički i hegemonistički usmjerene Amerikance, ispostavilo se također da 23 posto anketiranih (u dobi od 21 do 29 godina) Josifa Staljina smatra herojem, a Lenjina – 26 posto …

Direktor Fonda Marion Smith s neskrivenom zabrinutošću je upozorila:

“Među Amerikancima rođenim u razmeđu između prošlog i ovog stoljeća – povećava se postotak onih koji se okreću od kapitalizma i priklanjaju socijalizmu. Čak i komunizmu kao životnom odabiru. Ovo je posljedica nepismenosti naše omladine.”

Ovo je, naravno, zgodno objašnjenje jer potpuno zaobilazi mogućnost da mladi Amerikanci dobro znaju za zločine svoje države: za bombardiranja u Vijetnamu, za osiromašeni uran u Jugoslaviji, za podržavanje islamskih terorista u Libiji, Iraku i Siriji i neonacista u Ukrajini, za organiziranje uličnih prosvjeda u Gruziji i Venezueli te za gospodarske blokade Kube, Irana i Sjeverne Koreje …

Uostalom, istraživanje spomenutog američkog Fonda je otkrilo i da 26 posto Amerikanaca herojem smatra i Che Guevaru, 23 posto Kim Jong Una, 18 posto Karla Marxa, i 12 posto lidera Venezuele Nicolasa Madura.

Za zapadne fondove koji proučavaju “zločin komunizma” – to uopće nije ugodno.

Međutim, oni uporno odbijaju priznati da su navedeni postoci povezani sa stoljetnim ropstvom u SAD-u, opijumskim ratovima protiv Kine, podržavanjem diktatura u Španjolskoj, Portugalu i zemljama Južne Amerike, sa financiranjem Trećeg Reicha … itd.
 
(fakti.org)

Kada Amerikanci razmišljaju o komunizmu u Istočnoj Europi u glavi su im sumorni krajolici i ograničene slobode. Iako je većina toga točno, kolektivni stereotip o komunističkom životu ne govori cijelu priču

Pojedinci pamte da su u Istočnom bloku u to doba imali mnogo prava i privilegije, više nego u pojedinim tadašnjim liberalnim demokracijama, uključujući ponegdje i velika državna ulaganja u obrazovanje i obuku i izdašne naknade za rodiljni dopust i djecu.

Međutim, postoji jedna prednost koja nije zadobila neophodnu pažnju, a to je da su žene u komunizmu imale više seksualnog zadovoljstva, piše “New York Times”.

Usporedno sociološko istraživanje u istočnom i zapadnom dijelu Njemačke, provedeno nakon ponovnog ujedinjenja 1990. godine, otkrilo je da su žene u Istočnoj Njemačkoj imale dvostruko više orgazma nego žene iz Zapadne Njemačke.

Istraživači su se oduševili tim disparitetom u prijavljenom seksualnom zadovoljstvu, posebno zbog toga što su žene iz Istočne Njemačke patile od ozloglašenog dvostrukog tereta – formalnog zaposlenja i kućnog rada.

Nasuprot tome, poslijeratne žene iz Zapadne Njemačke su ostale u kući i uživale su u svim uređajima koji štede na radu, a koji su proizašli od bučne kapitalističke ekonomije.

Međutim, imale su manje seksa nego žene koje nisu imale tako lagodan život.
 
(sputniknews.com)

Radnička klasa u Hrvatskoj otišla je u raj i potpuno iščezla iz svijesti stotina tisuća Hrvata, koji zapravo pogrešno misle da pripadaju srednjoj klasi

Radništvo nije samo ono malo zaposlenih u industriji, nego i golemi broj nezaposlenih, neplaćenih i prekarnih radnika u uslužnom sektoru.

Mnogi od njih, premda smatraju sebe srednjom klasom, imaju sve razloge podržati radikalnu transformaciju političkih, ekonomskih i kulturnih odnosa na totalno rastrojenoj poluperiferiji društva, kaže se u tekstu Tee Škokić s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu i Sanje Potkonjak s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Prvi korak u raj

Odlazak radničke klase u raj, prema autoricama, imao je dvije faze. Prvu je obilježilo socijalističko razdoblje tijekom kojeg se pod pojmom radničke klase zapravo mislilo na srednji sloj i težilo društvu blagostanja poznatom iz kapitalističkog svijeta.

Naime, pojam radničke klase u socijalističkoj Jugoslaviji bio je rezultat ideje da su različite društvene nejednakosti dio klasnog pitanja, koje će se razriješiti ukidanjem imovinske nejednakosti.

Jugoslavenski socijalistički model u ekonomskom pogledu bio je hibrid planske i tržišne ekonomije, s kapitalističkom idejom države blagostanja i komunističkom izvedbom socijalnih prava, objašnjavaju autorice.

Potrošačka kultura socijalizma klasno pitanje riješila je uspostavom jedinstvenog srednjeg sloja, kao dokaza vlastitog društvenog uspjeha, a pojam radništva se zazivao samo prigodno, u ideološkim manifestima vladajuće nomenklature.

Drugi korak u raj

Drugi korak odlaska radničke klase u raj je kapitalistička tranzicija nakon 1990. godine, koja je, kažu, hrvatsku industriju uništila više od rata, te potpuno izbrisala radno-pravno naslijeđe socijalizma.

U prvih deset godina tranzicije razina nezaposlenosti popela se s osam na blizu 20 posto, odnosno na oko 30 posto, ako se uzmu obzir i oni koji nisu primali plaću. Istodobno, broj radnika koji su bili članovi sindikata pao je sa 90 posto na 50 posto, dok se članstvo velikih sindikata prepolovilo, kaže se u tekstu.

U današnjim razmatranjima posljedica tranzicije srednja klasa proglašena je najvećim gubitnikom, premda većina od 280.000 nezaposlenih i 15.000 zaposlenih koji rade, a ne primaju plaću (podaci s početka 2015.), pripada slojevima niskokvalificiranih i srednjekvalificiranih radnika, dakle, oni su radnička klasa.

Tranzicija je potpuno ispraznila značenje radničke klase i prognala je iz društvene svijesti. Zato rasprava o kapitalističkoj restauraciji postsocijalističkog razdoblja zanemaruje pitanje klasnih odnosa i postaje isključivo lament za nestankom srednje klase i njezina visokog životnog standarda, zaključuje se u tekstu.
 
(jutarnji.hr)

Milijuni ustali protiv socijalizma

Anti-socijalistički prosvjednici preplavili su gravni grad Venezuele u jednom od najvećih masovnih prosvjeda protiv predsjednika Nicolas Madura u više od deset godina njegove vladavine – i jedan od najvećih prosvjeda u povijesti svijeta.

Stotine tisuće pobornika opozicije izašle su na ulice glavnog grada Venezuele, Caracasa, odjeveni u bijelo i uzvikujući “ova će vlada pasti”, prosvjedujući protiv vladavine predsjednika Nicolasa Madura.

Riječ je o vjerojatno najvećem masovnom prosvjedu protiv vladajućih socijalista u više od jednog desetljeća. Prosvjednici su zauzeli ulice Caracasa od amazonske džungle do zapadnih Anda.

Opozicijska koalicija Demokratsko jedinstvo procijenila da je u demonstracijama na kojima se tražio referendum o opozivu Madura sudjelovalo najmanje milijun ljudi.

“Srušit ćemo Madura”, rekla je pedesetogodišnja Naty Gutierrez, koja je na prosvjed stigla iz 75 kilometara udaljenog Maracaya za što joj je trebalo tri sata duže zbog prometnica koje je blokirala vojska.

“Pobijedit ćemo glad, kriminal, inflaciju i korupciju. Nisu učinili ništa u 17 godina. Njihovo vrijeme je završilo”, dodala je Gutierrez, okružena tisućama ljudi opremljenim zastavama i natpisima.

Opozicija se nada da će ove demonstracije dokazati da su u većini, čime će se stvoriti pritisak na Madura i državno izborno povjerenstvo da dopuste referendum o njegovom vladanju kojeg ustav dopušta nakon što prođe polovica predsjedničkog mandata.
 

Revolution Rising: Colossal Protests Rock Socialist Venezuela https://t.co/wUPWIZZBtW @DRUDGE #tcot #altright @mises pic.twitter.com/ALyNySnKEa

— Kit Daniels (@KitDaniels1776) 2. rujna 2016.

 
(index.hr,infowars.com)