Znanstvenici su promatrali 15 zemalja prije i tijekom globalne financijske krize iz 2008. godine i primijetili jedno pravilo

Stručnjaci koji vode brigu o javnom zdravlju zasigurno neće vladama predložiti da uvedu recesiju kako bi produžili životni vijek. No posljednji rezultati pokazuju kako razdoblja recesije možemo povezati upravo sa smanjenjem stope smrtnosti.

Znanstvenici su promatrali 15 zemalja prije i tijekom globalne financijske krize iz 2008. godine i primijetili pravilo – što slabija ekonomija, to manje ljudi umire. Razlozi još nisu u potpunosti razriješeni a objašnjavanje efekta moglo bi dovesti i do važnih izmjena politika.

Novcem se ne može kupiti zdravlje, a ni sreća, to svi već znamo, no na osobnoj razini veći su prihodi povezani sa dužim životnim vijekom.

Bogatstvo omogućava bolju zdravstvenu zaštitu, prehranu i rad u predgrađima u kojima je život mirniji i lakši. Život se u tom slučaju čini vrijedna življenja. Nakon stoljeća poboljšanja američki očekivani životni vijek se zaustavio, što je čini se uvelike zbog slučajeva “smrti iz očaja” koje ne uključuju samo samoubojstvo, već i ovisnost o alkoholu i drogama, koja većinom pogađa one s manjim primanjima i lošijim poslovima, piše IFLScience.

Dr. Joan Ballester sa Institute for Global Health iz Barcelone u izvještaju objavljenom na Nature Communications kaže kako je “recesija većinom povezana sa periodima porasta očekivanosti životnog vijeka”. Ova tvrdnja se puno osporava, no nekoliko studija ju podupire.

Ballester je testirao ratu smrtnosti od 2000 do 2010. godine u 140 europskih regija, među kojima je bila uključena i Hrvatska, a neke od njih su iz krize izašle vrlo lako, dok su druge regije i zemlje puno patile.

Stopa smrtnosti u tom razdoblju opala je tijekom dobrih i loših razdoblja. Ballester je pak otkrio kako je najveći pad zabilježen odmah nakon krize, u razdoblju kada je nezaposlenost bila jako visoka i kada je zabilježena stagnacija plaća. Primijećeno je da su zemlje koje su jako bile pogođene recesijom zabilježile veće smanjenje stope smrtnosti, poput Španjolske i Hrvatske, dok se u Njemačkoj ranije zabilježena opadajuća stopa smrtnosti zaustavila tijekom relativno blagog usporavanja. Efekt je bio najveći tijekom zimskih mjeseci.

Oni koji su slično doživjeli tijekom prijašnjih recesijskih razdoblja ponudili su nekoliko teorija kako bi objasnili što se događa. Ballester ponavlja neke.

“Jedan posto povećanja nezaposlenosti povezan je sa smanjenjem smrtnosti u prometu od tri posto u SAD-u” – navodi se tako jedan provjerljiv primjer.

Recesija se također povezuje sa smanjenjem zagađenja. Kako je većina takvih posljedica na zdravlje dugoročna nije u potpunosti jasno koliko je doprinijela smanjenju smrtnosti. Isto se može primijeniti i u slučaju smanjenja upotrebe duhanskih proizvoda i alkoholnih pića tijekom recesije.

Jedan alternativan odgovor na ove mogućnosti je i da ljudi rade manje sati i da ostatak svog vremena koriste za neke fizičke aktivnosti poput vježbanja.

“Naravno recesija nije pravi način povećanja životnog vijeka”, naglašava Ballester u izjavi. Dugoročno smanjivanje ekonomske aktivnosti je štetno.

“Razdoblja ekonomske ekspanzije trebali bi voditi računa i o boljoj kvaliteti zraka, smanjenju nesreća i zdravijem načinu života”, naglašava.

Među zemljama promatranim u istraživanju bila je i Hrvatska, u kojoj je također zabilježen pad stope mortaliteta tijekom razdoblja recesije.

(express.hr)

Mislili ste da nikada nećete doživjeti dan kada će vlasnik jedne od Farmaceutskih kompanija biti konačno uhićen zbog vođenja kriminalnog kartela, ali taj dan je došao

„Američke federalne vlasti su uhitile milijardera, osnivača i vlasnika kompanije “Insys Therapeutics” u četvrtak zbog optužbi za podmićivanje liječnika i liječničkih klinika da bi propisivali lijek pod imenom Subsys svojim pacijentima”, prenosi portal “Daily Caller News Foundation”, jedan od najboljih izvora pravih vijesti danas u Americi.

Ovisnost o lijekovima koji sadrže opijate, nakon provedenog istraživanja, odnosi 64.000 života godišnje u SAD-u.

Ministarstvo pravosuđa (DOJ) je podiglo optužnicu protiv John Kapoora (74), i sedam drugih aktualnih i bivših rukovoditelja farmaceutske tvrtke da su provodili reket, nacionalnu urotu i prijevare kojima su prisiljavali nezakonitu distribuciju spreja “Subsys” kojeg je proizvodila njihova kompanija, a koji se koristi kao lijek za bolove kod pacijenata oboljelih od raka. Cijene dionice ove tvrtke su pale više od 20 posto nakon uhićenja, prema New York Postu.

Kapoor je podnio ostavku na mjesto glavnog izvršnog direktora kompanije u siječnju zbot trenutne tekuće federalne istrage o njihovom proizvodu Subsys (sprej protiv bolova), koja sadrži fentanil, sintetski opijat koji uzrokuje veliku ovisnost.

Fentanil je više od 50 puta jači od morfija, a konzumiranje samo dva miligrama je dovoljno da uzrokuje fatalno predoziranje kod odrasle osobe.

Serija uhićenja uslijedila su samo nekoliko sati nakon što je predsjednik Donald Trump je službeno proglasio epidemiju farmaceutskih opijata u zemlji kao nacionalnu prijetnju.

Predoziranja lijekovima na recept je uzrokovalo 64.070 smrtnih slučajeva u 2016. godini, što je više od broja izgubljenih američkih života u cijelom ratu u Vijetnamu.

Kako se epidemija korištenja opijata razvijala, sve više i više američkih država je počelo držati liječnike i proizvođače opijata odgovornima za prekomjerno propisivanje ovih lijekova protiv bolova koji izazivaju visoku ovisnost.

„Mi ćemo se podignuti velike tužbe protiv ljudi i tvrtki koje su ozlijedili naše građane”, rekao je u četvrtak Trump. Također je govorio o programu sličnom onoj inicijativi Nancy Reagan pod nazivom „Samo reci ne”.

„Više od 20.000 Amerikanaca je umrlo od predoziranja farmaceutskim lijekovima koji sadrže opijate prošle godine, a milijuni su ovisni o tim opijatima. Pa ipak, neki medicinski stručnjaci radije iskorištavaju ovisnike nego da im pokušaju pomoći„ – rekao je glavni državni odvjetnik Jeff Sessions u priopćenju.

„Ovo ministarstvo pravosuđa to neće tolerirati. Mi ćemo nikoga poštediti – od uličnih trgovaca do korporativnih rukovoditelja – koji ilegalno doprinose epidemiji koja je zavladala u ovoj zemlji. A pod vodstvom predsjednika Trumpa, u potpunosti se zalažemo da ćemo pobijediti ovu prijetnju u američkom narodu.

Predsjednik Trump proglasio rat Farmaceutskoj industriji

Pod predsjedavanjem Trumpa, koji se nastavlja boriti do kraja sa farmaceutskim kartelima i monopolom zdravstvene zaštite koja uništava američki narod, možemo vidjeti da se sve više i više farmaceutskih tvrtki konačno suočava sa pravnim posljedicama koje zaslužuju zbog sudjelovanja u masovnim medicinskim ubojstvima Amerikanaca uz pomoć opasnih i smrtonosnih lijekova.

A tu je i pitanje cjepiva, i zataškavanje autizma koje promovira Američki Centar za Kontrolu Bolesti, farmaceutske kompanije i mainstream mediji. Kada te medicinske prijevare i korupcija “otpušu nebo”, vidjet ćemo kako deseci farmaceutskih dužnosnika ide u zatvor.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dok čitava zemlja i zastupnici u Washingtonu i dalje raspravljaju o legalizaciji marihuane, država Colorado je napravila zapanjujući pomak

Otkrili su da je kvazi-legalizacija rekreativnog korištenja marihuane imala dramatično pozitivan učinak na stopu smrtnosti od teških droga.

Kao što je izvijestio časopis Reason, od kada je marihuana legalizirana i započela prodaja rekreacijske marihuane u siječnju 2014. godine nakon što su birači preko referenduma odobrili legalizaciju (rekreativno korištenje je i dalje zabranjeno na federalnoj razini), država bilježi 6,5-postotni pad smrtnosti od teških droga.

Istraživanje objavljeno u časopisu American Journal of Public Health pokazalo je rezultate, za koje je sigurno da će animirati zagovaratelje za širu legalizaciju rekreativnog korištenja marihuane, kao i one, možda, koji rade da trenutnoj kontroli epidemije smrntih slučajeva uzrokovanih teškim drogama.

„Legalizacija marihuane u Coloradu je povezana sa kratkoročnim smanjenjem smrtnosti korisnika teških droga. Kada dodatni podaci postanu dostupni, istraživanje i analiza će biti ponovljena u drugim državama koje su također legalizirale rekreativno korištenje kanabisa„ – zaključili su istraživači nakon proučavanja i analiziranja stopu smrtnosti od teških droga u razdoglju između 2000. do 2015. godine.

„To je samo još jedan dokaz i argument za legalizaciju marihuane”, tvrdi “Reason”, liberalna publikaciju koja je dugo zagovarala rješavanje ovog problema. „Marihuana bi mogla zaustaviti, pa čak i preokrenuti neke od trendova u američkom višedesetljetnom ratu protiv droge.”

Zapravo, jedan od najvećih uzročnika epidemije smrtnih slučajeva od teških droga su moderni zdravstveni sustav i Farmaceutske kompanije. Godinama farmaceutske tvrtke uvode naviku korištenja lijekove protiv bolova i plaćaju liječnike da ih prepisuju (poput antibiotika) do točke u kojoj je Savezna vlada morala intervenirati i regulirati njihovu prodaju.

Pomak u stavovima mogu činiti dug put u borbi protiv korištenja teških droga, na način na koji se čvrsta ruka državnih institucija nikada ne može boriti.

Washington je prva država koja je izravno legalizirala rekreacijsko korištenje marihuane u 2012., ali se prva trgovina za prodaju marihuane nije otvorila sve do srpnja 2014. Od tada je rekreativno korištenje marihuane došlo u države Aljaska, Oregon, Kalifornija, Nevada, Maine i Massachusetts, i putem zakona i u Vermontu.

Sadašnja epidemija smrtnosti od teških droga je označena kao najgora kriza vezana za teške droge u američkoj povijesti. Stopa smrtnosti je sada veća od epidemije AIDS-a u 1990-tim godinama, a predoziranje uzima živote oko 27.000 ljudi godišnje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljudi s laganim hodom dva puta češće umiru od bolesti srca, navodi se u rezultatima opsežnog istraživanja britanskih liječnika

Specijalisti su tijekom šest godina pratili 230.000 žena i 190.000 muškaraca u dobi od 39 do 74 godine. Sudionici eksperimenta redovito su prolazili testove fizičke pripreme i općeg stanja organizma.

Oni su, također, davali izvještaje o tempu kojim se kreću. Naravno, uzeti su u obzir i ostali čimbenici kao što su: konzumiranje alkohola, pušenje, kronične bolesti, poslovni status, etnička pripadnost.

Ali osnovna stvar bio je tempo hodanja.

Kako piše ruski portal “Gazeta”, tijekom godina eksperimenta u kontrolnoj skupini je umrlo 8.598 osoba, od kojih je 1.188 muškaraca i 466 žena umrlo od srčanog udara.

Pritom je među njima bilo dvostruko više osoba koji su obično hodali polako.

Osim toga, rizik od smrti povećala je mala težina sudionika eksperimenta.

Obrnuti rezultati istraživanja potvrdili su prethodni zaključak: brzi hod pomaže izbjegavanju razvoja srčanih bolesti.

Istovremeno, brzina hoda nije povezana s rizikom od karcinoma. Ali dug radni dan, više od 55 sati tjedno, izaziva aritmiju i povećava rizik od prijevremene smrti za 40 posto u usporedbi s onima koji rade 35-40 sati.
 
(sputniknews.com)

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović rekla je na okruglom stolu posvećenom problemu 330 tisuća blokiranih hrvatskih građana da je postojeći ovršni zakon duboko nepravedan i neodrživ zbog čega bi umjesto najavljenih izmjena bilo bolje pripremiti potpuno novo zakonsko rješenje.

Živjeti u Hrvatskoj i biti blokiran bila je tema okruglog stola na kojem su u Uredu predsjednice Republike sudjelovali ministri financija i pravosuđa te predstavnici Hrvatskog sabora, akademske zajednice i udruga.

“Ovršni zakon duboko nepravedan”

Rasprava je prema riječima predsjednice pokazala da je ovršni zakon duboko nepravedan i neodrživ jer ovršenike najblaže rečeno stavlja u neravnopravan položaj u odnosu na vjerovnike zbog čega su nužne njegove izmjene ili, bolje, priprema novog ovršnog zakona kako bi se omogućila ravnopravnost, zaštitilo najsiromašnije i vratilo povjerenje u pravosuđe.

Predsjednica također smatra da je uz jačanje prevencije potrebno intervenirati u ovlaštenje Fine, koja prilikom zahtjeva za naplatu blokira sve računa dužnika čak i u slučaju kad na samo jednom računu ima dovoljno novca za podmiriti iznos tražbine.

“Ovrhe brže od mača kroje demografsku strukturu”

Osnivačica Projekta Blokirani – Deblokirajmo Hrvatsku Miriam Kervatin, koja je vodila raspravu, rekla je da se problem blokiranih generira od 2011., kada je posao blokiranja dužnika preuzela Fina koja je provela više od 7,8 milijuna ovrha.

Krajem 2010. bilo 25 tisuća blokiranih, a već krajem 2011. njih 166 tisuća. Dug je u siječnju 2011. iznosio šest milijardi kuna, a danas iznosi 42 milijarde i raste. Zabrinjavajuće je da je krajem 2014. iznos ukupnog duga blokiranih premašio dug privrede, što se nikad nije dogodilo u svijetu, pa ni u najzaostalijim krajevima, rekla je Kervatin.

Zbog nezaustavljivog rasta duga blokiranih Hrvatska je došla u situaciju da ovrhe brže od mača kroje demografsku strukturu Hrvatske, upozorila je Kervatin.

Demografi upozorili da Hrvatska nestaje zbog blokada

Demografi Stjepan Šterc i Anđelko Akrap upozorili su da je problem blokiranih jedan od ključnih razloga iseljavanja i nestanka Hrvatske.

Šterc kaže da je država Hrvatska u 2017. ušla s najvećom smrtnosti otkad postoji. U travnju je bilo najmanje rođenih, a rodnost je u odnosu na lani smanjena za čak 15 posto.

Šterc, koji je i sam bio blokiran, rekao je da su faktoring kuće ušle u dug hrvatskih građana bez pravnog propisa koji je Hanfa trebala donijeti i da je taj dug prodan za 10 ili 15 posto vrijednosti. Po njegovim riječima dug su bili spremni otkupiti iseljenici, da su imali partnere u Vladi.

100.000 građana blokirano zbog duga do pet tisuća kuna

Sudac zagrebačkog Trgovačkog suda Mislav Kolakušić rekao je da je u Hrvatskoj prema podacima Fine blokirano sto tisuća građana zbog duga do pet tisuća kuna. Upozorio je da mala blokada nije i mali problem jer dužnici više ne mogu platiti ni jedan račun pa upadaju iz blokade u blokadu.

Smatra da zbog toga treba donijeti propis po uzoru na Austriju ili Sloveniju, gdje se ovrhe vode pred sudovima, čime se dobiva ustavnost postupka, usklađenost s europskom poveljom o pravima građanina i znatno smanjuje troškove.

U planu su izmjene ovršnog zakona

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da se izmjenama ovršnog zakona planira propisati da se ne može prodati nekretnina ispod određenog iznosa kao i da jedina nekretnina ne može biti premet ovrhe, a ako ipak dođe do ovrhe, da onda država ovršeniku omogući smještaj. Namjera je također dignut cenzus neovršivog dijela plaće ili mirovine s dvije trećine na tri četvrtine.

Ministar financija Zdravko Marić rekao je da se 95 posto slučajeva odnosi na dugovanja koja sežu preko godinu dana i da se najviše duguje bankama i financijskim institucijama, preko 50 posto, dok država u tom dugu sudjeluje s 12,3 posto.

Makroekonomist Branimir Lokin smatra da se nalazimo u situaciji u kojoj unutarnji dug preko fenomena blokiranih daje mogućnost da pokrene gospodarski rast unutar dvije godine za jedan ili dva posto jer će s oslobađanjem dugova porasti kupovna moć.

Bitna je i prevencija

Predstavnica Hrvatske udruge banaka Helena Ilić smatra da prije rješavanja problema treba vidjeti po kojoj su osnovi i u kojem roku nastali dugovi te tko su osobe kojima treba pomoći. Dodala je da žele aktivno sudjelovati u rješavanju problema, ali i da moraju novim generacijama omogućiti razvoj, a da ne diskriminiraju građane koji na vrijeme plaćaju svoja zaduženja.

Predsjednik Hrvatske udruge agencija za naplatu potraživanja Matija Arapović rekao je da je prevencija najvažnija i upozorio da agencije nisu uspjele ući u državne strukture kako bi dužnike obavijestile o dugu, što je, kazao je, vrlo važno jer je to korak prije ovrhe.
 
(index.hr)

U siječnju ove godine u Hrvatskoj je, prema preliminarnim podacima Državnog zavoda za statistiku, umrla 6441 osoba – više nego u ijednom mjesecu od 1990. do danas

Čak 42 posto više nego lanjskoga siječnja i 35 posto više od prosječnog broja umrlih u siječnju tijekom proteklih deset godina, a nije se dogodila nikakva smrtonosna epidemija, niti je započeo rat!

Ovakvu iznimno visoku smrtnost stručnjaci prije svega pripisuju jakoj hladnoći ove zime te prilično jakoj gripi – pojavama koje imaju ključni utjecaj na smrtnost starije populacije.

Sezonski utjecaji, prije svega gripa i hladnoća, koja posebno utječe na osobe s bolestima respiratornog i cirkulacijskog sustava, imaju velik učinak na mortalitet, osobito osoba starijih od 70 godina.

Pokažu li se preliminarni podaci točnim, vjerojatno će uslijediti ozbiljnija analiza konkretnih čimbenika koji su utjecali na ovako visok porast broja umrlih osoba – kaže dr. Ivan Čipin s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Broj umrlih osoba i inače je najveći tijekom zimskih mjeseci, osobito od prosinca do veljače, a posljednjih tridesetak godina u tim mjesecima kreće se između 4500 i 5000 osoba.

Od 2006. do 2016. godine broj umrlih tijekom siječnja tri puta je prešao pet tisuća: najveća je bila 5150, u siječnju 2008.

U 2017. broj umrlih popeo se pak na gotovo 6500. Od 1988. do danas – periodu za koji su nam dostupni mjesečni podaci – broj umrlih 6000 prešao je samo jednom, u siječnju 1989. godine, kade je bilo 6089 umrlih.

Više nego u ratu

U siječnju ove godine broj umrlih veći je za gotovo 6 posto, dok je istovremeno ukupan broj stanovnika Hrvatske 1989. godine bio veći za oko pola milijuna stanovnika u odnosu na današnji broj.

Na godišnjoj razini iznenađujuće visoka smrtnost zabilježena je 2015. godine, kad je umrlo 54.205 osoba, oko 4000 više nego godinu dana ranije. Taj se broj stabilizirao u 2016., kad se broj umrlih opet vratio na razinu iz 2014., međutim trend bi se u 2017. mogao opet okrenuti.

- U 2015. je zabilježen najveći broj umrlih još od ratne 1991. Štoviše, riječ je o drugom najvećem broju umrlih u posljednjih 70 godina, otkada se vodi civilna evidencija vitalnih događaja – kaže dr. Čipin.

Analiza za 2015., objašnjava, pokazala je da je u prva tri mjeseca te godine došlo do znatnijeg povećanja broja umrlih, vjerojatno zbog pojačane incidencije gripe, ali i u srpnju zbog toplinskog vala, koji su najviše povećali rizik smrti populacije u 70-im i 80-im godinama života, posebno onih s kroničnim bolestima.

Te je godine zabilježen i jedan od najvećih negativnih prirodnih prirasta, odnosno jedna od najvećih razlika između broja rođenih i broja umrlih: samo tijekom 2015. broj umrlih bio je gotovo 17.000 veći od broja rođenih.

U siječnju 2017. pak – u samo jednom mjesecu – broj umrlih nadmašio je broj rođenih za 3209 osoba, što je dvostruko više od prosječnog negativnog prirodnog prirasta u desetogodišnjem periodu od 2006. do 2016. godine. Drugim riječima, samo tijekom siječnja prirodnim putem (bez uključivanja broja odseljenih) Hrvatska se smanjila za ukupno stanovništvo jedne Malinske.

Pokrenuta istraga

Razloge ovako visoke smrtnosti u siječnju posebno će razmotriti i Hrvatski zavod za javno zdravstvo.

- Nisam upoznat s ovim podacima, no svakako ćemo ovaj tjedan tu temu staviti na stol te analizirati što je točno utjecalo na ovako visoku brojku – kaže dr. Ranko Stevanović, voditelj Službe za javno zdravstvo HZJZ-a.

Visok broj umrlih utječe i na očekivano trajanja života, koje je – prvi put od ratnih godina – tijekom 2015. palo za nekoliko mjeseci u odnosu na 2014. godinu.

Očekivano trajanje života je, objašnjava dr. Čipin, hipotetska mjera koja govori o tome koliko bi – temeljem čimbenika mortaliteta – mogao trajati prosječan životni vijek osoba rođenih te godine ako bi trendovi ostali isti.

Ta je mjera pokazivala da će za dječake rođene 2014. godine očekivani životni vijek biti 77,6 godina, a za djevojčice 80,5 godina. Tijekom 2015. očekivani životni vijek skratio se za četiri mjeseca za muškarce te mjesec dana za djevojčice.

Sve stariji

- Prvi podaci za siječanj pokazuju pak da bi se trend pada očekivanog trajanja života mogao nastaviti u 2017., jer je došlo do jakog porasta broja umrlih u siječnju, najvjerojatnije zbog hladnog vala i epidemije gripe – kaže dr. Čipin te dodaje kako je moguće da ulazimo u razdoblje gdje bi sezonske epidemije i ekstremnije vremenske prilike, poput hladnih i toplinskih valova, mogli imati jači učinak.

- To pak poziva na izradu nove strategije o javnoj skrbi za starije osobe, posebno u području zdravstvene i socijalne skrbi, i veću brigu države za demografiju starijih osoba.

Posebno je to potrebno naglasiti u ovo vrijeme kada je gotovo sva pažnja usmjerena na natalitet, koji bi se uslijed implementiranih i onih najavljenih Vladinih mjera mogao stabilizirati ili lagano povećati u ovoj godini – zaključuje dr. Čipin.

Hrvatsko je stanovništvo već neko vrijeme u fazi duboke starosti i spada među najstarije u svjetskim razmjerima. Tijekom 2016. godine broj starijih od 60 godina već je gotovo dvostruko premašio broj djece mlađe od 15 godina: prema procjenama DZS-a, u Hrvatskoj je lani živjelo 606,4 tisuće djece i 1,11 milijuna osoba starijih od 60 godina.

Razlika u broju te dvije dobne skupine iz godine u godinu se povećava – od 2011. godine, kad je proveden posljednji popis stanovništva, broj djece smanjio se za 46 tisuća, a broj starijih od 60 istovremeno je narastao za 74 tisuće. Najbrže raste dobna skupina starijih od 75 godina – u samo pet godina njihov se broj povećao za 10 posto.

Slijedom ovakvih odnosa, i prosječna starost stanovništva rapidno raste: na početku samostalne Hrvatske, 1991. godine, prosječni stanovnik Hrvatske imao je 37 godina. U idućih 20 godina ta se dob povećavala za 2,8 mjeseci godišnje te je 2011. iznosila 41,7 godina.

U iduće četiri godine rast je nastavljen te je 2015. godine – posljednje za koju su objavljeni podaci – prosječni stanovnik Hrvatske imao 42,6 godine.
 
(jutarnji.hr)

Zemlje koje zahtijevaju najviše cjepiva za djecu mlađu od godinu dana također imaju najvišu stopu smrtnosti novorođenčadi, navodi se u novom istraživanju provedenom od strane Think Twice Global Vaccine Institute

Studija, objavljena u časopisu “Human & Experimental Toxicology”, postavlja važno pitanje – da li je smrt novorođenčadi povezana s prekomjernim cijepljenjem?

Raspored cijepljenja u SAD-u se poziva na 26 cjepiva prije dobi od jedne godine, ali zemlja se još uvijek nalazi na 34. mjestu među nacijama po smrtnost dojenčadi.

Worldtruth.tv izvještava:

Istraživači su prikupili stope dojenačke smrti (IMR) za prvih 34 zemalje u svijetu. Četiri od tih zemalja – Andora, Lihtenštajn, Monako i San Marino – su imale tako malu smrtnost dojenčadi (manje od pet), tako da se IMR smatra statistički nepouzdanom, tako da su te zemlje bile isključene iz analize.

U preostalih 30 zemalja, veći broj potrebnih doza cjepiva bilo je povezano sa većim brojem smrtnosti dojenčadi (IMR) – pobijajući argument da veći broj cijepljenja poboljšava ukupno zdravlje dojenčadi.

U stvari, većina cjepiva koja se preporučuje se djeci mlađoj dobi 1. nisu namijenjene za sprečavanje bolesti koje su opasne u toj dobnoj skupini. Umjesto toga, politika cijepljenja naglašava cijepljenje djece u što mladoj dobi što je više moguće, uključujući i za bolesti koje su opasne tek kasnije u životu.

Zemlje su podijeljene u pet različitih skupina, ovisno o tome koliko doza cjepiva zahtijevaju za djecu mlađu od 1 godine: 12-14 doza, 15-17 doza, 18-20 doza, 21-23 doza i 24-26 doza. Istraživači su otkrili da su zemlje u skupini sa 12-14 doza imale znatno bolje (niže) rezultate smrtnosti novorođenčadi nego zemlje u skupinama sa 21-23 ili 24-26 doza cjepiva.

Što uzrokuje ove smrti?

Znanstvenici tvrde da mnogi faktori doprinose IMR, koja se smatra jednim od najvažnijih pokazatelja javnog zdravstva jedne zemlje. Siromašne zemlje imaju tendenciju da imaju visoke IMR zbog odsutnosti ili lošeg rasporeda osnovnih zdravstvenih usluga i infrastrukture, uključujući i sanitaciju.

Zarazne bolesti imaju tendenciju povećanja u tim zemljama, uglavnom zbog tog istog razloga – loše zdravstvene infrastrukture i loše prehrane.

U bogatijim zemljama, međutim, čimbenici koji doprinose IMR mogu biti manje jasni. Na primjer, Sjedinjene Države su zabilježile je porast prerano rođenih beba između 1990. i 2006. godine, ali to povećanje nije dovoljno da objasni neuobičajeno visoku smrtnost novorođenčadi za tako bogatu naciju kao što je Amerika.

“Čini se da je u određenoj fazi pokreta nacije na socio-ekonomskoj ljestvici poslije osnovnih potrepština za opstanak dojenčadi (pravilna prehrana, sanitacija, čista voda i pristup zdravstvenoj skrbi), javlja se odnos između broja cjepiva danih dojenčadi i stope smrtnosti novorođenčadi: nacija s višim stopa smrtnosti male djece daje svojoj djeci, u prosjeku, više doza cjepiva”, napisali su istraživači.

Znanstvenici ističu da je čak i u siromašnim zemljama, visoka razina cijepljenja nije povezana sa velikom stopom smrti novorođenčadi. Na primjer, Gambija traži 22 doza cjepiva prije starosti od 1 godine i ima stopu provođenja cijepljenja od 91-97 posto, ali još uvijek ima IMR od 68,8. Mongolija također zahtijeva 22 doza, sa stopom procjepljenosti od 95-98 posto, ali još uvijek ima IMR od 39,9.

“Ovi primjeri potvrđuju da će stopa smrtnosti novorođenčadi (IMR) ostati visoka i u zemljama koje ne mogu omogućiti čistu vodu, pravilnu prehranu, poboljšane sanitarne uvjete i bolji pristup zdravstvenoj skrbi”, istaknuli su istraživači.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

David Bowie, Alan Rickman, René Angélil, suprug Celine Dion, pa i brat Daniel Dion, Grizzly Adams, Clarence Reid i Lemy, svi su nedavno umrli od raka

Bio je ovo smrtno hladan i pust početak nove godine, u kojem je američki predsjednik Barack Obama proglasio novi apsolutni cilj svjetske imperije, bez obzira na cijenu, takozvani “moonshot”, slijetanje na Mjesec budućih generacija: konačno otkrivanje lijeka protiv raka.

Ironično je da su oni umrli upravo od nekog oblika ove bolesti u trenutku kada je Američko društvo za borbu protiv raka objavilo da je smrtnost od raka pala na najniži nivo od 1991. godine, kada je “kosač” bio na vrhuncu.

Tada je na svakih sto tisuća ljudi prosječno umiralo 215,1 osoba. Godine 2012. taj broj je pao na 166,4 – pad od 23 procenta. To znači da je 1,7 miliona ljudi spašeno. To je drugi ubojica poslije srca, i nazivaju ga tihim, mada smrt rijetko kad pravi buku. U sljedećoj dekadi, srce neće otkazivati tako često koliko stanice pod najezdom malignih bolesti.

Prognoze Svjetske zdravstvene organizacije su prilično mračne i oni koji kažu da su realisti, s ovom stopom rasta životnog vijeka i standarda, procjenjuju da će rak biti ubojica broj jedan. Oni optimisti među pesimistima kažu da će to biti kao epidemija gripe, samo bez karantene.

Strah od raka postoji na sam spomen te bolesti ili na spisak umrlih s početka godine. Znači li to da imati novac ne znači i biti bliži izlječenju, kao što to kaže Obama?

Joe Biden, potpredsjednik SAD, čiji je sin preminuo prošle godine od raka na mozgu, biti će šef misije koja se smatra ravnoj onoj slijetanju na Mjesec.

Kažu da će onaj tko pronađe lijek protiv raka biti najbogatiji čovek na svijetu. To slušamo otkako smo kročili na svijet u kojem stariti podrazumjeva biti pod sve većim rizikom od neke zloćudne bolesti. Trenutak u kojem je Obama to rekao donio je neskrivenu nadu, optimizam da se ljudi neće tek tako predati pred osvajačem koji ih izjeda iznutra.

Zar Google naočale ili Google books nisu bile nemoguća misija u trenutku kad su najavljene? Još dublje u prošlost, prelazak preko oceana za sat vremena ili uopće prelazak preko oceana, ili mobilni telefoni, televizori… bilo šta na ovom svijetu, da li je bilo dostižno i realno? Točnije, da li je dostižno i realno za naših života? Pa čak i lijek za AIDS?

“Učinimo Ameriku zemljom koja će izliječiti rak jednom zasvagda.” (i valjda se onda iznutra grohotom nsmijaše)

Aplauzi Obaminoj rečenici jesu utihnuli, ali očekivanja nisu. “Moonshot” je podsjetio na najslavnije dane SAD, kada je NASA pobijedila Sputnik. Trenutak kada je NASA objavila da će poslati čovjeka na Mjesec nije bio “odokativan”, puno prije toga pripreme su počele, znanje je postojalo, samo je nedostajao način da se savladaju sve prepreke.

Posvećenost tom cilju podrazumjevalo je da prođu tri predsjednika i sedam kongresa. Dječja paraliza bila je također nedostižan cilj, ali riješena je jednim cjepivom. Velike boginje su navodno iskorijenjene osamdesetih, i sada postoje samo u malim virusnim uzorcima. A rak?

Komplikacije sa rakom su te što nije moguće da postoji jedan univerzalan lijek za maligna oboljenja.

Predviđa se da će za deset do petnaest godina to biti najčešća bolest, daleko češća od kardiovaskularnih bolesti. Borba protiv raka je skupa i zahtjeva kompleksan pristup, mnogo više od toga da se jedna, pa makar i najbogatija zemlja svijeta, bori protiv nje, ili da se to prepusti samo ministarstvu zdravlja.
 
(thebosniatimes.ba/uredio:NSP)

U udžbenicima iz povijesti imunizacija se, uz čistu vodu, opisuje kao najmoćnije oružje u borbi protiv akutnih smrtonosnih bolesti iz naše prošlosti. Iz toga se izvlači logičan zaključak da moramo i dalje cijepiti djecu kako bismo spriječili povratak u ta grozna vremena…

U zadnjih nekoliko godina aktualna je rasprava o korisnosti ili nekorisnosti cijepljenja. Ponekad se uskuha, ponekad se povuče u pozadinu, ali duh je pušten iz boce i nema mu natrag. No, vratimo se točno dvadeset godina unatrag, kad je svijet – barem naizgled – bio posve drukčije mjesto. Kad sve što je danas vidljivo još nije bilo očigledno, a između ostalog i činjenica da je ono što smatramo ustrojem svijeta i njegovim temeljnim istinama tek koloplet mitova i (u većini slučajeva) neutemeljenih uvjerenja.

Proći će još barem deset godina, i više ratova, lažnih terorističkih napada, kemijskog trovanja atmosfere. dok se ljudima ne počnu paliti lampice u glavi. Negdje u to davno vrijeme, 1996. godine, Australac Greg Beattie je dospio na naslovnice kad je izveo svoje tijelo lokalne uprave pred Komisiju za ljudska prava zato što je njegovoj necijepljenoj djeci zabranilo odlazak u vrtić, ali je izgubio.

Ta borba dokumentirana je u njegovoj prvoj knjizi “Cijepljenje – dilema jednog roditelja”. Nastavak te knjige,”Samozavaravanje o temeljnoj vrijednosti cjepiva”, objavio je u veljači 2011. kao e-knjigu, a obje su dostupne na njegovoj web-stranici http://vaccinationdilemma.com.)

Ono što je shvatio tijekom tih zbivanja jest da u srži pitanja o cijepljenju stoji vjerovanje na kojem se temelji svaka rasprava, istraživanje ili procjena cijepljenja. Važnost tog vjerovanja nije dovoljno prepoznata, ali ono ne samo da je temelj cijepljenja nego je jedan od kamena temeljaca moderne medicine. Ako se pomakne zidovi hrama počinju se ljuljati, a vjernici priskaču kako bi učvrstili građevinu.

Dok kamen čvrsto stoji na mjestu nastavljamo oblikovati mišljenja, formulirati hipoteze, provoditi “istraživanja i preglede”, pa čak i graditi politiku na njemu. O kojem se vjerovanju radi i zašto je tako moćno?

Tog davnog listopada 1996., odmah nakon saslušanja pred Odborom za ljudska prava, jedan prijatelj ga je uzbuđeno nazvao kako bi mu rekao da će “Izvješće o zdravlju” Normana Swana na australskom Radio National ABC-u te noći emitirati posebnu emisiju o cijepljenju i da su obećali objaviti stavove obiju strana. “Tko je Norman Swan?” – upitao je. Sugovornika je zapanjila njegova neupućenost jer je dr. Norman Swan bio ugledni pedijatar, a i nagrađivani radijski komentator i producent.

Ili imunizacija ili daljnje patnje…

Emisija je započela je dramatično – svirala je crkvena glazba dok je voditeljica čitala imena s nadgrobnih ploča… “U spomen na Alice Ellen Oliviju koja je umrla 10. studenoga 1874. u dobi od 1 godine i 16 dana. I Fredrica Charlesa preminulog 14. studenog 1877. u dobi od 2 godine i 9 mjeseci. Voljenu djecu… Walter Charles, umro 19. listopada 1883. sa 7 mjeseci”, i tako dalje. Šetnja bilo kojim grobljem nijemi je podsjetnik na to koliko su često u prošlosti obitelji oplakivale svoje najmlađe.

Naravno, ovi stari nadgrobni spomenici, načeti zubom vremena, ne govore nam što je uzrokovalo smrt ove djece: šarlah, možda ospice, difterija, hripavac. Prije jednog stoljeća sve su to bile česte, često fatalne dječje bolesti. Tada se u emisiji ubacio autoritativni glas: “Ono što se promijenilo… bilo je uvođenje imunizacije. Imunizacija je spriječila daljnje patnje i spasila više života od bilo koje druge medicinske intervencije u ovom stoljeću, čak i od antibiotika.”

U našoj povijesti postojalo je vrijeme kada je prijetnja od akutnih bolesti bila golema i stalno prisutna. Gubitak djece i drugih članova obitelji od bolesti poput ospica ili hripavca bio je više pravilo nego iznimka. To je bilo davno, a gore navedeni primjeri znatno su stariji od sto godina. Stanje se popravilo, stope smrtnosti snizile su se i bolesti više nisu takva prijetnja.

Općenito se smatra da je za to zaslužno nekoliko utjecaja, ali najviše od svega uvođenje imunizacije (također zvane “cijepljenje”). U udžbenicima iz povijesti imunizacija se, uz čistu vodu, opisuje kao najmoćnije oružje u borbi protiv akutnih smrtonosnih bolesti iz naše prošlosti. Iz toga se izvlači logičan zaključak da moramo i dalje cijepiti djecu kako bismo spriječili povratak u ta vremena jer slika tih strašnih dana služi kao podsjetnik što će se u suprotnome zbiti.

Cjepivo je tu – i preobrazilo je svijet?

O uvjerenju da se cijepljenje pojavilo i preobrazilo naš svijet iz onoga u kojem je smrt od akutnih bolesti bila česta u svijet u kojem je ona rijetka ne raspravlja se često. To je uvjerenje koje leži u samoj biti svih mišljenja o cijepljenju i vjerojatno je jedno od najuniverzalnije prihvaćenih medicinskih vjerovanja našeg vremena.

Autoritativni glas, piše Beattieu u knjizi, u spomenutoj radijskoj emisiji pripadao je dr. Margaret Burgess, tada jednom od najuglednijih glasnogovornika o cijepljenju u Australiji, profesorici pedijatrije s dugim popisom titula, nagrada, članstava, objavljenih radova na području preventivne medicine i procjepljivanja. Ukratko, izuzetno kvalificirana za iznošenje tvrdnji u vezi s cjepivima.

Neovisno o tome, tvrdnja “ono što se promijenilo… bilo je uvođenje imunizacije” vjerojatno je najbolje prihvaćen aspekt današnje kolektivne vjere u imunizaciju. Možete pitati gotovo bilo koga zašto se broj umrlih od ospica ili hripavca drastično smanjio i čut ćete odgovor “cijepljenje” ili “imunizacija”. Kao i svi, i Beattie je bio odgojen na tom vjerovanju, kod kojeg postoji samo jedan problem: nije točno i potpuno je neutemeljeno, što se može vrlo lako demonstrirati.

Čuveni dijagrami Grega Beattieja

Pišući knjigu “Cijepljenje – dilema jednog roditelja”, Beattie je shvatio da to pogrešno vjerovanje više od bilo čega drugog oblikuje skoro sva mišljenja o cijepljenju te i te kako utječe na kolektivnu procjenu te prakse. Zbog toga mu se posebno posvetio i iznio dokaze, koji su svi dostupni u godišnjacima australske vlade i kod Ureda za statistiku. Na temelju tih podataka moguće je unijeti podatke o broju umrlih za svaku bolest na dijagram i strelicom označiti mjesto kada je uvedeno cijepljenje.

Podaci o broju umrlih u Australiji mogu se naći u tim godišnjacima još od 1907., a za neke je bolesti od australskog Ministarstva zdravstva dobio podatke koji sežu mnogo dalje u prošlost od 1907. Na njegovim dijagramima, brojke predstavljaju broj umrlih na 100.000 stanovnika u razdoblju od pet godina, s ooznačenim vremenom uvođenja cjepiva.

Dijagram za ospice pokazao je da se petogodišnja stopa smrtnosti stotinu godina prije uvođenja cjepiva kretala oko 170. U pet godina neposredno prije uvođenja cjepiva bila je – ispod jedan. To predstavlja smanjenje od 99,5 posto – prije nego što je stiglo cjepivo.

Preostalih manje od 1,0 posto jedini je dio smanjenja koji bi se mogao pripisati cjepivu jer ono jednostavno nije bilo tu za vrijeme prvih 99,5 posto. Drugo je pitanje koliko je cjepivo zaslužno za taj posljednji djelić, ali to je već druga tema.

Cjepivo protiv difterije uvedeno je “potkraj 1920-ih, u širu upotrebu ušlo je najranije krajem 1930-ih, a neki govore da je to bilo tek 1953. kad je odobreno DTP cjepivo”. U šezdeset godina koje su prethodile uvođenju cjepiva, piše Beattie, stopa smrtnosti smanjila se za više od 80 posto. Potom – hripavac: još jedno cjepivo koje je bilo postupno uvođeno od 1940-ih nadalje.

Njegova rutinska primjena kod male djece započela je 1953. nakon što je odobreno DTP cjepivo (cjepivo za difteriju, tetanus i pertussis; pertussis je medicinski naziv za hripavac). Dijagrami pokazuju da je od 1870-ih do 1953. (u razdoblju prije odobrenja DTP cjepiva) došlo je do smanjenja smrtnosti od gotovo 95% te skoro 90% do početka primjene ranijih cjepiva tijekom 1940-ih.

Cijepljenje uopće ne utječe na stope smrtnosti

Beattie je napravio i sljedeći eksperiment: napravio je dijagrame sa stopama smrtnosti dviju bolesti – ospica i šarlaha – od kojih se jednu “prevenira cijepljenjem”, a za drugu nema cjepiva. U 19. stoljeću imale su slične stope smrtnosti. Stopa smrtnosti šarlaha, kojeg nikada nije bilo moguće prevenirati cjepivom, padala je jednako djelotvorno kao i stopa smrtnosti od ospica i nije se vratila na ranije razine. Sličnu sliku daje usporedba trbušng tifusa s hripavcem, bolešću koja se prevenira cjepivima.

U slučaju da netko misli da bi ospice ili hripavac mogli skočiti do razina od prije sto godina da nismo izmislili cjepiva, druge dvije bolesti su tu da nas podsjete da to nije vjerojatno. Trbušni tifus i šarlah nekada su bili jednako velik problem kao druge dvije bolesti, zapravo, i veći.

Broj oboljelih od tih bolesti smanjio se pa su i one postale relativno beznačajne, i to bez cjepiva. Isti zaključak proizlazi iz podataka za tetanus, koji nije zarazan i gotovo se nikad ne javlja kod djece. Zaključak koji proizlazi iz svih službenih podataka jest da nije bilo primjetnog učinka uvođenja cjepiva na kretanje stopa smrtnosti. One su jednostavno cijelo vrijeme bile u postupnom padu.

Politiku zakonske prisile da se djeca cijepe prije se treba promatrati kao psihološki fenomen uvjetovanja, nego kao primjenu objektivnih rezultata znanosti. Kad je riječ o uvjerenjima, podaci jednostavno ne pomažu. To je i sam Beattie ustanovio kad je dijagrame i podatke predstavio na svom saslušanju pred Komisijom za ljudska prava. Članovi Komisije nisu pokazali zanimanje za njih, a sudski medicinski vještaci odbacili su ih kao nebitne i potpuno zanemarili.

Za razliku od čitatelja knjige “Cijepljenje – dilema jednog roditelja”, koji su ih primili s velikim zanimanjem pa su se brzo proširili svijetom. Zato se danas na internetu nalaze brojne lokacije na kojima su objavljeni izvorni dijagrami, zajedno s mnogima za druge zemlje.

‘Zašto ranije nisam vidio slične dijagrame?’

Otkud tako golema razlika u reakcijama? Reakcije javnosti moglo se podijeliti u dvije skupine. Prva i najčešća bila je je šok ili nevjerica, a pojavljivala se kod onih kojima je teško povjerovati u ono što vide. To je mnogima dobro poznat neugodan osjećaj kad se omiljeno uvjerenje raspada pred očima, što je danas sve češća pojava. Ljudi s takvom reakcijom često sumnjaju u brojke i tehniku izrade dijagrama. “Odakle, kažete, da potječu ti podaci? Zašto ranije nisam vidio slične dijagrame? Jeste li dvaput provjerili brojke?” To je savršeno normalna reakcija jer je u sve nas usađena duboka vjera u medicinu, a posebno u cijepljenje.

Nakon te reakcije ponekad slijedi tipična sljedeća reakcija: “To ništa ne dokazuje”. Ta reakcija odbacivanja je rjeđa i obično dolazi od ljudi koji su aktivno uključeni u marketing i promicanje upotrebe cjepiva. Ako ih se slučajno upita što žele reći tom reakcijom, ti ljudi obično tvrde da se ti podaci ne mogu koristiti za procjenjivanje djelotvornosti cjepiva. U tome su u pravu.

Svrha tih dijagrama, po Beattieju, nije bila pokušaj mjerenja djelotvornosti cjepiva već stavljanja stvari u ispravnu povijesnu perspektivu, jer se određena, ali iskrivljena povijesna perspektiva ionako često koristi kao jak argument za cijepljenje.

Perspektiva koja je u sladu sa stvarnim podacima jasno pokazuje da su cjepiva nebitno utjecala u široj slici i da su stigla prekasno da bi mogla dati bilo kakav bitan doprinos. Iz povijesne perspektive cjepiva su malo ili nimalo doprinijela smanjenju broja smrtnih slučajeva od svake od navedenih bolesti.

Stope smrtnosti bolesti za koje su razvijena cjepiva padale su značajno i konstantno od sredine 19. stoljeća, a veći dio tog pada dogodio se davno prije uvođenja cjepiva. Rutinska cijepljenja za neke bolesti nisu bila ni dostupna sve dok te bolesti nisu gotovo nestale, a stope smrtnosti svih bolesti bile su u značajnom padu prije cijepljenja i, budući da nema razloga za sumnju da bi se taj trend promijenio, nema razloga niti mali preostali dio pada smatrati zaslugom cjepiva, posebno zato što možemo vidjeti da su druge bolesti nastavile padati iako za njih ne postoje cjepiva. Povijesni dijagrami iz svih europskih zemalja, kao i iz SAD-a, to potvrđuju.

Kako se danas svi suprotstavljeni stavovi koriste za stvaranje sukoba u kojima više nitko nema namjeru čuti što govori ona suprotna strana, treba reći da se kod dovođenja u pitanje učinkovitosti cijepljenja ne kritizira zdravstvene radnike nego misaoni sustav na kojem se temelji kolektivno vjerovanje u cjepiva. Predani pojedinci došli su do brojnih važnih dostignuća u otkrivanju načina da čovječanstvu pomognu u smanjenju patnji, ali brojni su bili i slučajevi (puno manje razvikani) da medicina u nekim aspektima nije odigrala bitnu ulogu.

Ali to se općenito ne priznaje u tolikoj mjeri da bi javnost bila toga svjesna, a najočiglednije je u pogrešnom viđenju uloge cjepiva u povijesnom smanjenju broja umrlih. Možda je vrijeme da se prestanu papagajski ponavljati tvrdnje da su nas cjepiva spasila od bolesti i počne inzistirati na tome da sva buduća razmišljanja započinju priznavanjem činjenice da su cjepiva dala mali ili nikakav doprinos ogromnom povijesnom smanjenju broja umrlih.

Što god da je uzrokovalo smanjenje broja smrtnih slučajeva prije uvođenja cjepiva nastavilo je prilično ujednačeno djelovati i nakon njihovog uvođenja. Profesor Thomas McKeown u knjizi “Uloga medicine” tumači: “Iskustvo iz posljednja dva stoljeća pokazuje da su zarazne bolesti pale na mali dio svoje nekadašnje razine bez medicinskih intervencija, što upućuje na zaključak da bi i bez njihovog uvođenja nastavile padati, iako možda ne tako brzo u slučaju nekih bolesti.” Kao razloge za pad broja umrlih od tih bolesti većina povjesničara medicine navodi poboljšanje prehrane, higijene i sanitarnih uvjeta, pri čemu je najvažnija prehrana.

Presudno je poboljšanje općih životnih uvjeta

Vrlo utjecajno izvješće dr. Moisesa Behara, objavljeno u World Healthu, objašnjava: “U današnjim razvijenim zemljama smrtnost od tuberkuloze, ospica, hripavca, trbušnog tifusa, bolesti s dijarejom i mnogih drugih infekcija počela je padati davno prije nego što su identificirani odgovorni mikroorganizmi i prije nego što su otkrivene specifične mjere kontrole ili tretiranja. To smanjenje – koje je mnogo veće od bilo čega što je u međuvremenu postignuto upotrebom cjepiva i antimikrobnih lijekova – teklo je usporedno s poboljšanjem općih životnih uvjeta”.

U vezi s prehranom dr. Behar je rekao: “Oslabljen organizam daleko je manje otporan na napad mikroorganizama. Obične ospice ili proljeva – koje su bezopasne i kratkotrajne bolesti kod dobro ishranjene djece – obično su ozbiljne i često fatalne za kronično pothranjene. U vrijeme dok nisu postojala cjepiva gotovo svako dijete u svim zemljama oboljelo bi od ospica, ali u siromašnim zemljama bilo je tristo puta više smrtnih slučajeva nego u bogatijim.

Razlog nije to što je virus bio virulentniji, niti je bilo manje medicinskih usluga, nego to što u loše ishranjenim zajednicama mikroorganizmi napadaju domaćina koji je, zbog kronične pothranjenosti, manje sposoban oduprijeti se.” Izvješće završava sljedećim riječima: “Odgovarajuća prehrana zasad je najdjelotvornije ‘cjepivo’ protiv većine dijareičnih, respiratornih i drugih čestih infekcija.”
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Séralinijeva studija govori o do tri puta većoj smrtnosti tretiranih skupina uz veću brzinu – najsporniji dijelovi vežu se uz tzv. ‘transgenetsku ekspresiju’ i posljedice koje sežu na buduće naraštaje

Sprega GMO-a i Monsanta podebljana opasnim glifosatom godinama puni novinske stupce, a znanstvenici koji se usude drznuti u znanstvene studije i laboratorijska istraživanja na nezavisni način bivaju etiketirani i u potpunosti diskvalificirani.

Monsantov cilj ne bira sredstva

Iako optužbe za sukob interesa, sumnjivu granicu između lobiranja i mita te klijentelizam nisu ništa novo niti strano za korporativni biznis, Monsanto je poput naftnih i ratnih korporacija u znanstvene časopise i komisije infiltrirao vlastiti kadar.

Tako su do sada uspješno nadzirali objave znanstvenih članaka, kao i zataškavanje bilo kakvih ‘problematičnih’ informacija. Sjećamo se istraživanja koje su prenijeli gotovo svi mediji, a bila je riječ o generacijskim genetskim pogreškama uzrokovanim konzumacijom GMO-a.

Štakori su jeli genetski modificirani kukuruz sa ili bez kontroverznog herbicida ‘RoundUp’, a francusko istraživanje provođeno od strane CRIIGEN tima i znanstvenika Gilles-Erica Séralinija prilično je bučno ‘protutnjalo’ medijskom scenom, no na kraju je sve proglašeno ‘lošom znanošću’. ‘Food and Chemical Toxicology’ pod pritiskom Monsanta uklanja navedenu studiju, a odgovorni za to bio je urednik za biotehnološka pitanja magazina, inače bivši Monsantovac.

Diskvalifikacija i oduzimanje kredibiliteta

Ostali magazini izuzetno oštro su napali studije, a znanstvenom timu se osim kredibiliteta nastojao oduzeti i posao. Séralini je Monsantov argument o ranijoj istoj studiji bez istih rezultata proglasio ništavnim zbog prekratnog vremena provedbe (samo 90 dana), no nitko nije niti objavio njegov demantij i mišljenje.

Upravo suprotno, posve nesklono znanstvenoj zajednici su kao alat koristili novinarske tehnike diskvalifikacije bez obzira na znatne razlike između tri mjeseca i dvije godine provedbe studije.

Podsjetimo se, Séralinijeva studija govori o do tri puta većoj smrtnosti tretiranih skupina uz veću brzinu. Kako su rezultati bili hormonalni i spolno ovisni, rak kod muških i ženskih jedinki nije se razvijao na istim područjima. Ženske značajke bili su mliječni tumori i oštećenja hipofize dok su muški imali velike tumore, zatajenje jetre i nekrozu. Najsporniji dijelovi vežu se uz tzv. ‘transgenetsku ekspresiju’ i posljedice koje sežu na buduće naraštaje.

Sudski epilog na strani znanosti

Unatoč grubim medijskim člancima, istraživanje je prošlo kroz tri rigorozne znanstvene recenzije i zaključci su ostali netaknuti. Séralini je pak u tišini započeo s tužbama protiv klevete i prvo je tužio francusko glasilo ‘Marianne’ zbog ocjene kako je njegov tim ‘prevarantski’.

Tužbu je pravomoćno dobio prije mjesec dana. Marc Fallous je pak izgubio spor kao predsjednik Francuske biomolekularne komisije jer je krivotvorio potpise za ocjene Séralinijevog istraživanja.

CRIIGEN-ovo istraživanje zbog svega je ponovno publicirano uz znanstvene recenzije, a sljedeća velika pobjeda bit će isprika medija koji su blatili čitav znanstveni tim. Séralini je dokazao da je dogmatski um uz ‘podmazivanje’ mitom postao ključna prepreka čistoj znanosti i kritičkom umu kojeg ona predstavlja – a vodeće dogme današnjosti unatoč svoj sili dokaza bivaju održavane pod interesnom domenom.

Monsanto je izgubio suđenje, no i dalje imaju sve što im je potrebno – Séralini je pak nit vodilja kako se protiv toga boriti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)