Kambodža se pridružila skupini azijskih zemalja koje su odlučile vraćati natrag pošiljke plastičnog smeća koje su im poslale zapadne kompanije, javlja CNN

Dužnosnici te zemlje priopćili su u srijedu kako će Sjedinjenim Državama i Kanadi poslati natrag njihovih 1600 tona smeća.

“Kambodža nije kanta za smeće“

Neth Pheaktra, državni tajnik i glasnogovornik Ministarstva okoliša, izjavio je kako su u utorak u glavnoj jugozapadnoj luci Sihanoukville nađena 83 kontejnera plastičnog otpada. Bili su označeni kao “proizvodi koji se mogu reciklirati” te nisu imali oznaku da sadrže plastični otpad.

“Kambodža nije kanta za smeće u koju strane zemlje mogu bacati svoj otpad. Dodatno, vlada se oštro protivi svakom pokušaju uvoza plastičnog otpada i maziva za recikliranje”, rekao je Pheaktra.

Ovo je samo posljednji u nizu incidenata u globalnoj krizi rješavanja smeća, pri kojoj se iz zapadnih zemalja pokušava u jugoistočnu Aziju poslati elektronički otpad i plastika.

Azija se bori za čišći okoliš

Kina je 2018., u sklopu inicijative za čišći okoliš, zabranila uvoz plastičnog otpada, nakon čega su svjetski opskrbni lanci usmjerili svoj otpad prema Maleziji ili Filipinima.

U svibnju ove godine Malezija je vratila 450 tona plastičnog otpada u Veliku Britaniju, Kanadu, SAD, Japan i Nizozemsku.

(index.hr)

Filipini Predsjednik Rodrigo Duterte naredio je da se kontejneri puni smeća za reciklažu iz Kanade pošalju natrag

“Beskompromisni” čelnik zaprijetio je da će kontejnere smeća ostaviti u kanadskim vodama ako ih Ottawa odbije prihvatiti nazad, rekao je glasnogovornik.

Govoreći za novinare u srijedu, Salvador Panelo je izjavio kako je Duterteu “uznemiren” zbog “pretjeranog kašnjenja” Kanade u preuzimanju otpada, nakon što su propustili dogovoreni rok od 15. svibnja.

Filipinska vlada sada traži privatnu kompaniju koja će isporučiti nazad kanadsko smeće, a Manila će pokriti troškove prijevoza.

“Očigledno je da Kanada ne shvaća ovaj problem niti našu zemlju ozbiljno”, rekao je Panelo, prije nego što je optužio Kanadu da vrijeđa Filipince tretirajući svoju njihovu zemlju kao odlagalište otpada.

Glasnogovornik je dodao da ako Kanada ne uzme otpad natrag, on će biti bačen unutar njihovih teritorijalnih voda ili 12 nautičkih milja od kanadske obale.

“Filipini su neovisna suverena nacija i ne smiju se tretirati kao smeće od strane drugih naroda. Nadamo se da će ova poruka odzvanjati u glavama drugih zemljama svijeta“ – zaključio je Panelo.

Manila je od 2016. godine diplomatski lobirala da se smeće počne vraćati u Kanadu.

Izvozila ga je iz Kanade privatna tvrtka u Filipine između 2013. i 2014. godine.

Pošiljka od 69 kontejnera bila je navedena da sadrži plastiku namijenjenu recikliranju, međutim, nakon isporuke je utvrđeno da pošiljka sadrži razne vrste smeća, uključujući novine, vodu boce i pelene.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Indija je slijedila vodeću ulogu Kine i zabranila uvoz čvrstog plastičnog otpada u nastojanju da se uhvati u koštac sa vlastitom ekološkom krizom – no taj je korak još više pridonio sve većoj globalnoj krizi recikliranja i plastike

Prije godinu dana, kineska vlada je provela svoju politiku „Nacionalnog mača“, koja je zaustavila masovni protok plastičnog otpada koji se može reciklirati iz zapadnih zemalja.

Uvoz plastike u Kinu pao je za 99 posto otkako je novo uvozno ograničenje nedavno stupilo na snagu.

Do kineske zabrane, SAD, Velika Britanija, Njemačka i Japan bile su među najvećim izvoznicima plastičnog otpada u Kinu.

Nova pravila prisilila su ih da potraže neko drugo mjesto gdje će pohraniti svoj plastični otpad za recikliranje. Izvoz Velike Britanije u Maleziju gotovo se utrostručio, dok je izvoz u Tajland sada 50 puta veći. SAD je najveći izvoznik plastike u Maleziju, u razdoblju od siječnja do srpnja 2018. izvezeno je 195.444 tone u tu zemlju.

Međutim, kineske i indijske zabrane pokazale su da je izvoz plastičnog otpada neodrživ – a Tajland i Malezija također su najavile zabrane, ne želeći nastaviti biti odlagalište za svjetski plastični otpad.

Dok je kratkoročno rješenje problema za zapadne zemlje bilo pronalaženje alternativnih tržišta, dugoročno rješenje, prema riječima britanskog tajnika za okoliš Michaela Govea, jest “zaustaviti izvoz našeg smeća”.

Sadašnji razvoj na području zbrinjavanja plastičnog otpada vjerojatno će ujediniti neke zemlje, vjeruje Yoichi Shimatsu, ekološki novinar i bivši predavač na Sveučilištu Tsinghua u Kini. Plastični otpad ima ogroman negativan učinak na ljudsko zdravlje, upozorio je.

“Spojevi bazirani na organskom ugljiku … djeluju kao hormonski disruptori (ometaju rad hormona u tijelu), koji posebno ometaju endokrini sustav i ženske reproduktivne organe, ostavljajući komplicirane poremećaje i urođene mane” – objasnio je i nadodao, da pravilno zbrinjavanje plastičnog otpada zahtijeva skupu obradu tehnologija koja uključuje spaljivanje uz pomoć plazme.

To bi povećalo trošak odlaganja plastike, koja se trenutno jednostavno izvozi negdje drugdje. Međutim, kako sve veći broj zemalja zabranjuje uvoz plastičnog otpada, razvijeni svijet bi mogao ostati bez alternative, osim ako se pozabavi time kod kuće. No, postoje i drugi aspekti ovog problema.

Korištenje zemalja u razvoju kao deponija za otpad Zapadnih zemalja je “nemoralno, neetično i nepravedno”, izjavila je aktivistica za zaštitu okoliša dr. Vandana Shiva za RT.

“Nikada nije bilo toliko plastike uvedene u gospodarstvo. Posvuda smo imali lokalne i svježe proizvode. Plastika i ekonomija fosilnih goriva koja je to poduprla bila je samo malobrojna industrija koja je imala korist od toga – a onda je do danas sve počelo ovisiti o plastici i kulturi bacanja smeća” – rekla je Shiva.

U SAD-u, Nacionalna udruga za otpad i recikliranje (NWRA) nedavno je zatražila od predsjednika Donalda Trumpa da ukine sankcije Kini u sklopu trgovinskih razgovora s kineskom vladom, odbijajući ono što su nazvali “nerealnim ograničenjima na uvoz reciklirajućih materijala” i rekavši da bi zabrana mogla dovesti do gubitka tisuća radnih mjesta.

Dok zapadnjaci poslušno odvajaju svoje papire i plastiku, vjerujući da će se ispravno reciklirati u dalekim zemljama, to često nije slučaj.

Istraživanje organizacije Greenpeace prošle godine je otkrilo da se veći dio otpada koji se šalje u Maleziju na recikliranje uopće ne reciklira, već se spaljuje (dodajući onečišćenje u zrak) ili se jednostavno baca. Zemlje u koje Zapad šalje svoj otpad, otpadne vode su tako preplavljene tim istim otpadom, da su dovele do javnih i ekoloških kriza za koje se malo čuje u svijetu.

“Sustav međunarodne trgovine otpadom je slomljen i temelji se na lažnim pretpostavkama o tome što se doista događa sa otpadom” – kazao je Heng Kiah Chun, član Greenpeacea.

Recikliranje može biti dobro i unosno – ako sustavi rade – ali pravi problem, kažu stručnjaci, je prekomjerna proizvodnja plastike općenito. Vlade diljem svijeta doista su se odlučile na smanjenje proizvodnje nepotrebne plastike.

Osim što zabranjuje uvoz plastičnog otpada, Indija je postavila cilj da postupno ukine plastiku za jednokratnu uporabu do 2022. godine.

EU se dogovorila da zabrani neke plastične proizvode za jednokratnu uporabu, uključujući jednokratne plastične tanjure, pribor za jelo, slamke, plastične pupoljke i mješalice za piće, u pokušaju borbe protiv onečišćenja mora.

Nevjerojatnih 60 posto od 25,8 milijuna metričkih tona plastičnog otpada proizvedenog u EU-u svake godine dolazi iz područja ambalaže, od kojih se većina na kraju izvozi kako bi se “reciklirala” negdje u Aziji.

No mali koraci u tom smjeru nisu dovoljni, tvrde zagovornici kampanje. Plastika je samo “jedan od simptoma ekološke krize” koja ide ruku pod ruku s činjenicom da su lokalni i održivi sustavi hrane “uništeni”.

Naposljetku, plastika bi mogla postati doslovno problem za sve ljude na zemlji, iako je nekoć bila priznata kao znanstveno otkriće.

Plastika sve više izgleda kao jedno od onih znanstvenih čuda iz poslijeratnih godina kao što je nuklearna energija, s negativnom stranom mnogo lošijom od bilo koje koristi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zemlje diljem svijeta su počele snositi posljedice zbog nakupljanja otpada, nakon što je Kina ove godine prestala uvoziti smeće koje se može reciklirati

Japan je postao najnovija zemlja, iza Amerike, koju je ozbiljno opteretila industrija recikliranja.

Kineska zabrana uvoza odnosi se na 24 vrste čvrstih otpadnih materijala, kao što su boce gaziranih pića, mješoviti papir, reciklirani čelik i novinski papir, utjecalo je na lanac recikliranja širom svijeta.

Japan, koji je prošle godine izvezao oko polovice svojih 1,5 milijuna tona plastičnog otpada, sada ga gomila sve više i guši se u vlastitom smeću, a mnoge lokalne vlasti nastoje se nositi sa problemom.

Oko četvrtina od 102 jedinica lokalne samouprave počela su prekomjerno nakupljanje plastičnog otpada, koji u nekim slučajevima prelazi sanitarne norme, pokazali su podaci Ministarstva zaštite okoliša ovaj tjedan.

Najmanje 34 općina istaknula je da ne uspijevaju pronaći nova odredišta za vanjsko zbrinjavanje svoje plastike nakon što su domaći troškovi obrade otpada porasli višestruko.

Kina je odbila prihvatiti daljnji uvoz smeća što nadilazi japansku reciklažnu industriju, s 34,9 posto tvrtki u Japanu trenutno je ograničeno ili razmatraju ograničavanje količine plastičnih masa koje mogu prihvatiti.

Kako bi se riješio problem, japansko ministarstvo priopćilo je kako će proširiti domaće kapacitete za obradu plastičnog otpada. Vlada također želi uvesti mjere za sprečavanje ilegalnog skladištenja i proširenje uporabe bioplastike, koja je biorazgradiva.

Sličan problem prijavljen je ovog vikenda u Velikoj Britaniji, koja je prošle godine izvezla oko dvije trećine otpada za recikliranje.

Udruga lokalnih vlada (LGA) okrivila je kinesku zabranu za promjenu metoda recikliranja koje prisiljavaju lokalne vlasti da dodaju dodatnih 500.000 funti godišnje u cijenu recikliranja otpada.

“Jasno je da zabrana uvoza otpada u Kinu, koju bi uskoro mogle provesti druge zemlje, mogla imati značajan utjecaj na sposobnost vijeća da se pobrine za otpad” – rekao je Martin Tett, glasnogovornik okoliša za LGA.

Kina, koja je tijekom posljednjih 25 godina primala oko 45 posto svjetskog kumulativnog plastičnog uvoza, bez sumnje je imala ogroman utjecaj na globalni sustav recikliranja.

Dok su mnoge kineske tvrtke preselile svoje operacije u Maleziju, ova azijska zemlja nema kapacitet da bi zamjenila Kinu i ovog tjedna je nametnula tromjesečnu zabranu uvoza otpada.

Mi “ćemo učiniti sve kako bi osigurali da Malezija ne bude plastična smeća razvijenih zemalja” – rekao je ministar znanosti, tehnologije i zaštite okoliša i klimatskih promjena Yeo Bee Yin.

Vijetnam, koji je jednom pozdravljao inozemne pošiljke smeća, također se sada teško nosi sa recikliranim materijalima, te je nametnuo privremenu zabranu uvoza između lipnja i listopada.

Tajland, druga svjetska destinacija plastičnih proizvoda, navodno će zabraniti uvoz do 2021. godine. Zatvaranje azijskih zemalja za uvoz plastičnog otpada također će utjecati na SAD, koji je u prvih šest mjeseci ove godine izvozio otpad za recikliranje u Tajland, Maleziju i Vijetnam.

NoviSvjetskiPoredak.com

Godinama je Tihi ocean nadahnjivao skladatelje, slikare i pisce koji su stvarali remek-djela koja su hvalila njegovu ljepotu

Nažalost, to je sada samo dio prošlosti. Tihi ocean je sada jedno veliko ogromano odlagalište smeća koje pokriva 600.000 kvadratnih milja, i to zahvaljujući svim vrstama otpada – uključujući boce, užad, plastične vrećice, ribarske mreže i plutače.

Istraživanja objavljena u znanstvenim izvješćima nazivaju ga “Great Pacific Garbage Patch” (GPGP) i to područje je dvostruko veće od Teksasa, i tri puta veće od Francuske.

Najgori dio je da to područje na kojem se nalazi otpad ne pokazuje znakove smanjenja.

Ekolozi su pokazali svoju zabrinutost nakon što su istraživači organizacije “The Ocean Cleanup Foundation” istraživali gomilanje otpadaka između Kalifornije i Havaja. Komadi od plastike koje su vidjeli zalijepljene zajedno imali su preko metar u promjeru.

Boyan Slat, osnivač organizacije “Ocean Cleanup”, opisao je situaciju kao “vremensku bombu”, jer će se tona smeća raspasti u mikro-plastiku tijekom sljedećih nekoliko desetljeća “ako ništa ne poduzmemo”.

Količina otpada gotovo je udvostručena i ima najmanje 79.000 tona plastike. Taj je broj, prema znanstvenim izvješćima, četiri do 16 puta veći nego što je otkriveno godinu dana prije.

Godinu dana nakon što je izašao prvi skup nalaza, istraživači su proveli ekspediciju sa više brodova i prikupili 1,2 milijuna uzoraka vode iz istog područja. Koristili su velike mreže kako bi pribavili ostatke otpada i snimili mnogo zračnih fotografija kako bi proučili GPGP.

Dr. Julia Reisser, glavni znanstvenik ekspedicije, izrazila je iznenađenje nad ogromnim količinama plastike koju su vidjeli. Nažalost, podaci pokazuju da se ovi masivni zagađivači iz oceana neće uskoro smanjiti.

U izvješću se navodi da prema povijesnim podacima iz površinskih mrežnih točaka, razine plastičnog onečišćenja rastu “eksponencijalno unutar GPGP-a”. Stopa po kojoj se plastična masa nagomilava brzinu kojom čuvari oceanograf. Da bi se stvari pogoršale, razina plastičnog onečišćenja raste brže u odnosu na okolnu vodu.

Oceanograf Laurent Lebreton, glavni autor studije, je priznao da su rezultati istraživanja depresivni, te se pita kako su zagađivači – uključujući i WC daske – pronašli put u ocean.

Dodaje da otpad također može prenijeti invazivne organizme preko oceanskih bazena. Zagađivanje vode zaista je uznemirujuće za ljude, ali je još uznemirujuće za morski život.

Kako možemo djelovati sada, prije nego što bude prekasno?

Trebamo oceane, a morski život je njihovo sklonište. Sada kada onečišćenje predstavlja veliku prijetnju tim prirodnim resursima, vrijeme je da napravimo potez da ih spasimo, korak po korak. Može potrajati i nekoliko godina, čak i desetljeća, ali moramo početi sada, dok još imamo vremena.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kineski carinski službenici zabranili su uvoz 469 tona krutog otpada iz SAD-a, čiji je uvoz nedavno zabranjen i poslali smeće natrag u Ameriku, izvijestila je tiskovna agencija Xinhua

Inspektorima u Hangzhou, glavnom gradu istočne provincije Zhejiang, pronašli su otpad koji se sastojao od otpadnog papira pomiješanog s otpadnim metalnim dijelovima i korištenim bocama za piće, navodi agencija. Isporuke čvrstog otpada su zabranjene od strane Pekinga.

Carinske vlasti zahtijevale su da se smeće vrati u Ameriku što je prije moguće.

Krajem 2017. Kina je zabranila uvoz 24 vrste krutog otpada u zemlju u sklopu borbe protiv onečišćenja okoliša.

Prije je Kina bila globalni uvoznik smeća, uključujući i Sjedinjene Države, koje su bile jedan od najvećih dobavljača.

Kina je već dugo godina najveća zemlja za reciklažu smeća u svijetu koja obrađuje više od 50 posto globalnog izvoza otpadnog plastičnog materijala, papira i metala u 2016. godini.

Te godine su Sjedinjene Države platile Kini 5,2 milijarde dolara za recikliranje 16 milijuna tona otpada.

“Velike količine prljavog otpada ili čak opasnog otpada miješa se sa krutim otpadom koji se može koristiti kao sirovine”, izjavio je Peking, objašnjavajući svoju odluku Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. “Zagađenje okoliša u Kini je sada ozbiljno.”

Kada je kinesko gospodarstvo bilo slabije nego danas, bilo je jeftinije da zemlja s niskim troškovima rada reciklira materijale. Međutim, kako je gospodarstvo raslo, obrada smeća postala je sve manje i manje profitabilna osim što je došlo do velikog zagađenja.

Izvješća koja su došla u javnost govore da nakon zabrane uvoza otpada, razvijene zemlje posebice SAD, imaju probleme sa uklanjanjem smeća.

Steve Frank iz kompanije Pioneer Recycling u Portlandu, Oregon, izjavio je za NPR da “ostatak svijeta ne može nadoknaditi tu prazninu (koju je napravila Kina)”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Besmisleno je pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivom poput plastike”

Prošle veljače u Amsterdamu je pokrenut “prvi supermarket bez plastike”.

Kupci koji idu u ulicu Jan Pieter Heijestraatovoj u sumpermarkete Ekoplaze, nizozemskog lanca supermarketa, sada mogu birati između više od 700 proizvoda bez plastike, kao što su žitarice, čokolada, mliječni proizvodi, svježe voće, meso, riža, umaci, grickalice, povrće i jogurt.

Sve su namirnice u supermarketu pakirane u kompozitni materijal ili karton, staklo i metal umjesto plastike.

U priopćenju je izvršni direktor Ekoplaze Erik Does rekao: “Trgovačke ulice u kojima se ne koristi plastični materijal su važan korak ka svjetlijoj budućnosti za hranu i piće, a pogotovo za biosferu”.

On je dodao: „Znamo da je našim kupcima već dosta proizvoda koji su pakirani u guste slojeve plastične ambalaže.”

Ekoplaza ima 74 trgovine diljem Nizozemske. Lanac supermarketa također planira pokrenuti slične projekte u svim svojim podružnicama do kraja 2018. godine.

Sian Sutherland, suosnivačica “Plastičnog Planeta”, organizacije za zaštitu okoliša koja stoji iza ovog projekta, izrazila je nadu da će ih i drugi trgovci hranom uskoro slijediti. Sutherland smatra da je besmisleno pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivo kao plastika”.

Nastavila je s time da će najveći europski supermarketi imati koristi ako budu slijedili korake supermarketa Ekoplaze, jer uvođenje ovakvih projektata uvelike smanjuje plastični otpad.

Masivni plastični otisci čovječanstva mogu se pratiti na sva područja širom svijeta, kao što su naši oceani i “u želucima i šupljinama morskih ptica, kornjača, pa čak i malenih planktona”.

Prema nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, od pedesetih godina prošlog stoljeća proizvedeno je, distribuirano i baćeno više od 8,3 milijarde tona plastike.

Najmanje 6,3 milijarde tona plastike može se kategorizirati kao otpad. Međutim, samo je devet posto tog iznosa reciklirano, a 12 posto je spaljeno.

Ostatak koji čini barem 79 posto plastičnog otpada skuplja se na odlagalištima ili zagađuje okoliš.

Jenna Jambeck, koautorica studije i izvanredni profesor inženjeringa na Sveučilištu u Georgiji, komentirala je da budući da najveći dio plastike “nije biorazgradiv u bilo kojem smislu”, plastični otpad kojeg proizvodimo može ostati u prirodi najmanje stotinama ili čak tisućama godina.

Upozorila je da njihovi izračuni naglašavaju potrebu da ponovno razmotrimo “materijale koje koristimo i našu praksu upravljanja otpadom”.

Roland Geyer, glavni autor studije i industrijski ekolog sa Kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara, dodao je kako treba uspostaviti neposredne mjere za zaustavljanje plastičnog otpada koji se redovito proizvodi.

Ali čini se da sve više trgovaca i vlada pokreće svoj udio kako bi se smanjilo plastično onečišćenje.

Tajvanska Agencija za zaštitu okoliša predložila je hrabri 12-godišnji vremenski rok za iskorjenjivanje četiri vrste jednokratnih plastičnih masa do 2030. Jednom kada se uspješno uvede, može eliminirati potrebu za jednokratnim posuđem, slamkama za piće, vrećicama za kupovinu i čašama za piće.

U Čileu je prodaja plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu zabranjena u 102 obalna sela i gradova.

U međuvremenu, Kenija je uvela zakon koji će kažnjavati zatvorskom kaznom sve one koji izrađuju, prodaju ili nose plastične vrećice.

U Škotskoj je bilo planova da se zabrani proizvodnja i prodaja nekih plastičnih proizvoda, zajedno sa plastičnim slamkama.

Ako vlade i trgovci širom svijeta budu odradili svoj dio, moguće je da se plastično zagađenje svede na najmanju moguću mjeru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Usred straha od potencijalno razarajućeg trgovinskog rata između SAD-a i Kine, Washington je pozvao Peking da ne provede zabranu uvoza američkog smeća i materijala koji se može reciklirati, a koju je azijski gigant zaprijetio da će nametnuti prošlog srpnja

U nastojanju da se bori sa “protuzakonitim priljevom stranog smeća” u Kinu, prošlog je mjeseca kinesko je Ministarstvo zaštite okoliša obavijestilo Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) da planira zabraniti uvoz 24 vrste čvrstih otpadnih materijala, kao što su boce gaziranih pića, mješoviti papir, reciklirani čelik i novinski papir.

Unatoč prijetnjama za provedbu zabrane do kraja godine, dokument navodi da „predloženi datum usvajanja” tek „treba utvrditi.”

Zabrinuti zbog masivnog utjecaja koji bi zabrana mogla imati na američko gospodarstvo, američki trgovinski predstavnik u petak je pozvao Kinu da preispita svoju odluku.

“Tražimo da Kina odmah zaustavi provedbu i revidira ove mjere na način koji je u skladu s postojećim međunarodnim standardima za trgovinu otpadnim materijalima koji pružaju globalni okvir za transparentnu i ekološki prihvatljivu trgovinu recikliranim robama” – izjavio je glasnogovornik američke vlade na Vijeću WTO-a sjednice Trgovine robom u Ženevi.

“Kineska uvozna ograničenja na recikliranu robu uzrokovala su temeljne prekide u globalnim opskrbnim lancima materijalnih otpadaka, usmjeravajući ih dalje od produktivne ponovne upotrebe prema sve većem odlaganju” – istaknuo je trgovinski zastupnik Reuters.

Zahtjev Washingtona došao je dan nakon što je predsjednik Donald Trump naredio Američkom trgovinskom predstavniku (USTR) da povisi tarife na najmanje 50 milijardi dolara kineskog izvoza u Ameriku.

Iako je Trump dao 15 dana da USTR-u predloži popis kineskih proizvoda koji će biti ciljani, Kinesko ministarstvo trgovine je već zaprijetilo da će poduzeti pravne akcije protiv SAD-a putem WTO-a. Zemlja također razmišlja o 128 američkih proizvoda kojima bi nametnuli oštre uvozne tarife.

Kinesko ministarstvo vanjskih poslova također je poslalo jasnu poruku da ima sve potrebne načine da se uključi u trgovinski rat sa SAD-om, ali je pozvalo Washington na preispitivanje agresivne ekonomske politike. Peking je upozorio da će “američki potrošači i poduzeća snositi najveći teret” trgovinskog rata s Kinom.

#Kina je daleko najveći uvoznik američkog smeća. Zabrana uvoza američkog otpada imat će katastrofalni utjecaj na američko tržište rada i potaknut će troškove gospodarenja otpadom. Prema institutu US Institute of Recycling Industries (ISRI), samo 2016. godine američki izvoz otpada u Kinu iznosio je 5,6 milijardi dolara, a industriji je osigurala 155.000 radnih mjesta.

Dok se kineski predstavnik na sastanku održanom u petak u Ženevi složio da Pekingu prikaže zabrinutosti Sjedinjenih Američkih Država, izaslanik je i dalje istaknuo kako su, u konačnici, pojedine zemlje odgovorne za vlastiti otpad.

Ako azijski gigant zatvori svoje tržište za gospodarenje otpadom, centri za recikliranje širom SAD-a bit će suočeni s teškim izborom.

Najvjerodostojnija opcija bila bi preusmjeriti tokove američkog smeća u zemlje trećeg svijeta, npr. Afriku i njih zatrpati sa svojim otpadom, no oni možda nemaju objekte za sigurno recikliranje.

To bi izazvalo zabrinutost zbog mogućeg onečišćenja okoliša, istaknuo je predstavnik EU na sastanku WTO-a.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ipak, iako bi ti razlozi teoretski mogli biti mogući, Global Research je nedavno istaknuo da je Zemlja vjerojatno najveći deponij smeća u svemiru

Koncept vanzemaljca s udaljenog planeta koji napada Zemlju je u središtu mnogih filmova znanstvene fantastike.

A tu su i mnogi ljudi koji čvrsto vjeruju u vanzemaljce i njihovu želju za preuzimanjem naše lijepe planete.

Na primjer, postoji mnogo razloga za invaziju vanzemaljaca, uključujući i potrebu da stave svoje ruke na nešto što bi im samo naš planet mogao pružiti, želja da dominiraju nama i da od nas naprave robove, potreba za novim domom i tako dalje.

Ipak, iako bi ti razlozi teoretski mogli biti mogući, Global Research je nedavno istaknuo da je Zemlja vjerojatno najveći deponij smeća u svemiru, stranci bi morali biti pod teškim pritiskom da izvrše invaziju na naš planet.

Bilo bi pogrešno razmišljati o smeću koje odlažemo u prirodu samo u smislu plastike koja završava u oceanu ili o industrijskom dimu koji se kotrlja nebom.

Global Research je izvijestio da ljudi sustavno odlažu svoje smeće u svaki kvadratić našeg planeta i njegove atmosfere.

Onečišćenje atmosfere: Uz ugljični dioksid, metan i dušikov oksid koje naša vozila i tvornice ispuštaju u zrak, također rutinski ispuštamo mlazno gorivo iz komercijalnih i vojnih zrakoplova. Zračne luke također svakodnevno ispuštaju stotine tona toksina u atmosferu.

Zatim se tu nalaze i čestice aerosola i drugih teških onečišćujućih tvari koje se oslobađaju u zrak od strane sintetičkih automobilskih guma i trošenja dijelova vozila.

Iako je mnogo pažnje usmjereno na emisije plinova vozila, istraživanje iz Rusije pokazalo je da su emisije gumene prašine automobilskih guma bile šest do sedam puta veće od zagađenja česticama iz ispušnih plinova.

Smeće u našim oceanim: Dok su mnogi od nas svjesni da je to problem, Global Research je napomenuo da vrlo malo ljudi je svjesno golemog opsega ove krize ili realne nemogućnosti čišćenja tog onečišćavača.

Istraživanje provedeno između 2007. i 2013. godine procijenilo je da je najmanje 5,25 trilijuna čestica čija je težina preko 268.000 tona izbačeno u oceane širom svijeta. Naravno, problem je sada znatno gori. Izvješće Ujedinjenih naroda (UN) utvrdilo je da je sve ovo smeće naštetilo više od 800 vrsta i koštalo nas milijune dolara.

Zatim su tu prisutne ogromne količine radioaktivnih tvari koje su bile ispuštene u Tihi ocean nakon nuklearne katastrofe u Fukushimi u Japanu 2011. godine.

Ne spominjujući poljoprivredni otpad, fosilna goriva i ostali otpad koji se također bacaju u ocean, ili 70 komada “još uvijek funkcionalnog” nuklearnog oružja koje leži na dnu oceana kao posljedica ratnih i podmorskih nesreća.

Zagađenje podzemnih voda i vodenih putova: Zemljine močvare, rijeke, jezera i potočići dugo su bili odlagalište kemijskih otrova, teških metala, pa čak i domaćeg kućnog otpada. Mnoga od tih područja su toliko zagađena da više ne mogu podupirati život.

Global Research je izvijestio:

“Osim toga, Zemljine zalihe podzemnih voda (koje se nalaze u mnogim podzemnim bazenima) također se progresivno kontaminiraju benzinom, uljem i kemikalijama iz neispravnih automobilskih spremnika; bakterijama, virusima i kemikalijama za kućanstvo iz neispravnih septičkih sustava; opasni otpad iz napuštenih i nekontroliranih odlagališta otpada (kojih je samo 20.000 u SAD-u); curenja iz odlagališta akumulatora, boje i sredstava za čišćenje kućanstva; pesticidi, herbicidi i drugi otrovi koji se koriste na farmama i kućnim vrtovima.”

Osim toga, podzemne vode su kontaminirane radioaktivnim otpadom iz nuklearnih ispitivanja 1950-ih godina. Hidrauličko frakiranje u potrazi za plinom u škriljevcima koristi oko 750 kemikalija, od kojih su neke iznimno toksične i dodatno ugrožavaju podzemnu vodu.

Postoji mnogo drugih načina na koji se naš prekrasni planet uništava, uključujući onečišćenje tla, antibiotski otpad i ono što Global Research podrazumijeva kao “obične smeće”.

Sve u svemu, vanzemaljci će vjerojatno doći na Zemlju samo kao apsolutno posljednje utočište.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U današnje vrijeme otrovna mikroplastika je posvuda. Njihove žrtve su morske ptice, vodeni sisavci i fauna

Sada su također tri od svake četiri mesopelagične ribe uhvaćene na sjeverozapadnom Atlantiku pune ove mikroplastike, upozorio Science Daily.

73 posto onečišćenja jedna je od najviših razina u svijetu. Jedinstveno ponašanje kod hranjenja mesopelagične ribe može transportirati površinsku mikroplastiku u dublje razine morskog ekosustava.

Štoviše, mesopelagične ribe služe kao plijen drugim ribama koje na kraju lanca uhvate i konzumiraju ljudi. S obzirom na dugovječnost mikroplastike, njihovi povezani toksini će vrlo dugo zagađivati naš prehrambeni lanac.

“Visoka stopa gutanja mikroplastike od strane mesopelagične ribe koju smo promatrali ima značajne posljedice za zdravlje morskih ekosustava i općenito biogeokemijski ciklus u prirodi” – rekla je Alina Wieczorek, istraživačica Nacionalnog sveučilišta Irske u Galwayu (NUIG.).

Kao što njihovo ime govori, mikroplastika su sićušni fragmenti plastičnih zagađivača koji su nastali u oceanu tijekom desetljeća. Ako ih konzumiraju morski organizmi, oni mogu uzrokovati upalu, gubitak težine i spriječiti pravilno hranjenje.

Njihovi negativni učinci nisu samo ograničeni na životinje koje ih jedu. Mikroplastika se mogu kombinirati sa kemijskim onečišćivačima u vodi. Kada kontaminiranu životinju pojede grabežljivac, toksini će se nakupiti u tijelu dotičnog.

Potonja neizravna metoda kontaminacije odnosi se na mezopelagične ribe koje jedu dupini, morske ptice, foke, sabljarke, tune i druge životinje.

Mesopelagična riba prenosi površinska onečišćenja u veće dubine oceana

Mesopelagična riba se obično kreće na dubinama od 200 do 1000 metara ispod površine mora. Kad noć padne, kreću na površinu kako bi se hranile prije nego što se vrate u dublje vode do zore.

Njihova dnevna vertikalna kretanja daju im veliku ulogu u biogeokemijskom ciklusu, prenoseći kemikalije iz životno bogate biotičke površine do abiotskih dijelova velikih dubina. Obično su ove kemikalije ugljik i druge hranjive tvari.

Ali s obzirom da konzumiraju i mikroplastiku, mezopelagična riba završava kontaminiranjem grabežljivaca dubokog mora koji ih jedu sa njihovim ostacima.

Wieczorek i njezin istraživački tim proširili su informacija o utjecaju mikroplastike na mesopelagičnu ribu. Odabrali su vir (kovitlac) blizu obale Newfoundlanda zbog svoje udaljenosti.

“Te ribe žive na udaljenom području, tako da teoretski trebaju biti prilično izolirane od ljudskog utjecaja, kao što je mikroplastika. Međutim, kako redovito migriraju na površinu, mislili smo da oni tamo jedu tu mikroplastiku” – izvijestila je Wieczorek.

Mesopelagičke ribe su uhvaćene na različitim dubinama i poslane u laboratorij za proučavanje. Poseban filtar zraka je korišten za filtriranje plastičnih vlakana u zraku u laboratorijskom okruženju.

“Zabilježili smo jednu od najviših koncentracija mikroplastike među ribljim vrstama diljem svijeta” – navodi Wieczorek u izvješću. “Posebno smo pronašli visoku razinu plastičnih vlakana poput onih koji se koriste u tekstilima.”

Visoka razina mikroplastičnih vlakana je velika opasnost za okoliš i prirodu. Prethodna istraživanja otkrila su njihovu prisutnost, ali istraživači su ih smatrali tek laboratorijskom kontaminacijom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com