Tijekom zračnih napada, NATO je bacio “između 10 i 15 tona osiromašenog urana koji je izazvao veliku ekološku katastrofu” i potaknuo Srbe da tuže NATO zbog njihovih akcija

Premda mnogi ljudi u Srbiji imaju “loše” uspomene na NATO bombardiranje svoje zemlje iz 1999. godine, zapravo je učinjeno upravo ono kako bi ih zaštitili od vlastite vlade, rekao je u Beogradu glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg, prenosi RT.

Stoltenberg je odgovarao na pitanja o bombardiranju i o NATO agresiji protiv vlade bivšeg srbijanskog predsjednika Slobodana Milosevića, tijekom sastanka sa studentima beogradskog sveučilišta.

“Naglasio sam da smo to učinili kako bismo zaštitili civile i zaustavili Miloševićev režim” – kazao je Stoltenberg, kako navode lokalni mediji, tvrdeći kako lokalni stanovnici imaju loše uspomene na te događaje.

Sada NATO želi savezništvo sa Beogradom i “pogled u budućnost”. Stoltenberg se također pohvalio “izvrsnim odnosom” između NATO-a i Srbije, dodajući kako vojni blok “poštuje” odluku Beograda da se ne pridruži savezu. Ipak, on smatra da NATO želi biti “partner” Srbije.

Također je rekao kako NATO podržava “dijalog” između Srbije i njezine odvojene regije – pretvorene samoproglašene države Kosova, ne samo diplomatski već i “u obliku KFOR-a” – međunarodne mirovne snage NATO-a su razmještene na Kosovo.

Njegove izjave došle su oko tjedan dana nakon kratke eskalacije napetosti između Beograda i Prištine potaknute posjetom kosovskog čelnika sjevernom dijelu odvojene regije koja je naseljena od strane Srba koji odbijaju priznati autoritet Prištine.

KFOR je ostao očigledno neaktivan tijekom incidenta, prema nekim izvješćima, dok drugi sugeriraju da su snage predvođene NATO-om čak pratila predstavnike Kosova na tom putovanju.

U ožujku 1999. godine NATO je pokrenuo zrakoplovne napade na tadašnju Jugoslaviju, bez podrške Vijeća sigurnosti UN-a, nakon što je NATO optužio Beograd za “prekomjernu i nerazmjernu uporabu sile” u sukobu s pobunjenim muslimanskim etničkim Albancima na području Kosova, koje je jednostrano proglasilo neovisnost devet godina kasnije, 2008. godine.

Tijekom bombaških napada NATO je bacio “između 10 i 15 tona osiromašenog urana koji je izazvao veliku ekološku katastrofu” i potaknuo Srbe da tuže NATO zbog njihovih akcija, povezujući ih s porastom bolesti povezanih s rakom diljem regije.

“U Srbiji svake godine 33.000 ljudi obolijeva, to je jedno dijete svaki dan” – izjavio je za RT u 2017. godini član međunarodnog pravnog tima koji je pripremio tužbu.

Stoltenberg je u 2015. godini izrazio “žaljenje” za civilne žrtve bombardiranja NATO-a iz 1999. godine.

NoviSvjetskiPoredak.com

Hillary Clinton je prilikom nedavnog obraćanja usporedila Donalda Trumpa sa Slobodanom Miloševićem

Rekla je da je bio čovjek koji je poticao etničko čišćenje tijekom rata u BiH.

Bivša kandidatkinja za predsjednika SAD-a izjavila je da Trump ima tu crtu da “zapali susjeda protiv susjeda”, baš kao što je to radio Slobodan Milošević, za kojeg je rekla da je bio “zli diktator”.

Izjavila je to tijekom obraćanja na njujorškoj “BookExpo 2017″. Ona je dodala da Trump želi vidjeti taj plamen mržnje, baš kao što se vidjelo kod brojnih masakara u svijetu, spomenuvši i masakr u Ruandi, gdje je ubijeno više od 800.000 ljudi.

Ona je tijekom ovog obraćanja izjavila da je Trumpova administracija “abnormalna” te da je s pravom zabrinuta za budućnost Amerike, jer njegova administracije može nanijeti “trajna oštećenja američkim institucijama”.

Ona je, između ostalog, napala i Trumpove pristalice nazivajući ih ljudima koji stalno “potiču neko negodovanje”. Inače, nakon teškog poraza na predsjedničkim izborima, Clinton je prilično glasno govorila o svom šoku od poraza. Inače, ona se obraćala dijelu publike gdje su više od dvije trećine bile upravo njene pristalice.

Ona je rekla da je djelovanje poput Trumpovog veoma opasno, a zatim rekla: “Da, vidjeli smo to u Bosni, i u Ruandi, ali i u drugim zemljama. Uglavnom, to su zemlje gdje politički lideri djeluju samo zbog osobnog interesa, osobne političke ideologije, pohlepe…”, rekla je Clinton.

U obraćanju Hillary Clinton je spomenula i Ruse koji su hakirali elektroničku poštu Demokratske partije i dodala da joj je to bilo bolnije od svih uvreda koje je dobila od Trumpa.

Također, govoreći o porazu na izborima, prisjetila se i poraza od Obame za nominaciju Demokratske partije, ali je i dodala: “Naravno, ni tada nije bilo zabavno izgubiti, ali uz Obamu se nisam bojala za budućnost moje zemlje, kao što se sad bojim”, rekla je ona.
 
(Tanjug)

Bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević je živ, a sanduk na njegovoj sahrani je bio prazan, izjavio je savjetnik predsjednice Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović, umirovljeni hrvatski admiral Davor Domazet-Lošo

Ovu šokantnu tvrdnju Domazet Lošo, koji je kao član Vijeća za državnu sigurnost suradnik hrvatske predsjednice, tjednima iznosi diljem Hrvatske, na predavanjima o ratu 90-ih za profesore povijesti.

“On i još nekoliko umirovljenih hrvatskih generala okupljenih oko Hrvatskog generalnog zbora drže profesorima predavanja. Tu se mogu čuti svakakve stvari, poput tvrdnji da je Milošević živ”.

Međutim Domazet-Lošo nije bio sasvim siguran u to da je Milošević živ, pa je rekao da garantirano nije pokopan ispod lipe u Požarevcu. Sanduk na Miloševićevoj sahrani 2006., tvrdi on, bio je prazan.

Na predavanjima se može čuti i da je Tito bio ruski agent, kao i da su Jugosloveni najveći problem Hrvatske, a evo još nekih njegovih izjava koje prenosi Al Jazeera.

“Dolazak migranata je kao da vam ubrizgavaju drogu”.

“BiH je hrvatska djedovina i hrvatsko kraljevstvo, jedino Hrvati imaju pravo na hrvatsko-bosansko kraljevstvo.”

“Europa je jedina civilizacija koja je protjerala svoga Boga, Isusa Krista. Odrekla ga se 1789., za vrijeme Francuske revolucije. Svo zlo je krenulo tada. I zato joj se to događa. Europa je okupirana od anglosaksonaca nakon Drugog svjetskog rata i zato je u disbalansu.”

“Sve je laž. Teroristički napad u Parizu nije se ni dogodio. Jeste li vidjeli mrtve? Niste.

Jeste li vidjeli ijednog sahranjenog? Nema nijednog sprovoda, bilo da se radi o žrtvama, bilo da se radi o atentatorima, odnosno teroristima.

Imate tek neke slike, recimo, jedna je žena na slici kao ranjena, još jedan čovjek poluobučen.”

Kako pišu portali, lekcije umirovljenih generala dosad je odslušalo 300 nastavnika.
 

(telegraf.rs)

Sve do konstatacije o lažiranju Mladićeve smrti, davanja mogućnosti da je Milošević živ spadala su pod teoriju zavjere okvalificirane kao zabava za javnost

“Obrana Mladića ima isti zahtjev kao što je imala i Miloševićeva: da ide u Rusiju, a to ne možemo prihvatiti. Jer, bilo koji liječnik može napraviti papire da je on Mladić umro, čak i dovesti promatrače liječnike da konstatiraju smrt a sve kako ne bi došlo do presude”, izjavila je Florence Hartmann.

“Važno je da se opet okupimo kada bude izricanje presude Ratku Mladiću, kako bismo spriječili da se dogodi njegov premještaj u Rusiju ili neka druga glupost. Bit ćemo uporni promatrači i nećemo dozvoliti da se ponove neke stvari.”

“Obrana Mladića ima isti zahtjev kao što je imala i Miloševićeva: da ide u Rusiju, a to ne možemo prihvatiti. Jer, bilo koji liječnik može napraviti papire da je on Mladić umro, čak i dovesti promatrače liječnike da konstatiraju smrt a sve kako ne bi došlo do presude” – izjavila je Florence Hartmann, bivša glasnogovornica isto tako bivše tužiteljice suda u Haagu, Carle del Ponte.

Florence Hartmann je, naime, ovu izjavu dala prilikom posjete sarajevskom Savezu logoraša BiH.

Povod njenog dolaska u Sarajevo je, kako je kazala, želja za zahvalom žrtvama agresije na BiH koje su stale u njenu zaštitu prilikom uhićenja na dan izricanja presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću.

Slobodan Milošević je živ?

Sve do konstatacije o lažiranju Mladićeve smrti, davanja mogućnosti da je Milošević živ spadala su pod teoriju zavjere okvalificirane kao zabava za javnost. Priča o Slobodanu Miloševiću sada postaje sve više zabavna.

Florence Hartmann, bivša glasnogovornica isto tako bivše tužiteljice suda u Haagu, Carle del Ponte, uzdrmala je javnost izjavom kako bi “sud u Haagu mogao lažirati Mladićevu smrt”:

Sve do konstatacije o Mladiću, davanja mogućnosti da je Milošević živ spadala su pod teoriju zavjere okvalificirane kao zabava za javnost. Priča o Slobodanu Miloševiću sada postaje sve manje zabavna…

Činjenice govore kako je 11.ožujka 2006. godine prema informacijama iz Haškog tribunala u pritvorskoj jedinici zatvora u Sheveningenu umro predsjednik Srbije i SRJ Slobodan Milosević.

Nakon te vijesti najviši međunarodni dužnosnici, ali i službenici haškog suda, vrlo su nezainteresirano reagirali na ovu činjenicu. Realno, takav ishod odgovarao je mnogima, jer prekid sudskog procesa u Hagu osim Srbiji – državi koja se nalazila pred optužbom za genocid, išao je na ruku i mnogim svjetskim centrima moći koji su bili upleteni u sukob na poručju bivše Jugoslavije, a kojima je prijetilo otkrivanje, jer su bile otvorene tajne jugoarhiva. Jasno, sve je to s vremenom podgrijalo priču kako Milošević nije umro u Haškom pritvoru, nego je njegova smrt zapravo iscenirana na što su upućivali brojni dokazi.

Nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo

Budući je Milošević pokopan na prilično neobičnom mjestu, budući nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim službenih patologa) i s obzirom da njegov grob danas nitko od njegove obitelji i najbližih suradnika uopće ne obilazi, nije nemoguće da i Milošević kao i cijela njegova obitelj (supruga, kći, sin i brat) živi u Rusiji.

Naime, uzrok Miloševićeve smrti bio je infarkt, utvrđen je dan kasnije, poslije izvršene obdukcije u kojoj su pored nizozemskih liječnika sudjelovali i ruski te patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici Srbislav Ilić i Ivica Milosavljević. S njihovim obdukcijskim nalazom odmah su se složile vlasti u Srbiji, organiziran je hitni transport i žurni pokop.

Službeni nalaz patologa nikada nije službeno objavljen, a upravo je nevjerojatna činjenica da imena i adrese patologa s VMA (pukovnika Ilića i Milosavljevića) nema u niti jednom imeniku i adresaru u Srbiji. Četiri mjeseca prije iznenadne smrti Miloševića je u Hagu pregledao liječnički tim od troje specijalista – kardiolog iz Francuske, specijalist za krvne žile iz Rusije i otorinolaringolog iz Beograda koji je na suđenju bio svjedok Miloševićeve odbrane.

Oni su predložili da Milošević ode na pregled u Rusiju u poznati specijalistički institut Bakuljev, ali sudsko vijeće je to krajem veljače odbilo. Nekoliko dana kasnije Milošević je navodno umro, a indikativno je i to da je Borislav Milošević samo nekoliko dana nakon bratove smrti otišao u Moskvu na Institut Bakuljev.

Nizozemski zatvorski liječnik je dva tjedna prije smrti u krvi Miloševića našao trag lijeka rifampicin koji snižava efekt lijekova protiv visokog tlaka koje je Slobodan koristio. Toksikološko supervještačenje Instituta za sudsku medicinu Univerziteta u Bonu je otkrilo prisustvo još jednog lijeka „droperidola“, koji prema objašnjenju farmaceuta spade u grupu antipsihotika, koji ljudski organizam može dovesti u stanje potpune obamrlosti, neke vrste dubokog sna – nalik smrti!

Droperidol se proizvodi u Francuskoj, a jedan od liječnika koji su pregledali Miloševića bio je upravo iz Francuske. Ovome treba dodati i činjenicu da su zatvorske kamere (službeno tumačenje) bile isključene u vrijeme kada je Milošević navodno umro.

I znakovito, nitko nikada nije tražio ekshumaciju kojom bi se sve te teorije jednom zauvijek – srušile ili potvrdile.
 
(dnevno.hr)

Poslije smrti Josip Broza nastalo je opće rasulo u Jugoslaviji, svi tajni podatci o zločincima pali su u ruke naših najvećih neprijatelja

Jugoslavija jaka kako vojno tako i ekonomski je smetala svim svjetskim silama. Amerikancima, Rusima, Kinezima, Nijemcima itd. jer su znali da nas nemože ništa uništiti osim samih nas.

UDBA je bila jedna od 5 najjačih obajveštajnih službi u svijetu i raspolagali su sa mnogim podatcima koji su krili tajne velikih svjetskih razmjera. Od vanzemaljskih letjelica koje je JNA oborila u Sloveniji pa do podataka o krvnicima iz drugog svjetskog rata i još mnogo toga, piše Revolucija.

Država Jugoslavija je bila poštovana svugdje u svijetu i njeni građani su bili zaštićeni u svakoj državi na zemaljskoj kugli jer su bili ujedinjeni i složni. Sve to je smetalo državama zapada i Amerike jer su oni odmah poslije raspada Jugoslavije na isti sistem napravili EU, a “razvalili” istu.

Još 1967. godine ILLUMINATI su htijeli “razvaliti” Jugoslaviju, Tito je to spriječio “čvrstom” rukom i zaustavio krvoproliće Jugoslovena.

UDBA od 1980-ih godina kontrolira političku i mafijašku scenu Balkana, to nije ona UDBA iz doba Jugoslavije jer ova UDBA ima sasvim suprotnu ulogu od one Titove. Njihova je uloga da se Jugosloveni pobiju međusobno i da nikada više na ovim prostorima ne bude sloge i suživota.

Sada će nas oni koji nikada nisu bili za jedinstvo i suživot nazvati Jugonostalgičarima mada svi koji pročitaju ovaj tekst će morati se zapitati jedno pitanje: Koja je država profitirala raspadom Jugoslavije i na koji način???

Slobodan Milošević je bio MASON koji je doveden da se sruši Jugoslavija, poslije njega Alija Izetbegović i Franjo Tuđman. Svi oni su imali uloge i radili za samo jednog šefa, a to je Amerika i kapitalizam koji ima samo za cilj uništenje svega onoga što nije pod njihovom kontrolom. Mi Jugosloveni smo se opirali toj kontroli vrlo vješto dok je bio Tito na čelu.

Imate priliku vidjeti kako se po “našem receptu” raspadaju zemlje širom svijeta da ih ne nabrajamo. Uvezli su nam radikalni islam, četnike,ustaše i njihove potomke da zauzmu glavne funkcije u državama nastalim raspadom Jugoslavije.

Pogledajte današnju političku scenu na Balkanu, sve sami fašisti ili potomci istih. Srbija rehabilitira četnike, Vučić je četnik po opredjeljenju i svi znamo njegove izjave, Hrvatska dovodi unuke koljača za premijera države, bosanski muslimani izabrali Aliju SS vojnika i sada su nam nametnuli sina njegovog da bude zaštitnik BOŠNJAKA.

Sve ovo rade ILLUMINATI jer su preuzeli UDBU i sve njene tajne podatke koji će dovesti do još većih krvoprolića ako ljudi nisu naučili iz prošlog rata da su profitirali samo ovi fašisti, a narod i dalje gladuje.
 
(Revolucija.org/uredio:NSP)

Prije 24 godine i definitivno je stavljen pečat na sudbinu Titove Jugoslavije i dogovoren njezin kraj, a taj tajni plan “skovali” su lider Hrvata Franjo Tuđman i prvi čovjek Srba Slobodan Milošević na sastanku u Karađorđevu o kome se i nakon više od dva desetljeća i dalje samo pričaju TEORIJE ZAVJERE, a ovo je jedna od njih!

1991. godine na tajnom sastanku u Karađorđevu, predsjednici Srbije i Hrvatske, Slobodan Milošević i Franjo Tuđman, dogovorili su se o podjeli Bosne i Hercegovine io rušenju reformske jugoslavenske vlade premijera Ante Markovića. Održavanje ovog sastanka i dogovor nikada nisu službeno potvrđeno, ali su kasnije brojni izvori priopćili da za to imaju čvrste dokaze.

Do ovog susreta navodno je došlo na inzistiranje Stjepana Mesića, koji je hrvatskom predsjedniku predložio da se susretnu on i Milošević, kao predsjednici republika i Mesić i Jović, kao članovi Predsjedništva.

Prema riječima Stjepana Mesića ideja je bila da se kroz zajednički razgovor pronađe rješenje srpsko hrvatskog problema.

Tuđman i Milošević su se, ipak odlučili za samostalan susret i sastali se u nekadašnjem Titovom omiljenom lovištu.

Tuđmanu su mnogi tada zamjerili što je pristao da se sretnu u Karađorđevu, koje je u Hrvatskoj doživljavano negativno zbog sjećanja na 1971. godinu kada je u Karađorđevu donesena odluka o smjeni hrvatskog rukovodstvo i gašenja MASPOK-a.

Tuđman je u Karađorđevo došao sa šefom kabineta Hrvojem Šarinićem, koji je bio jedan od rijetkih koji je prisustvovao prvom dijelu njihovog susreta.

U tih prvih desetak minuta razgovora Tuđman je Miloševića optužio da on stoji iza “balvan revolucije” u Srpskoj Krajini i da je to loše za srpsko-hrvatske odnose.

Milošević je to sve negirao i rekao Tuđmanu: “Ja vjerujem da mi možemo sve te problem riješiti! Nakon toga otišli su u dugu šetnju “- priča Šarinić.

Mi smo Tuđmana svi čekali u Visokoj, gdje je bio Ured predsjednika i on se vratio s Hrvojem Šarinićem – priča Stjepan Mesić i dodaje:

Taj je nosio karte ispod ruke i Tuđman nam je tada rekao: Evo što Milošević nama predlaže – banovinske granice iz 1939. godine plus Cazin, Kladušu i Bihać … Pitao sam Tuđmana: A Alija? Vidim ovdje se dijeli Bosna, a nitko ne pita bosansku stranu.

Tuđman je odgovorio: Kad se Srbi i Hrvati slože u potpunosti – svi drugi su onda manje važni.

Mnogi političari iz bivše Jugoslavije tvrde da je Milošević na tim pregovorima zahtijevao sve teritorije na kojima su Srbi imali većinu. To je uključivalo npr. istočnu i zapadnu BiH. Po toj logici bi Tuđman i njegovo vodstvo osigurali dio BiH za Hrvate.

Taj se dio prvenstveno odnosio na zapadnu Hercegovinu gdje su Hrvati imali apsolutnu većinu. Između takve proširene Hrvatske i proširene Srbije bi trebala biti mala muslimanska drža.
 

 
 
(web-tribune,telegraf.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Slobodan Milošević je bio omražen čovjek s autoritativnim komunističkim idealima, ali sam je zapečatio svoju sudbinu, stalno pokušavajući razotkriti globalne zločinačke umove koji su ga i postavili na vlast, a koji su poslije zbog toga i zažalili

Samo dva dana nakon Miloševićeve smrti pojavili su se dokazi koji su ukazali na mogućnost ubojstva.

Milošević je dan prije svoje smrti napisao pismo u kojem tvrdi da su ga otrovali u zatvoru. Odvjetnik koji je savjetovao Miloševića za vrijeme suđenja, Azdenko Tomanović, pokazao je novinarima pismo napisano Miloševićevim rukopisom u kojem je pisalo: “Žele me otrovati. Vrlo sam zabrinut”.

Prema tvrdnjama zatvorske uprave, Milošević je duže vremena uzimao “Rifampicin”, antibiotik koji se koristi pri liječenju lepre. “Rifampicin” u potpunosti neutralizira djelovanje lijekova za regulaciju krvnog tlaka, pa bi to značilo da je Milošević sam sebe dugo i sustavno ubijao.

Analize krvi su pokazale da je u Miloševićevom organizmu pronađena tvar koja onemogućava djelovanje lijekova za visoki krvni tlak i srce, zbog čega je nastao srčani udar koji je i ubio Miloševića.

Mediji su ovu priču izokrenuli tako kao da je Milošević namjerno uzeo pogrešan lijek kako bi mogao potražiti stručnu pomoć u Moskvi i odgoditi suđenje. To je potpuno apsurdno. Milošević je imao pristup samo onim lijekovima koje su mu davali imenovani liječnici UN pod strogim nadzorom. Da li oni misle da ćemo povjerovati da je Milošević uspostavio tajni laboratorij u pažljivo praćenoj zatvorskoj ćeliji, a zatim zamijenio lijekove iako je stalno bio pod prismotrom?

Prema službenoj verziji iz Haškog tribunala Slobodan Milošević je umro od infarkta u svojoj ćeliji u pritvoru tijekom suđenja za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti na Kosovu i u Hrvatskoj, i za genocid u Bosni i Hercegovini. Prema navodima istrage, Miloševićevo srce stalo je zato što se on nije pridržavao propisane liječničke terapije, nego je pribjegavao samoinicijativnom uzimanju lijekova.

TEORIJA ZAVJERE, ILI IMA DOKAZA?

Teoretičari zavjere vole tvrde da je Slobodan Milošević ubijen u Scheveningenu, a svoje tvrdnje podupiru izvješćem nizozemskog toksikologa Donald Ugesa:

“Točno je da sam dva tjedna prije smrti Miloševića dobio njegovu krv na analizu i utvrdio prisustvo “Rifampicina” (petak 24. veljače 2006. godine). Tri dana kasnije (ponedjeljak, 27 veljače 2006. godine), znači dva tjedna prije smrti Miloševića, obavijestio sam zatvorsku upravu o činjenicama koje sam utvrdio – tvrdi Uges, što potvrđuje sumnju dijela javnosti u službenu verziju Miloševićeve smrti.”

“Više od tjedan dana prije Miloševićeve smrti zatvorska uprava je znala da se Milošević ili sam truje, ili ga netko truje. U oba slučaja njihova je dužnost bila da ga zaštite. Zašto to nije urađeno u slučaju Miloševića?” – rekao je Uges.

Da teorije zavjere o ubojstvu Miloševića imaju smisla još više dokazuje nalaz toksikološkog superveštačenja Instituta za sudsku medicinu Sveučilišta u Bonnu. Ovo vještačenje je u Miloševićevom urinu otkrilo prisustvo još jednog lijeka, “Droperidola”.

Ovaj lijek je jako sredstvo za smirenje, a američka Federalna agencija za lijekove i hranu (FDA) izdala je najoštrije upozorenje o štetnosti njegove primjene kod srčanih bolesnika. U dokumentu ove agencije piše da doza “Droperidola” veća od 25 miligrama kod srčanih bolesnika vrlo često izaziva tzv. fatalnu srčanu aritmiju, odnosno prestanak rada srca.

Milošević je dugi niz godina bolovao baš od hipertrofije lijeve srčane komore, povišenog krvnog tlaka i srčane aritmije. Dakle, da je on kojim slučajem popio više od 25 miligrama “Droperidola”, ishod bi bio fatalan. Ipak, ostaje pitanje otkud tragovi ovog lijeka u njegovoj krvi?

Na pitanje da li je Milošević mogao samoinicijativno uzeti ovaj lijek, Uges kategorično tvrdi:

“To je nemoguće. Način primjene tog lijeka znaju samo izuzetno stručne osobe, liječnici ili farmaceuti, a Milošević nije bio ni jedno ni drugo – objasnio je nizozemski toksikolog.”

Milan Babić, bivši vođa hrvatskih Srba koji je svjedočio protiv Miloševića, izvršio je “samoubojstvo” samo šest dana prije Miloševićeve smrti. Prema riječima BBC-a, glasnogovornica tribunala, Aleksandra Milenov, priopćila je da Babić nije davao nikakve znakove da razmišlja o samoubojstvu. “Nije se uočavalo ništa čudno u njegovom ponašanju”, rekla je ona.

Drugi haški zatvorenik, Slavko Dokmanović, navodno se ubio 1998. godine.

Britanski odvjetnik Steven Kay je odbacio tvrdnje o samoubojstvu, rekavši da mu je Milošević prije smrti rekao: “Nisam došao ovako daleko da ne bih dočekao kraj”.

Globalisti su dugo željeli eliminirati Miloševića. Bivši agent MI6, Richard Tomlinson, rekao je da je vidio dokumente iz 1992. godine u kojima se raspravljalo o ubojstvu Miloševića tako što bi se iscenirala prometna nesreća, kao što je to učinjeno u slučaju princeze Diane.

Milošević je znao dosta o kriminalu globalista nakon prevrata vlade u Srbiji devedesetih godina zahvaljujući MMF-u i Bilderberg-u, te je zato predstavljao opasnost po globaliste.

U ožujku 2002. godine, Milošević je Haškom tribunalu predstavio dokumente FBI, dokazujući da su vlada SAD i NATO pružili financijsku i vojnu podršku Al Quaedi na Kosovu, kako bi ona pomogla OVK u ratu protiv Srbije.

Pentagon i Bijela kuća nisu baš najbolje primili ovu vijest, obzirom da su oni u to vrijeme pokušavali uvjeriti javnost da se bore protiv terorizma, opravdavajući napad na Irak.

Milošević je održao nekoliko govora u kojima je raspravljao o tome kako je grupa internacionalista iz sjene uzrokovala kaos na Balkanu zato što je to bio korak bliže ka “novom svjetskom poretku”.

UN POTVRDIO SLIJEDEĆE…

Nema dokaza koji ukazuju da je bivši jugoslavenski predsjednik Slobodan Milošević bio otrovan – rezultat je danas objavljene istrage Ujedinjenih naroda. Izvješće UN-ovog suda u Haagu navodi kako je Milošević preminuo od srčanog udara , unatoč optužbama “u nekim medijima da je Milošević bio žrtva ubojstva”. U izvješću se kaže kako je osiguranje dopustilo Miloševiću da sam uzima lijekove.

Dalje se navodi kako je taj haaški optuženik dobivao “urednu zdravstvenu njegu”.
UN-ovo se izvješće temelji na istrazi nizozemskog javnog tužiteljstva i policije. Istražiteljska je ekipa ispitala i liječnike iz Srbije, Rusije, Francuske, Belgije i Nizozemske, koji su liječili Miloševića tijekom njegova pritvora.

“Ništa nije pronađeno što bi potkrijepilo optužbe koje je objavio dio medija da je Milošević ubijen, odnosno otrovan”, zaključak je istrage. Dodaje se kako su i rezultati neovisne istrage koju su provele nizozemske vlasti pokazali da su takve optužbe pogrešne.

U skladu s dopuštenjem da se u procesu brani sam, sud je Miloševiću svojedobno dodijelio privatni prostor s telefonom i kompjutorom gdje se mogao sastajati sa svjedocima i odvjetnicima. Jedan je ruski svjedok priznao da mu je krijumčario lijekove, mimo liječničkog odobrenja.

U izvješću se navodi kako je Milošević imao ozbiljne zdravstvene tegobe i prije nego što je prebačen u Haag 2003. godine. Međutim, optuženi nije htio prestati pušiti i često je ignorirao liječničke savjete. U izvješću je navedeno kako su mišljenja medicinskih stručnjaka podijeljena kod pitanja da li bi operacija spriječila Miloševićevu smrt.
 

 
(Paul Joseph Watson,webtribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

U današnje vrijeme velikog protoka informacija, istinu je teško sakriti. Već je općepoznato da Hitler nije počinio samoubojstvo, već da je završio u Argentini. Na vidjelo je izašla teorija o bivšem predsjedniku Srbije koji je navodno umro u Haagu

Nedvojbeno njegova je “smrt” mnogima odgovarala. No sama činjenica da nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim patologa Nizozemca, Rusa i Srbina), zatim priča da je u njegovom tijelu nađen lijek koji izaziva stanje potpune obamrlosti, neke vrste dubokog sna – nalik smrti, kao i saznanje da nitko nikada nije htio eshumirati njegovo tijelo kako bi se demantirale sve te brojne teorije zavjere.

Slobodan Milošević nije umro u Haagu 2006. godine! Živ je i nalazi se sa svojom obitelji u Rusiji, a planom tajnih službi iz nekoliko zemalja prije osam godina je iscenirana njegova smrt u Scheveningenu da bi potom bio prebačen u Moskvu! Da bi zatvorski stražari i patolozi bili uvjereni da je bivši predsjednik Srbije i Jugoslavije zaista mrtav iskorišten je lijek droperidol koji umrtvljuje privremeno organizam i vitalne funkcije kod čovjeka.

Skoro desetljeće je prošlo od dana kada je Milošević preminuo ali kada se sve činjenice zbroje ispada da mrtvog Slobu nitko nije vidio, osim dežurnog zatvorskog čuvara koji tog jutra 11. ožujka 2006. nije mogao probuditi zatvorenika Miloševića.

Preminulog Miloševića nije vidjela čak ni kamera u njegovoj pritvorskoj jedinici jer baš te fatalne noći i jutra iz neobjašnjivih razloga nije radila!

Ustanovljena je smrt kao posljedica srčanog udara, a službeno je sve objavljeno dan kasnije 12 ožujka poslije izvršene obdukcije u kojoj su pored nizozemskih liječnika sudjelovali i ruski i patolozi s Vojnomedicinske akademije iz Beograda, pukovnici Srbislav Ilić i Ivica Milosavljević. Međutim, isapada da ni te patologe koji su jedini vidjeli mrtvog Slobu zapravo nitko nije vidio jer ni oni ne postoje !!??

Naime, kako je nedavno prenio hrvatski portal “Dnevno” prenio, službeni nalaz patologa nikada nije službeno objavljen, a upravo je nevjerojatna činjenica da imena i adrese patologa sa VMA (pukovnika Ilića i Milosavljevića) nema ni u jednom imeniku i adresaru u Srbiji! Četiri mjeseca prije iznenadne smrti Miloševića je u Haagu pregledao liječnički tim trojce specijalista – kardiolog iz Francuske, specijalist za krvne žile iz Rusije i otorinolaringolog iz Beograda koji je na suđenju bio svjedok Miloševićeve obrane.

Oni su predložili da Milošević ode na pregled u Rusiju u poznati specijalistički institut “Bakuljev”, ali sudsko vijeće je to odbilo. Nekoliko dana kasnije Milošević je umro, barem službeno, a indikativno je i to da je Borislav Milošević samo nekoliko dana nakon bratovljeve smrti otišao u Moskvu na Institut “Bakuljev”.

Budući je Milošević pokopan na prilično neobičnom mjestu, budući nitko nije vidio njegovo mrtvo tijelo (osim službenih patologa) i s obzirom da njegov grob danas nitko od njegove obitelji i najbližih suradnika uopće ne obilazi, nije nemoguće da i Milošević kao i cijela njegova obitelj (supruga, kći, sin i brat) živi u Rusiji.

Bilo kako bilo, s njihovim obdukcijskim nalazom odmah su se složile vlasti u Srbiji, organiziran je hitni transport i brza sahrana u dvorištu rodne kuće Miloševića u Požarevcu. Lijes je bio po dolasku na aerodrom izložen ispred, tada još uvijek, savezne skupštine na Trgu Nikole Pašića, a potom otpremljen u Požarevac.

Naš sugovornik koji je želio ostati anoniman a koji je bio blizak određenim ljudim iz odbora za sahranu Slobodana Miloševića kaže da ne zna je li Sloba živ ili mrtav ali da je gotovo siguran da ne počiva u dvorištu kuće u Požarevcu!

Lijes Koji je stigao iz Haaga u Beograd bio je prazan!

Možda je nešto i bilo u njemu ali Slobodanovo tijelo nije sigurno!

Članovima odbora za sahranu je čak rečeno da je svako otvaranje sanduka najstrože zabranjeno iako tako nešto nitko nije ni tražio. Činjenica je i da je sin Marko iz Haga gdje je otišao i identificirati oca otišao direktno za Moskvu.

Tamo je otišao sa ocem, mrtvim ili živim, ne znam, ali sam duboko uvjeren da je Slobodan tamo, sa svojom obitelji. Ili počiva u Rusiji ili živi tamo sa svojim najbližima. Možda samo čeka pogodan trenutak i raspored geopolitičkih stvari u EU i svijetu da se vrati na politčku scenu.

Znam da će svi sad reći da je ovo što pričam znanstvena fantastika ili još gore, gluposti i trabunjanje, ali hajde, ako smo svi tako sigurni da Milošević nije pod lipom u Požarevcu, otvorimo grob, napravimo DNK i stavimo točku na ovu priču. Ali to se nikad neće dogoditi jer određene domaće ali i svjetski centri moći to nikako ne žele, kaže naš izvor.

Prema nekim drugim izvorima, Slobodan Milošević stvarno nije umro u Haagu te 2006. Ali jest pet godina kasnije, 2011. U Rusiji gdje se nalazio poslije “odlaska” iz Sheveningena. Sahranjen je u predgrađu Moskve, a jedan stariji ruski bračni par održava njegov grob na kome se nalazi samo jedna ploča bez ikakvog imena ili oznake!

Prije nekoliko godina i jedan astrolog i medij, također porijeklom iz Rusije dolazio je u Beograd sa željom da se izvrši eshumacija Miloševićevog groba ali kako nitko od onih kojima se obraćao nije želio ni da ga sasluša vratio se u Moskvu neobavljena posla.

Da li je svjetski povijest teorija zavjere dobila u slučaju smrti Slobodana Miloševića svoju novu stranicu i da li nas Sloba gleda negdje odozgo ili iz daleke Rusije možemo samo nagađati i iznova se pitati svakog 11. ožujka na godišnjicu Miloševićevog (ne) odlaska.

Potraga za grobom Draže Mihajlovića podjeća na Brownov “Da Vinčijev kod”

Dvadesetogodišnja opsesija i potraga za grobom četničkog vojvode Draže Mihajlovića u Srbiji uvelike podjeća na Brownov “Da Vincijev Kod”. Međutim, povijesna jurnjava za njegovim grobom po beogradskim i okolnim lokacijam nikada nije donijela konkretan rezultat, pa i danas postoje teorije, poput one beogradskog publiciste i geopolitičara Dejana Lučića (zagovornika svih mogućih teorija urote) koji tvrdi da je Draža Mihajlović umro prirodnom smrću u Rusiji gde je i sahranjen desetak godina nakon kraja Drugog svjestkog rata.

On je živio do 1956. godine i tamo je umro. Naime, nakon suđenja na kojem je osuđen na smrt, tvrdi Lučić, preko ruskih veza, zajedno s njemačkim generalom Alexsanderom Loerom (koji je također bio osuđen na streljanje zbog bombardiranja Beograda) odveden je u Rusiju”.

Ta teza i danas podgrijava maštu svih zaljubljenika u teorije urote, samim tim jer nema niti jednog živog svjedoka njihovog strijeljanja (posljednji je umro prije desetak godina), a njihovi posmrtni ostaci su prema nekim dokumentima zauvijek uništeni. Dakle, uprkos tome što je u poznatom procesu bio osuđen na smrt, Draža nije streljan 17. ili 18. srpnja 1946. godine, nego je prebačen u SSSR, gde je i umro.

Godine 1946. bio sam mladi oficir Ozne i sjećam se da se Draža žalio i tražio pomilovanje. Obećao je da će, ako mu se preinači presuda, pomagati i sarađivati s vlastima u sređivanju stanja u zemlji. Tada sam od starijih kolega čuo da je SSSR tražio od naših vlasti da im se Draža ustupi, tvrdio je srpskim tabloidima prije nekoliko godina jedan od zatvorskih čuvara Draže Mihajlovića, a taj iskaz je objavljen i u knjizi Miodraga Nikolića „Odrastanja i ideali’’, objavljenoj 2006. godine.

Jedan od visokih državnih dužnosnika bivše SFRJ Miloš Minić koji se godinama hvalio kako je sudjelovao Mihajlovićevom strijeljanju, pred kraj života je govorio kako “više nije siguran je li to zaista bio četnički vojvoda”.

Ta teza ima svoje pobornike u samoj činjenici da su mnogi zločinci i neprijatelji Titovog režima bili osuđivani na smrtne kazne a kasnije su “pomilovani” jer su surađivali s tajnim službama u otkrivanju mnogih tajni iz ratnih vremena.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

CIA je nedavno skinula oznaku tajnosti sa 300 dokumenata koji se odnose na vrijeme prije početka rata na Balkanu s početka ‘90-ih te na ratno razdoblje, a bivši predsjednik Clinton ih je javno predstavio 1. listopada. Američki stručnjak za Balkan Steven Meyer izjavio je da najava objavljivanja više od 300 američkih obavještajnih dokumenata predstavlja dobru vijest, ali je istakao da je to vrlo mali broj jer su obavještajne, vojne i diplomatske službe tijekom rata prikupile tisuće dokumenata

CIA se tako osvrnula na reakciju Miloševićeva režima za vrijeme akcije Hrvatske vojske “Oluja”. Otvoreno je izražena nevjerica izostankom bilo kakve reakcije Miloševića i njegovih ljudi za vrijeme “Oluje”. Može se primijetiti kako su Amerikanci očekivali mnogo burniju reakciju službenog Beograda. Vidljivo je da je nekakav dogovor bio po srijedi.

CIA predvidjela rat u BiH

Američka je procjena bila i kako službeni Beograd neće braniti Banju Luku u slučaju da taj grad bude ugrožen ili padne u ruke hrvatskih i bošnjačkih strana koje su tada potiskivale srpske snage na svim frontovima. CIA je još 19. prosinca 1991. predvidjela kako će doći do rata u BiH, te kako će početku sukoba doprinijeti priznavanje bivših jugoslovenskih republika od strane Njemačke i nekih europskih država.

Iz dokumenata se zaključuje kako su Sjedinjene Američke Države neodlučne po pitanju priznanja samostalnosti bivših jugoslovenskih država jer strahuju kakve bi reakcije na terenu mogao izazvati takav čin.

Odluka Njemačke i drugih zemalja Europske zajednice da priznaju neovisnost jugoslovenskih republika će vjerovatno izazvati Srbe i Hrvate (u BiH) da srpska i hrvatska područja priključe Srbiji i Hrvatskoj. Ovo bi moglo izazvati lančanu reakciju nasilja dok lokalne grupe budu nastojale spriječiti ili pospješiti aneksiju tih područja – navodi se u dijelu jednog od objavljenih dokumenata.

Zanimljivo je kako je CIA tražila i scenarij prema kojemu bi se mogao izbjeći sukob većih razmjera, makar je malo u to tko vjerovao.

Amerikanci su smatrali kako kontrolu nad stanjem u BiH u tome trenutku treba uzeti umjerena struja, koja će kasnije kroz pregovore podijeliti BiH i stvoriti većinske hrvatske i srpske teritorije koji bi se možda priključili Hrvatskoj i Srbiji. Za Bošnjake su predviđali vjerojatno pripajanje Hrvatskoj.

U izvješću CIA-e pod brojem R 70-14 1OCT2013 napisanom 11. rujna 1995 nazvanim “Hrvatska vizija Bosne stoji”: “Budući je Hrvatska uspješno u kolovozu vratila Krajinu, njeni lideri smatraju da moraju imati aktivniji angažman za postizanje mira u Bosni. Zapažen je napredak u suradnji sa Sarajevom. U Splitu je 22. srpnja 1995. potpisana Deklaracija što je temelj za hrvatske vojne intervencije u Bosni. Ministar vanjskih poslova Granić je rekao američkim diplomatima da će zajedničkim vojnim operacijama u Bosni proširiti teritorij pod kontrolom Federacije na oko 60 posto, što će predstavljati osnovu za dogovore oko Federaciju za pregovaračkim stolom. Takve operacije su privremeno na čekanju zbog mirovih pregovora.”

CIA piše da su medijska izvješća pokazuju da je broj sastanke na visokoj razini znatno porastao od splitske Deklaracije i da su Tuđman i Izetbegović složni da ubrzaju provedbu sporazuma o Federaciji spajanjem Republika Herceg – Bosna ali Amerikanci procjenjuju da se to neće brzo dogoditi. Zaključuju da i dalje postoji nepovjerenje među liderima a da je zajednička suradnja usmjerena samo na postizanje određenih ciljeva poput razbijanja opsade Bihaća.

“Bosanski predsjednik Izetbegović strahuje – vjerojatno s pravom – da će Hrvatska pokušati zadržati kontrolu nad svojim teritorijem u Bosni a Federaciju doživljava kao priliku da podijeli Bosnu”- piše CIA.

Tuđman tvrdoglav nakon pobjede

Komentiraju kako je Tuđman tvrdoglav nakon pobjede u Oluji i “besramno je” američkim diplomatima iznio svoju viziju za budućnost regije koja glasi podjelu Bosne između Hrvatske i Srbije. Tuđman je, procjenjivala je CIA-a vjerojatno takvo rješavanje problema vidio kao dugoročni proces koji će neizbježno dovesti do uključivanja bosanskih Hrvata u teritorij u “Velikoj Hrvatskoj” ostavljajući “krnju” bosansku muslimansku državu u najboljem kao protektorat Hrvatske.

Amerikanci su procijenili da je mala vjerojatnost da se Tuđmanova vizija ostvari, ali su predvidjeli da će Zagreb i dalje jačati neovisni identitet bosanskih Hrvata, neće ih pritiskati da surađuju s bosanskom dužnosnicima, a čelnici bosanskih Hrvata, vjerojatno će stvarati daljne zapreke za produbljivanje suradnje što može izazvati nove muslimansko-hrvatske borbe.

CIA analizira da predsjednik Izetbegović vjerojatno s pravom strahuje da će Hrvatska pokušati zadržati kontrolu nad osvojenim teritorijem u Bosni. “Na duge staze, smatra Izetbegović, Zagreb vidi Federaciju kao priliku da podijeli Bosnu i stvori svoj zaseban politički intetitet. Predsjednik Federacije Zubak, rekao je diplomatima u Zagrebu da Fedraciju doživljavaju kao “sredstvo za podjelu Bosne. Hrvatska politika osiguravajući da bosanska država i dalje bude slaba i ovisna zna da će takva biti neprestano ranjiva na vanjske utjecaje.

Dok bi Hrvatska radije bosansku državu kao tampon, ne bi bili spremni obnoviti rat sa Srbijom kako bi osigurali opstanak Bosne. Hrvatski čelnici možda žele zadržati Federaciju kao sredstvo ograničavanja islamskog utjecaja. Tuđman je nedavno izjavio da je dužnosnicima EU rekao da je Hrvatska u Federaciji da bi imali bosanske muslimane pod kontrolom. Doista, Tuđman možda namjerava koristiti Federaciju kao trojanskog konja da dobije eventualnu kontrolu nad bosanskom državnom iako će svaki takav pokušaj Zagreba biti snažno odbačen u Sarajevu. Ako aktivni angažman Zapada u regiji prestane, preživljavanje Federacije može biti u opasnosti – stoji na kraju izvještaja koje potpisuje Norman Chindler iz odjela za Balkan.

Priznavanje bivših jugoslovenskih republika od strane Njemačke i nekih europskih država moglo bi izazvati rat u BiH i ohrabriti podjele zemlje između Hrvatske i Srbije – navodi se u dokumentu CIA od 19. prosinca 1991. godine o procjenama budućih kretanja u Jugoslaviji i BiH, pišu Nezavisne novine.

Bill Clinton, bivši američki predsjednik, je najavio da će početkom listopada povodom objave ovih dokumenata organizirati i okrugli stol.

U dokumentima s kraja 1991. godine vidi se američka neodlučna pozicija da li priznati nezavisnost Slovenije i Hrvatske, jer su, s jedne strane, vjerovali da bi priznanje moglo izazvati rat, a nepriznanje uvjerenje kod europskih država da se drže po strani u rastućoj krizi.

U spomenutom dokumentu od 19. prosinca, kao najvjerojatniji scenarij za BiH su “rasprostranjeno nasilje i građanski sukob”.

Odluka Njemačke i drugih zemalja Europske zajednice o priznanju nezavisnosti jugoslovenskih republika će vjerojatno izazvati Srbe i Hrvate (u BiH) da srpska i hrvatska područja priključe Srbiji i Hrvatskoj – navodi se u procjeni.

Kao najpozitivniji scenarij, odnosno scenarij s najmanje nasilja, u CIA vide da vlast u BiH preuzmu umjerene snage koje će kroz pregovore podijeliti BiH i dijelove priključiti Srbiji i Hrvatskoj, a da bi se muslimani mogli ili priključili Hrvatskoj ili bi osnovali islamsku državu od onoga što ostane, pišu Nezavisne novine .

Perspektiva za BiH izgleda dosta tmurno, čak i ako se Srbija i Hrvatska dogovore. Obavještajni podaci pokazuju da su i Slobodan Milošević i Franjo Tuđman spremni za priključenje dijelova BiH njihovim teritorijima. Štoviše, izvještaji pokazuju da su njih dvojica cijelo vrijeme u kontaktu usprkos sukobima. Ljetos je Tuđman njemačkim političarima rekao da je BiH apsurdno prevelika i da ju je on spreman podijeliti – navodi CIA.

Zanimljiva je njihova tvrdnja da se Alija Izetbegović, kojeg su 1991. zvali “umjerenim muslimanom”, 1995. zalagao za islamsku državu u BiH i da nije bio voljan da prihvati kompliciranu multietničku BiH u kojoj bi sve strane morale međusobno dijeliti moć.

Procijenili su da Slobodan Milošević neće braniti Banja Luku ako bi ona pala u ruke hrvatsko-muslimanskih snaga, kako je napisano u dokumentu od 21. rujna 1995. godine.
 

 

 
(slobodnadalmacija.hr,vecernji.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Tijekom istrage koju je 1975 godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom.

Venecuela pokrenula službenu istragu o mogućoj umiješanosti SAD u smrt predsjednika Chaveza. Posjeduju li SAD tajno oružje kojim mogu uzrokovati nastanak karcinoma kod svojih protivnika?

Kada je krajem 2011. godine u svom godišnjem obraćanju vojsci predsjednik Venecule Hugo Chavez rekao je da postoji mogućnost da SAD posjedujr tajno, visoko tehnološki razvijeno oružje kojim je moguće “zaraziti” ljude karcinomom, mnogi su na ovu njegovu izjavu koju su prenijele svjetske agencije samo odmahnuli rukom, odmah je svrstavajući u kategoriju “bombastičnih” i “živopisnih” tvrdnji po kojima je Chavez bio poznat.

Međutim, oni malobrojni koji su obratili pozornost na njegovo upozorenje je vrlo teško objasniti što se događa s predsjednicima južnoameričkih država među kojima je zavladala prava “epidemija” raka, oni su morali su pogledati popis oboljelih i pomisliti da je to teško objasniti primjenom zakona vjerojatnost i da tu doista ima nečeg čudnog.

A taj popis je zaista impozantan i na njemu se nalaze:

Kristina Kirchner, predsjednica Argentine, koja je oboljela od raka štitne žlijezde, a koja je na tom mjestu naslijedila svog supruga,

Nestora Kirshner, oboljelog od raka crijeva;

Olanta Humala, predsjednik Perua (rak želuca),

Luiz Inacio “Lula” de Silva, bivši predsjednik Brazila (rak grkljana);

Dilma Vana Rousseff, sadašnja predsjednica Brazila (rak limfnih žlijezdi);

Fernando Lugo, bivši predsjednik Paragvaja (rak limfnih žlijezdi)

Evo Morales, predsjednik Bolivije (nazalni rak).

Ako se ovom popisu pridoda i sam Hugo Chavez, kao i kubanski predsjednik Fidel Castro, zaista se nameće pitanje kako je to moguće.

PIŠTOLJ SA IGLICAMA

Upravo je Fidel Castro, koji je vodio dugogodišnju borbu sa rakom, bio taj koji je upozorio Hugo Chaveza na opasnost, rekavši mu da dobro pazi što jede i pije jer postoji visoko razvijena tehnologija kojom se može izazvati rak kod ljudi, koju CIA koristi za eliminiranje svojih političkih protivnika.

“Fidel mi je uvijek govorio: Chavez, čuvaj se. Ti ljudi su razvili tehnologiju … Pazi što jedeš i što ti daju da jedeš … dovoljna je jedna iglica i mogu ti ubrizgaju bilo što “, prenio je Chavez riječi svog prijatelja Castra, koji je preživio nebrojene pokušaje atentata i sasvim sigurno bio dobro upoznat sa opasnostima koje ga vrebaju na svakom koraku.

Svi ovi bivši i sadašnji predsjednici južnoameričkih država su, manje ili više, pripadnici socijalističke i ljevičarske orijentacije, koji pokušavaju donesesti demokratske i ekonomske promjene u svoju zemlju, što je politika koje je u suprotnosti s interesima SAD kojima ne odgovara jačanje država Latinske Amerike i koje su stotinama godina držale monopol na ovom kontinentu i postavljale po svom nahođenju marionetske režime i predsjednike, ne prezajući ni od otvorene podrške vojnim pučevima i raznoraznim diktatorima, čiji je cilj bilo vlastito bogaćenje i stjecanje moći na račun mase svojih manje sretnih sunarodnjaka čiji su životi protjecali u krajnjoj bijedi i siromaštvu.

Hugo Chavez

Sve obavještajne službe svijeta – a među njima posebno CIA, Mossad i KGB – imaju dugačku povijest uklanjanja i pokušaja uklanjanja svojih protivnika različitim sredstvima, među koja spadaju i neka prilično “egzotična”.

Tijekom istrage koju je 1975. godine proveo “Poseban odbor američkog senata” u vezi sa zavjerom ubijanja stranih vođa, otkriveno je da je Centralna obavještajna agencija proizvela i posjedovala pištolj s otrovnim strelicama koji uzrokuje srčani napad i karcinom. Iz ovog pištolja je ispaljivane strelica natopljena smrznutim tekućim otrovom, širine vlasi kose i dužine pola centimetra, koja je mogla probiti odjeću i koju je bilo gotovo nemoguće otkriti jer nije ostavljala nikakav trag na tijelu žrtve.

Kwame Ture, nekadašnji radikalni vođa “Crnih pantera”, sve do svoje smrti tvrdio da ga je CIA otrovala karcinomom. On je umro od raka prostate u svojoj pedeset sedmoj godini, a po riječima njegovih prijatelja nikada nije ni pio ni pušio, bavio se plivanjem, vježbao svakog dana i vodio računa o svom zdravlju.

Maduro i Fidel Castro

Čuveni reggae-glazbenik s Jamajke, Bob Marley umro je od melanoma 1981. godine. Imao je samo 36 godina. Po službenom medicinskom izvještaju, dobio je rak kože pošto je ozlijedio prst na nozi, a rana nije nikako uspijevala zarasti. Neki vjeruju da se u Marlijevoj obući nalazio komadić bakrene žice premazane nekom kancerogenom supstancom, koju je tu podmetnuo Karl Solbi, sin bivšeg direktora CIA-e Williama Solbija.

Kubanski predsjednik Fidel Castro preživio je brojne pokušaje ubojstva nevjerojatnim “sredstvima”, počevši od cigara koje eksplodiraju, pa do dijelova odjeće premazanih otrovom i ubrizgavanja karcinoma.

VRH LEDENOG BREGA

Jack Ruby koji je ubio Leeja Harveya Osvalda, atentarora na američkog predsjednika Johna Kennedyja, umro je od raka pluća 1967. godine. Ono što je neobično je što su kod njega prilikom autopsije otkrivene maligne stanice koje nisu poticale iz respiratornog sustava. Ruby je članovima svoje obitelji prije smrti rekao da mu je neka kancerogena supstanca ubruzgana u zatvoru kada je injekcijama liječen od gripe.

Neobična je i misteriozna i smrt Aleksandra Litvinenka, koji je umro 2006. godine u Londonu od posljedica trovanja polonijem 210. Ostaje samo da se nagađa koja obavještajna služba je za ovo bila odgovorna. ali je on gotovo odmah unro od izuzetno progresivnog oblika raka koji je zahvatio sve vitalne organe.

Viktor Juščenko

Još jedan tipičan slučaj trovanja je onaj bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktor Juščenka otrovom pod imenom “dioksin” koji je bio proizveden u nekoj laboratoriji izvan Rusije. “Dioksin” je poznat kao otrov koji izaziva rak nazalnih šupljina i respiratornog sustava.

Za smrt palestinskog lidera Jasara Arafata mnogi sumnjiče izraelsku obavještajnu službu Mosad. Po mišljenju francuskih liječnika koji su izvršili autopsiju, on je umro od masovnog krvarenja u mozgu izazvanog poremećajem u protoku krvi, čiji je uzrok neka nespecifična infekcija. Broj trombocita u njegovoj krvi bio je izuzetno nizak, a broj leukocita izuzetno visok, što odgovara simptomima raznih bolesti, uključujući leukemiju, upalu pluća, kao i nekih bolesti krvi.

FREKVENCIJSKO ORUŽJE

Uporaba otrova, kancerogenih supstanci, virusa i bakterija je vjerojatno samo vrh ledenog brijega. U vrijeme ogromnog tehnološkog napretka, kako javnog tako i tajnog, upotreba različitog “energetskog” i “frekvencijskog” oružja ne predstavlja više samo domenu znanstveno-fantastičnih filmova, već, najvjerojatnije, našu svakodnevnicu.

Postoje brojna svedočansta o upotebi elektromagnetskih valova koji su izazivali depresiju i druge psihičke poremećaje i koji su često korišteni tijekom rata u Iraku. Još 1953. godine Rusi su koristili neko tajno mikrovalno oružje i njime napali službenike američke ambasade u Moskvi, i ono je bilo toliko učinkovito da je gotovo trećina njih kasnije umrla od različitih oblika karcinoma.

Nikolas Maduro

A ako je točno da je još tada postojala tehnologija kojom je to moglo učiniti, ostaje nam samo da se pitamo što li sve postoji danas, šezdeset godina kasnije

Možda će neke odgovore na ova pitanja dati istraga pokrenuta u Venecueli. U svojoj izjavi koju je prenijela agencija “Reuters”, Nicolas Maduro, bivši potpredsjednik Venecuele, koji je poslije Chavezove smrti, preuzeo na sebe rukovođenje zemljom, bio je izričit i nedvosmislen: “Otkrit istinu. Vjerujemo da su našeg zapovjednika Chaveza otrovale sile mraka koje su ga željele skloniti s puta “, rekao je Maduro. Priđimo bliže malo ovim prostorima…Niti jedan od glavnih aktera balkanskog rata danas nije živ !? Pitajmo se od čega su umrli.
 

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet, youtube.com/uredio: nsp)