Od pojave pametnih telefona i tableta i rasta njihove popularnosti upozorava se kako zračenje tih uređaja ima štetan učinak na ljude

Istraživanje optičke aktivnosti, provedeno na Sveučilištu Toledo u Španjolskoj, pokazalo je kako plavo svjetlo može pretvoriti molekule u očima u ubojice stanica. To može dovesti do makularne degeneracije, bolesti oka koja je povezana s dobi i koja je vodeći uzrok sljepoće.

“Nije tajna da plavo svjetlo šteti našem vidu tako što oštećuje očnu retinu. Naši pokusi objašnjavaju kako se to događa te se nadamo da će to dovesti do terapija za usporavanje makularne degeneracije, poput nove vrste kapi za oči”, kazao dr. Ajith Karunarathne, profesor na odjelu za kemiju i biokemiju sveučilišta u Toledu.

Plavo svjetlo izaziva određenu kemijsku reakciju za koju Karunarathne kaže da je “toksična” za fotoreceptorske stanice oka. “Fotoreceptorske stanice ne regeneriraju se u očima. Kada su mrtve, zaista su mrtve”, objasnio je Karunarathne.

Plavo svjetlo povezano i s nekim vrstama raka

Istraživanje koje je proveo Institut za globalno zdravlje iz Barcelone pokazalo je kako plavo svjetlo može biti povezano s određenim oblicima raka.

“Postoje dokazi koji ukazuju na povezanost izloženosti umjetnom svjetlu noću… s rakom dojke i prostate”, rekao je Manolis Kogevinas, istraživač na Institutu i koordinator istraživanja.

Istraživanje Instituta za globalno zdravlje kaže kako visoka izloženost plavom svjetlu povećava rizik od pojave raka dojke i raka prostate između 1,5 do 2 puta.

Plavo svjetlo emitira i sunce. Kao zaštitu, stručnjaci preporučuju sunčane naočale s UV zaštitom.

U slučaju pametnih telefona i tableta, rizik je najviši pri gledanju u zaslon u mraku, zbog čega se preporučuje to izbjegavati što je više moguće.

Proizvođači pametnih telefona i laptopa poput Applea, Microsofta i Googlea ugrađuju filtere za plavo svjetlo koje se može uključiti na uređaju.

(index.hr)

Da li vaš mobitel oštećuje vaše oči?

Nova istraživanja su potvrdila još jednu zamku suvremene tehnologije: polako vas čini slijepima.

Studija koja je upravo objavljena u znanstvenim izvješćima otkrila je zlokobnu istinu: stalna izloženost plavom svjetlu ljubljenih mobitela i drugih uređaja dovodi do makularne degeneracije povezane sa starošću, jednog od vodećih uzroka sljepoće u svijetu.

Stručnjaci se slažu da plavo svjetlo može biti loše za vaše oči, ali kako se to događa, upravo je otkriveno.

Istraživači sa Sveučilišta Toledo upravo su otkrili kako plavo svjetlo pogađa zdravlje oka.

Dr. Ajith Karunarathne, pomoćni profesor odsjeka za kemiju i biokemiju, komentirao je: “Nije nikakva tajna da plavo svjetlo nanosi našem vidu oštećenje mrežnice oka. Naši pokusi objašnjavaju kako se to događa, i nadamo se da će se stvoriti terapije da se uspori makularna degeneracija, poput nove vrste kapi za oči”.

Prema dr. Karunarathneu, rožnica i leća oka nisu u stanju blokirati ili reflektirati plavo svjetlo. Ova nesposobnost, u kombinaciji s velikim razinama izloženosti, zasigurno je recept za još jednu veliku zdravstvenu katastrofu.

Plava svjetlost i loš vid

Plavo svjetlo se emitira od sunca, kao i od mnogih naših najdražih suvremenih uređaja i naprava – prijenosnih računala, mobitela i tableta, da spomenemo samo nekoliko.

Sve više vremena provedenog ispred zaslona ne dolazi do kao iznenađenje da plavo svjetlo polako, ali sigurno utječe na vid ljudi.

Makularna degeneracija je u porastu, a plavo svjetlo može igrati važnu ulogu u onome što se događa. Trenutno, oko 11 milijuna ljudi u SAD-u ima makularnu degeneraciju – no taj će se broj očekivano​dvostruko povećati do 2050. godine.

Makularna degeneracija uzrokovana je smrću fotoreceptorskih stanica u oku, no kako plavo svjetlo utječe na taj proces, bilo je nepoznato – sve dok dr. Karunarathne i njegov tim nisu otkrili.

Znanstvenici su otkrili da “izloženost plavoj svjetlosti uzrokuje kod mrežnice reakcije koje stvaraju otrovne kemijske molekule u fotoreceptorskim stanicama.”

Retinal je molekula kod fotoreceptora koja prima svjetlost i šalje signale u mozak.

“Trebate stalnu opskrbu molekulama retinala ako želite imati zdravi vid. Fotoreceptori su beskorisni bez retinala, koji se proizvodi u oku” – kaže dr. Karunarathne.

Kasun Ratnayake, iz Karunarathneovog laboratorija, objašnjava da kada se plavo svjetlo i retina susreću, te dolazi do toksične reakcije. “Ako obasjate plavim svjetlom mrežnicu, ono ubija fotoreceptorske stanice dok se signalna molekula na membrani otapa” – kaže Ranayake.

“Fotoreceptorske stanice se ne regeneriraju u oku. Kad su mrtve, one su zauvijek mrtve” – dodao je.

Tim je otkrio da toksičnost plave svjetlosti može ubiti gotovo bilo koju stanicu u tijelu. No postoji nada – vitamin E zapravo može pomoći u zaštiti očiju od loših učinaka plavog svjetla.

Kao što znanstvenici objašnjavaju, otkrili su nešto pozitivno: Alfa tokoferol, oblik vitamina E, prirodni je antioksidans u tijelu i zapravo sprječava umirenje fotoreceptorskih stanica – čak i kada su izložene plavom svjetlu.

NoviSvjetskiPoredak.com

Većina roditelja inzistira na tome da njihova djeca nose sunčane naočale po danu na plaži, a vrlo malo daju značaja i razmišljanja o mogućem oštećenju vida pomoću elektroničkih uređaja

Zapravo, neki stručnjaci kažu da upotreba mobitela, TV-a i tableta nije mnogo drugačija od gledanja u sunce kad je u pitanju šteta koju može prouzročiti vašim očima.

Plava svjetlost koja se emitira sa zaslona ovih uređaja može biti upravo u području koje može uzrokovati najveću štetu: oko 430 do 440 nanometara.

Ona ima kratku valnu duljinu, ali njezina visoka energija prodire kroz leće oka i rožnice do mrežnice u stražnjem dijelu očiju. To može uzrokovati makularnu degeneraciju i na kraju sljepoću.

Liječnici upozoravaju da “milenijalci”, koji tijekom cijelog dana provode mnogo sati pregledavajući zaslone svojim mobilnih uređaja, riskiraju da će ostati slijepi kada budu imali 50 godina.

Mnogi ljudi doživljavaju česte glavobolje kao rezultat digitalnog naprezanja oka, a nije neobično da njihov vid postane nejasan neko vrijeme. Prema oftamologu dr. Alanu Mendelsohnu, gledanje zaslona dulje od pola sata dnevno je rizično.

Dr. Mendelsohn je priopćio o jednostavnom načinu smanjenja rizika: udaljite se od zaslona. Kaže da je ste samo izloženi jednoj četvrtini štetne izloženosti kada držite uređaj pola metra od vas, u usporedbi kada držite uređaj samo 25 centimetara od vaših očiju.

Međutim, kaže da djeca trebaju gledati prema zaslonu na udaljenosti od najmanje tri metra kako bi izbjegli oštećenje njihovog vida.

Američka optometrijska udruga izvještava da 80 posto djece doživljava umor, svrbež ili upaljene oči nakon dugotrajnog korištenja elektroničkih uređaja. To je zato što ljudi rjeđe trepću kada zure u elektroničke zaslone. Treptanje podmazuje oči i smanjuje naprezanje očiju.

Kako možete zaštititi svoje oči od štetnog svjetla?

Stručnjaci preporučuju da korisnici koriste aplikacije koje filtriraju plavo svjetlo. U stvari, neki uređaji imaju ovu značajku tvornički ugrađenu, a korisnici ju trebaju samo aktivirati da bi iskoristili sve njezine prednosti.

Aplikacija Night Shift na Apple uređajima, primjerice, omogućuje vam da se plavo svjetlo automatski filtrirate noću, kada je štetnije i može ometati spavanje, ili ju možete ostaviti cijeli dan upaljenu.

Još jedna dobra opcija jest da nosite naočale koje filtriraju loše dijelove plavog spektra svjetla, a propuštajući neštetni dio spektra. Takve naočale su vrlo pristupačne i nije teško pronaći par za produžene periode koje provedemo ispred zaslona.

Ljudske oči također pate od manjka vremena na otvorenom, a djeca su posebno teško pogođena. Doista, studija Sveučilišta Ulster pokazala je da je stopa kratkovidnosti među mladim ljudima udvostručena tijekom proteklih 50 godina, pri čemu je gotovo četvrtina britanskih tinejdžera kratkovidna.

U istočnoazijskim zemljama ta je brojka 90%. Kineska studija otkrila je da je samo dodatnih 40 minuta provednih vani dovoljno da se smanji kratkovidnost.

Djeca u dobi od 8 do 11 godina potroše 4,5 sati dnevno ispred zaslona – 6,5 sati kod tinejdžera – i izgleda da je ta generacija na putu do nekih ozbiljnih oštećenja vida.

Kada ova dobna skupina dosegne 50 godina starosti, mogla bi doživjeti neočekivani val sljepoće ako se ne poduzmu mjere predostrožnosti – a roditelji trebaju obavezno zaštititi vid i oči svoje djece.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

1933. su nacisti donijeli “Zakon o nasljednim bolestima”. Stotine tisuća ljudi tada su podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji. 1939. godine počela su i ubojstva osoba s invaliditetom.

Nacisti su u ljeto 1933. Njemačku imali pod kontrolom. Novi vlastodršci htjeli su formirati društvo prema vlastitim predodžbama. Jedan od ključnih koraka u tom smjeru bio je “Zakon o prevenciji genetski bolesnog potomstva”. Ubrzo je njemački Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”, točnije, 14. srpnja 1933. Ljude koji pate od određenih bolesti, nakon stupanja tog zakona na snagu, prisilno se steriliziralo.

Time se htjelo spriječiti nasljeđivanje takvih bolesti. Zagovornici eugenike, teorije o genetskom “poboljšanju” stanovništva pozdravili su ovaj zakon: razmnožavanju “manje vrijednih” ljudi tako se trebalo stati na kraj. Za žrtve prisilne sterilizacije ta je operacija značila život bez mogućnosti da dobiju djecu. Mnogi su zbog toga bili teško traumatizirani te su cijeli život patili. No nacisti su se nadali da će ostvariti svoj san o “vladajućoj rasi” u kojoj “bolesnima” i “slabima” nema mjesta.

Uspjeh eugenike

14. srpnja 1933. njemački je Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”

“Zakon o nasljednim bolestima” je propisivao tko kao “genetski bolestan” treba biti prisiljen na sterilizaciju. Na primjer, ljudi koji su bolovali od “urođene slaboumnosti”, epilepsije, šizofrenije, nasljedne sljepoće i gluhoće, kao i ljudi “s teškim nasljednim fizičkim deformacijama” te alkoholičari. Liječnica i povjesničarka Christiane Rothmaler istražuje dugu povijest prisilnih sterilizacija za vrijeme nacionalsocijalizma. Zna da se o znanosti eugenike raspravljalo još od 19. stoljeća.

“Ne može se reći: to su bili samo zli nacisti”, smatra Rothmaler. “Genetika se već tada smatrala ozbiljnom znanstvenom granom i njome se nisu bavili samo fanatični nacisti. Posebno su liječnici pozdravili činjenicu da je konačno uveden zakon na temelju kojega će biti moguće ostvariti drevni genetičarski san.” San o savršenom društvu bez “manje vrijednih elemenata”.

Eksperimenti nad ljudima

Kao rezultat novog zakona liječnici su sterilizirali tisuće ljudi s navodno “naslijednim bolestima”. Prije svega su “urođenu slaboumnost” tumačili u socijalnom smislu što je za posljedicu imalo da su se na udaru našli ljudi koji su smatrani autsajderima u društvu: takozvani “asocijalni”, kriminalci, prostitutke ili jednostavno ljudi koji nisu bili u stanju nositi se sa zahtjevima društva pa ih se zbog toga smatralo problematičnima.

“Oni su često bili ovisni o socijalnoj pomoći pa su službe iz tih podataka znale puno o njima”, ukazuje Christiane Rothmaler. Dublja saznanja o nasljednim bolestima u to vrijeme znanstvenici međutim nisu imali. “Stoga je iskonstruirana određena slika o tome koje su osobine nasljedne – na primjer boja kose. Kasnije se vjerovalo da je moguće definirati i nasljedne karakterne osobine”, kaže Christiane Rothmaler.

“Zakon o nasljednim bolestima”

Posvuda u Njemačkoj vlasti su poslale zakone o nasljednim bolestima općinskim sudovima, kako bi ovi mogli odlučivati o prisilnoj sterilizaciji. Predsjednik sudskog vijeća je bio pravnik, a u njemu su sjedila i po dva liječnika. Medicinska vještačenja trebala su potvrditi potrebu za sterilizacijom.

Christiane Rothmaler naglašava: “Sudovi su bili zasuti čitavom kišom prijava s kojima nisu jednostavno mogli izaći na kraj. Na početku su se trudili savjesno ih obrađivati, ali što je više vremena protjecalo – a pogotovo kako se približavao rat – ti procesi su postajali potpuna farsa.”

Kada bi sud donio odluku da se mora izvršiti prisilna sterilizacija, oni koji su njome bili pogođeni imali su samo tri mogućnosti: podvrći se operaciji, uložiti žalbu ili – nestati. Žalbe su rijetko kada bile uspješne, a bjegunce je tražila policija. Za većinu, dakle, bijega nije bilo.

Fotografija prikazuje brojne žrtve nacističke eutanazije. Ljudi stoje ispred autobusa kod bolnice za mentalna oboljenja i čekaju na prijevoz do mjesta gdje će biti ubijeni.

Prisilne sterilizacije provodile su se u bolnicama diljem Njemačke. Liječnici nisu prezali vršiti ih ni nad maloljetnicima: čak i djeca od 14 godina mogla su biti sterilizirana, a u iznimnim slučajevima i mlađa djeca.

Procjenjuje se da je do 400 tisuća ljudi samo na području koje su nacisti nazvali “Veliki Njemački Reich” do 1945. godine bilo podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji. A nisu svi zahvati prošli bez problema. Zbog komplikacija je umrlo oko 6 tisuća ljudi.

“Ubojstvo iz milosti”

“Smrtno bolesnima može se udijeliti ubojstvo iz milosti”, naveo je Adolf Hitler u jednim od svojih pisama 1. rujna 1939., dana kada je rat započeo. Time je počela još okrutnija faza nacističke eugenike: ubijanje “manje vrijednih”. Eutanazija ili u prijevodu, dobra smrt, značila je ubojstvo psihički bolesnih osoba ili osoba s invaliditetom. “Žrtve eutanazije bile su okarakterizirane kao ‘suvišan teret’ za koji se više ništa ne može učiniti. Ono što ne možemo izliječiti, uništimo, mislili su liječnici koji su sudjelovali u nacističkom projektu”, objašnjava Christiane Rothmaler.

Liječnici i medicinsko osoblje i ovdje snose odgovornost za odabir i ubojstva bespomoćnih žrtava. 70 tisuća ljudi je do kolovoza 1941. ubijeno smrtonosnom injekcijom ili u plinskim komorama tijekom takozvane “Akcije T4″, koja je ime dobila po sjedištu organizacije za eutanaziju u berlinskoj ulici Tiergarten 4. Tada su u Katoličkoj crkvi počeli prosvjedi kako bi se ovakve smrti okončale. Unatoč svemu, do kraja rata djeca i odrasli i dalje su bili žrtve eutanazije koja se od tada tek nešto manje propagirala i provodila.

Prisilna sterilizacija i eutanazija

Je li, dakle, Zakon o nasljednim bolestima bio osnova za ubijanje ljudi s invaliditetom?

“Ne može se reći da je eutanazija bila radikalizirani korak prisilne sterilizacije”, misli Christiane Rothmaler. “Obje metode su, međutim, služile ideji da se treba riješiti takozvanog ‘socijalnog viška’”. Njemačka nije bila jedina zemlja koja je prisilom provodila sterilizaciju ljudi. I u Švedskoj i SAD-u vlasti su posezale za ovom prisilnom mjerom: samo u SAD-u je u posljednjem stoljeću sterilizirano oko 60 tisuća ljudi. No sustavna ubojstva bolesnih i nemoćnih ljudi provodila je samo nacistička Njemačka.

Žrtve Zakona o sprečavanju genetsko bolesnog potomstva ni desetljećima nakon 1945. nisu dobile priznanja niti odštete. Tek 1988. njemački je parlament priznao da su stotine tisuća provedenih prisilnih sterilizacija bile nacističko zlodjelo.

Od isključenja do suživota

“Važno je ne zaboraviti da su se u našoj povijesti događali ovakvi zločini. Prije svega ne smijemo zaboraviti koliko je malo vremena od tada prošlo”, kaže Sascha Decker iz organizacije Aktion Mensch koja se već gotovo 50 godina zalaže za osobe s invaliditetom. “Još se i danas ljude s invaliditetom često doživljava kao nekoga s navodnim deficitima. To želimo promijeniti.”

S obzirom na velik napredak na području genetike, danas liječnici znaju mnogo više o bolestima koje vrebaju u našim genima. Genetska savjetovanja i prenatalna dijagnostika budućim roditeljima prije rođenja djeteta pomažu da se informiraju o rizicima mnogih bolesti. “Kroz javni je diskurs stav da treba biti savršen i zdrav,ukorijenjen u svijest ljudi. To buduće roditelje stalno iznova dovodi u sukobe savjesti”, smatra Christiane Rothmaler.

Unatoč velikom napretku u integraciji osoba s invaliditetom u društvo, Sascha Decker misli da treba uzeti u obzir kako još uvijek ima nekoliko prepreka koje treba prevladati: “U nekim smo stvarima još uvijek na početku. Cilj nam je postići punu ravnopravnost.”

Eutanazija: ubojstvo ili milosrđe?

Njemačka vlada danas želi zakonski regulirati eutanaziju, prenosi DW. Već je počela burna rasprava o tome. Njemačka se sa svojim nacrtom zakona nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

Mnogi građani su nezadovoljni načinom na koji je u Njemačkoj regulirana eutanazija, pokazalo je nedavno ispitivanje koje je proveo Institut za javno mnijenje Emnid. Također je utvrđeno da svaki drugi građanin želi da se profesionalnim tvrtkama dopusti djelovanje na tom području, odnosno da nude pomoć pri eutanaziji.

Kako olakšati muke neizlječivo bolesnima?

No, upravo to želi spriječiti njemačka vlada. Savezno Ministarstvo pravosuđa u jednom nacrtu Zakona o eutanaziji upozorava na moguće negativne posljedice ukoliko se tvrtkama dopusti da bolesnicima “nude brzu i učinkovitu mogućnost za samoubojstvo”. U praksi bi to moglo biti stavljanje na raspolaganje sredstva ili prostorije za samoubojstvo, a to se bi planiranim zakonom kažnjavalo novčanom ili čak zatvorskom kaznom.

Njemačka negdje u sredini

Planirani zakon našao se na meti kritika jer u slučaju pomoći pri eutanaziji ne predviđa kažnjavanje osoba bliskih pacijentu. To bi mogli biti rođaci ili prijatelji, ali i dugogodišnji obiteljski liječnik ili medicinske sestre koje prate bolesnika u posljednjoj fazi života. Hoće li se time ohrabriti liječnike na pomoć pri samoubojstvu? Skepticizam predstavnika liječnika, crkava i konzervativnih političara je velik, a oko zakona se ne mogu složiti ni stranke u vladajućoj koaliciji.

Ovaj nacrt zakona se ne odnosi na “aktivnu” eutanaziju, kod koje netko drugi ubije pacijenta na njegovu želju. To i dalje ostaje zabranjeno. Ono što je već sada u Njemačkoj dozvoljeno je da pacijent u skladu sa svojom pismeno izraženom željom dobije sredstvo za skraćivanje života ili da se ne poduzimaju mjere za održavanje na životu. U tim slučajevima se govori o indirektnoj, odnosno pasivnoj eutanaziji. Njemačka se sa svojim reguliranjem eutanazije nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

“Ubojstvo iz milosti” legaliziraju i Nijemci

Okončati svoj život ili vegetirati tko zna koliko dugo priključen na medicinske aparate? Kada se nesreća dogodi, kasno je za donošenje samostalnih odluka.
Mnogi Nijemci, međutim, o tome razmišljaju već sada, a od sljedeće nedjelje moći će potpisati i zahtjev za eutanaziju. U svakodnevnoj borbi za goli opstanak, malo je onih koji se ozbiljno mogu pozabaviti razmišljanjem o životu, o njegovoj krhkosti, privremenosti i prolaznosti.

47-godišnja Birgit Ihlau odnedavno je počela razmišljati o svojoj smrti. U slučaju da završi u komi, ne želi, kaže, godinama vegetirati priključena na medicinske aparate. Karticu za doniranje organa već ima, a zakazala je i termin za savjetovanje s obiteljski liječnikom. Odlučila je da dragovoljno potpiše i zahtjev za eutanaziju.

Savjetnici prethodno moraju procijeniti ličnost

Doktor Dirk Müller objašnjava: “Savjetovanje počinje s procjenom ličnosti. To znači, promatramo cijeli život osobe, želimo o njoj što više doznati. Moramo saznati je li ta osoba razmislila o sebi, pa postavljamo pitanja tipa: Što za vas znači “biti ovisan”?”

Zahtjev za eutanaziju valjan je samo uz posebno ovjerenu punomoć o skrbništvu. Birgit Ihlau komentira “Veoma sam iznenađena činjenicom da moj muž bez mene ne može donositi odluke. Zato mu je potrebna punomoć o skrbništvu, koja mora biti u ove svrhe posebno ispunjena. Mislila sam da on jednostavno u svako doba može raspolagati s mojim potrebama.”

Eutanazija – “ubojstvo modernog doba”?

Pisani zahtjev za eutanaziju mora sadržavati i detaljne podatke o tome, u kojim situacijama i slučajevima može biti primijenjen. Zahtjev je samo onda od pomoći, kada je obitelji u odlučujućim situacijama poznato, gdje je dokument pohranjen, upozorava doktor Müller.

“Original zahtjeva klijenti najčešće odlažu kod kuće. Preporučujemo da se original kopira i podijeli. Jedan primjerak bi trebalo dobiti obiteljski liječnik, a drugi osoba koja je potpisala punomoć o skrbništvu. U ovom slučaju je važno da što više osoba zna gdje se nalazi original zahtjeva.”

Legaliziranju eutanazije još se uvijek protivi velik broj zemalja. Mnogi je nazivaju ubojstvom modernog doba. Nizozemska je prva europska zemlja koja je ozakonila primjenu eutanazije. Proces njezine dekriminalizacije formalno je počeo 1971. godine kada je jedna nizozemska doktorica injekcijom usmrtila svoju teško bolesnu majku. Eutanazija će od 1. rujna biti legalna i u Njemačkoj.
 
(preveo:nsp)