Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije

Bliski i Srednji istok doživjeli su i preživljavaju surove ratove, ali razaranja nikada do sada nisu bila popraćena ovakvim egzodusom stanovništva epskih razmjera, što otvara vrata spekulacijama da li je masovni pokret izbjeglica spontan ili negdje organiziran.

Podaci uvjerljivo potvrđuju nezabilježen pritisak beskonačnih kolona Sirijaca, Iračana i Afganistanaca koje prema EU napreduju kopnom Balkana. Tome treba dodati one koji iz Afrike pokušavaju preplove Mediteran. Agencija EU za granice priopćava da je u lipnju zapisan rekordni broj od 107.500 izbjeglica na granicama Unije. Za prvih sedam mjeseci čak 340.000 – u usporedbi sa 123.000 u istom razdoblju 2014.

Zašto je izbjeglica trostruko više nego prošle godine kada se i tada po Afganistanu pucalo, kada je kalifat Islamske države držao velike dijelove teritorija Iraka i Sirije? Ako 2014. po unutrašnjosti Sirije prinudno bilo raseljeno blizu sedam milijuna ljudi, dok je četiri milijuna pobjeglo u Tursku, Libanon i Jordan – odakle samo manjina kreće kao Europi – zašto nije bilo pokreta kao danas?

Jedno objašnjenje masovnosti mogao bi biti tzv. halo efekt. Kada se na put odluče moji rođaci, prijatelji, krećem i ja. Brinemo jedni o drugima, smanjujemo rizike. Zvuči logično, ali i dalje ne daje odgovor na pitanje: zašto sada? Zašto se ovog ljeta iz mjeseca u mjesec obaraju rekordi?

Pitanje je još složenije kada se zna da je među izbjeglicama znatan broj onih koji kažu da im nije namjera se trajno nastaniti u Europi. Onih koji, za razliku od istinskih očajnika, imaju sredstva. Onih koji po Balkanu odsjedaju po hotelima, obilaze restorane, uzimaju novac s bankomata.

Ponavlja se isto pitanje: ako ih je strah natjerao da krenu, zašto sigurnost sebi i svojim obiteljima nisu poželjeli da ostvare ranije? U Afganistanu se ratuje od 2001, u Iraku od 2003., u Siriji od 2011.

Ne bih da griješim dušu i da za bilo što osumnjičio izbjeglice, bilo da su uboge ili imućnije. Nisam pasionirani sljedbenik teorija zavjera, ali imam osnov sumnje da se izbjegličkom kalvarije upravlja – na daljinski. Kao što se u Prištini upravljalo masovnim pohodom kosovskih Albanaca azilanata koji je prekinut isto tako naglo kako je i počeo.

Moglo bi biti više vlasnika daljinskog koji postupaju individualno ili u suglasnosti. Recimo Amerikanci.

Masovno uputiti izbjeglice znači razotkriti koliko je Europa ranjiva. Skrenuti pozornost od Fergusona kao simbola novog američkog rasizma i prikriti odgovornost koju Amerika ima kao glavni akter Bliskog i Srednjeg istoka, Afrike.

Washington za izazivanje kontinentalne izbjegličke krize lako može optuži talibane i Islamsku državu. Ali, zar se time ne prikrivaju pravi uzroci nastanka mudžahedina nekadašnjeg ljubimca CIA – Osame bin Ladena ili stvaranja islamskog kalifata koji je izravna posljedica kaosa s kojim je Irak suočen od vremena američke invazije? Zar režim sirijskog predsjednika Bashara el Asada nije na meti SAD još od prvih dana Arapskog proljeća?

Izbjeglice su u najvećoj mjeri sekundarna posljedica američke politike, ali, ranjive kakve jesu, mogu poslužiti kao pijuni u geostrateškoj igri koju Washington nekada vodi otvorenije, češće u potaji: slabljenje Europske unije (Balkan je tu kolateralna šteta).

Europljani su u posljednje vrijeme već jednom poklekli pred Amerikancima. Nijemci su nevoljko žrtvovali vlastite ekonomske, financijske i investicijske interese kada su se priklonili zahtjevima Washingtona za oštrim sankcijama Rusiji zbog ukrajinske krize. Nije potrebno naširoko objašnjavati da je sprječavanje zbližavanja Berlina i Moskve trn u oku Amerikanaca.

Sada su tu izbjeglice za koje EU nema odgovor, dok je populističke i antiimigracione partije guraju udesno. Nema sumnje da je kontinent u nedostatku solidne, efektive i dugoročne politike suočen s krizom savjesti.

Unija je s jedne strane na raspeću humanosti i solidarnosti, s druge sebično štiti sebe uvjerena da će izbjeglice – ako u tom broju budu primljene – ugroziti socijalni standard, civilizacijske vrijednosti kršćanstva, funkcioniranje neoliberalnog kapitalizma.

Zar podizanje barikada, suzavac i šok bombe neće razgneviti dolazeće muslimane pred kojima se zatvaraju vrata kršćanske Europe? Nije li to prilika da Amerika preusmjeri svoje decenijske probleme s islamskim svijetom i poturi Europu koja takvih tenzija već ima dovoljno?

Izbjeglički tsunami možda će i popustiti, ali bijeg ka europskim obalama ili kopnu će se nastaviti sve dok se stabilnost ne povrati u konfliktne zone ovih regija. Što je mnogo više američka nego europska odgovornost, mada ne bih aboliram EU za uništavanje Libije.

Amerikanci bi pritiskom na Europu mogli pomognu i Turskoj. Bila bi to zahvalnost što se Ankara poslije duže od godinu dana ustezanja priključila međunarodnoj koaliciji protiv Islamske države i Washingtonu konačno uslišila molbu da koristi tursku zrakoplovnu bazu Incirlik.

Prihvaćajući 1,9 milijuna izbjeglica iz Sirije i 225.000 iz Iraka, Turska je popunila sve kapacitete, a od EU je uzalud tražila preraspodjelu odgovornosti i troškova. Od izbijanja rata u Siriji, Ankara je na izbjeglice potrošila šest milijardi dolara – u usporedbi sa 418 milijuna koje je primila kao pomoć. Izbjeglice koje sada iz Turske odlaze za Grčku pokazuju da se stvari mijenjaju. Možda i uz pomoć daljinskog.

Postoje u čitavoj ovoj stvari i druge dileme. Zar politika koju EU vodi prema imigrantima ne ohrabruje rasizam i ksenofobiju? Kakav će se odnos graditi prema “žoharima”, kako je migrante jednom nazvao britanski tabloid “Sun”?

Kako ćemo reagirati kada oni koji dobiju azil na Balkanu, a njih je oko 500, mahom muslimana, sutra zatraže da se uz njihov azilantski centar podigne džamija? Da li će solidarnost i humanost koju Balkanci sada pokazuju nestati ukoliko se ispostavi da je Islamska država među izbjeglice ubacila svoje teroriste?

Izbjeglice su postale dio ozbiljne geostrateške igre. Njihova sudbina je tim tužnija.
 
(politika.rs/uredio:nsp)

“O našim zaključcima nitko iz SAD-a ne želi razgovarati s nama, a dosad smo imali izuzetno dobru komunikaciju s njihovim obavještajnim službama. Čak ni HNAA (austrijska državna agencija za informacije iz inozemstva i domovinsku sigurnost) nema nikakvih informacija ili je jednostavno dobila zabranu širiti ih. No, ovo mora u javnost”, zaključio je obavještajac

Europa prolazi novu izbjegličku krizu. “Seoba naroda” epskih proporcija krenula je još u jeku gospodarske krize 2008. godine, no tek sada na vidjelo izlazi koliko je cijeli svijet zapravo potresen tim događajima, kao i ratnim zbivanjima uzrokovanim od strane ISIL-a.

No, masa izbjeglica dobila je potpuno novo značenje nakon što su austrijske obavještajne službe izrazile svoju sumnju da prijevoz izbjeglica zapravo financiraju Amerikanci.

Kako piše austrijski internetski časopis InfoDirekt, austrijski obavještajci došli su do saznanja da je jednostavno nemoguće da si izbjeglice same plaćaju transport.

“Šleperi zahtijevaju ogromne sume novca za prijevoz u srce Europe. Čak i bez obzira na uvjete prijevoza, koji graniče s neljudskima, izbjeglice po glavi moraju platiti između sedam tisuća i 14 tisuća eura, ovisno o regiji u koju žele doći”, tvrde austrijski obavještajci.

Kako doznajemo, do tih podataka došli su iz policijskih krugova jer oni imaju izravan kontakt s ljudima koji traže azil. Zbog sve veće navale, sve rigoroznije su policijske provjere kamiona, “šlepera” i sličnih vozila te policija izbjeglice često vodi na višednevno ispitivanje.

“Imamo saznanja da sve ili dio troškova transporta za izbjeglice snose organizacije iz SAD-a. Otkrili smo to nakon što smo primijetili nelogičnosti u brojkama koje su se nakon ispitivanja redovito ponavljale, a nisu se poklapale s mogućnostima ljudi ovisno o krajevima iz kojih dolaze.

Primjerice, nije moguće da toliko ljudi iz sjeverne Afrike pri ruci ima oko 11 tisuća eura. Kako je moguće da nitko nije postavio to pitanje? Jedino objašnjenje je da netko nešto skriva”, izjavio je jedan obavještajac te dodao da čak u prijateljskim obavještajnim krugovima poput Njemačke i SAD-a vlada nekakva neobična tišina.

“O našim zaključcima nitko iz SAD-a ne želi razgovarati s nama, a dosad smo imali izuzetno dobru komunikaciju s njihovim obavještajnim službama. Čak ni HNAA (austrijska državna agencija za informacije iz inozemstva i domovinsku sigurnost) nema nikakvih informacija ili je jednostavno dobila zabranu širiti ih. No, ovo mora u javnost“, zaključio je obavještajac.

Međutim, čak i u krugovima geopolitičkih stručnjaka se o ovome zasad šuti. Iako, kako tvrde Austrijanci, ima onih koji su spremni progovoriti o tome, rijetki su spremni stati imenom i prezimenom iza toga. Ako je ovo točno, koji je interes SAD-a od toga da što više izbjeglica uđe u Europu i dalje je stvar nagađanja.
 
(denvno.hr/uredio:nsp)