Pristalice Muamera Gadafija preplavile su grad Bani Walid kako bi obilježile pola stoljeća od svrgavanja monarhije od strane vojnih časnika koje je vodio pokojni libijski vođa, a koje su pro-NATO pobunjenici brutalno ubili prije osam godina

Stanovnici grada Bani Walida, malog pustinjskog gradića koji je ostao odan Gadafiju čak i nakon njegove jezive egzekucije kao rezultat intervencije koju je vodio NATO 2011., u nedjelju su preplavili ulice kako bi obilježili godišnjicu revolucije 1969. godine koja je srušila Kralja Idrisa, ukinuvši libijsku monarhiju.

Mnogi koji su izašli na ulice grada Bani Walida mahali su zelenim zastavama, nacionalnom zastavom Libije koja je bila pod Gadafijem i nosili plakate sa slikama Gadafija i njegovog drugog sina Saifa al-Islama.

Automobili su solidarno trubili dok su se vozili pored veselih demonstranata.

Vojni prevrat 1. rujna 1969. godine vodio je Gadafi, koji je vodio skupinu od 70 mladih časnika koji su preuzeli vlast u navodnom “državnom udaru”, koji nije rezultirao nikakvim nasiljem ili smrću.

To je bilo u suprotnosti s Gadafijevom vlastitom sudbinom.

U listopadu 2011. mučili su ga i ubili militanti odani pobunjenicima koje su podržali zapadnjaci na čelu sa NATO savezom i Hillary Clinton.

Njegova smrt je uvukla Libiju u politički kaos i propast, iako je jednom bila najbogatija zemlja na kontinentu.

Gotovo osam godina od Gadafijeve smrti, Libija je još uvijek podijeljena između različitih vojnih frakcija, s tim da vlada koja je podržana od strane marionetske organizacije UN u Tripoliju, sada ima kontrolu nad ogromnim naftnim rezervama koje je vodio maršal Khalifa Haftar.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sirija, koja je ove godine doživjela oslobađanje velikih dijelove svog teritorija od islamista, slavi Božić sa predratnim žarom, nadajući se da će se borbe uskoro privesti kraju i da će strani “saveznici” uskoro napustiti zemlju

Krvoproliće u Siriji utjecalo je na sve sfere u toj zemlji, ali su njegove vjerske manjine nedvojbeno doživjele najgore, jer su bile suočene s ekstremnim progonom od strane terorista Islamske države (ISIS) i drugih tvrdokornih islamista glede njihovih religijskih uvjerenja.

U područjima pod Islamskom državom, proslava Božća je bila zabranjena. Sada, kad se mirni život vraća u zemlju, stvari se mijenjaju na bolje.

Nedavno je u glavnom gradu Damaska​ otkriveno jedno od najvećih božićnih drvaca u zemlji. Velika gomila ljudi, mnogi obučeni u božićnu odjeću, okupili su se kako bi proslavili tu prigodu, plesali i pjevali.

“Ovo je karnevalska povorka … slavimo najviše božićno drvo u Damasku koje je visoko 30 metara, uz jaslice, s puno ljubavi i sreće za sve”, rekao je jedan od sudionika božićne povorke, dodajući da je to poruka “iz srca Damaska cijelom svijetu.”

Božićno drvo je zapravo veliki, poluprozirni konus, koji noću daje markantni zeleni sjaj.

Tijekom ove godine glavni je grad potpuno bio oslobođen jer su razni džihadistički teroristi protjerani iz njegovih predgrađa.

Kako se normalan život vraća na pravi put, proslave postaju sve češće i sve šarenije, kao što su bile i prije početka rata. Možemo jednostavno usporediti ovogodišnju proslavu sa onom iz 2015. godine kada je glavni grad bio pod opsadom terorista.

Stvari su se dramatično promijenile u Siriji od 2015. godine, jer su džihadistički militanti protjerani iz velikih dijelova zemlje, a neki i uz pomoć Rusije.

“Sada 2018. godine, zahvaljujemo Bogu što smo došli do tog razdoblja, jer nismo mogli ni proslaviti Božić na odgovarajući način, niti je bilo sreće u Siriji, ali smo vrlo sretni ove godine i zahvaljujemo Bogu što smo svi zajedno okupljeni kako bismo zajedno proslavili.” – rekao je sudionik.

Mi ćemo reći “sretno” Francuskoj i drugim državama koje sada proživljavaju ono što smo mi prošli, i reći ćemo: “okusite ono što smo mi doživjeli” i “hvala Bogu, i sretan Božić.”

Ove su godine Sirijci također dobili poseban božićni dar, kada je američki predsjednik Donald Trump objavio svoju odluku da povuče sve američke trupe koje su zauzimale sjeverne dijelove zemlje.

Dok su ratoborni američki dužnosnici i mediji žali na taj potez, tvrdeći kako će to dovesti do ponovnog oživljavanja ISIS-a u regiji, čini se da su Sirijci više usredotočeni na slavljenje Božića.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Tisuće Libijaca slavilo je 49. godišnjicu revolucije u gradu Sabi, a okupljeni su mahali zastavama sa likom bivšeg lidera Libije Muamera el Gadafija, koji je vodio zemlju od 1969. do 2011. godine

Praznik se slavi kao sjećanje na državni udar i uspostavljanje Gadafijeve vladavine 1. rujna 1969. godine.

Pompozno je slavljen za vrijeme vladavine Gadafija, ali su se nakon njegove smrti Libijci ustručavali slaviti dan revolucije, neki iz revolta prema Gadafiju, a neki iz straha da će biti shvaćeni kao njegove pristaše.

Međutim, građani libijskog grada Sabhe su odlučili da, prvi put nakon smjene vlasti u Libiji, proslaviti 1. rujan na ulicama, i na taj način iznesti i svoje nezadovoljstvo trenutnim vladajućim strukturama u naftom bogatoj afričkoj državi.

U međuvremenu, Vlada Libije, koju priznaje UN, proglasila je izvanredno stanje u Tripoliju i okolici zbog napada u kojima je ubijeno 39 osoba, uključujući i civile.

Ministarstvo zdravstva je saopćilo da je ozlijeđeno 96 osoba, prenosi AP.

Borbe su počele prošlog tjedna između naoružanih grupa iz Tripolija i drugih naoružanih grupa iz jednog mjesta južno od libijske prijestolnice.

Uizjavi koje je izdala Vlada, sukobljene strane se pozivaju da prestanu sa sukobima i da poštuju dogovoreno primirje.

Libija je od izbijanja pobune 2011. godine upala u kaos, piše agencija i podsjeća da je tada svrgnut, a zatim i ubijen dugogodišnji lider te zemlje Muamer el Gadafi.

Od tada zemljom upravljaju dve suprotstavljene vlade, jedna sa sjedištem u Tripoliju, a druga na istoku Libije, a obe vlade imaju podršku brojnih naoružanih grupa koje imaju stvarnu vlast na terenu.
 

 
(sputniknews.com)

Gradsko vijeće engleskog grada Bristol zabranilo je kršćanski blagdan i odbilo sprovesti slavlje, jer je to područje “previše multikulturalno”

Gradsko vijeće Bristola je dozvolilo da nacionalni preznik prođe bez ijednog događaj, unatoč njegovoj povijesti koja datira iz 1222. godine.

Šefovi vijeća su izjavili da se 91 različitih jezika govore u gradu i da će “vrlo teško biti sve ih prilagoditi”.

Neki u tom području osjećaju se kao da je engleski simbol otet od strane krajnje desne skupine koje su dobile oznaku “rasist”.

Prema portalu Daily Star, Kalphna Woolf, osnivačica “91 način za izgradnju globalnog grada”, čiji je cilj da se ujedine Bristolske multikulturalne zajednice, rekla je da bi ljudi mogu biti uplašeni bijele i crne zastave svetog Juraja.

Vijeće navodi da je prikazivanje englesku zastave može biti viđeno kao “rasistički” prema imigrantima.
 

 
Ovakvi iskoraci i radikalne promjene u Velikoj Britaniji mogu se usporediti sa nedavnim istraživanjem Povjerenstva za religiju i vjeru da Velika Britanija nije više većinsko kršćanska zemlja.

Sv. Juraj je prvi proljetni blagdan, poslije Uskrsa, koji se slavi 23. travnja u čast kršćanskoga mučenika Sv. Jurja. Sv. Juraj je jedan od najvećih kršćanskih mučenika. Rodio se u 3. stoljeću u Palestini. Pobunio se protiv progona kršćana u vrijeme cara Dioklecijana. Zbog toga je bio zatočen i mučen, ali se nije htio odreći kršćanstva i pokloniti kipu Apolona, pa mu je po naredbi cara Dioklecijana odrubljena glava ( 23. travnja).

Legenda o Sv. Juraju

Prema legendi koja je nastala u 13. stoljeću Sv. Juraj je pobijedio strašnog zmaja i oslobodio stanovnike Silene davanja danka, koji je iznosio svaki dan dvije ovce. Zaštitnik je vitezova, vojnika, konja, ratara i pastira.

Jurjevo je u narodu shvaćan kao pravi početak proljeća, početak gospodarske godine, pobjeda svjetla nad tamom. U raznim mjestima i krajevima Jurjevo je obilježavano na razne načine: ukrašavanje blaga (vijenac od proljetnog bilja), povorke s trubama kroz selo, paljenje krjesova, rano ustajanje i kupanje i dr.

U našem kraju obilježavano je na sljedeći način. Pravljene su trube od kore vrbove grana. Kora se gulila nožem u zmijolikom obliku. To je bilo lako jer je drveće imalo „mrijezgu“, odnosno bilo u fazi pupanja.

Nakon što bi zgulili vrbovu koru i savili je u obliku trube, te širi kraj pričvrstili iglicama trnja, pristupalo se izradi piska. On je izrađivan od tanke grane, nakon što se nožem zareže na potrebnom mjestu, a onda se uz pjesmu udaralo po grani da kora oslabi i lake se svuče.

Nakon što bi se napravile trube, djeca su se okupljala i trubila kroz selo i oko štala, do duboko u noć a nastavljalo se rano ujutro. Trubljenje, paljenje krjesova, gatanje i dr. običaji imali su svrhu tjeranja uroka, vještica i demonskih sila. Jurjevski običaji označavali su pobjedu svjetlosti nad tamom, odnosno vječnu borbu dobra protiv zla.

Jurjevo je označavao i dan kada je prestajala ispaša blaga na poljima i livadama koja su bila predviđena sa kosidbu.

Noć uoči Jurjeva vlada strah od zlih čini, pa su se škropile kuće, zgrade i stoka posvećenom vodom. Na jurjevo žene ne rade ženske poslove: ne šiju, ne peru haljine i sl. Nekada su na Jurjevo, žene ujutro natirale koprivom vime kozi ili ovci koja se je izjalovila, pa je muzu kao da se je ojanjila odnosno okozila.

Ko se okupa prije sunca u rijeci ili koritu biće zdrav cijele godine i slavan junak. Kupali smo se i provlačili ispod česme, mada je trebalo skupiti hrabrosti i okupati se u ledenoj vodi, kakve su naše bile i još uvijek su.

U sjećanju je ostalo i bacanje nanula preko kuće. Ako se prsti od nanula okrenu u kuću, te se godine neće udati, a ako peta, onda hoće.

Stavljao se i struk koprive u plot i na koju stranu ujutro taj struk bude okrenut, na tu će se stranu i udati. Hvatala se i “omaha” kapljice s mlinskog kola i tom se omahom umivalo kako bi se bilo ljepše…

(NoviSvjetskiPoredak.com)