Kada je riječ o Kaliforniji, regresija ljevice ne poznaje granice. Obalni grad Santa Barbara nedavno je zabranio plastične slamke zbog negativnih utjecaja na okoliš

U onome što je vjerojatno najstroža zabrana plastike u Sjedinjenim Državama, dužnosnici Santa Barbare donijeli su zakon koji ne samo da odobrava velike novčane kazne za prekršitelje koji koriste plastične slamke, već čak navodi i zatvor kao kao moguću kaznu.

Samo u Kaliforniji možete ići u zatvor ako u restoranu ponudite slamke. Prema pravilniku, prvo kazneno djelo će dobiti pismeno upozorenje. Drugo kazneno djelo će se suočiti sa velikim posljedicama.

Na temelju gradskog općinskog zakona, kazne za slamke će uključivati “novčanu kaznu koja ne prelazi tisuću dolara (1.000 dolara) i kazna zatvora u trajanju do šest (6) mjeseci”.

Zapadna obala je dom je mnoge zabrane plastičnih slamki. Grad Seattle bio je prvi grad u SAD-u koji je zabranio plastične slamke početkom srpnja. No, u gradu Emerald, kazne su samo 250 dolara. Kalifornija ne bi trebala pretjerivati u svojoj regresivnoj-progresivnoj politici.

Budući da su detektori novog zakona vrlo brzo istaknuti, zabranjivanje plastičnih slamčica vjerojatno neće imati značajan trag u rastućem problemu plastičnog otpada. No, za osobe s invaliditetom, zabrana plastičnih slamki bi mogla biti prilično velika zapreka jer se mnogi ljudi sa invaliditetom oslanjaju na slamke.

I unatoč liberalnim kricima o inkluziji i toleranciji, zakon o zabrani slamki u Santa Barbari nije uspio napraviti iznimke za osobe s invaliditetom.

Mnogi drugi gradovi koji su pokrenuli zabranu slamki osigurali su isključivost odredbe za osobe s invaliditetom. Dok je Santa Barbara napravila nekoliko slučajeva izuzeća, osobe s invaliditetom nisu bile među njima.

Zabranjivanje slamki bi moglo povrijediti osobe s invaliditetom

Pišući za National Review, Katherine Timpf tvrdi: “Sve su se stvari uzele u obzir, ova nova uredba neće ostaviti traga u problemu koji je namijenjen rješavanju – ali bi moglo stvoriti neku štetu”, napominjući da “ima negativan utjecaj na osobe s invaliditetom koje ne mogu piti bez njih”.

Za mnoge osobe s invaliditetom, plastične slamke su najsigurnija i najpristupačnija opcija za njihove potrebe. Zagovornici objašnjavaju da često upotrebljavane slamke dolaze s nedostacima: većina nije dovoljno fleksibilna da se postavi po potrebi.

Metalne slamke mogu biti previše vruće ili uzrokovati ozljede, staklene slamke također predstavljaju sigurnosni rizik.

Postoje mnoge vrste poteškoća koje mogu zahtijevati korištenje slamčica: Parkinsonova bolest, cerebralna paraliza i moždani udar samo su neke mogućnosti.

Nema sumnje da je jednokratna plastika problem ekološke prirode. Zapravo, nedavno je otkriveno da Zemljinim oceanima pluta otok plastike koji je već dosegao veličinu Meksika – alarmantan nalaz, u najmanju ruku.

Međutim, široko rasprostranjena zabrana slamki ne mora nužno biti najbolji način za ispravljanje ovog problema – i zaštita invaliditeta nije jedini razlog zašto je zabrana slamki kontroverzna. Za mnoge, zabrana slamki predstavlja puno veći problem, a to je – Vladina nadmoć.

Kao odgovor na zahtjeve javnosti, mnogi poduzetnici već traže svoje alternative. Starbucks je već obećao da će nastaviti dalje bez slamčica, a Disney je upravo objavio da će ukloniti plastične slamke i mješalice u svojim tematskim parkovima.

Plastika je veliki problem, ali odlazak u zatvor zbog serviranja plastičnih slamki ljudima ili suočavanje s novčanom kaznom u iznosu od 1000 dolara čini se kao pretjerana kazna.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

POGLEDAJTE NAS … STVARNO POGLEDAJTE! Šta smo to postali? Mi, ljudi, oni s umovima i srcima koja kucaju dovoljno sporo da nam omoguće da se zaustavimo i pauziramo bez potrebe da se stalno borimo za opstankom i da se ponašamo poput kolibrića.

Dok se davimo u svim brigama i dok nas unakrsno zaprašuju mi hrlimo svakom novom “cvijetu” u potrazi za sljedećim brzim zadovoljstvom koji će održati da naša trkačka srca uzbudljiivo kucaju. Ili ćemo se pretvoriti u koala medvjediće koji spavaju 23 sata svaki dan, hraneći svoje tjelesne i emocionalne potrebe na vrlo opojnim “eukaliptus listovima”  – kroz samo jedan sat u danu.

Mi neselektivno koristimo društvene mreže – “lajkajući” smeće, čime se osigurava da će cvjetati i “i širiti se poput virusa”. Mi postamo (objavljujemo) govor mržnje, bez razmišljanja, izazivajući razdor i plamen rata. Mi mislimo našim očima i puštamo da naši prsti hirovito govore. Mi smo ušli u Matrix.

Umjesto da se prilagodimo i aklimatiziramo, mi se otuđujemo i klimatiziramo. Mi letimo po ekranu i zatvaramo životinjice u kaveze, umjesto da pozivamo prirodu unutra. Umjesto da držimo naše prste duboko u zemlji kako bi uživali ​​u osjećaju valjanja u blatu i škakljanju trave po našim tabanima, mi oblačimo cipele i čarape sve dok više ne možemo napraviti korak bosim nogama na talijanskim pločicama. Postali smo ljudi nježnih stopala..

I mi pupamo i puštamo zulufe, prednjake i zadnjake dok se naši duhovi, srca i umovi pretvaraju u invalide.

Dr. Oz je postao guru našeg zdravlja. Slušajući naša tijela i vjerujući vlastitim instinktima je jedini način pomoću kojeg smo došli na vrh evolucijskog totem stupa. Nekada smo bili vlastiti laboratoriji, vlastiti znanstvenici, eksperimentirali s biljkama, travama, stvorenjima, mikrobima i bakterijama. I ponekad smo se razboljeli, a zatim ozdravili, a netko od nas je umro. Ali najjači je preživio i procvjetao, razvio se. Strah nas sada kontrolira i širimo strah vlastitih banaka.

Stalno trljanje ramena s našim sunarodnjacima na gradskim ulicama, redovima u trgovinama, ili na prašnjavim seoskim cestama … čak i u vlastitim domovima … izglađujući nesporazume u odnosima, ili stvarajući okršaje, pa čak i male bitke, da bi izdvojili razlike. Sada se okrećemo Oprah, ili dr. Phill-u očistiti da bi očistili našu prljavu posteljinu u javnosti dok mi na ekranu lijemo krokodilske suze da zaradimo novac, slavu, pohvalu, ili osudu; dok sutkinja Judy odlučuje o našoj sudbini i nagrađuje odštetu za nesporazum i nerazmijevanje, stvarajući ogorčenost i gubitak.

Naslovi dnevnih listova vrište o najnovijem “otkriću” medicinske struke da  bi polako hodanje  mogao biti rani znak početka senilne demencije, i mi smo tada ohrabreni da trčimo, vježbamo, planinarimo, plivamo ​​i guramo svoje tijelo do krajnjih granica (koristeći najnoviju opremu, naravno) kako bi se spriječilo prirodno starenje i odustajanje u zaborav, dok MI postajemo “mrtav mozak”.

Krivudamo uz stazu poraženi ili ne, zaustavljamo se i pomirišimo ruže, ili sjednimo i gledajmo travu kako raste, ili slušajmo kako vjetar šaputa kroz lišće i agitirani valovi se više ne mogu smatrati “svjesnim” u strahu od oznake “psihički nestabilan.”

Skrećemo ka konzervi utjehe koja dolazi od TV-a, internet, kaše i osmijeha, dok se naša srca pretvaraju u kocku leda i svijet se zagrijava. Svjetlo osvjetljava čitanje svakojakog smećem u našim očima, i dok se tama spušta na naše duše.

Od srca naša usta viču “Moć ljudima!” (Power to the people!), dok su naše ruke ukopane u izlizane džepove i propuštaju isto. Naše suzdržavanje od realnosti je tako slabo, mi se hvatamo za slamke i koristimo ih za izgradnju svoje kuće, a zatim smo panični i zbunjeni u potrazi za skloništem kada ih veliki zločesti vuk otpuše.

Napisane prije gotovo 25 godina od strane 16-godišnjaka, drevna duša, ove riječi su još važnije danas:

Ja sam vojnik sreće, unajmljen čovjek, učen da se vodi na klanje kao janje
Ja plešem na pjesmu moćnijeg lakrdijaša, plešem na svoj život, plešem na svoju propast...
Došlo je vrijeme da izrazim svoj stav, da uzmem vlast u svoje ruke, da vodim pjevače da pjevaju pjesmu, da dovedem pjevače da pjevaju pjesmu, koju nisam čuo tako dugo…
Da prepišemo svijet, tako da se rimuje, i da činim pogreške koje mogu nazvati svojima

Probudite svijet! Prestanite zavijati na Mjesec. Vrijeme je !

 
 
(wakeup-world.com/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11269"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]