Učitelj u Škotskoj izbacio je učenika iz razreda nakon što je učenik rekao da postoje samo dva spola, muški i ženski

Videozapis koji je učenik snimio na pametnom telefonu pokazuje da je nastavnik izbacio učenika izvan učionice jer nije bio nije “inkluzivan”.

Kratki video, snimljen od strane učenika po imenu Murray, pokazuje da učitelja koji postaje sve više uzrujan dok Murray mirno nastavlja raspravljati o stvarnosti muško-ženske ljudske seksualnosti. Nije poznato tko je taj učitelj ili u kojoj se školi to dogodilo.

“Zašto ste me izbacili iz razreda? Nije baš “inkluzivno” sa vaše strane” – reče Murray.

“Žao mi je, ali ono što ste rekli nije baš inkluzivno”, rekao je učitelj, “a ovo je inkluzivna škola.”

Murray je potom pitao zašto ono što je rekao nije bilo “inkluzivno”.

“Postoji više od dva spola”, odgovorio je učitelj.

“To je vaše mišljenje”, inzistirao je Murray.

“To je moje mišljenje i to je mišljenje koje je prihvatljivo u ovoj školi” – rekao je učitelj, pozivajući se na škotsku nacionalnu školsku politiku.

“I mislim da tvoje mišljenje u kojem govoriš da ne postoji ništa drugo osim muškog ili ženskog roda, nije inkluzivno.”

Murray ponovo objašnjava učitelju: “Postoje samo dva spola”, dok učitelj postaje vidljivo ljut, grizući se za usnicu i okrene se.

Učitelj je potom optužio Murrayja da je “odlučio napraviti problem od svezi toga.”

“Hoćeš li, molim te, zadržati to mišljenje u svojoj kući, a ne u ovom razredu?” – upita učitelj koji se sve više uplašio.

“Dakle, moraš imati svoje drugo mišljenje u razredu, a svoje pravo mišljenje mora ostati u mojoj kući?” – odgovorio je učenik.

Nakon toga su nastavili razgovor učenik i učitelj dok ga učitelj nije izbacio iz razreda.

Pogledajte video:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*


Novi-Svjetski-Poredak.com

Deseci tisuća prosvjednika krenulo je na ulice Glasgowa tijekom vikenda, pozivajući na kraj vladavine kraljice Elizabeta u Škotskoj

Više od 80.000 prosvjednika sudjelovalo je u godišnjem događaju pod nazivom “All Under One Banner” koji ima za cilj postizanje škotske neovisnosti.

“All Under One Banner” se opisuje kao “organizacija za neovisnost čiji je glavni cilj marširati u redovitim intervalima dok se Škotska ne oslobodi” i kaže da je otvorena za sve one koji žele živjeti u nezavisnoj državi.

Koordinator Neil Mackay izjavio je kako je uvjeren da će se drugi referendum uskoro dogoditi.

“Očekujemo do 40.000 ljudi danas na ulicama Glasgowa, a nakon toga imamo politički skup u Glasgow Greenu” – rekao je vođa prosvjeda.

“Svrha je povećati pokret, potaknuti i ukrcati što više ljudi “na brod”, i dati dobar prikaz pokreta što je više moguće”.

“Što se nas tiče, bit će još jedan referendum o neovisnosti, i to će biti prije 2021. kada se Brexit napokon dogodi. Spremni smo, i to ćemo svake godine svake godine provoditi diljem Škotske.”

Gospodin Mackay je rekao da su ljudi putovali iz čitave Škotske da bi došli na marš za neovisnost.

Dodao je: “Ljudi također dolaze iz Engleske, imamo snažne engleske Škote za neovisnost na maršu koji je danas neočekivano velik”.

“Izaslanstvo je došlo i iz Njemačke, a došli su i građani diljem svijeta koji su mjesecima unaprijed rezervirali letove i hotele”.

Događaj je također sadržavao glazbu i govore, sa vođama marša koji su pozivali građane da donesu svoje “zastave, transparente, cijevi (škotske gajde) i bubnjeve”.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Baskija, Škotska, Flandrija, Južni Tirol, Korzika, Bavarska … mnoge regije Zapadne Europe već dugo traže nezavisnost od svojih zemalja podrijetla ili barem ukazuju na tu ideju

Raspad SFR Jugoslavije i Sovjetskog Saveza stvorio je mnoge nove države u istočnom dijelu Europe. Ali na zapadu kontinenta granice su bile kao urezane u kamenu.

Bar na prvi pogled. Bilo je doduše grupa koje su tražile odcjepljenje, neke od njih su bile i militantne, ali sa slabim učinkom. Dešavanja u Kataloniji bi mogla dati novu snagu čitavom nizu pokreta za odcjepljenje u zapadnoj Europi.

Baskija

Težnja za nezavisnošću Katalonaca dobrim dijelom je posljedica financijske pomoći koju Madrid šalje upravo u Baskiju i u pokrajinu Navara sa glavnim gradom Pamplonom.

Baskijski nacionalizam i baskijski jezik takođe su bili potiskivani za vrijeme Frankovog režima. Baskija je ekonomski mnogo slabija od Katalonije, ali su zato tamošnji separatisti mnogo nasilniji.

U borbi za nezavisnost od Madrida organizacija ETA je u poslednjih 50 godina ubila preko 800 ljudi. Doduše, taj separatistički pokret se 2011. javno se odrekao nasilja. Na putu ka nezavisnosti i dalje tapkaju u mjestu. Referendum iz 2014. bio je simboličan i nepriznat.

Škotska

Nigjde na zapadu Europe nije izgledalo tako vjerovatno štampanje novih geografskih karti kao u slučaju Škotske. Unija Škotske i ostatka Velike Britanije traje već dobrih 300 godina. No na referendumu 2014, na koji je pristao i London, pobornici nezavisnosti su tijesno izgubili.

Ipak, izlazak Britanije iz EU naveo je rukovodstvo u Edinburgu da razmotri održavanje novog referenduma, možda već 2018. Naime, Škoti su većinski bili za ostanak u EU. Ankete ipak kažu da bi ishod sljedećeg referenduma o nezavisnosti bio sličan prethodnom.

Flandrija

Na posljednjim parlamentarnim izborima u Belgiji, kao najjača stranka u Flandriji pokazala se Nova flamanska alijansa, koju predvodi Bart de Wever. Taj političar vjeruje da je belgijska država pred raspadom i da bi trebalo graditi samostalnu Flandriju.

Separatizam u Belgiji prilično je neobičan – ako se odcijepi flamanski dio u kojem se govori varijanta nizozemskog, država će izgubiti preko polovine stanovništva, ali i gospodarske snage. Veliki problem bio bi status Bruxellesa u kome su sjedišta Europske unije i NATO-a.

Neki već spominju i pripajanje frankofone Valonije Francuskoj, Luksemburgu, pa čak i Nemačkoj. Ali Belgijanci su do sada uspjevali se držati zajedno.

„Padanija“

Secesija sjevera Italije ima potpuno ekonomske pobude. Naime, tamo se nalaze razvijene regije Lombardija, Pijemont, Venecija, kao i druge bogate i industrijalzirana područja.

Mnogi građani u tom dijelu zemlje vjeruju da Talijani sa juga žive na grbači marljivih sjevernjaka. Takozvana „Lega Nord“ nekada je tražila nezavisnu „Padaniju“, područje koje bi obuhvatio razvijeni sjever današnje Italije. Danas se koplja lome oko zahtjeva da u regiji ostane tri četvrtine zarađenog novca.

Južni Tirol

I ovo područje je zvanično unutar granica Italije, ali samo od kraja Prvog svjetskog rata. Ranije je bilo dio Austrougarske. Nakon smrti Musolinija, Južni Tirol postepeno je dobijao sve veću jezičku i političku ekonomiju.

Stanovnici te regije raspolagali su i dobrim dijelom novca sakupljenim od poreza i činilo se da sve teče glatko. Ali ekonomska kriza ponovo je probudila separatizam.

Italija je, poslije Grčke, druga po zaduženosti u eurozoni i muče je velike gospodarske teškoće. Tirolci su imućni i ne žele se opterećivati problemima zajedničke talijanske države. Sve se glasnije čuje parola: Dalje od Rima.

Korzika

Francuske vlasti dugo su suzbijale autonomaške tendencije na tom otoku, uključujući tu i korištenje lokalnog jezika u školama i javnom životu.

Militantne grupe kao što je FLNC također su godinama pokušavale nasilno se odvojiti od Pariza, izvodeći napade na zvaničnike ili simbole francuske države. Tek ljeta 2014. pokret FLNC je saopćio da se više neće služiti nasiljem. Ali potencijal za sukobe ostaje – kada je francuska vlada 2000. godine predložila prilično neupadljive mjere za povećanje autonomije Korzike, konzervativna opozicija u toj zemlji izašla je na barikade.

Bavarska

Veoma mali broj Bavarca ozbiljno misli da je osnivanje vlastite države pravi potez. A ipak, zvanični naziv ove nemačke pokrajine je „Der Freistaat Bayern“, odnosno „Slobodna država Bavarska“. Ta nemačka federalna jedinica na jugu zemlje vjerovatno bi se mogla snaći i odvojeno od ostatka Njemačke.

Bavarska ima najveću površinu od svih njemačkih saveznih država, u njoj živi 13 miliona ljudi, i ona ima najveći gospodarski obrt u Njemačkoj. Kao i u drugim zemljama, to bogatstvo izaziva trzavice – Bavarci smatraju da previše novca odlazi u zajedničku kasu.

Doduše, ima i oštrijih stavova. Član stranke bavarske Kršćansko-demokratske unije (CSU), novinar Wilfried Scharnagl, u svojoj knjizi „Bavarska može i sama“ 2012. se zalagao za izlazak iz SR Njemačke. Za sada, nema općenarodnog pokreta koji dijeli njegove stavove.
 
(dw.com)

Sud u Škotskoj je donio odluku da ljudi koji se protive cionizmu nisu antisemitisti i stoga ne krše nikakav zakon

Kao orijentir pravne pobjede, članovi kempanje Škotske Solidarnosti Palestine (SPSC) su opravdalli svoje postupke nakon tri godine pravne bitke u kojima su optuženi da su „rasistički” govorili protiv cionizma.

Suđenje je završilo nakon tri godine nagađanja i pritiska za članove SPSC-a čija je snažna obrana dobila sudski postupak u Glasgowu, a presuda je objavljena u petak. Nisu krivi!

Pet dana dokazivanja i unakrsnog ispitivanja ranije ovog mjeseca bila su usmjerena na postupke dva člana SPSC-a koji su bili suočeni sa optužbama za rasizam i tešku krivicu za protest protiv izraelske kompanije Jericho cosmetics, koji djeluje oko Mrtvog mora na okupiranoj Zapadnoj obali.

Prosvjed je održan u jeku vojne ofenzive Izraela 2014. godine protiv palestinskih civila opkoljenih u Pojasu Gaze. Više od 2.200 Palestinaca ubijeno je od strane Izraelaca tijekom ofenzive, uključujući 550 djece, prije nego što se rat završio 26. kolovoza. Tijekom prosvjeda 13. rujna 2014. SPSC-ovi prosvjednici su osudili ubojstva.

Policija je pozvana u trgovački centar gdje se održavao prosvjed, što je dovelo do uhićenja dvojice članova SPSC optuženih za rasizam. „Drugim riječima,” objasnio je jedan od uhićenih Mick Napier, „bili smo optuženi da smo bili motivirani mržnjom prema Izraelcima, a ne u suprotnosti s izraelskim ponovljenim masakrima, apartheidu u cijeloj Palestini i genocidnom nasilju u Gazi.”

Tijekom suđenja u Glasgowu je SPSC je potaknuo rješenjem Visokog suda u Londonu da je konzervativna vlada u Westminsteru djelovala nezakonito kada je pokušala spriječiti lokalna vijeća u Velikoj Britaniji da se odvoje od tvrtki uključenih u izraelsku vojnu okupaciju.

Uspješni pravni izazov za pravo na bojkot židovskih kompanija u Škotskoj je doveo do kampanje organizacije Palestinske solidarnosti u Londonu, uz podršku organizacija pod imenom War on Want, Campaign Against the Arms Trade, Quakers.

Međutim, Napier nije bio uvjeren da je rezultat zadnjeg suđenja bio je neminovan. „S obzirom na njihovu prošlost, osjetili smo da je malo vjerojatno da je čak i ovaj Vrhovni sud presudio u korist BDS-a [bojkot, prodaji i sankcije], te će to utjecati na prestanak progona od strane Škotskih tužitelja koji kriminaliziraju kampanju i potporu palestinskom narodu.”

Tužitelj – koji sebe naziva prokuratorom Fiskalnog škotskog pravnog sustava – je tvrdio na sudu da su dvoje optuženih u slučaju Glasgow reciklirali drevnu antisemitsku „klevetu židovske krvi” govoreći o izraelskim masovnim ubojstvima Palestinaca.

Tužilaštvo Fiskalnog ureda je izreklo svoje tvrdnje, rekao je Napier, a povrijeđeni ljudi u Gazi „još uvijek su u potrazi za zamrzivačima i hladnjacima u koje žele pohraniti tijela djece ubijene od strane izraelske vojske.”

U svom iskazu prošlog mjeseca, Napier i njegov suoptuženik Jim Watson odbacili su tvrdnje svjedoka optužbe, glavnog inspektora policije, voditelja Jerihon kabineta i dva lokalna cionistička aktivista. Tvrdnja tužiteljstva je da je osoblje bilo zastrašeno „rasističkim” plakatima i izvikivanjem „rasističkih slogana”; ovo je bio opis SPSC-ove kritike pro-izraelskim protu-prosvjednicima za podupiranje izraelskog najnovijeg masakra Palestinaca.

Na „rasističkom” plakatu kojeg su Fiskalni prokurator i cionistički svjedoci posebno izdvojili postavlja se pitanje simbolike. Plakat je prikazivao grafički sliku kapanja krvi pod nazivom „Kozmatika Mrtvog mora”. Napier je istaknuo da je u vrijeme njihovog protesta, glavni tajnik UN-a opisao masakr Izraela nad tisućama Palestinaca kao „moralno ogorčenje i kazneno djelo” i „grube povrede humanitarnog prava.”

„Kada se škotska vlada pridružila kritikama i tako osudila ‘duboku neljudskost’ izraelskog masakra”, istaknuo je Napier „škotski Fiskalni prokuristi su radili ruku pod ruku s pro-izraelskom lobističkom grupom da bi utišali glasove organizacije Palestinske solidarnosti.”

SPSC je bio suočen sa ponovljenim nastojanjima pro-izraelskih lobista i škotskih tužitelja da kriminaliziraju pro-Palestinsku djelatnost ove grupe.

Cionistička tužba u tijeku je doživjela gotovo potpuni neuspjeh; tužba nije uspjela osigurati bilo kakvu osudu ili kaznu pro-palestinskim aktivistima.

„Pro palestinski aktivisti su zamo za jednu stvar kažnjeni. Međutim, utješna nagrada za cioniste je kazna za odbijanje napuštanja shopping centra kada su anti-cionistički aktivisti bili zamoljeni od strane policije”, rekao je Napier. ( >PTV)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Navela je da je važno da Škotska poduzme aktivne korake kako bi zaštitila svoje interese dok se Britanija priprema izaći iz Europske unije

Škotska premijerka Nicola Sturgeon najavila je planove za referendum o neovisnosti od Velike Britanije, drugi po redu, u svom ključnom govoru u Edinburgu danas.

U svom obraćanju priopćila je da je tražila dozvolu za održavanje drugog referenduma. Izjavila je i da bi željela da se glasovanje održi između jeseni 2018. i proljeća naredne godine.

“Sljedeći tjedan tražit ću dozvolu da škotski parlament postigne dogovor s britanskom vladom oko procedure koja će omogućiti škotskom parlamentu da održi referendum o nezavisnosti “, rekla je, prenosi AFP.

Navela je da je važno da Škotska poduzme aktivne korake kako bi zaštitila svoje interese dok se Britanija priprema izaći iz Europske unije.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Skupina najboljih bankara u Velikoj Britaniji će ići na suđenje u Londonu kad pravosuđe pokrene proces uhićenja i procesuiranja odgovornih za financijski slom 2008. godine

Skupina bankara škotske banke HBOS su prvi koji će ići na suđenje optuženi za lažno trgovanje, pranje novca i urotu, te korupciju.

Sud Southwark Crown će održat povijesno suđenje, koje se očekuje da će otvoriti “branu” za slične slučajeve u narednim mjesecima.

Dvojica bivših visokih menadžera banke HBOS i šest drugih okrivljenika će se pojaviti na sudu ovog mjeseca.

Dugo odgođeno suđenje je prvobitno zakazano za početak ove godine. Optuženici su optuženi još davne 2013. godine.

Oni koji su bili na funkcijama su i bankari David Mills i Michael Bancroft, kao i njihove supruge, koji su optužene za davanje novca i “brojne visoko vrijedne darove” menadžerima HBOS-a zamjenu za usluge.

Navodna prijevara je bila razotkrivena od strane policije Thames Valley nakon dvije godine istrage pod kodnim nazivom Operacija Hornet.

HBOS škotska banka je propala u 2008. i kupljena je od britanske banke Lloyds TSB. Nihov voditelj kreditiranja poduzeća, Peter Cummings, kažnjen je sa 500.000 funti i bio je prognan iz svijeta bankarstva.

Britanska vlada je financijski poduprla banku Lloyds na vrhuncu financijske krize u 2008. po cijeni od nekih 20 milijardi funti, dobivši 43-postotni udio u banci.

Prema Wikipediji, HBOS banka ima 72.000 zaposlenih i ima trenutnu tržišnu kapitalizaciju od preko 30 milijardi dolara.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Škotska policija ohrabruje sve više muslimanskih žena da se pridruže policijskim snagama uvođenjem hidžab uniformi

Policija je objavila da će ženski muslimanski časnici sada nositi hidžab kao dio njihove uniforme.

BBC je izvijestio da su policajci i policijski djelatnici uvijek imali mogućnost nositi vjerska pokrivala za glavu, ali je najnovija najava ratificirala legaliziranje hidžaba.

Glavni šef policije Phil Gormley, je rekao da bi policija trebala biti predstavnik zajednice kojoj služi.

Taj potez dolazi 10 godina nakon što je policija u Londonu odobrila jedinstveni hidžab.

G. Gormley je rekao: “Nadam se da će ovaj dodatak našim jedinstvenim opcijama doprinijeti tome da naše osoblje bude više raznoliko i da se više životnih vještina, iskustava i osobnih kvaliteta omogući našim časnicima i osoblju u policijskoj zajednici u Škotskoj.”

“Pozitivan korak”

Najava je pozdravio predsjednik škotske policijske muslimanske udruge Fahad Bashir.

On je rekao: “Ovo je pozitivan korak u pravom smjeru, i ja sam oduševljen da policija Škotske provodi proizvodne korake kako bi se osiguralo da se naša organizacija prikaže kao inkluzivna i predstavlja različite zajednice kojima služimo u cijeloj Škotskoj.”

“Nema sumnje da će to potaknuti da se više žena iz muslimanskih i manjinskih etničkih skupina pridruži policiji u Škotskoj.”

Trenutno je šest ženskih muslimanskih službenica koje rade za policiju u Škotskoj – ali nijedna od njih nose hidžab ili na dužnost ili izvan dužnosti.

Pitanje je, kako će muslimanske policajke provoditi zakon prema muslimanskim muškarcima, kada je općepoznato da se u islamu žene uvažavaju kao drugorazredna bića, a kamenovanja žena do smrti nisu niti tako rijetka pojava?
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nacionalna zdravstvena služba (NHS) u Škotskoj propisuje antidepresive 12 mjeseci starim bebama

Prema podacima dobivenim od lista “Dundee Evening Telegraph”, Nacionalna zdravstvena služba (NHS) u gradu Dundee, Škotska, propisuje lijekove za djecu.

U međuvremenu 2014. godine, jednoj bebi od godinu dana starosti propisan je lijek za depresiju.

NHS je propisala lijekove do 450 djece u dobi od siječnja do svibnja ove godine, a najmlađe dijete je imalo sedam godina.

Brojke otkrivaju najčešće dobnu skupinu kojoj se propisuju antidepresivi u dobi između 14 i 17 godina, te da djevojčice imaju veću vjerojatnost da će im se propisati lijek nego dječaci.

Iako se čak i vrlo maloj djeci ponekad propiše antidepresiv za rješavanje problema, uključujući i za mokrenje u krevet i kronične bolove, smjernice NHS-a kažu da se 18-godišnjacima ne bi smio davati lijek.

“Antidepresivi su vrste lijekova koji se koriste za liječenje kliničke depresije ili spriječavanje ponovnog pojavljivanja depresije.

Međutim, oni se također mogu koristiti za liječenje širokog spektra medicinskih stanja, kao što su kronične boli i anksiozni poremećaji”, rekao je glasnogovornik NHS-a.

“Ako je prikladno za pojedine pacijente, antidepresivi se propisuju i često se koriste u kombinaciji s terapijom za liječenje težih depresija, ili drugih mentalnih zdravstvenih stanja uzrokovanih emocionalnim patnjama.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U Škotskoj obećao: “Ako postanem predsjednik SAD, administracija Donalda Trumpa će učvrstiti veze sa slobodnom i neovisnom Britanijom, uključujući naše veze u trgovini, kulturi i obrani

Svijet će postati mirniji i stabilniji kada naše dvije države i naša dva naroda budu objedinjena. A tako će biti pri Trumpovoj administraciji “

“U studenom će i Amerikanci imati mogućnost objaviti svoju istinsku neovisnost.

Imat će priliku glasati za takvu politiku u sferi trgovine i takvu imigracijsku politiku i takve međunarodne odnose u kojima će na prvom mjestu biti interesi naših građana.

Amerikanci će imati priliku da odbace vladavinu elite koja je sada na vlasti i da podrže istinske promjene koje može izvesti samo vlada sastavljena od predstavnika naroda koja služi njegovim interesima”.

Faktički predsjednički kandidat Republikanske stranke – milijarder Donald Trump – nazvao je rezultate britanskog referenduma fantastičnim jer su Britanci sebi vratili kontrolu nad vlastitom zemljom.

Ovome je još dodao: “Glasanjem za izlazak iz EU – Britanci su povratili kontrolu nad svojom zemljom. Vratili su natrag ono što su prepustili Bruxellesu. Mislim da će sve biti divno. Mislim da je ishod referenduma fantastična stvar”.

Trump je ovo rekao u Škotskoj, gdje je nazočio otvaranju kompleksa za golf. Pa nastavio:

“Pozdravljam ishod britanskog referenduma. Narod Ujedinjenog Kraljevstva je iskoristio sveto pravo svih slobodnih ljudi. Proglasio je svoju neovisnost od Europske unije i zato je glasao za vraćanje kontrole nad nacionalnom politikom, granicama i ekonomijom”.

Trump je obećao, ukoliko postane predsjednik Sjedinjenih Država:

“Administracija Donalda Trumpa će učvrstiti veze sa slobodnom i neovisnom Britanijom, uključujući naše veze u trgovini, kulturi i obrani. Svijet će postati mirniji i stabilniji kada naše dvije države i naša dva naroda budu objedinjena. A tako će biti pri Trumpovoj administraciji”.
 
(Fakti)

U općoj medijskoj histeriji nastaloj objavom rezultata britanskog referenduma o Brexitu, u velikoj većini prevladava šok, nevjerica, neizvjesnost, strah od političke, gospodarske, sigurnosne budućnosti i sl.

Brojni analitičari u zemlji i svijetu gotovo unisono nabrajaju greške britanske i briselske političke elite, koje su, eto, dovele do ovakve reakcije građana Ujedinjenog Kraljevstva.

Ali u sveopćoj medijsko-analitičkoj dezorijentiranosti neočekivanošću ishoda britanskog referenduma, već je sada jasno kako od britanske političke elite puno više nariču i suze liju one briselske i elite iz glavnih europskih prijestolnica. Jadikovke EU političara, pomiješane s pozivima svojim građanima na jedinstvo, nužnost potrebe da EU ostane čvrsta i odlučna u očuvanju dosegnutih vrjednota, i da je upravo EU najbolji i jedini politički okvir za narode Europe, podsjećaju na izjave partijskih „funkcionera“ SFRJ nakon vijesti o smrti „vječnog vođe“ Josipa Broza Tita.

Tada se „bratske narode i narodnosti“, predosjećajući krah neodržive i na nepravednim i neravnopravnim temeljima uspostavljene državne tvorevine, parolama tipa – „druže Tito mi ti se kunemo“ – pozivalo na očuvanje dosegnutih „vrednota“ pseudo-komunističkog društva koje je u ime ideologije desetljećima zatiralo prava i slobode svojih građana ukoliko su izražavali vlastito mišljenje suprotno onom iz „mainstreama“ . Analogija s Bruxellesom nije slučajna.

Štoviše, današnje tlapnje uvaženih analitičara gotovo pa u cjelosti omalovažavaju američku i britansku društvenu elitu, zaboravljajući, kako se politika tih dviju država ne zasniva na rezultatima ovih ili onih izbora, ili ovog ili onog referenduma. Britanska i američka politika rezultat su dugogodišnjih pa i višedesetljetnih strateških promišljanja, projekcija i, konačno, operacionalizacija usvojenih planova, uz povremene nužne modifikacije, već prema potrebi (jer se ipak baš svi elementi ne mogu sa sigurnošću predvidjeti). Osim toga, američka i britanska politika i njihov društveni establišment do te mjere su integrirani i interesno povezani, da govoriti o nekakvom njihovom razdjelu i zasebnim političkim ili gospodarskim putovima najblaže rečeno nije ozbiljno.

U političko-financijsko-tehnološkim uvjetima kojima danas raspolažu državne elite dvaju najvećih svjetskih saveznika (SAD-a i Velike Britanije), uz totalni nadzor medijskog i informacijskog prostora (zbog kojeg današnji građani Zapada ne žive u realnom već informacijskom svijetu, u prividu potpunih sloboda, a u stvarnosti mutiranih vrijednosnih sustava kojima su nesvjesno ukalupljeni u interesne struje društvenih elita kojima tako omogućuju beskonačnu vlast, bogaćenje i potpunu kontrolu sveukupnih procesa), teško je povjerovati da one na raspolaganju nisu imale spremne instrumente kojima bi utjecale na rezultat britanskog referenduma u za sebe povoljan ishod.

Dakle, treba poštivati inteligenciju Zapadnih stratega, a ne je svoditi na nemoćne promatrače događaja koji niočemu ne odlučuju – tipa „stratega“ banana-država. U današnjem svijetu i sadašnjim okolnostima to jednostavno nije moguće.

Ono što je danas potrebno razjasniti jest to – koja je pozadina takvog poteza britanskih društvenih elita (formalno-pravno britanskog naroda) i što se nakon njega može i mora očekivati?

Kao prvo, treba imati na umu da V. Britanija još dvije godine može ostati u EU kao njezin punopravni član i sukreator u donošenju odluka i zakona. Kao drugo, Velika Britanija, sukladno čl. 49 TEU (Lisabonskog ugovora), može nakon izlaska iz EU ponovno zatražiti prijam u njezino članstvo. To su formalno-pravni instrumenti koji su na raspolaganju Britancima i njihovim političkim vođama. Međutim, sada nije vrijeme za bavljenje pravnim mogućnostima jer je posve jasno kako britanski politički vrh neće ignorirati većinsku volju svojih građana, ne isključivo zato što bi time potkopao same temelje demokratskog ustroja zemlje.

Ono što je konstanta i temelj britanske i američke strategije jest zamjenjivost političkih elita i kontinuitet strateških prioriteta. U tom smislu, prvo što treba očekivati jest smjena vodećih političkih struktura u UK do koje će neminovno doći, ukoliko ne odmah, ono sigurno počevši od jeseni.

Ali strategija ide dalje. Pritom je važno naglasiti i to, da se London ne namjerava odreći Škotske – upravo suprotno. Učinit će sve nužne korake koji će dovesti do još povoljnijeg položaja škotskih političkih predstavnika i njihovih institucija u „saveznim“ političkim i financijskim strukturama, pri čemu će vješto iskorištavati „pakao“ koji očekuje „ostatak“ EU u svjetlu nadolazećeg višemilijunskog izbjegličkog vala, međukonfesionalnih sukoba, permanentnog povišenja razine terorističkih opasnosti, porasta napetosti na istoku kontinenta i potencijalnog sukoba s Rusijom i sl. To bi trebalo biti dovoljno za tupljenje oštrice škotskih nacionalista koji na temelju današnjeg rezultata britanskog referenduma već najavljuju svoj novi referendum o izlasku iz UK i priključenje EU.

Jednako tako, britanske bankarske i financijske institucije, prije svega Britanska središnja banka, raspolažu dovoljnom količinom novca kojom mogu spriječiti sve eventualne štetne posljedice referenduma po britansko gospodarstvo, za što su se već ranije pripremili. Samo spomenuta Središnja banka UK danas raspolaže s deset puta većom količinom novca nego li je to bilo u krizi 2009. godine. Njezin direktor već danas najavljuje kako će, ukoliko bi bilo nužno (a neće) ona bez problema „ubrizgati“ 250 milijardi funti u britanske banke i tamošnje financijske institucije.

Direktor japanske središnje banke također odmah danas umiruje financijsko tržište riječima kako i njegova banka može bez problema plasirati dodatna velika novčarska sredstva ali da to neće biti potrebno jer se ništa drastično negativno ne očekuje izlaskom V.B. iz EU. Dakle, za britanski biznis i standard njezinih građana ne treba se previše zabrinjavati, kako to danas čini većina analitičara. Trgovanje i investicije će se i dalje nastaviti.

Ono nad čim se treba zabrinjavati jest naivna politika briselskih elita i odnarođenih političara-eurofila u strukturama vlasti članica EU. Oni manje-više svjesno i predugo zatvaraju oči nad realnošću stvarne opsanosti, koja se poput tamne sjene nadvila nad europski kontinent. Ovaj autor još je 2009. godine u rukama imao analitičku projekciju američke obavještajne agencije CIA-e za narednih 20-ak godina.

Nije se, zapravo, radilo ni o kakvom super-tajnom dokumentu već na internetskim stranicama američkih državnih institucija objavljenim podatcima. A oni su, između ostalog, govorili upravo o ovome čemu se danas kroz mainstream medije svi čudimo. Spominjao se tada i škotski referendum o izdvajanju iz V.B. i britanski referendum o izlasku iz EU. Štoviše, „pogođeni“ su i njegovi rezultati.

Američkim obavještajnim strukturama blizak Stratfor (čija izvješća, poput i onih iz drugih sjedišta svjetske moći postojano se prati i prema njima se, po potrebi, kritički odnosi), nazivan još i „CIA u sjeni“, kroz riječi svog utemeljitelja George Friedmana iz 2014. godine, predvidio je „crni scenarij“ EU koja će biti izložena emigrantskoj krizi i islamizaciji koja će prouzročiti dugoročne unutarnje konflikte, nestabilnost, porast terorizma.

Ono što je još gore od toga, bile su Friedmanove javno izgovorene riječi o tome, da „Europa mora krvariti“ ukoliko želi da joj SAD jamči sigurnost. Ono što je želio reći (a što je tada javno i rekao) jest to, da europski narodi moraju biti gurnuti u sukob s Rusijom koju bi se na taj način spriječilo da preraste u globalnu velesilu, a čime bi se osigurala dugoročna američka globalna dominacija (i onda, valjda, iznova jamčila europska sigurnost – samo je pitanje od čije ugroze ako bi već ruska prijetnja bila anulirana?).

I tu se ne radi ni o kakvim tajnim sastancima „masona, trilateralaca, bilderberga“ – radi se o posve javno izgovaranim riječima i obznani sadašnje američke strategije koja je posve jasna, nedvosmislena i kompromisno usvojena od tamošnjih dviju vladajućih političkih stranaka i svekolike društvene elite.

Kada se tako sagledaju stvari, a sa strane Europe i političkih vođa njezinih naroda bi se tako sagledavati morale, onda bi se trebale izvući i neke pouke ili barem javno postaviti pitanje njezinim narodima: jesu li se oni spremni žrtvovati za spomenute ciljeve iz navedene strategije ili nisu? Ukoliko zemlje EU i njihovi narodi to većinski prihvate, objasnivši im prije toga sve posljedice koje iz toga proizlaze, tada nitko ne bi mogao bilo što prigovoriti.

Ali dokle god se europskim građanima pod prividom demokracije i dosegnutih vrijednosti (koje za mnoge od njih to nisu) turaju milijuni muslimanskih izbjeglica koje se mora integrirati, obligatorno im se uvode ideološke i seksualne nastranosti kao prihvatljive norme ponašanja i obrazovanja njihove djece, a uništava obitelj kao temeljna društvena zajednica (o izbacivanju Boga i kršćanstva iz društva da i ne govorimo), dotle EU elite ne mogu očekivati da će se njihovi narodi s time i miriti, o čemu svjedoče i najave novih referenduma diljem EU.

Međutim, cilj britanskog establišmenta (koji sukreira dominantnu svjetsku politiku) i jest unesti nemir i kaos među europske narode i države, da bi se poslje njihovog krvarenja upravo oni iznova pojavili kao novi-stari osloboditelji i spasitelji.

Jedan od mogućih izlaza iz nadolazeće europske crne perspektive je izgradnja EU na potpuno novim temeljima, a ne na plaču zbog britanskog izlaska jer je ta zemlja ionako bila vječni kočničar europskog napretka u korist svojih geopolitičkih i geostrateških interesa.

Radilo bi se o integraciji europskih naroda, a ne njihovih odnarođenih elita. Istinski predstavnici interesa svake zemlje članice EU, bez ideoloških primjesa i svjetonazorskih naturanja jednih drugima načina na koji će uređivati odnose unutar svake od njih, bila bi novi temelj i integracijski impuls potreban sada urušavajućoj konstrukciji Europske unije.

Nove europske političke snage morale bi jasno raskinuti sve podaničke spone prema bilo kojoj vanjskoj silnici i uspostavljati odnose zasnovane na uzajamnoj suradnji i vlastitim interesima sa svima koji to iskreno žele, neovisno bio to Washington, Moskva ili Peking. Takva, unutar sebe snažna EU, bila bi svima privlačan partner ali i dovoljno snažan suparnik za sve one koji bi iskazali vojne ili druge pretenzije na njezin teritorij.

Međutim, ne treba biti idealist. Ova garnitura političara koja danas dominira unutar službenog Bruxellessa (i većine članica EU) to nikada neće biti u stanju učiniti. Riješenje je sada u rukama velikih članica EU, prije svih Njemačkoj, Francuskoj i Italiji, i pokušaju da njihovi narodi demokratskim metodama iznjedre generaciju novih političara – jasnih svjetonazorskih i moralnih pogleda, s istinskim osjećajem i brigom za budućnost svojih građana. Oni će puno lakše iznaći kohezione i integracijske spone s istim takvim političarima ostalih europskih zemalja, koji će svojim narodima služiti, a ne ih iskorištavati, a na kraju i žrtvovati za svoje uske probitke i užitke.
 
(geopolitika.news)