O prehrani sirovim voćem i povrćem nikada kraja. U najkraćem: prehrana sirovim voćem i povrćem siguran je put prema zdravlju i dugovječnosti

Sve dok nije otkrio vatru, čovjek je zajedno s ostalim životinjskim carstvom slijedio razvojni put jedući prirodnu, sirovu hranu. Međutim, nakon otkrića vatre ljudi su, bez mnogo razmišljanja, počeli stavljati prirodnu hranu na vatru uništavajući njezine bitne sastojke, upropaštavajući je, da bi nakon toga njome hranili svoja tijela. Odatle su kao izravna posljedica nastale sve bolesti koje danas muče čovječanstvo.

Bolesti – zatrovanost tijela

Protiv tisuću bolesti proizvode se nebrojene tisuća lijekova. U stvarnosti postoji jedna bolest i samo jedan lijek. Nijedno liječenje, ni jedna terapija, nijedan lijek, ne može otkloniti uzrok neke bolesti, a budući da oni ne uklanjaju uzrok, znači da ni ne liječe. Uzrok bolesti je samo jedan; zatrovanost tijela. Postoji samo jedan način liječenja – odstranjivanje otrova.

Trovanje ljudi osiguravaju kuhanjem hrane, koja na razne načine šteti organizmu. Čitava se plemena u nekim narodima prehranjuju sirovom biljnom hranom. Oni su zdravi, veseli i dobronamjerni.

Danas ljudi masovno jedu masne slana jela, masne kolače, preko 100 vrsta kruha premazanog maslacem, margarinom, obloženog masnim nareskom, šunkom, sirom, medom, marmeladom i drugim. I sve to ˝ispiru˝kafom i crnim čajem, pivom, vinom, i rakijom. Zatim još čokolada, praline i cigarete. Preobilna prehrana jednostranom, nepotpunom kuhanom hranom is premalo kretanja uzroci su svih akutnih i kroničnih bolesti. 99% ljudi se hrani nezdravo na ovaj ili onaj način.

Ovaj tekst je namijenjen onima koji teže ka tome da se oslobode (ne samo sadašnjih oboljenja) već prevenira i zauvijek se izliječe svih budućih eventualnih bolesti i starenja i to se odnosi I na starije ljude, srednjovječne i mlade. Raw food (sirova hrana) je jedan od sigurnih putova ka izlječenju, kojemu se okreće sve više i više ljudi, te ono postaje sve učestalija tema mnogih autora knjiga te prehrambenih stručnjaka.

Rak – stvarni potomak kuhane hrane

Mnogi će vjerovati da čovjek, budući da vijekovima jede kuhanu hranu, na kraju se tomu i prilagodio, te bi sada imao poteškoća ako bi počeo opet jesti sirovo. Istina jest da se naš organizam po zakonu evolucije nastoji prilagoditi hrani koju prima, ali ne na način kako to ljudi zamišljaju. Vatra ubrzo uništiti hranjive sastojke što su bitni za zamršene i specijalizirane funkcije stanica. Prema tome jelo koje se smatra hranjivim nema tih sastojaka, nego umjesto njih puno je bjelančevina, masnoća i ugljikohidrata, nekoliko puta više od onoga što je stanicama potrebno.

Zato, civiliziran čovjek je žrtva raznih bolesti češće nego bilo koja druga životinja, a bolesti kao skleroza, dijabetes, srčani udari i rak rastu uznemirujućom brzinom. Stanice raka su izravna posljedica degenerirane hrane.

Vatra i hrana životinjskog podrijetla dovode do gomilanja bjelančevina i masnoće u tijelu, dok istovremeno zatiru tvari velikih hranjivih vrijednosti. Znanost je do sada uspjela prepoznati samo zanemarivi broj tih tvari koje su nazvane vitaminima i bez kojih život ne može opstati. Bolest nastaje krajnje polako i potajno, i sve dok ne prijeđe u završnu fazu, bolesna osoba sebe smatra zdravom.

Budući da im trajno nedostaju ti hranjivi elementi koji su bitni za pokretanje njihovih viših funkcija, stanice ili ne dosegnu puni razvoj i specijalnost, ili ako to i postignu, s vremenom gube sposobnost obavljanja tih funkcija. Nakon više godina uskraćivanja i naprezanja dođe dan, kada neke od više milijardi stanica bivaju lišene preostalih sposobnosti i konačno se oslobode mehanizma koji ograničuje rast stanica.

Te se stanice odvoje od zajedničkog života, postanu nezavisne i lakomo žderu građu tkiva što pluta međustanične tekućinama u velikim količinama, budući da tu građu odbacuju normalne stanice, jer je ima daleko više nego što je potrebno, a ta građa sadrži tvari što ih sladokusni biolozi hvale; bjelančevine (posebno one životinjskog porijekla), masnoće i svi dušni spojevi.

Neposlušne i prkosne stanice potom rastu zastrašujućom brzinom i umnožavanjem stvaraju nekakvu užasnu masu, novo živo biće što rastući osvaja i uništava sve oko sebe, te konačno jednoga dana obori prekrasnu građevinu, ljudsko tijelo. Te novo stvorenje zove se rak, stvarni potomak kuhane hrane, živi dokaz čovjekova ne prilagođenosti građi hrane koju on danas konzumira.

Građevinski materijal za naše tijelo

Ljudski je organizam remek djelo prirode, ono je najzamršenije tvornica izgrađena tijekom milijarde i pol godina. Istovremeno, priroda nam je podarila na korištenje sunčeve zrake za stvaranje sirovina potrebnih za usklađivanje tisuća zamršenih djelovanja u našem organizmu kako bi se osigurala odgovarajuća proizvodnja.

Kada je živi oblik nastao na našem planetu, prirodi je bio na raspolaganju samo bjelančevine, ugljikohidrati i masnoće, kojim je uspjela stvoriti prve jednostanične organizme. Pa kao što dodajući razne materijale, inženjer osposobljava svoju tvornicu za neku novu proizvodnju, tako i priroda naknadnim dodavanjem novih sastojaka (iz biljnih tijela) svome građevnom materijalu dodaje nove značajke životinjskog organizma.

Ovom zadaćom priroda je tijekom milijardu i pol godina proizvodila svoje sirovine, od obične bakterije do voća kojeg danas poznajemo, te njihovom evolucijom stvorila je i jednostanične životinjske organizme, pražive, iz kojih su nakon toga nastala čuda. Na nesreću, kako govore prehrambeni stručnjaci koji zagovaraju sirovo, nakon otkrića vatre, prestala je čovjekova priroda evolucija, ona ide unatrag divovskim koracima.

Ovisnost o kuhanoj hrani – najgori od svih poroka

Mnogi će se vjerujem zapitati; zašto ni jedan od brojnih znanstvenika i profesora ne uviđa ove jednostavne istine, te zašto nam nitko ne govori da je navika jedenja kuhanog neprirodna i opasna? Razlog toga jest to što je cijelo čovječanstvo ovisnik o hrani i ta ovisnost je sve zaslijepila. Nitko ne shvaća da je jedenje kuhanog loš porok, zapravo najopasniji od svih poroka.

To nije samo ovisnost za samo jednom tvari nego konačan zbir proždrljivih zahtjeva za tisuću stvari. Osim toga kratkovidni potrošači kuhanoga vidjeće bogatstvo i raznovrsnost u mnogostrukosti načina na koji se hrana upropaštava, a upravo ta mnogostrukost umnožava štetnost.

Čovjek je ovisnik o otrovima poput alkohola, čaju, kavi, kakau, duhanu, itd, jak osjećaj potrebe za tim stvarima potječu njima odgovarajući otrovi, nakupljeni u ljudskom organizmu unosom masti, šećera, aditiva, konzervansa … Kuhana hrana proizvodi velik broj raznih otrova, koji se s vremenom talože u stjenkama krvnih žila i žilica, između zglobova, u središtima masnih stanica i crijevima. Uzroci oboljenja (od najobičnije prehlade, gripe, tuberkuloze pa na dalje) jest sluzna supstanca, koja se stvara na stjenkama našeg želudca. Dobiva se kuhanjem krumpira, jela od žitarica, životinjskog mesa, itd. i tim nastaje želatinasto škrob (sluz) iliti pasta kakvu koriste stolari i knjigoveža za lijepljenje.

Te otpadne sluzne tvari se zatim nagomilavaju u našem organizmu godinama, s obzirom da ono nije u mogućnosti probaviti tešku građu mesa, ono se također taloži u crijevima gotovo cijeli život. Svatko tko se odluči na detoksikaciju ili klistiranje sam će posvjedočiti velikim količinama nečistoća i sluzi koje mogu izaći iz tijela u obliku gnoja.

Naravno da svaki organizam već sadrži sluz (npr.limfu, sluzavu tvar u crijevima), no ova toksična sluz, nastala od hrane jest problem s kojime se organi za izlučivanje ne mogu nositi i potom ona ulazi u krv, uzrokuje pregrijavanje, upale, bolove , temperature, prejako hlađenje (prehlade) itd. Sirova hrana, je prevencija da se takva sluz, i takve štetne tvari, nikada iznova ne stvore u vašem probavnom sustavu.

Upravo ova sluz, i toksini koje tijekom dugog niza godina unosimo u tijelo stvaraju ovisnost o njima. I kao što žudnja ovisnika za heroinom ne izvire iz normalnih fizioloških potreba njegovog tijela, tako ni želja potrošača kuhane hrane, njegov osjećaj gladi, nije normalni zahtjev njegova organizma. Radi se o zahtjevu njegove ovisnosti, o očitovanju poriva koji su potaknuti otrovima, nataložene u ljudskom organizmu.

Sirova hrana – čovjekova jedina hrana

Čovjek bi se mogao osloboditi svih bolesti, ukoliko se na to odluči, uzdržavajući se potpuno od kuhane hrane. Tada bi se tada mogao posvetiti samo proučavanju problema dugovječnosti. Pod uvjetom da su sve potrebe zadovoljene po zakonima prirode, ljudski organizam može živjeti u izvrsnom zdravlju od najmanje 150 do najviše 200 – 250 godina!

Kuhana i pečena hrana prisiljava ljudske organe da rade daleko preko svog normalnog kapaciteta, prerano ih zamara, uzrokuje razne bolesti i skraćuje ljudski život na samo dio njegova normalnog vijeka. Naravno, uz prirodnu hranu čovjek, mora istovremeno biti siguran da su zadovoljeni i ostali prirodni zahtjevi; rano spavanje, rano ustajanje, fizički rad, izbjegavanje umjetnog zagrijavanja, čistoća, itd.
 
(cafe.ba/uredio:nsp)

Velika međunarodna konferencija ‘Demistifikacija konoplje’ održana je u zagrebačkom Westinu, te je privukla samu kremu kanabis stručnjaka iz cijelog svijeta

Iako je nažalost vrlo malen broj ljudi nazočio ovakvom odličnom događanju (svega pedesetak), gosti su si zbilja dali oduška, a mi prenosimo tekst s portala Index.hr i nazočnog novinara Petra Vidova.

Dr. Lumír Ondřej Hanuš: ‘Rizici kanabisa su vrlo mali’

“Imam prijatelja u Pragu koji je bio u invalidskim kolicima, boluje od multiple skleroze. Ponovo je prohodao kada je počeo koristiti kanabis”, kazao je Dr. Lumír Ondřej Hanuš, analitički kemičar sa Sveučilišta u Jeruzalemu, koji je u Zagrebu održao predavanje u sklopu konferencije “Demistifikacija konoplje – Konoplja u zdravstvu: teorija i praksa”.

Hanuš objašnjava da se konoplja kroz čitavu povijest čovječanstva koristila kao lijek. Prvi dokazi o korištenju kanabisa u medicinske svrhe pronađeni su u Kini, a datiraju iz 4700. godina prije nove ere. Kanabis kao lijek koristile su i druge drevne civilizacije: asirska, egipatska, indijska, grčka, rimska, judejska…

Začetnik korištenja kanabisa u modernoj medicini, objašnjava Hanuš, je britanski kraljevski liječnik John Russell Reynolds, koji je 1859. godine zapisao: “Za uklanjanje određenih vrsta boli, vjerujem da ne postoji učinkovitiji lijek od kanabisa”. Ista stvar vrijedi i danas, napominje Hanuš, te objašnjava kako učinci kanabisa, zbog kriminalizacije marihuane, nisu još dovoljno dobro istraženi.

“Zakon bi morao tolerirati upotrebu kanabisa u medicinske svrhe. Kažnjavati bi se trebali dileri, koji često prodaju kanabis nepoznatog porijekla i skupo ga naplaćuju, a koji možda i nema sve supstance koje su pacijentu potrebne”, kaže Hanuš.

“Mnogi pacijenti danas misle da marihuana pomaže tamo gdje doktor ne pomaže. Je li takav stav opravdan? Kanabis je divan lijek, ali ne liječi sve bolesti, ne funkcionira u svakoj fazi bolesti i ne pomaže svim pacijentima. Prema našim iskustvima, oko 10 posto pacijenata prestaje koristiti kanabis jer im nije pomogao, ili zato što se ne osjećaju dobro nakon konzumacije. Obično se radi o pacijentima koji su uzeli preveliku količinu. Mogućnost predoziranja ne postoji, ali uzimanje prevelike količine može biti vrlo neugodno”, tvrdi Hanuš.

Naglašava, međutim, da kanabis nije bezopasan lijek. Postoji rizik da će konzumacija kanabisa potaknuti psihozu, shizofreniju ili slabljenje kognitivnih sposobnosti, što se posebno odnosi na djecu i adolescente.

“Važno je da su korisnici mentalno zdravi. Istraživanja pokazuju da ljudi koji su počeli koristiti kanabis u kasnijoj dobi, nakon što su postigli punu mentalnu zrelost, nisu imali nikakvih problema. Zato se smatra da kanabis može oštetiti mozak adolescenta, ali ne i mozak odrasle osobe. Marihuana nije bezopasna, to je moćna droga s nizom učinaka, ali rizici su vrlo mali, posebno u usporedbi s cigaretama, alkoholom ili drugim drogama”, kaže Hanuš, te ističe da aktivne supstance kanabisa, THC i CBD, pomažu u liječenju čitavog niza bolesti: MS-a, karcinoma, dijabetesa, artritisa, a recentna istraživanja pokazuju i da kanabidiol (CBD) ima potencijal za korištenje u liječenju epilepsije, anksioznosti, shizofrenije, pa čak i Alzheimerove bolesti.

Dr. Paul Hornby: ‘Konoplja je najkorisnija biljka na planetu’

O važnosti CBD-a opširno je govorio Kanađanin dr. Paul Hornby, osnivač tvrtke Hedron Analytical Inc. koji se bavi analiziranjem kanabinoidnog profila i kemijskog sastava konoplje. Istraživanjem konoplje se Hornby, kako kaže, bavi zadnjih 16 godina, a započeo je nakon što se za vrijeme putovanja u Indiju u sklopu doktorskog studija upoznao s učincima biljne medicine.

“Fasciniran sam moćima koje ima ova biljka”, kaže Hornby, koji smatra da u mnogim zemljama legalni CBD ima čak i veći medicinski potencijal nego THC, psihoaktivna supstanca kanabisa. Ovu tvrdnju ilustrirao je slučajem 14-godišnje djevojčice koja je patila od čestih epileptičnih napadaja, a kojoj je, kako kaže, pomogao tretirajući je upravo konopljom s visokom koncentracijom CBD-a. Ta djevojčica je, tvrdi Hornby, nedavno proslavila 21. rođendan i danas živi normalnim životom.

“Ako koristite kanabis u medicinske svrhe, važno je znati kakav je sastav onoga što koristite. Počnite polako i postepeno povećavajte dozu. Predoziranje THC-om je strašno iskustvo. Ja sam se predozirao THC-om i grozan je osjećaj. Mislite da ćete umrijeti. Nećete, ali mislite da hoćete”, kaže Hornby, koji kao i Hanuš smatra da je kanabis bolje konzumirati oralno, nego pušenjem, s obzirom da se na taj način efikasnije uklanja bol.

“Po mom mišljenju, konoplja je najefikasnija biljka koju imamo na planetu i trebamo je koristiti. A jedini razlog zbog kojeg je i dalje ilegalna je činjenica da predstavlja konkurenciju velikim farmaceutskim kompanijama”, poručio je Hornby na kraju svog predavanja.

Dr. Suzanne A. Sisley: ‘Kanabis pomaže PTSP-ovcima’

Dr. Suzanne A. Sisley je internistica i psihijatrica u bolnici za ratne veterane u Arizoni. Deset godina bila je zaposlena na Sveučilištu u Arizoni, ali dobila je otkaz zato što je pokušala pokrenuti istraživanje kojim namjerava dokazati da se marihuana može koristiti za tretiranje PTSP-a kod ratnih veterana.

“Mislim da je važno istaknuti da nemam osobnog iskustva s marihuanom, nisam nikad probala. Samo sam znanstvenik i zanima me istraživanje. I vjerujem da su mnogi američki zakoni ugrožavajući za javno zdravlje”, tvrdi Sisley, koja se nada da će ovoga ljeta napokon započeti s eksperimentom kojeg pokušava pokrenuti još od 2010. godine.

U Americi se, tvrdi Sisley, prema konzervativnim procjenama svakog dana ubije 22 ratna veterana. Većina njih boluje od PTSP-a, a konvencionalni antidepresivi kojima ih se tretira nisu im od pomoći.

“Sve više veterana s kojima sam radila dolazilo mi je s pričom kako im je puno lakše otkad su otkrili marihuanu. Nisu tvrdili da ih je izliječila, ali bilo im je puno lakše kontrolirati simptome PTSP-a. Nisam to mogla ignorirati”, objašnjava Sisley.

Da bi uopće dobila dozvolu za istraživanje efekta marihuane na veterane oboljele od PTSP-a Sisley je, kako kaže, morala dobiti dozvolu od pet različitih vladinih agencija. Od toga dvije agencije uopće nemaju propisane rokove u kojima moraju odgovoriti na zahtjeve.

“Samo od jedne agencije smo na dozvolu čekali tri godine. U tom razdoblju se u SAD-u ubilo 24 tisuće veterana”, kaže Sisley i dodaje da bi s birokracijom imala puno manje problema da je umjesto marihuane željela koristiti heroin.

“Marihuanu je u SAD-u teže istraživati od bilo koje druge droge. Razlog tome su političari, koji misle da je svako znanstveno istraživanje koje uključuje marihuanu samo izlika kako bi se dobiveni podaci kasnije koristili kao argument za legalizaciju kanabisa”, kaže Sisley.

Dr. Reznik: ‘Marihuana je nepravedno demonizirana’

“Ova konferencija ima dobro ime. Kanabis doista treba demistificirati. Kanabis je demoniziran, 80 godina je ilegalan, neka istraživanja su se provodila, ali praktičnih studija gotovo da i nemamo. U zadnjih 25 godina nisu nam dozvolili provođenje nikakvih relevantnih istraživanja. Kritičari marihuane kažu da ne postoje definitivni znanstveni dokazi njene koristi u medicinske svrhe.

To je istina, ali samo zato što je konoplja nepravedno demonizirana”, rekao je u svom izlaganju dr. Ilya Reznik, izraelski neuropsihijatar koji se bavi istraživanjem djelovanja kanabisa na pacijente koji boluju od raznih neuropsihijatrijskih bolesti.

“Nedvojbeno je da kanabis ima medicinsku vrijednost. Ali proces mora ići postepeno”, kaže Reznik, te dodaje da je nužno odvojiti aktiviste koji se zalažu za legalizaciju korištenja marihuane u rekreativne svrhe od liječnika koji žele koristiti kanabis kako bi pomogli svojim pacijentima.

Povezivanje ova dva pokreta, tvrdi Reznik, samo opterećuje liječnike i znanstvenike koji smatraju da se marihuana može koristiti kao lijek, te dodatno otežava njihov položaj u, kada je marihuana u pitanju, pretežno konzervativnoj znanstvenoj zajednici. “Što liječnici dulje budu pružali otpor, pacijenti će više patiti”, tvrdi Reznik.

“Hrvatska je napravila korak u pravom smjeru. Nadam se da će vaša Vlada uskoro donijeti najavljeni zakon kojim će legalizirati medicinski kanabis i da će pacijentima kanabis uskoro biti dostupan po prihvatljivim cijenama. Ali kada će se to dogoditi, ovisi samo o vama. Nikad se nije dogodilo da je Vlada legalizirala kanabis bez pritiska od strane građana. Pritisak mora postojati da bi se zakoni promijenili, kako bi nama liječnicima bilo dozvoljeno da radimo svoj posao u ovom području”, kaže Reznik.
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)