Svi mi možemo mislima jedni druge – liječiti! Sjetite se eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet: ako jedan posto stanovništa nekog područja meditira, na kolektivnoj razini opadaju stres i napetost, a time opada i količina nasilja!

Započeli smo s pregledom istraživanja koja pokazuju mjerljiv utjeca misli na svijet oko nas i otkrivaju činjenicu da one doista imaju izravni stvaralački potencijal i utjecaj na materijalni svijet, znali mi to ili ne. Možda je bolje znati, jer je tako važan alat dobro imati pod kontrolom umjesto da nasumce naokolo „ispucava metke”.

I mada još donedavno nisu postojali alati kojima se može mjeriti taj utjecaj, kojemu nema mjesta u suvremenoj paradigmi, ipak mu je moguće ući u trag promatrajući njegov utjecaj, a u najnovije vrijeme čak i fotografirati ga.

Jedan od najistaknutijih istraživača na tom području je ruski fizičar Konstantin Korotkov s Tehničkog sveučilišta u St. Peterburgu, koji već više od trideset godina istražuje područje bioelektrografije, discipline koja mjeri zračenja objekata i živih organizama.

Takve energije su kombinacija fizikalnih, emotivnih, mentalnih i duhovnih manifestacija, a Korotkov nastoji utvrditi u kojoj mjeri prostor i događaji utječu na ravnotežu živih bića. U tu je svrhu usavršio stari postupak dobivanja „Kirlijanove fotografije” koja bilježi bioenergetsko polje na filmu. Pomoću računalnog programa i posebne GDV-kamere, on snima svjetlost oko cijelog tijela (najčešće oko prstiju, jer se to pokazalo najpraktičnijim) i prikazuje je u realnom vremenu na zaslonu.

Kratica GDV ili Gas Discharge Visualisation u prijevodu znači „Vizualizacija pražnjenja plina“. U nekim pokusima sudjelovao je Kristos Drosinakis, iscjelitelj iz Grčke, a evo i primjera. Dok je Kristos bio u Japanu, dr. Korotkov je svako jutro u laboratorij stavljao pet boca kupljenih u trgovini.

Bile su označene raznobojnim etiketama, a Kristos je trebao, u dane koje je sam odabrao, iz Japana utjecati na jednu bocu i zapisati na koju. Korotkov i kolege su boce svakoga dana nakon podneva podvrgavali mjerenju, a mjerenja pomoću GDV-kamere pokazala su da je Drosinakis uspješno utjecao na one boce na koje se namjerno koncentrirao.

Struktura ljubavnih poruka

No, puno zanimljivij primjer od utjecaja na bocu vode jest međuljudski utjecaj, posebno demonstracija slanja misli ljubavi i pažnje. Kroz ljudsku tradiciju poznato je da se ljubav povezuje sa srcem, a snimanja GDV-kamerom pokazala su da postoje fizikalna uporišta za takav stav.

Dvoje zaljubljenih (od kojih je svatko bio u svojoj sobi) trebali su jedno drugom odaslati ljubav. I doista, kamera je zabilježila kako od jedne osobe do druge „leti” raznobojna struktura, nalik bojama koje okružuju tijelo na tim snimkama.

U drugom slučaju, na Korotkovljevom predavanju, jedna je osoba položila deset prstiju na kameru i zračenja s njenih prstiju u realnom vremenu su bila vidljiva na zaslonu, jer se fotografija odmah prenosila na zaslon. Bliska osoba koja je bila s njom na predavanju imala je zadatak na udaljenosti od nekoliko metara slati joj ljubav i pažnju.

Snimke zračenja oko prstiju pokazale su da se zračenje intenziviralo i čak su oko prstiju nastali „procijepi” bez boja i vidljivog zračenja, jer je zračenje uslijed slanja pažnje i ljubavi poprimilo višu frekvenciju od one koju GDV-kamera može zabilježiti.

GDV-kamera je svakako pribavila dokaze da naše misli nisu tek neka zbrka električnih impulsa u našoj glavi, već stvari koje izravno i trenutno utječu na materijalni svijet i druge ljude, a sličan uređaj za snimanje suptilnih energija konstruirao je i britanski biolog Harry Oldfield. Ponukan istom idejom, da usavrši učinak „Kirljianove fotografije”, krajem 1980-ih izumio je tzv. PIP-kameru koja registrira „uzorke interferencije fotona“. Kao i Korotkov, u svojim je snimanjima zabilježio i energiju ljubavi, vidljivu na fotografijama na kojima majka „zrači” prema svom djetetu.

Skener lovi oblik misli!

U knjizi „Nevidljivi svemir Harrya Oldfielda” (AGM, 2012) naveden je i jedan drugi primjer stvaralačke moći misli. Dr. Richard Gerber, američki liječnik prepričao je događaj u kojem ga je Oldfield snimao PIP-kamerom i uočio na kameri da ima neki problem s leđima, koji je on zaista i imao. Tada je dr. Gerber odlučio napraviti mali eksperiment i, ne rekavši ništa Oldfieldu, zamislio struju bijelog svjetla koja se kroz vrh njegove glave spuštala u krlježnicu.

Gledajući slike koje je kamera davala na zaslonu kompjutera Harry Oldfield je rekao: „Zanimljivo, iza tvoje kralježnice se stvara stup bijelog svjetla“. PIP-kamera je prikazivala točno ono što je Gerber zamislio. „Fascinanto je da skener može uhvatiti oblik misli“, rekao je Gerber autorima knjige o Harryu Oldfieldu. No, ako je misao zaista stvar, zašto je ne bi bilo moguće fotogafirati, kao i svaku drugu stvar?

Postoje i naznake da se utjecajem na vlastitu svijest može utjecati na povećanje reda u svijetu. U tom svjetlu posebno je zanimljivo četrdesetak socioloških eskperimenata kojima se proučavao utjecaj transcendetalne meditacije na kolektivnu svijet, tj. teza da se, ako 1 posto stanovništa nekog područja meditira, može na kolektivnoj razini smanjiti stres, napetost, a time i količina nasilja.

Taj je učinak nazvan „Maharishijevim učinkom”, po osnivaču transcendentalne meditacije, a potvrđen je vrlo visokom statističkom značajnošću u nizu dvostruko slijepih pokusa, što znači da su podatke prikupljale i sređivale nezavisne ustanove, a osoblje koje je proučavalo i izračunavalo ukupne indekse parametara nije bilo upoznato s osnovnom hipotezom pokusa niti s datumima eksperimentalnih razdoblja.

Ukupno je na više od 200 sveučilišta i istraživačkih ustanova, u 30 zemalja, provedeno više od 500 znanstvenih studija koije su se bavile TM-om i TM-sidhi tehnikom, a studije o Maharishijevim tehnikama tiskane su u više od 100 vodećih znanstvenih časopisa i sabrane u pet debelih tomova.

Zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Dr. William Braud iskovao je skraćenicu DMILS („Distant Mental Influence on Living Systems”) za izravno mentalno djelovanje na žive sustave. Nakon što je postao očit uspjeh mentalnog utjecaja na motorne aktivnosti sisavaca ili orijentaciju riba, žarište interesa se premjestilo ka djelovanju na fiziološke reakcije ljudi.

Upravo je William Braud u Mind Science Foundation u San Antoniju u Teksasu proveo daleko najveći broj takvih studija koje su pokazale da usredotočenjem naših misli možemo ne samo utjecati na fiziološke sustave vlastitog tijela (što se može objasniti djelovanjem centara u mozgu) već i na fiziološke sustave drugih ljudi. Možda se u tim istraživanjima krije odgovor na pitanje zašto nas druženje s nekim ljudima iscrpljuje, a s drugima krijepi?

Etnološka promatranja pokazuju da šamani i vračevi koriste svoje „psi-sposobnosti” jednako za zlo i za dobro. Stanislav Grof, slavni češko-američki transpersonalni psiholog pisao je o mnogim neobičnim pojavama kojima je bio nazočan u istraživanja psihe čovjeka izvan ograničenja same osobe. U nekim je slučajevim bio nazočan kad su vračevi doista na određenom vrlo uskom području, pomoću ritualnog plesa i usred sunčanog dana, stvorili kišu. Tko zna kakva su zapravo ograničenja snage naših misli?

Po pitanju naših izvanosjetilnih sposobnosti, dr. Braud se usredotočio na često opisan osjećaj ljudi da ih netko gleda, smatrajući da je možda riječ o jedva uočljivom „psi-učinku”. Tu je hipotezu provjerio eksperimentom u kojem je isključio svaku mogućnost prijenosa osjetilne informacije pa „gledatelju” nije dao da svoju „žrtvu” promatra izravno. Smještena je u drugu prostoriju i „gledatelj” ju je mogao promatrati samo na video ekranu. Ta osoba nije trebala izvijestiti kad je osjetila da se u nj gleda odostraga.

Zadaća je povjerena instrumentu za fiziološko mjerenje koji je bilježio elektrodermalnu aktivnost. Braud i njegov tim mogli su na temelju fiziološkog bilježenja zamijetiti da se osjećaj da netko zuri iskazuje kao emocionalna informacija, neka vrst reakcije jedva primjetnog straha u organizmu. Od tada su Braudovi eksperimenti o mentalnom utjecaju autonomnih fizioloških reakcija ponavljani u nekoliko drugih laboratorija sa sličnom razinom uspješnosti. Drugim riječima, kao što bismo osjetili nečiju ruku na ramenu, tako izgleda možemo osjetiti i nečiju pažnju na sebi.

Prijenos podsvjesne informacije

Još dalje u tom smjeru otišlo se u Japanu. Dojenčad u Laboratoriju za psihosomatiku u gradu Kobeu ponašala su se kako dječica u dobi od 3 do 21 mjeseca života znaju najbolje: spavala su. To je bilo sve što se od njih tražilo, s malom razlikom da su morala nositi nekoliko elektroda na svojim tankim udovima. Nisu trebala biti svjesna da se je u različita vremena tijekom noći jedna ruka natkrivala nad njima, s namjerom da pozitivno utječe na njihov organizam.

Sve vrijeme instrumenti su bilježili fiziološke podatke o djeci: periferni krvotok, mikrovibracije, elektrokardiogram i učestalost disanja. Rezultati nisu izostali. Znanstvenici su na temelju tih pokusa zaključili da je „ovaj tip sposobnosti prijenosa podsvjesne informacije zajednički ljudskoj vrsti.“

S ovim studijama ušlo se u područje s dalekosežnim posljedicama. Činjenica je da čak i ljudi koji se ne osjećaju paranormalnim niti iscjeliteljima dostižu mjerljive učinke, navodi na to da su njihove sposobnosti rasprostranjene. Čini se da svi mi možemo mislima jedni drugima pomagati zdravstveno. Ali to nikad ne radimo – jer ne znamo da misli uopće imaju tu mogućnost.

Iscjeljivanje

A iscjeljivanje mislima može imati i dramatične učinke. Ruski istraživač Dmitri Mirza i njegov kolega V. I. Karcer objavili su navještaj o intenzitetu interakcije svijesti s udaljenim biološkim sustavima. Mirza je na čelu istraživačkog odjela u moskovskom Nacionalnom središtu za tradicionalnu narodnu medicinu pokazao da su iscjeljitelji bez dodira smanjivali stopu smrtnosti miševa koji su u tri navrata bili izloženi smrtnim dozama gama zraka. Učinak je bio dramatičan: stopa smrtnosti u kontrolnim grupama bila je 100 posto; svih 40 životinja uginulo je unutar 19 dana izloženosti zračenju.

U eksperimentalnim grupama, međutim, nakon 19 dana stopa smrtnosti iznosila je u prvoj 90 posto, pa 50 posto, 44 posto i, najzad, 22 posto. Iznenađujuće kod tih rezultata nije samo činjenica da je u svim skupinama u kojima su iscjelitelji pokušali utjecati bilo još živih životinja, za razliku od kontrolnih grupa, nego je najuspješniji iscjelitelj radio na daljinu. Iscjelitelji prvih triju skupina obrađivali su životinje jednostavno držeći nad njima ruke. M. B. Fatkin, iscjelitelj odgovoran za četvrtu grupu, koji je i zabilježio najbolje rezultate, vršio je svoj utjecaj iz grada Jalte na Krimu, dok su se ozračeni miševi nalazili u Moskvi, udaljenoj 1300 kilometara.

Ovaj zadivljujući eksperiment je započeo sredinom kolovoza 1991. U siječnju 1993. godine 15 miševa (38 posto) iz eksperimentalnih skupina proživjelo je uobičajeni mišji vijek života. U trećoj seriji testova, kad su miševi bili obrađivani prije i nakon izloženosti zračenju, devet od deset miševa preživjelo je u jednoj testiranoj grupi, a u drugoj je preživjelo svih deset životinja.

No, i ta batina ima dva kraja. Dion Fortune je u knjizi „Psihička samoobrana” napisala sljedeće: „Moja je pažnja u početku bila usredotočena na psihologiju, ali sam se nakon osobnog iskustva psihičkog napada, koji me odveo u dugotrajnu bolest, okrenula okultizmu, stvarnom ključu za razumijevanje psihologije. Na samoj sebi sam doživjela užas svojstven ovakvom iskustvu, njegovu podmuklost, snagu i razorne utjecaje na duh i tijelo. Nije lako pronaći ljude koji će spremno istupiti i svjedočiti o psihičkim napadima.

Prvo, jer znaju da je teško očekivati da će im ljudi povjerovati i da će gotovo sigurno, prije nego išta dokažu, steći reputaciju neuravnotežene osobe. Drugo, jer svako uplitanje u temelje ljudske osobnosti nosi iskustvo takvog neobičnog i jakog straha da se duh susteže razmišljati i čovjek nije u stanju o njemu govoriti. Smatram da su psihički napadi daleko učestaliji nego što se to obično misli, pa čak i među samim okultistima. Naravno, javnost uopće nema predžbu o tome što su sve kadri učiniti ljudi upućeni u moći ljudskog duha, a u svrhu iskorištavanja svojih bližnjih…“

Golema moć unutarnjeg stava

Elmar Gruber, autor knjige „Parasihološki ratovi” napisao je: „Svako ljudsko biće ima svoje ciljeve i namjere, neke kojima teži velikom energijom i dosljednošću, druge koje su tek prolazne i povezane s nekom posebnom situacijom. Ako je sve što je potrebno za učinak izravnog mentalnog utjecaja na žive sustave zapravo namjera, postavlja se pitanje ne vrši li naš um neprekidan utjecaj na naš materijalni okoliš putem naših svjesnih ili nesvjesnih namjera, a da toga nije svjestan.

Promatrana iz takve perspektive, ‘psi-moć’ ne bi bila samo poseban dar koji posjeduju rijetki i primjer samo u ponekim slučajevima, nego funkcija nerazdvojiva od biološkog sustava organizma. Je li moguće da postoji neprekidna promjena istančanih ‘psi-interakcija’ koje se uobičajeno događaju ispod razine spoznaje i koje su tako sićušne u izravnim učincima da ne privlače našu pozornost? ‘Psi’ bi doista mogao biti fundamentalna biološka funkcija.“

Moguće je da na svijetu postoje interesne skupine koje to znaju i otuda sav trud da se oblikuju naše misli, namjere i osjećaji. U isto vrijeme, takvim skupinama ne bi išlo u korist da ljudi znaju kakvu moć utjecaja imaju na svijet, i to bez prostornih ograničenja i fizičkog djelovanja, nego kroz unutarnji stav i namjeru. Kad bi većina ljudi bila svjesni tih dijelova sebe, narudžba svjetskih manipulatora za emocionalno-energetski ručak bila bi otkazana.

Vjerojatno je to glavni razlog zašto sustav sva istraživanja te materije odbacuje bez razmatranja, kao neku lošu znanost. Usprkos tome, treba imati na umu da svoje stvari ne bacamo besciljno po kući, niti dopuštamo drugima da to rade. Ako su i misli stvari, možda bismo na njih mogli primijeniti barem kriterij koji koristimo za stvari u kući.

Pokusi u raznim dijelovima svijeta

– Jevgenij Bondarenko bio je iskusni rašljar, a za boravka u mornarici u St. Petersburgu stavljen je na raspolaganje biologu Juriju Tjagotinu. Pokazalo se da je Bondarenko bio kadar namjerom ili mislima utjecati na jednu nasumce odabranu staničnu kulturu između 24 i 96 staničnih kultura. Susjedne kulture, udaljene svega 2 centimetra od ciljane kulture, nisu bile zahvaćene utjecajem.

– Iscjelitelj Oskar Estebany je s fizičarom Bernardom Gradom, sa Sveučilišta McGill, pokazao kadrim mislima utjecati utječe na molekularne strukture otopine i poništi njezine štetne učinke.

– Recentni eksperimenti ruskih znanstvenika L. N. Pjatnitskija i V. A. Fonkina, koji uključuju metodu raspršivanja svjetla, potvrdili su da se molekularna struktura vode može mijenjati psihokinetičkim djelovanjem.

– Prije skoro 40 godina znanstvenici Sveučilišta u Santiagu u Čileu prikazali su da su ljudi koje su odabrali za eksperiment bili kadri usporiti rast umjetno izazvanog raka u miševa ciljanim namjerama.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Radio frekvencijska identifikacija (RFID) je metoda automatske identifikacije, koja je u posljednjih nekoliko godina pronašla široku primjenu na raznim područjima.

Ovdje se radi o beskontaktnoj komunikacijskoj tehnici koja prenosi informacije za identifikaciju osoba, životinja, dobara i roba. Korištenje RFID-a omogućuje nam razne primjene koje s dosadašnjim identifikacijskim sistemima nismo mogli ostvariti.

Jedan RFID sustav sastoji se s jedne strane od jednog nosača podataka (zvan Transponder ili TAG) i s druge strane od jednog pisača/čitača s antenom. RFID radi s slabim elektromagnetskim valovima koji se očitavaju pomoću čitača. Ukoliko se transponder donese u područje dohvata antene onda se mogu očitati ili pohraniti podaci s transpondera bez ikakvog dodira.

Postoje dvije vrste transpondera:

Pasivni transponderi nemaju vlastito napajanje već crpe svoju energiju izravno iz energetskog polja čitača, pa se tako pasivni transponderi potpuno  besplatno održavaju. Veličina dosega područja za čitanje uvelike ovisi o veličini transpondera, njegovoj frekvenciji kao i anteni.

Aktivni transponderi su puno više složeniji u odnosu na pasivne te imaju svoje vlastito napajanje (bateriju ili akomulator) koja omogućuje puno veći doseg čitanja. Tagovi napajani baterijom ili akomulatorom imaju ograničeni životni vijek a uz to su i proizvodni troškovi nekoliko puta veći nego kod pasivnih transpondera.

Pitajte bilo kojeg od 9.000.000 Amerikanaca koji postaju žrtve krađe identiteta svake godine: dobivanje tužbi za naplata tuđih kreditnih kartica.

Pozabavimo se malo “radio frekvencijska identifikacija” (RFID) kreditnim karticama. Dizajnirana kako bi osigurala dodatni sloj sigurnost protiv krađe identiteta, RFID kartica prenosi informacije kreditne kartice putem radio valova iz čipa ugrađenog u karticu .. (Kartice se također imaju magnetsku traku na stražnjoj strani, tako da možete “provući karticu” na tradicionalan način.)

Ako koristite karticu s RFID čipom, a vaš trgovac ima kompatibilni čitač kartica, ne morate “provući karticu”  prilikom transakcije. Vi samo držite karticu u udaljenosti od jednog do četiri inča od skenera kartice. Ova praksa otvara pitanja o tome koliko je sigurna tehnologija i da li bi trebao zaštititi svoju RFID karticu sa posebnim novčanikom ili navlakom za kartice.

Prednosti RFID kartice

Dostupno kroz tvrtke kreditnih kartica, uključujući Visa, MasterCard i American Express, RFID kartice eliminiraju određene sigurnosne opasnosti koje predstavljaju tradicionalne kartice, ali mogao bi vas mogli napraviti ranjivima za druge. Prema Denis G. Kelly-u, autoru “Priručnika za prevenciju službene krađe identiteta” izjavljuje da su sigurnosne prednosti RFID kartica trostruke: ograničena izloženost kartice, šifriranje podataka i novu provjeru koda.

Sporedna korist: RFID kartice također pomažu ubrzanje procesa naplate. “RFID tehnologija nastoji smanjiti ukupno vrijeme transakcije (od fizičkog provlačenja i kupnje kreditnom karticom) na pola”, kaže Kelly. (Vrlo vrlo bitno! Smanjenje sa 5 sekundi na 1 sekundu, hm … )

Budući da tehnologija ne zahtijeva da kartice fizički izvlačite iz svog novčanika, Kelly dodaje da RFID može eliminirati potrebu za konobarom, maloprodajnim blagajnikom, i svim ostalim prodajnim agentima koji obrađuju vašu karticu.  Jezivi tip koji vreba vas u trgovini? On neće dobiti priliku da vidi vaše podatke na kreditnoj kartici, jer nikada nećete morati izvaditi svoju karticu.

Da li je RFID lakše za ukrasti?

Nova tehnologija uzrokuje da neki brinu da li je sada lakše ukrasti RFID podatke sa kreditne kartice. Budući da vaša RFID kartica omogućava obavljanje transkacije bez vađenja same kartice, kritičari tvrde da kradljivci identiteta mogu ukrasti vaše podatke sa kreditne kartice jednostavno postavljajući RFID skener u blizini.

Jay Foley, izvršni direktor Identity Theft Resource u San Diegu, brzo je priznao da lopovi mogu dobiti vaše kartične informacije na daljinu preko skenera, ali dodaje da oni vjerojatno neće biti u mogućnosti koristiti ga. Za razliku od magnetnih kartica sa trakom, RFID kreditne kartice šifriraju karticu nositelja informacija. Da bi pristupili potrošačkom računu, kradljivci ne samo da moraju skenirati karticu, oni također moraju razbiti enkripciju izdavatelja kartice.
 

 

 
Provjera koda

RFID kartice također stvaraju novi kod za ovjeru za svaku transakciju. Ako lopov zgrabi fizički informacije sa  tradicionalne kreditne kartice, on ili ona može koristiti tu informaciju onoliko puta koliko može, kupujući i kupujući sve dok kartica ne bude prijavljena. Ako je sve što imaju informacija iz vašeg RFID čipa, oni samo mogu napraviti jednu kupnju s tim autentifikacijskim kodom.

“Ako je netko ukrade vašu (RFID) karticu (elektronski),  oni je mogu najviše koristiti do jedne transakcije” objašnjava Foley.

Ali, naravno, šifriranje i provjera koda vam samo pomaže ako su informacije vaše kartice ukradene daljinski od neovlaštenog skenera. Ako lopov fizički ukrade vašu RFID karticu, oni još uvijek mogu koristiti magnetsku traku po čitavom gradu dok vas upozori banka.

Izvješća o RFID hakiranju

Nema sumnje da je ograničavajuće tko obrađuje vašu kreditnu karticu, ali ostaje pitanje pouzdanosti RFID enkripcije kreditne kartice.

Prema Sveučilištu Massachusetts, Amherst, studija objavljena u 2007, istraživači su kupili komercijalne RFID skenere preko interneta i pristupiti osjetljivim informacijama na 20 različitih RFID kartica prve generacije izdanih u 2006.

Godinu dana kasnije, student Univerziteta Virginia uspješno je hakirao RFID enkripciju u punjivim autobusnim i metro karticama izdanim od strane Massachusetts Bay Transportation Authority.

Najlakši način da se uništi RFID čip, i da budete sigurni da je uništen, je da karticu stavite na 5 sekundi u mikrovalnu pećnicu. Kad to napravimo, čip se doslovno rastopi, onemogućavajući rad čipa, i njegovo čitanje ikada više. Drugi način je uz pomoć sile šarafcigera, šarafa, čavla.

 

 
To danas ne vrijedi ništa, jer nikada nije bio neki veći sigurnosni proboj RFID kartica izvan laboratorija, ali to ne spriječava maloprodavače da prodaju aluminijske novčanike ili rukave za kreditne kartice dizajnirane da onemoguće neželjene radio valove da prodru do vaših kreditnih kartica.

Zaštita RFID kreditne kartice

Prvi korak da se zaštitite od krađe identiteta RFID-a je jednostavna spoznaja da imate RFID omogućenu kreditnu karticu. To možete saznati pozivom svoje tvrtke koja vam je izdala kreditnu karticu, čitajući vaš sporazum o kartici ili provjeravajući svoju karticu na prisutnost RFID čip ili RFID logo-a, koji izgleda kao niz  valova.

Potrošači zabrinuti za sigurnost svoje RFID karticu mogu kupiti RFID novčanik za blokiranje ili štit za kreditne kartice, premda Kelly i Foley-u , oni inzistiraju da takvi proizvodi za zaštitu nisu nužni u ovom trenutku.

“Ako je to prevelika briga za vas”, kaže Kelly, “Vjerojatno bih preporučio da ne koristite RFID kreditne kartice.”
 
 
(occupycorporatism.com, tagnology.com, foxbusiness.com, youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12136"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Prema riječima dr. Boian Alexandrov-a u Centru za nelinearne studije u Los Alamos Nacionalnom Laboratoriju u Novom Meksiku, teraherc (THz) valovi uništavaju ljudski DNK. Valovi doslovno raspakiravaju DNA.

Danas, tim tehnologa na Univerzitetu Dallas planiraju uzeti čipove koji emitiraju THz valove te ih ugraditi u mobilne telefone kao sustav za potrošače, za provedbu zakona i medicinsko osoblje … potencijalno smrtonosna tehnologija koja bi eventualno mogla ubiti ili razboliti milijune ljudi.

Kontroverznu tehnologiju THz skenera već koristi TSA na mnogim nacionalnim zračnim lukama u Americi, sada će prilagoditi za korištenje u mobitelu. Studije teraherc zračenja su uzbudile stručnjake koji su podigli alarm o značajnom zdravstvenom riziku za ljude.

Nedavno su vodeći mediji vrebali novi čip koji dopušta prilagodbu THz uređaja koji bi se ugrađivao u mobilne telefone.

Je li cijena za gledanje kroz zidove, jeziva smrt?

Uzbuđeni mediji stavljaju slike takve tehnologije koja se koristi od strane potrošača kojim bi gledali kroz zidove i objekte, a zdravstveni stručnjaci poput doktora bi sa takvom tehnologijom mogli tražiti male tumore unutar pacijenata bez potrebe invazivne kirurgije.

Terahercni THz val se pojavljuje između mikrovalova i infracrvenog na elektromagnetski spektar -  je sa takvim osobinama izabran za ugradnju u sigurnosne uređaje jer prodire kroz stvari, kao što su odjeća, drvo, papir i druge porozne materijale koji nisu vodiči. Neko vrijeme stručnjaci su vjerovali da je ova vrsta zračenja bezopasna.

Oni su bili u krivu…

Iz skenera na zračnim lukama … ide ovo …?

U revolucionarnom istraživanju koje su proveli dr. Boian Alexandrov i tim fizičara, otkrili su zastrašujući dokaz da se izloženost  terahercnom THz zračenju gradi kumulativno i utječe na ljudski i životinjski tkiva DNK.

Vjerojatno da će izazvati rak

David J. Brenner, liječnik Columbia Univerziteta i stručnjak za učinke zračenja izjavio je da je sasvim vjerojatno da će TSA  terahercni skeneri izazvati rak kod nekih pojedinaca.

Brenner, čiji se Columbia Centar za radiološka istraživanja fokusira na učinke zračenja na biološkim procesima, niske izloženosti procjene rizika i terapija radio-izotopa je zabrinut da ljudi s kompromitiranim imunološkim sustavom, kao što su AIDS bolesnici, oni koji pate od lupusa ili s drugim imunološki nedostatkom, su posebno u opasnosti od terahercnog zračenja. Dojenčad, djeca do 5 ili 6, žene koje su trudne ili doje, oboljeli od raka…itd….  trebaju se maknuti daleko od strojeva.

DNA zavojnica bombardirana od strane terahercne THz radijacije

Oni koji su izloženi terahercnom THz zračenju – da li iz sigurnosnih skenera ili budućih tehnologija u mobitelima  – oni koji uzimaju određene lijekova na recept ili imaju znatno niske razine određenih vitamina, imaju povećan rizik od karcinoma izazvanog zračenjem.

Ponovljeno izlaganje niskim razinama zračenja prilikom skeniranja  također može dovesti do katarakta i uzrokovati rak kože, uključujući smrtonosni melanom.

CMOS čip se koristi u mnogim različitim proizvodima

THz terahercni skener koristiti postojeće CMOS čipove

Prema Daily Mail-u , čipovi stvoreni pomoću komplementarne CMOS tehnologije koriste istu tehnologiju već ugrađenu u uređaje kao što su HD televizori, pametni telefoni i osobna računala.

“CMOS tehnologija je pristupačna i može se koristiti u puno čipova”,  kazao je dr.O. ”Kombinacija CMOS-a i teraherca znači da bi mogli staviti ovaj čip i prijemnik na poleđini mobitela, pretvarajući ga u uređaj koji bi nosili u džepu s kojim se može vidjeti kroz zidove.”

Bilo bi šteta da smrtonosna tehnologija koja bi na kraju mogla ubiti ili razboliti milijune ljudi se nesvjesno prodaje širom svijeta.
 
izvor: beforeitsnews.com, dailymail.co.uk
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10512"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U kategoriji nevjerojatnih loših ideja koje znamo, one krče put prema realnosti, htjeli mi to ili ne. Vijesti da je američka FDA (Food and Drug Admionistration – pr. Administracija za hranu i lijekove) odobrila ugradivi VeriČip (VeriChip) RFID čip koji će se ugrađivati u ljude.

Postoje isti takvi čipovi koji se trenutno koriste za kućne ljubimce. VeriČip reklamira čipove medicinske aplikacije, na taj način da nam potencijalno spašava život tako da se u njemu nalaze veoma bitne informacije koje bi nam mogle pomoći.

Potiho i nevidljivo, uspavani čip pohranjuje kod – slično kao i identifikacijski UPC kod na proizvodima koji se prodaju u maloprodajnim dučanima – koji puštaju specifičnu informaciju kada skener prijeđe preko čipa. Kod doktora, takvi kodovi su utisnuti u čipove, jednom kad su skenirani, mogu otkriti informacije poput pacijentovih alergija i prijašnjih liječenja.

FDA je u listopadu 2002. godine izjavila da će agencija regulirati zdravstvenu zaštitu vrlo vjerojatno preko aplikacija vezanih za VeriČip. U međuvremenu, čip je bio korišten za brojne sigurnosne zadatke, kao što su pametne kartice u disko klubovima u Barceloni, za naručivanje i plaćanje pića.

U slučaju da vam nije odmah očito zašto ne želite hodati uokolo u javnosti i odašiljati vaše financijske i medicinske informacije svima koji imaju RFID čitač, u ovom postu je napisano i objašnjenou ovom dobrom članku o planivima Bush-ove administracije da proguraju RFID čip bazirane putovnice.

Ovi čipovi su kao obične kreditne kartice, samo što se mogu čitati iz daljine. Primatelj može “razgovarati” sa čipom na daljinu, bez ikakve potrebe za fizičkim kontaktom, i saznati koju god informaciju hoće, a koja je pohranjena na RFID čipu. Službenici na putovnicama su isplanirali da će moći skinuti informacije sa čipa na taj način da se približe samo par centimetara od elektroničkog čitača.

Razmislite samo na jednu minutu, što to znači. To bi značilo da će vlasnici putovnica kontinuirano odašiljati svoje ime, nacionalnost, starost, adresu i šta god drugo što će se nalaziti na RFID čipu. To znači da će svatko tko ima čitač čipa (kartice) moći saznati te informacije, i to bez vlasnikovog znanja i pristanka. Znači da će džeparoši, otmičari i teroristi vrlo lako kradomice, odabrati u skupini jednog Amerikanca ili osobu druge nacionalnosti.

To je očita prijetnja za oboje – privatnost i osobnu sigurnost, i sasvim sigurno, zašto je to loša ideja. Zagovornici sustava tvrde da se čipovi mogu čitati samo unutar udaljenosti od nekoliko centimetara, tako da ne postoji mogućnost zloupotrebe. Ovo je spektakularno naivna tvrdnja. Svi bežični protokoli mogu raditi na mnogo većim udaljenostima od navedenih raspona. U testovima, RFID čipovi su pročitali prijamnik na 20 metara. Poboljšanja u tehnologiji su neizbježna.

Želite li zaista ići na prijavu za posao, znajući da emitirate informacije o stanju srca/zaraze HIV-om/povijesti raka/itd. svima unutar 20 metara, uključujući i ljude koji s obzirom na to da li ili ne vas zapošljavaju i plaćaju zdravstveno osiguranje i bolovanje? Želite li zaista da hodate dolje po prepunoj ulici emitirajući financijske podatke bilo koje vrste, koje samo Bog zna? Je li to stvarno dobra ideja da emitirate osobne identifikacijske podatke nekome i svuda, kada je krađa identiteta jedan od najbrže rastućih zločina u zemlji?

Kako RFID čip radi

Duge linije naplata u trgovini su jedan od najvećih pritužbi u shopping iskustvu. Uskoro, bi ove linije mogle nestati kada sveprisutni
Universal Product Code (Univerzalni Kod Proizvoda) (UPC) bar koda zamjene pametne oznake, također pod nazivom “Radio Frequency Identification” (RFID) čip. RFID čip je inteligentni bar kod koji može razgovarati s umreženim sustavom za praćenje svakog proizvoda koji ste stavili u vašu košaricu.

Zamislite da odete do trgovine, napunite košaricu i hodanje ravno kroz vrata. No morat ćete pričekati dok netko ne unese u kasu sve proizvode u košaricu jednu po jednu. Umjesto toga, te RFID čip će komunicirati s elektroničkim čitačem koji će otkriti svaku stavku u košaricu i napraviti račun. Čitač će biti spojen na veliku mrežu koja će slati informacije o svojim proizvodima prema distributeru proizvoda i proizvođača.

RFID čip, tehnologija koja je jednom napravljena za praćenje stoke, sada prati potrošačke proizvode širom svijeta. Mnogi proizvođači koriste oznake za praćenje lokacije svakog proizvoda od vremena kad je napravljen, dok se nije izvukao s police i bacio u košaricu.

Izvan područja maloprodaje robe, RFID čipovi služe za praćenje vozila, avio putnika, Alzheimerovih pacijenata i kućnih ljubimaca.
Uskoro, će čak pratiti i vašu sklonost za zrnasti ili kremasti kikiriki maslac. Neki kritičari kažu da RFID tehnologija postaje prevelik dio našeg života – to jest, ako smo uopće svjesni utječe na sve dijelove našeg života.
 

 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7769"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Da li je barkod Žig Zvijeri?

Da li barkod zaista sadrži broj 666?

Da li barkod popločava put prema broju 666: Oznaka – Žig Zvijeri?

Prije nego odgovorimo na ova pitanja, moramo se nakratko educirati u svezi barkod tehnologije….

Što je to barkod?

Barkod, naravno, su oni nama dobro poznate “crte” i “brojevi” na doslovno svemu. U 1973. godini “gosp. Barkod” (ili možda gđa. Barkod?) su tiho ušli u naš svijet. U samo 25 godina, gosp. Barkod je doslovno preuzeo Svijet. Danas postoji barkod za doslovno sve.

Postoje kratki barkod, i dugi barkod. Postoje mršavi barkod i debeli barkod. Postoji poštanski barkod i internacionalni barkod. Postoji 2-D barkod. Od pisama, do Coca-Cole, od igle do lokomotive – sve je “obučeno” sa prijateljskim “gospodinom Barkod-om”.

Primarni barkod koji je korišten u SAD-u je UPC (Universal Product Code) barkod. UPC je “originalni” barkod. UPC je dizajniran za industriju trgovine namirnicama. Zbog velikog broja predmeta, normalno označavanje u trgovini je bilo presporo, tako da se trebala pronaći metoda koja bi ubrzala eliminirala “ljudske” pogreške na kasi. Tada je 1973. godine rođen barkod.

Za običnog čovjeka, barkod izgleda jako komlicirano i zbunjujuće, ali za kompjuter je barkod jako jednostavan.

Kako kompjuter-skener čita barkod ?

Jedan barkod broj se sastoji od sedam dijelova. Jedan diio je ili crne ili bijele boje. Dio koji je crne boje će se prikazivati kao “crta”, dok će se dio koji je bijele boje, prikazivati kao prazan prostor. Drugi način prikazivanja jednog dijela barkoda je “1″ za jedan dio, tj. crna crta, i “0″ za jedan dio, tj. bijeli prostor. Na primjer, broj “1″ je sastavljen od sedam dijelova “0011001″ ili “prostor-prostor-crta-crta-prostor-prostor-crta”. Zapamtite, jedan barkod broj zahtijeva sedam dijelova.

Isto tako, na UPC barkodu, isti brojevi na lijevoj strani (Kod Proizvođača) je označen drugačije nego brojevi na desnoj strani (Kod Proizvoda). Lijevi brojevi su ustvari “okrenuti” brojevi ili ogledalo, koda ili brojeva desne strane. Na primjer, ako je “crta” na lijevoj strani, na desnoj strani je “prazan prostor”.

Kodovi desne strane se zovu još i kodovi “jednakih pariteta” zato jer je jednaki broj “crnih crta” dijelova. Primjer, ako je na desnoj strani broj “6″ to je “101000″, znači 2 broja jednakih pariteta, tj. dijelovi “crnih crta”. Još jedan primjer, ako imamo na lijevoj strani broj “6″ to je “0101111″, znači da imamo 5 neparnih brojeva dijelova “crnih crta”. Imajući različite kodne brojeve za svaku stranu, omogućava barkodu da se skenira u bilo kojem smjeru.

Slijede tablice, kod kojih kodovi na lijevoj i desnoj strani odgovaraju korespondirajućim brojevima, razdvojeni u sedam jedinstvnih dijelova.

Obratite pozornost, na par stvari vezanih za barkod:

1. Kao što je prije spomenuto, lijevi i desni brojevi su “obrnuti” ili “zrcalni”

2. Svaki barkod broj je jednak “četirii” različita znaka. “Znak” može biti ili “crni” (crta) ili “bijeli” (prostor). Znak varira u svojoj širini, ali su uvijek četiri različita znaka, 2 “crta” znaka i 2 “prostor znaka”. Na primjer, lijevi kodni broj “1″ ima “3 mjesta (znak 1), 2 crte (znak 2), 1 prostor (znak 3) i 1 crta (znak 4)”.

3. Kodovi s lijeve strane  uvije počinju sa “prostorom” ili brojem “0″, a završavaju sa “crtom” ili brojem “1″. Desna strana je samo suprotna od lijeve, jer ono što počinje sa “crtom” ili brojem “1″, uvijek završava sa “prostorom” ili brojem “0″.

Znak Brojčanog Sustava: Ovaj broj je UPC brojčani sustav koj karakterizira tipove barkodova. Unutar UPC-a barkod je obično sa lijeve strane barkoda. Stvarni “barkod” je nakon prve “crte osiguranja”. Znak Brojčanog Sustava je u plavoj boji u “Anatomiji Barkod-a” (slika gore).

Kodovi – Znak Brojčanog Sustava:

* 0 – Standardni UPC broj
* 1 – Rezervirano
* 2 – Različita težina predmeta kao što su voće, povrće i meso…itd.
* 3 – Farmaceutska industrija
* 4 – Trgovinski kod za maloprodaju
* 5 – Kupon (talon)
* 6 – Standardni UPC broj.
* 7 – Standardni UPC broj.
* 8 – Rezervirano
* 9 – Rezervirano

3 Crte Osiguranja: Također, tu su “3 osiguravajuće crte”. One su locirane na početku, kraju i sredini. Crte osigranja na početku i kraju kodirane kao “crta-prostor-crta” ili 101. Središnja crta osiguranja je kodirana kao “prostor-crta-prostor-crta-prostor” ili 01010. Crte osiguranja govore kompjuteru-skeneru gdje kod proizvođača i proizvoda počinje i završava. Na primjer, kada kompjuter-skener pročita prvi kod “101″ ili crtu osiguranja, kmpjuter tada zna da li slijedeći kod koji dolazi je kod proizvođača ili kod proizvoda.

I kada kompjuter pričita kod “01010″ ili središnju crtu osiguranja, kompjuter tada zna koji je slijedeći kod koji dolazi po redu. 3 crte osiguranja, su vjerojatno broj “666″ koji je skriven u barkod-u. Te 3 crte osiguranja su istanknute na gornjoj slici sa zelenom bojom.

Da li je broj 666 skriven unutar UPC barkod-a?

Jedan od najpopularnijih i šokantnih optužbi što se tiču broja “666″ je to da je broj 666 potiho skriven u svaki UPC barkod. Knjiga Mary Steward Relfe “The New Money System 666″, izdana 1982. godine, je pionir učenja o broju 666 koji se nalazi unutar UPC barkod-a. Njezina knjiga sadrži preko 50 stranica izvrsne dokumentacije o UPC barkodovima. Njezino otkriće se citiralo u mnogo publikacija, spominjući Žig Zvijeri, u zadnjih petnaestak godina.

Evo nekoliko primjera:

Terry Cook, “Novi Svjetski Poredak – Znak ili Žig”, 1996:
“… čitav UPC barkod sustav je veoma zavaravajuće dizajniran oko neslavne i sramotne numeričke konfiguracije, Biblijski poznate pod brojem 666, Znak antikrist-a ili soton-e, đavola (Otkrivenje 13:16-18)…”(Terry Cook, Novi Svjetski Poredak – Znak ili Žig, 1996 godina., stranica 376)

Bob Fraley, “Zadnji dani Amerike”, 1984:

“Interpretacija Univerzalnog Artikl Koda je najveće otkrivenje zbog toga jer tri broja 666 su radni brojevi za svaki Univerzalni Kod Artikla Svaka grupa Univerzalnog Koda ima tri nedefinirana broja. Sva tri broja su broj 6, time čineći broj 666, i tine zapravo služe u svrhu označavanja i identificiranja…”

“Tu nema odstupanja. Svaki Univerzalni Kod artikla ima 3 nedefinirana znaka čiji je ekvavilent broj 6, dekodiran u prijevodu znači broj 666…”(Bob Fraley, Zadnji dani Amerike, 1984., stranica 225, 228)

Evo kako možete otkriti “skrivene 666″ unutar UPC barkod-a

"Skriveni 666" broj unutar UPC barkoda

Iako možda broj 666 u barkod-u nije Žig Zvijeri, ipak realno je i očito da svaki barkod u sebi sadrzi broj 666.
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7139"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon] ]]> http://www.novi-svjetski-poredak.com/2012/02/11/broj-666-zig-zvijeri-skriven-u-svaki-barkod/feed/ 0