Novi Svjetski Poredak » Skandinavija

IMIGRANTIMA OBEĆALI: Lagodan život i besplatne plave šveđanke kao nagradu za dolazak

adminitrix — Mon, 21 Sep 2015 12:26:59 +0000

Prema istrazi koju su provele švedske novine Dala-Demokraten, arapskim migrantima su obećane “slobodne švedske plavuše” i luksuzni tretman koji plaćaju poreznici, ako plate švercerima ljudi da ih odvedu do Skandinavije

U izvješću je objašnjeno da mnogi od migranata koji ulaze u Europu čak nisu ni iz Sirije i da se ne mogu smatrati izbjeglicama, pošto ne dolaze iz države koja je u ratu, prenosi infowars.com

Na stranicama koje vode krijumčari se tvrdi da migranti mogu brzo dobiti azil u Švedskoj i da će biti smješteni u luksuznim hotelima dok im vlada ne pronađe besplatan smještaj o trošku poreznika.

“U reklamama na sajtu ima i seksualnih konotacija”, navodi se u Dala-Demokraten. “Između ostalog, imigrantima sa Bliskog Isoka se obećavaju mlade plavuše koje bi mogle biti samo njihove, ako uspiju ilegalno doći do obećane zemlje u sjevernoj Europi”.

“Može se reći da mladi Sirijci idu u Švedsku upravo zbog novca i djevojaka. Objavljuju se slike lijepih plavuša i navodi se kako su Šveđankama potrebni pravi muškarci “, piše Dala-Demokraten.

Izgleda da se danas “pravim muškarcima” smatraju oni migranti koji putuju u Švedsku kako bi živjeli na račun vlade.

Obzirom na činjenicu da je broj silovanja u Švedskoj porastao za 1400 % posto otkad je ta država otvorila vrata imigrantima i da su većina krivaca identificirani kao “stranci”, može se vjerovati da neće svi susreti između migranata i “slobodnih švedskih plavuša” biti sporazumni.

Činjenica da sajtovi izravno vrbuju muškarce ponovo ukazuje na to da mediji lažno predstavljaju migrante kao očajne izbjegličke obitelji.

Prema podacima UN, 72% migranata koji su došli u Europu su muškarci, dok su samo 13% žene, a 15% djeca.

Inače, jedan muslimanski vjerski vođa je izjavio kako muslimani trebaju iskoristiti migrantsku krizu da bi se razmnožavali s Europljanima i “osvojili njihove države”.

Video pogledajte ovdje:

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(infowars.com,youtube/uredio:nsp)

ŠVEDSKA I NORVEŠKA FORMULA: Elita od 1% se Ipak Može Pobijediti

adminitrix — Wed, 06 Mar 2013 11:30:10 +0000

Švedska i Norveška su iskusile veliku promjenu moći tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, nakon duže nenasilne borbe. Oni su “otpustili” 1% ljudi koji su određivali pravac kretanja društva te su stvorili temelje za nešto drugačije.

Obje zemlje su imale povijest groznog siromaštva. Dok je 1% posto bio na vlasti, na stotine tisuća osoba je emigriralo kako bi pobjegli od gladi. Ali, pod vodstvom radničke klase, obje su države izgradile robusne i uspješne ekonomije koje su skoro u potpunosti eliminirale siromaštvo, proširile besplatno obrazovanje, ukinule sirotinjske četvrti, pružile odličnu zdravstvenu skrb dostupnu svima te stvorile sustav potpune zaposlenosti.

Za razliku od Norvežana, Šveđani nisu pronašli naftu ali to ih nije spriječilo da izgrade ono što se naziva “zavidan životni standard”.

Šveđani i Norvežani su platili cijenu za svoj standard življenja kroz nenasilnu borbu. Skandinavski radnici nekada nisu očekivali da izborna arena može donijeti promjenu u koju su vjerovali. Shvatili su da je, uz 1% na vlasti, izborna “demokracija” usmjerena protiv njih zbog čega je bila potrebna nenasilna akcija kako bi se provele promjene. U obje zemlje su pozvane obrambene snage kako bi zaštitile tih 1 posto, a ljudi su ginuli.

Norvežani su zbog malog broja stanovnika teže organizirali kohezijski pokret. Ljudi su bili podijeljeni planinama i fjordovima i govorili su regionalnim dijalektima u izoliranim područjima. Norveškom je u 19. stoljeću vladala Danska, a potom Švedska. Neovisnost je stekla tek 1905.

Kada su ranih 1900. radnici oformili sindikate, okrenuli su se marksizmu pri organiziranju revolucije kao i neposrednim dobicima. Bili su presretni zbog svrgavanja ruskog cara, a norveška Radnička stranka se pridružila Međunarodnim komunistima koje je organizirao Lenjin. Jedna od stavki s kojima se Norvežani nisu slagali s lenjinističkom strategijom je bila uloga nasilja: Norvežani su željeli provesti revoluciju nenasilnom borbom uz uspostavljanje zadruga i korištenje izbornog arene.

1920. – ih godina se povećao broj štrajkova. Grad Hammerfest je 1921. oformio komunu koju je predvodio radnički savjet. Vojska je intervenirala kako bi ga slomila. Radnici su odgovorili nacionalnim općim štrajkom. Poslodavci, potpomognuti državom su se borili protiv štrajka, ali radnici su ponovno ustali u štrajku radnika željezara koji je trajao od 1923. do 1924. godine.

Norveških 1% je odlučilo da se neće oslanjati samo na vojsku: 1926. su oformili društveni pokret nazvan Patriotska liga u koju su regrutirane uglavnom osobe iz srednjeg staleža. Do 1930. godina, Liga je uključivala čak 100.000 ljudi koji su djelovali kao oružana zaštita štrajkolomaca, i sve to u zemlji od samo 3.000.000 stanovnika.

U međuvremenu je Radnička stranka otvorila članstvo za sve, a pridružili su joj se srednjestaleški marksisti i poneki reformatori te mnogi seljaci i poneki zemljoposjednici. Stranačke vođe su uvidjele da su dugotrajna borba, konstantno dosezanje i organiziranje potrebni za provođenje nenasilne kampanje. Usred rastuće polarizacije, norveški radnici su pokrenuli još jedan val štrajkova i bojkota 1928.

Depresija je dostigla vrhunac 1931. Tada je bilo više nezaposlenih osoba nego u bilo kojoj drugoj nordijskoj zemlji. Norveški sindikati su zadržali članove koji su bili nezaposleni iako nisu mogli priuštiti plaćanje članarine. Ova odluka se isplatila masovnom mobilizacijom. Kada je udruga poslodavaca zaključala tvornice i radnike ostavila vani kako bi ih prisilili na smanjenje plaća, radnici su se borili masovnim demonstracijama.

Mnogi su ljudi tada otkrili da su njihove hipoteke ugrožene (zvuči poznato?). Depresija se nastavila, a seljaci više nisu mogli placatiu svoje dugove. Kako su turbulencije pogodile i ruralni sektor, mnoštvo se okupilo kako bi na nenasilan način spriječili iseljenje obitelji iz njihovih imanja. Agrarna se stranka, koja je uključivala veće poljoprivrednike i koja je ranije bila povezana s Konzervativnom strankom, počela distancirati od 1%; neki su uvidjeli da je upitna mogućnost vladavine nekolicine nad većinom.

Do 1935. Norveška se nalazila na samoj ivici. Vlada predvođena konzervativcima je svakog dana sve više gubila legitimitet: 1% je postajao sve više očajan kako je među radnicima i poljoprivrednicima rasla militantnost. Radikalni radnici su mislili da je potpuno svrgavanje blizu. Međutim, siromaštvo je također bilo u porastu, a radnička partija je osjećala povećan pritisak od strane svojih članova da razriješi njihove patnje, a to je bilo moguće samo preuzimanjem vlasti u kompromisnom dogovoru s drugom stranom.

To je i učinjeno. 1935. je u kompromisu, koji se vlasnicima omogućilo zadržavanje prava posjeda i upravljanja tvrtkama, Radničkoj partiji je omogućeno preuzimanje uzdi vlasti u koaliciji sa Agrarnom partijom. Proširili su ekonomiju i započeli javne radove što je vodilo politici punog zapošljavanja što je postalo kamen temeljac norveške ekonomske politike.

Radnički uspjeh i kontinuirana militantnost radnika su omogucili stalno miješanje usmjereno protiv povlastica koje ima 1% elite do točke u kojoj je većinsko vlasništvo svih velikih tvrtki doneseno u javnom interesu.

1% su stoga izgubili svoju povijesnu moć dominacije gospodarstvom i društvom. Tek su se tri desetljeća kasnije konzervativci vratili u vladajuću koaliciju prihvaćanjem novih pravila igre, uključujuci i visok stupanj javnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, izuzetno progresivno oporezivanje, snažne poslovne propise za javno dobro i virtualno ukidanje siromaštva. Kada su konzervativci na kraju pokušali ubaciti neoliberalnu politiku, gospodarstvo je generiralo balon i krenulo u katastrofu.

Radnici su istupili, zaplijenili tri najveće banke, otpustili upravljački menadžment, dioničare su ostavili bez novca i odbili su jamstvo za manje banke.

Norveški financijski sektor nije bio od onih koji su upali u krizu 2008.: uz pažljivo reguliranje i većinsko javno vlasništvo, sektor je ostao solidan.

Iako vam to Norvežani neće reći pri prvom susretu, ali ostaje činjenica da je u njihovom društvu visoku razinu slobode i široko zajedničko blagostanje započelo kada su radnici i poljoprivrednici, uz suradnju sa srednjim staležom, započeli nenasilnu borbu koja je ovlastila ljude da upravljaju za opće dobro .

Švedska je također stvorila uspješan model demokratskog socijalizma zbog jedinstvenog načina na koji su švedske radničke vođe, političari i staleži surađivali tijekom ranog razvoja švedske socijalne demokracije.

Zbog toga što su švedske socijalističke vođe odabrali umjeren, reformistički politički smjer zasnovan na potpori javnosti tijekom ranih faza švedske industrijalizacije i prije potpunog razvoja švedske međuklasne politike, ova je država izbjegla ozbiljne ekstremističke izazove, te političku i klasnu podjelu koja je poharala mnoge europske zemlje koje su nakon 1911. pokušale razviti socijalni demokratski sustav.

Rano se baveći izazovima industrijalizacije i njenog utjecaja na socijalnu, političku i ekonomsku strukturu, švedski socijaldemokrati su uspjeli stvoriti jedan od najuspješnijih socijalno-demokratskih sustava na svijetu, uključujući socijalnu državu i opsežnu zaštitu građanskih sloboda.

Kada je 1932. na vlast došla Socijaldemokratska stranka, njene su vođe predstavili novi politički proces odlučivanja koji je kasnije postao poznat kao “švedski model”. Stranka je igrala središnju ulogu ali pokušavala je u što većoj mjeri svoju politiku temeljiti na međusobnom razumijevanju i kompromisu. Različite interesne grupe su uvijek bile uključene u službene odbore koji su prethodili vladinim odlukama.

Današnja politika Švedske glasi: “sva snaga dolazi iz naroda.”

To je današnji temelj švedske parlamentarne demokracije. Svatko ima ista prava i priliku za izražavanje, a svatko može proučiti način na koji političari i javne agencije ostvaruju svoju moć. Švedsko upravljanje zemljom je u cjelini izgrađeno na decentralizaciji. Na lokalnoj i regionalnoj razini, općine i regionalna veća su autonomna politička tijela s jasno definiranim područjima odgovornosti.

Općine se bave urbanizmom i školama dok su kantonalne zadužene za zdravstvo i infrastrukturu.

Danas je Norveška jedna od najuspješnijih zemalja svijeta. Skandinavske zemlje dominiraju vrhom globalnog indeksa koji pri mjerenju uspješnosti uzima sledece čimbenike u obzir: gospodarstvo, obrazovanje, poduzetništvo i prilike, upravljanje, zdravstvo, osobnu slobodu, sigurnost i društveni kapital.

Norveška, Danska i Švedska se navedenim redoslijedom nalaze među prve tri države ove ljestvice.

Znate li gdje smo mi?

(vestinet.rs/uredio: nsp)

banka, banke, krediti, kamata, zajam, otkup zlata, osiguranje, software

HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio

adminitrix — Sun, 01 Apr 2012 10:00:09 +0000

GRČKI premijer Lucas Papademos izjavio je kako je vjerojatnost da će njegova zemlja trebati i treći bailout sve veća.

“Ne možemo isključiti mogućnost da će nam biti potrebna određena financijska pomoć, ali moramo se svim snagama potruditi da do takvog ishoda ne dođe. Grčka će učiniti sve da izbjegne treći bailout”, izjavio je Papademos za talijanski časopis Il Sole 24 Ore.

Ministri eurozone odmah reagirali

Ministri financija eurozone dogovorili su na sastanku u Kopenhagenu dodatno povećanje kriznih fondova s 500 na 800 milijardi eura, javlja BBC.

U situaciji u kojoj se trenutno nalaze Španjolska i Italija, čije financije postaju sve nesigurnije, te nakon najava grčkog premijera Lucasa Papademosa kako je njegovoj zemlji biti potreban i treći bailout, europski ministri financija nisu imali drugog izbora osim dodatno povećati fond.

Isplativa strategija

Iz postojećeg fonda već je isplaćen novac kojim su se spasila gospodarstva Irske i Portugala, a jedan dio bio je i isplaćen za pomoć Grčkoj. Novac se u krizni fond isplaćuje iz nekoliko zasebnih fondova, a u pomoć je pozajmicom “uskočio” i Međunarodni monetarni fond.

Ekonomski stručnjaci tvrde da je povećanje kriznog fonda vrlo dobra strateška odluka, posebno s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalaze pojedina gospodarstva eurozone.

Čak 130.000 mladih u dobi do 29 godina nije radilo ni jedan dan

Jednog dana, nakon što se domaće gospodarstvo oporavi i ojača, vratite se u Hrvatsku! – poručio je ministar Mrsić braći Bosman.

Informatičar Denis (23) i hotelijerski menadžer Nikola (24) Bosman, braća iz Koprivnice, otputovali su nedavno u Düsseldorf, odakle će u Toronto. U Kanadu odlaze jer ne mogu naći posao u struci. Ondje su rezervirali hostel, spremni su raditi sve dok se ne snađu. Njihov odlazak u pečalbu komentirao je ministar rada Mirando Mrsić.

Bilo bi mi drago da su uspjeli pronaći posao u Hrvatskoj, ali mi imamo 130.000 mladih do 29 godina koji nisu radili ni jedan dan. I u drugim je europskim zemljama velika stopa nezaposlenosti mladih. Vlada je stoga i pokrenula jednu od mjera aktivne politike zapošljavanja – omogućit će pripravnički staž, a pripremamo zakonodavne izmjene kojima bismo proširili spektar zanimanja za koja je to moguće učiniti. No, jedina je prava mjera otvaranje novih radnih mjesta – kazao je ministar Mrsić.

Nadamo se da ćemo tamo biti plaćeni dovoljno za pristojan život. Ovdje možemo zaraditi 3000 ili 3500 kuna, oženiti se, imati obitelj, kupiti kuću i automobil na kredit i kada sve to otplatimo, sa 60 ili više godina, umrijeti – kazala su nam braća Bosman.

Hrvatska vodeća u Europi po iseljavanju obrazovanih mladih

Preko projekta “Work Canada” samo ove će godine 300 mladih Hrvata dobiti jednogodišnju radnu vizu i otići na privremeni rad u Kanadu. Riječ je o projektu koji se u Hrvatskoj provodi drugu godinu zaredom i za koji je interes golem. O tome najbolje govori podatak da je u prvim tjednima 2012. popunjeno više od pola raspoloživih radnih mjesta. Program daje priliku odlaska u Kanadu mladima između 18 i 35 godina. Obrazovanje koje su stekli pritom nije bitno. Program traje dvije godine, ali nije isključena mogućnost da se i produlji.

Studija Svjetske banke iz 2007. pokazala je da je svaki treći Hrvat s diplomom pobjegao u inozemstvo i prije krize. Prema njoj, Hrvatska ima rekordnu stopu migracije obrazovane populacije u Europi od 29,4 posto, veću nego BiH, Makedonija ili Albanija. U BiH je stopa migracije bila 28,6%, Makedoniji 20,9%, a Albaniji 20%, a izvan Poljske i Mađarske, primjerice, živi samo 12% stručnog stanovništva. Kriza je to stanje samo potencirala jer je sada četvero od 10 mladih do 24 godine bez posla, a u EU, na primjer dvoje.

Burza rada ima 56.000 nezaposlenih bez ijednog dana radnog iskustva, a brzina (ne)zapošljavanja vratila se na razine iz 2000., kada se tek svaki četvrti prijavljeni na burzu uspijevao zaposliti u roku od šest mjeseci. U Osijeku se, primjerice, nakon krize zaposlilo samo pet posto muških marketinških menadžera s burze, što je najniži postotak zaposlenosti osoba sa sveučilišnim studijem u jednom od četiri velika hrvatska grada. Kriza je, primjerice, znatno smanjila potražnju za ženama arhitekticama. Mladi koji su završili studije iz područja ekonomije i poslovanja te prometa i osobnih usluga, primjerice turizma, u više od 55 posto slučajeva rade na poslovima koji ne traže visoko obrazovanje, za ostala područja taj je udjel između 31 i 37 posto.

Imaš diplomu? Europa te ne želi u ‘svojim redovima’!

Tržište rada i diploma sve su u većem nerazumijevanju, a čini se da će to s godinama biti sve izraženije. Prognoza relevantne EU agencije kaže da će do 2020. tek 37 posto poslova zahtijevati akademsku titulu. Postaje li studiranje luksuz za ljude s viškom novca i vremena?

Bez obzira na relativno stišavanje europske krize, Stari kontinent od danas do 2020. prolazit će kroz stagnaciju u kojoj će biti stvoreno tek 8 miliona novih radnih mjesta, što je brutalno malo uzevši u obzir populaciju na koju se podatak odnosi. Brojke su to Centra za razvoj strukovnog obrazovanja, EU agencije sa sjedištem u Saloni, Grčkoj, prenosi njemački Die Welt. Ponajprije se to odnosi na mediteransku Europu gdje su milioni mladih ljudi bez posla i stjecanje diplome postaje mazohistička vježba iz uzaludnosti.

Naime što, simptom da je nešto trulo u sistemu obrazovanja i zapošljavanja je činjenica da je sve više akademski obrazovanih ljudi koji su prekvalificirani za poslove koje rade, bacajući tako nižerangirane i adekvatno osposobljene na burzu, da parafraziramo direktora navedenog centra Christiana Lettmayra. Jedini koji profitiraju u toj situaciji su, naravno, poslodavci koji odjednom dobivaju više za manje, dok se ostatak povijesničara umjetnosti, filozofa, fizičara ili sociologa pita čemu su uopće studirali kada moraju voziti viljuškare ili brati masline ne bi li preživjeli.

Jedno od rješenja za niz diplomaca, magistara ili doktora koji u zemljama poput Grčke, Italije ili Španjolske eventualno čeka radno mjesto namjereno za srednju stručnu spremu jest emigracija u neku od boljestojećih EU zemalja, no većini populacije se ipak ne seli u hladnu Skandinaviju, Njemačku ili Nizozemsku ne bi li ih se tretiralo onako kako im titula sugerira da zaslužuju. Južnjaci koji su vješti u računalnom programiranju, ili su inženjeri ili doktori imaju popriličnu šansu na bogatom evropskom sjeveru. Isto vrijedi i za kvalificirane radnike.

Gravitacija domaćeg teritorija tek je jedan problem. Drugi je, kako veli Lettmayr, taj što se studiraju stvari za koje ne postoji potreba na tržištu. Čitav niz humanističkih djelatnosti, kao i solidan broj stručnih zvanja poput frizera ili prodavača, nisu osobito tražene po europskim burzama rada.

Akademska ponuda i tržišna potražnja su u raskoraku, tvrdi Lettmayr te dodaje da je premalo inženjera, matematičara i općenito prirodnih naučnika.

Mali će propadati, a veliki će dodatno jačati: Nova bankarska pravila izazvati će kaos na istoku Europe!

Nova bankarska pravila, ispregovarana između EU-a i SAD unutar okvira takozvanog Basel III standarda, mogla bi imati opasne “neželjene posljedice” na ekonomije istočne Europe.

Naime, unutar Basel III okvira ispregovarano je banke u svojim središnjicama moraju imati veće kapitalne zalihe, da moraju osigurati veću likvidnost i da moraju smanjiti izdavanje rizičnih kredita. Mnogi analitičari smatraju kako će to najviše pogoditi zemlje istočne Europe, gdje su kompanije izuzetno ovisne o bankovnim pozajmicama, mnogo više nego u SAD-u ili na zapadu Europe.

“Ja samo govorim u ime središnje i istočne Europe jer je to najdinamičnija regija EU-a. Moramo voditi računa o tome kakve će implikacije ove regulacije imati u toj regiji, jer je za Europu puno bolje da je to područje dobro financirano”, kazao je Gernot Mittendorfer iz Erste Group Banka.

On je za EU Observer objasnio kako je financijsko tržište i dalje nepoznato područje za većinu zemalja ove regije, zbog čega su bankovni krediti i dalje glavni izvor financiranja malih i srednjih poduzeća u regiji. A prema novim regulama koje donosi Basel III, većina kredita namijenjenih takvim poduzećima bit će okarakterizirana kao rizična. Jednostavno rečeno, “mali” će propadati, a “veliki” će imati još jednostavniji pristup novcu zbog čega će i njihova pozicija dodatno ojačati na tržištu. Nešto s čim je Hrvatska i dosad imala problema, a sad bi situacija za male poduzetnike mogla postati još gora.

Banke bi se mogle povući iz ove regije

Mittendorfer tvrdi kako nema dvojbe da banke moraju povećati kapitalne zalihe, ali u pitanje dovodi potrebu da se novi standardi implementiraju na brzinu. “Ako to napravite prebrzo, banke bi mogle dobiti neželjen poticaj da smanje ili čak obustave kreditiranje na određenim područjima. Posebno bi problemi mogli doći do izražaja u zemljama gdje i same vlade imaju probleme sa posuđivanjem novca”, kaže austrijski bankar.

Nema jasne vizije o reformi bankarskog sustava

Osim što će evidentno imati loš utjecaj na ekonomije istočne Europe, Basel III našao se na udaru kritika i zbog toga što ne pruža jasnu viziju i koncept o tome kako bi bankarski sektor trebao biti reformiran.

Njemački profesor ekonomije Martin Hellwig smatra kako su novi standardi, baš kao i oni prijašnji iz Basel II okvira, plod snažnog utjecaja lobista koji zakonodavce uvjeravaju da su njihove financijske operacije “previše sofisticirane” da bi ih oni mogli razumjeti. Nakon čega ovi potpišu sve što se pred njih stavi.

Bankari ne žele ništa mijenjati, jer im postojeći sustav omogućava da kriju rizike

Naravno, zakonodavci će i ovog puta imati priliku dizanjem ruku odlučiti hoće li regule iz Basel III okvira postati dio pravne stečevine EU-a. Prije nego stupe na snagu mora ih potvrditi Europski parlament.

Međutim, Hellwig upozorava kako “neki pregovarači ne žele ništa reformirati”, jer banke vide kao “tvornice novce”, bez obzira na rizike koje to nosi. “S druge strane, bankari nemaju potrebe za traženjem boljih modela jer im postojeći omogućavaju da prikriju rizike”, upozorava Hellwig.

Nije dobro kako god se okrene

Baz obzira na to hoće li Basel III biti potvrđen ili ne, jasno je samo kako će cijenu, na ovaj ili onaj način, platiti istočna Europa. Ili će se zadržati postojeći sustav koji će bankarima omogućiti da i dalje rade što ih je volja, ili će te iste bankare nova pravila otjerati s ovih tržišta, što će rezultirati krahom malih i srednjih poduzetnika i vjerojatnim povećanjem kamata za kredite “običnih” građana.

Udar iz Bruxellesa: Morat ćemo još povećati PDV

Još se nismo oporavili od povećanja cijena nakon posljednjeg podizanja PDV-a, a već postoji mogućnost da se on dodatno poveća. Ovaj put to se ne bi dogodilo zbog punjenja domaćeg proračuna, a odluka o dodatnom udaru na džepove građana treba pasti do kraja godine.

Nedavno povećanje stope poreza na dodanu vrijednost s 23 na 25 posto možda neće biti posljednje povećanje u mandatu Vlade Zorana Milanovića. Novi porezni udar našu bi zemlju mogao pogoditi iz Bruxellesa, pa postoji opasnost da PDV u Hrvatskoj dosegne čak 26 posto.

Povećanje za 1 posto

Naime, Europska komisija je još lani u lipnju najavila kako bi članicama EU-a mogla povećati PDV za potrebe proračuna Unije. S obzirom na to PDV bi porastao još 1 posto u svim zemljama članicama, koje o tome moraju donijeti konačnu odluku u Europskom vijeću. Kako bi Hrvatska iduće godine trebala postati dio Unije, povećanje PDV-a dogodilo bi se i kod nas, piše Slobodna Dalmacija.

Odluka krajem ove godine?

Na takvu mogućnost nedavno je u svom eseju Promjene u sustavu poreza na dodanu vrijednost upozoravaju na sa Instituta za javne financije.

“Budućnost tog prijedloga Europske komisije vrlo je upitna i neizvjesna. Rasprava o tome unutar Unije potrajat će do kraja 2012.”, procijenila je znanstvenica.

Naime, prihod od PDV-a jedan je od najizdašnijih izvora punjenja proračuna Unije. Trenutno se ostvaruje uplatom 0,3 posto vlastitih prihoda svake članice Unije od PDV-a, uz neke uvjete i ograničenja.

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7932"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]