Uspostavljanje „Sjedinjenih Europskih Država“ bilo bi ravno pretvaranju regije u „kontinent za imigrante, uključujući Mađarsku kao njihovu destinaciju“, rekao je danas mađarski premijer Viktor Orban

On je, govoreći u Mađarskoj akademiji znanosti u Budimpešti, upozorio na, kako je rekao, pokušaje da se smanje nadležnosti država-članica EU i izgrade „Sjedinjene Europske Države“, istaknuvši da se Europska komisija „otvoreno proglasila za političko tijelo“, prenosi MTI.

Prema Orbanovim riječima, „odustajanje Europske komisije od nepristrasnosti“ narušilo bi suradnju unutar Unije jer bi se, kaže, time institucionalizirali dvostruki standardi „što bi išlo na ruku većim zemljama, a na štetu manjh članica“.

Odustajanje od načela da je Europska komisija „čuvar sporazuma“ uzdrmalo bi temelje europskih institucija, zaključio je mađarski premijer.

Martin Schulz, njemački političar, predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, dugogodišnji zastupnik i bivši predsjednik Europskog parlamenta i član Bilderberg grupe želi radikalno promijeniti ustroj Europske unije.

Predsjednik njemačke Socijaldemokratske partije (SDP) želi redizajnirati EU u „Sjedinjene Europske Države” do kraja 2025. godine, pod jednim ustavnim ugovorom. Oni koji se ne slažu sa saveznim ustavom koji će biti napravljen prema prijedlogu Martin Schulza, automatski će morati napustiti EU.

Schulz sada želi uskrsnuti višedesetljetnu ideju federalne Europe. On misli da će se do 2025. godine EU konsolidirati s ciljem rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočavaju zemlje članice, uključujući, domaću i stranu sigurnost, azil i monetarne poslove.

Dok je navodio hrabre ambicije, Schulz je uspio skicirati kako točno planira prikupiti potporu za svoju pomalo utopijsku ideju, u trenutku kada se EU suočava sa brojnim krizama, u rasponu od mjera štednje i tekućih terorističkih prijetnji, Brexita i secesionističkih pokretima u Škotskoj i Kataloniji.
 
(sputniknews.com)

Martin Schulz, njemački političar, predsjednik Socijaldemokratske stranke Njemačke, dugogodišnji zastupnik i bivši predsjednik Europskog parlamenta želi radikalno promijeniti ustroj Europske unije

Predsjednik njemačke Socijaldemokratske partije (SDP) želi redizajnirati EU u „Sjedinjene Europske Države” do kraja 2025. godine, pod jednim ustavnim ugovorom. Oni koji se ne slažu sa saveznim ustavom koji će biti napravljen prema prijedlogu Martin Schulza, automatski će morati napustiti EU

Europske nade za stvaranjem konsolidiranog ustava su propale u 2005. godini, kada Nizozemci i Francuzi nisu uspjeli ratificirati „Ugovor Ustava za Europu” koji je potpisan u Rimu 29. listopada 2004. godine.

Tekst ima za cilj zamijeniti postojeće ugovore Europske unije (EU) s jednim tekstom. Nakon tri godine razmišljanja, članice EU su potpisale Lisabonski ugovor, koji je konsolidirao europske institucije bez gubitka povlastica suvereniteta zemalja članica.

Schulz sada želi uskrsnuti višedesetljetnu ideju federalne Europe. On misli da će se do 2025. godine EU konsolidirati s ciljem rješavanja zajedničkih izazova s kojima se suočavaju zemlje članice, uključujući, domaću i stranu sigurnost, azil i monetarne poslove.

„Želim provesti europski Ustavni ugovor koji stvara federalnu Europu”, rekao je Schulz na stranačkom kongresu SPD-a u Berlinu. On je objasnio da se samo odlučna Europske unija može učinkovito boriti protiv klimatskih promjena, uhvatiti u koštac sa izazovom migracije, boriti se protiv utaje poreza i pritisnuti internetske divove da poštuju prava građana EU-a, kao i za suzbijanje desnog ekstremizma u Europi.

„Europa je naša životno osiguranje”, rekao je Schulz. „To je jedina šansa i moramo držati korak sa ostalim velikim dijelovima svijeta.”

Političar predviđa da bi europski Ustavni ugovor trebao bio sastavljen od ustavnih konvencija koje bi uključivale organizacije civilnog društva i obične građane.

„Ovaj Ustav onda moraju biti predstavljen u svim državama članicama i onih koji se ne slažu će morati automatski napustiti EU”, njemački mediji su citirali bivšeg predsjednika Europskog parlamenta (2012-2017).

Dok je navodio hrabre ambicije, Schulz je uspio skicirati kako točno planira prikupiti potporu za svoju pomalo utopijsku ideju, u trenutku kada se EU suočava sa brojnim krizama, u rasponu od mjera štednje i tekućih terorističkih prijetnji, Brexita i secesionističkih pokretima u Škotskoj i Katalonija.

U stvari, sama Njemačka se sada našla u središtu vlastite krize, nakon što nije uspjela formirati koalicijsku vladu u Bundestagu naakon izbora u rujnu. Frustracija građana migracijskom politikom Angele Merkel je drastično smanjila popularnost njezine stranke. U isto vrijeme potpora za anti-imigrantsku Alternativu za Njemačku (AFD) je skočila, što im je omogućilo da uđu u parlament po prvi put.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Predsjednik Trump je upozorio njemačku kancelarku Angelu Merkel da on joj neće dopustiti da stvori EU superdržavu – obećavajući da će učiniti sve što je u njegovoj moći da spriječi „Sjedinjene Europske Države” koje želi uzdignuti elita

Trump je izabrao veleposlanika u EU, Dr. Ted Mallocha čije je dužnost da dostavi upozorenje Francuskoj i Njemačkoj, poručujući im da je stvaranje superdržave Bruxellesa u suprotnosti s američkim interesima.

Express.co.uk izvještava: Republikanac Malloch je ostao šokiran etiketirajući Europu kao „nezahvalanu” za masivnu američku potporu u obnovi kontinenta nakon rata i rekao je da je tužan sa tolikom količinom „anti-amerikanizma”.

No, za razliku od toga, on je pohvalio Britaniju, i rekao da ona dijeli najjače veze s Amerikom i da će biti u prednjim redovima u trgovinskim sporazumima.

Dr. Malloch je rekao da EU „nije uspjela” i mora odustati od svojih snova o velikoj uniji ili kolapsu, tijekom ratobornog govora na kongresu “Open Europe” prije par dana.

Istaknuo je: “Taj neuspjeh, iskreno, ovog europskog integracijskog projekta mislim da je sve više i više samo prividan.”

“To je nešto što bi Roosevelt ili Churchill doveli u pitanje, a EU je postala sve više nedemokratska, sa sve više birokracije i sa sve više anti-američkih stavova.”

“Trumpova uprava je jasno naglasila da SAD ne zanima stari oblik europskih integracija.”

“U stvari, mislim Bruxelles pokušava potaknuti ubrzani put ka protekcionističkim Sjedinjenim Državama Europe”.

Malloch je tada bijesno izjavio: “Treba vidjeti čemu služi ovaj pokret. On je vrlo štetan za američke poslovne interese, na investicijsku politiku SAD-a, za sigurnost SAD-a, a kategoriziran je sa sve više regulacija, niskim rastom, visokom nezaposlenošću, i strukturnom krutošću kao njegov ishod.”

“To nije politika koja Amerika voli, a što više putujem po Europi, dobivam dojam da i Europljani nisu također ti koji to žele.”

“Vladavina građana, a ne neizabranih birokrata koji paradiraju kao stručnjaci. Članovi Europske komisije nisu izabrani – oni ne odgovaraju parlamentu.”

“Takva globalistička elita i njihova superstruktura je odvojena od ljudi i stoga je u cijelosti anti-europska.”

U svom kontroverznom govoru dr Malloch također optužio kontinentalnu Europe da je „tako nezahvalna” za ”doprinosu Amerike u rekonstrukciji Europe nakon rata i rekao da je ‘antiamerikanizam i dalje obiluje u Europi danas’.

Dr. Malloch je zaključio inzistirajući dobre odnose između SAD-a i Europe koji su još uvijek „bitni”, ali je rekao da će Trump pratiti bilateralne osnove sa pojedinim zemljama u budućnosti.

Što je Trump radio u Bruxellesu?

Američki predsjednik Donald Trump u Bruxellesu se susreo s liderima najvažnijih institucija Europske unije, a poslijepodne sudjeluje na sastanku na vrhu Sjevernoatlantskog saveza, na kojemu Hrvatsku predstavlja predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović.

Iako Trump nakon susreta s liderima EU nije davao izjave novinarima, predsjednik Europskog vijeća i njegov imenjak Donald Tusk izjavio je kako su se složili oko mnogih pitanja, no ne i po pitanju odnosa s Rusijom.

Razgovarali smo o vanjskoj politici, sigurnosti, klimatskim promjenama i trgovinskim odnosima. Imam dojam da smo se složili na mnogim područjima.

Prvo i najvažnije, oko protuterorizma, i siguran sam da ne moram objašnjavati zašto. Ali neka pitanja ostaju otvorena, poput klimatskih i trgovinskih. I nisam sto posto siguran da danas možemo reći (pod “mi” mislim na gospodina predsjednika Trumpa i mene) da dijelimo mišljenje o Rusiji.

Premda, kad je riječ o sukobu u Ukrajini, čini se da smo na istoj liniji – rekao je Tusk.

Američkom predsjedniku, koji je tijekom kampanje i u tranzicijskom razdoblju signalizirao da gaji simpatije prema euroskepticima i da potiče ili barem očekuje da će i druge članice EU krenuti putem Velike Britanije koja je na referendumu izglasala izlazak iz Unije, Tusk je poručio nešto što zvuči suprotno Trumpovoj mantri “America first” (Amerika na prvom mjestu).

Moja glavna poruka predsjedniku Trumpu bila je ta da su temeljne zapadne vrijednosti, poput slobode, ljudskih prava i poštovanja ljudskog digniteta ono što našoj suradnji i prijateljstvu daje najdublje značenje – rekao je Tusk.

Najveća zadaća danas je konsolidacija čitavog slobodnog svijeta oko tih vrijednosti, ne samo oko interesa.

Vrijednosti i principi na prvom mjestu: to je ono što bismo mi, Europa i Amerika, trebali govoriti – zaključio je predsjednik Europskog vijeća.

Osim Tuska, EU su na sastanku predstavljali i predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker, predsjednik Europskog parlamenta Antonio Tajani i visoka predstavnica EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Federica Mogherini.
 
NoviSvjetskiPoredak.com, Jutarnji.hr

Najavljena super europska država zapravo je najava novog Babilona koji je kao tak prorokovan u Ivanovoj knjizi otkrivenja, a koji će biti kažnjen i srušen od Boga u posljednjim vremenima koja su po svim znakovima vremena na svome vrhuncu.

Da teorije urote iz dana u dan postaju naša prava stvarnost, potvrđuje i nova izjava potpredsjednice Europske komisije, Vivien Reding koja je poručila kako ljudi moraju već na ovogodišnjim proljetnim izborima konačno izabrati žele li jednu državu koja će se zvati “Sjedinjene Europske Države”. ‘Potrebno je izgraditi Sjedinjene europske države na čelu s Europskom komisijom kao vladom te s dva doma; Europskim parlamentom i Senatom zemalja članica’, naglasila je Reding te dodala da je kampanja stvaranja ove ‘super države’ najbolje oružje protiv euroskeptika.

No nije ona prva i Angela Merkel je svojevremeno najavila ovu novu federaciju koja bi trebala biti zajednica svih europskih država na čelu s jednom vladom.

I dok su euroskeptici godinama prije najavljivali upravo tu stvarnost, vrh vlasti nas je uvjeravao kako Hrvatska ulaskom u Europsku uniju ne gubi svoj suverenitet i kako će uvijek moći odlučivati na nacionalnoj razini. No to ipak nije tako! Najavljana super država oslabila bi nacionalne vlade te preselila svu vlast u Bruxelles i naš narod izgubio bi svu vlast nad svojom državom. Hrvati su ulaskom u Europsku uniju već izgubili svoj suverenitet a naša vlast i tako je već sada samo predstava za javnost. Ljudi na čelu države ne provode nikakvu vlastitu politiku nego već sada služe europskoj eliti koja im određuje sve poteze i odluke.

Ako ih samo pogledamo, te naše takozvane lidere a zapravo lutkice u rukama jačih, možemo vidjeti njihovo ne snalaženje, doslovno guranje zakona, ignoriranje javnosti i pritisak koji se nikako ne smiruje. Zaista, svjedoci smo jedne strašne torture koju nad nama provode gotovo kao da su omađijani politički predstavnici doslovno instalirani za programiranje javnosti. Oni samo pripremaju put za ono što treba doći. Naime, prema izjavama Viviene Reding, čini se kako se samo čekalo hrvatsko pristupanje europskoj uniji i pakleni plan može početi.

Najavljena super europska država zapravo je najava novog Babilona koji je kao tak prorokovan u Ivanovoj knjizi otkrivenja a koji će biti kažnjen i srušen od Boga u posljednjim vremenima koja su po svim znakovima vremena na svome vrhuncu.

Sve počinje i završava s Babilonom!

Da je upravo Europska unija taj novi Babilon u kojem će se rasplamsati grijeh nad grijesima i nad kojim će zavladati Antikrist postoje mnogi dokazi. Primjerice, europsko štovanje drevne božice Semiramide koja izvire na svakom koraku. Semiramida je drevna božica koju su štovala babilonska bratstva. Pripada trojstvu Božice Mjeseca (Semiramida), Boga Sunca (Nimroda, poznatog još pod imenima kao što su Bal, Bel, Baal, itd.) i njihovog sina Tamuza. Ova poganska vjera postojala je tisućama godina prije nastanka kršćanstva.

Babilonska bratstva su živjela u starom Babilonu, području današnje Mezopotamije, a onda kreću na zapad, sve dok se nisu preselili u Rim, osnovali Rimsko carstvo i uzrokovali sve znane ratove tog doba. Kasnije se šire svijetom, a u novije doba, kako navode brojni autori, nalazimo iz pod imenima: Plantagenet, Warburg, Bruce (Scott), Rockefeller, Habsburg, Rotschild (Bauer), Krupp, Windsor (zapravo Saxe-Gotha-Coburg), de Medici, Cavendish (Kennedy), Sinclair (St.Clair), Romanov, Hanover.

Tijekom vremena, nastaju nove religije i nova božanstva, ali sve po uzoru na njihove drevne bogove. Božanstva nose druga imena, ali se radi o uvijek istom konceptu. S vremenom, te iz Babilona potekle loze sele se u Europu, kasnije i dalje, sa sobom noseći svoje drevne simbole i vjeru. Postaju vrhovna europska aristokracija te se infiltriraju u politiku, vlast, sve institucije te bankarstvo. Ti “prosvijetljeni” vladari svijeta iz Babilona, koji se i nazivaju iluminati, kroje novoosmišljen sistem profita i trgovine uz pomoć ratova i manipulacije. Još jedno ime za istu božicu koju iluminati i dan danas štuju jest Europa.

Ima još “slučajnosti”. Božica Semiramida je oduvijek prikazivana kao žena sa šiljcima oko glave, te bakljom (ili križem) u rukama (baklja je simbol Nimroda). Dakle, baš kao Kip “slobode”! Uz to, simbolizira je i 12 zvjezdica. Božica Semiramida je upravo tako prikazivana na antičkim novčićima.

No već je odavno poznato podrijetlo Kipa “slobode”. Naime, to je dar francuskih masona iz Pariza i on predstavlja sve samo ne slobodu.

Drevni motivi ovog božanstva predstavljaju božicu Europu (ili Semiramidu) kako jaše bika (simbol Nimroda).

I gle! Unija 2002. godine izdaje kovanicu baš s Božicom Europom koja jaše bika. Jasni simbol iste organizacije koje je oformila Europsku Uniju i koja njome vlada.

Naravno 12 zvjezdica na europskoj zastavi, zvjezdice su koje označavaju njezinu krunu. Plakat vijeća Europe koji na sebi ima kulu babilonsku i nad njim lebdi dvanaest zvjezdica. Postoji još cijeli niz simbola koji nam jasno govore što je zapravo europska unija te kakvi ljudi njome vladaju.

No, nama ne trebaju simboli da bi jasno vidjeli sve zlo koje se kreće našim društvom. Da bi jasno vidjeli jednu centralnu vlast koja vlada svima nama. Žalosno je to što se događa. Žalosno je da smo dopustili da nas tako izmanipuliraju i svega 20 godina nakon konačnog osnutka naše države, da nas doslovno prisile na ulazak u novu još goru tvorevinu zvanu Europska unija, a kojom vlada grijeh i smrt. No postoji jedno davno proročanstvo koje kaže da će upravo Hrvati toj poganskoj Europi donijeti Boga te da će Hrvati iz tog posljednjeg rata izaći blagoslovljeni. No povijest je pokazala da su Hrvati najbolji sluge, tako da je EU najbolje riješenje trenutno za Hrvatsku, iako ne izgleda kao najbolje.

Elite i Sjedinjene Europske Države – zločinački prijedlog

“Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu.”

Viviane Reding, o tome kako si ona zamišlja blisku budućnost Europske unije. Ona si zamišlja Uniju kao Sjedinjene Države Europe, s dvodomnim parlamentom (kao američki Kongres i Senat), a Komisijom kao vladom i s nacionalnim državama kao provincijama, koje uglavnom nitko ništa ne pita. Građani se tu ne spominju, oni nisu ni u primisli i oni ne odlučuju ni o čemu. Ima, po mišljenju gospođe Reding, tko misli za njih. Njihova politička elita.

“Građani (ne samo hrvatski) su od Europske unije očekivali par stvari. Ne mnogo, ali važnih stvari. Očekivali su garanciju mira. Kakva-takva, ona je tu. Mir vlada Europom. Očekivali su i države u zajednici u kojima vlada blagostanje, solidarnost i socijalna pravda. Dobili su „Europu u dvije brzine“, dobili su uniju banaka i krupnog kapitala, velikih međunarodnih korporacija, nepravdu na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Dobili su novac kojim netko drugi upravlja i koristi ga za svoje ciljeve, dobili su srezana radnička i socijalna prava, dobili su bijedu u pola kontinenta.”

“Čitava elita (zajedno s gospođom Reding i njoj sličnima) tuli nad činjenicom da u Europi nestaje država blagostanja i priča kako je, nažalost, vrijeme države blagostanja prošlo. Kao da je to elementarna nepogoda ili kao da su Marsovci došli i ukrali nam blagostanje. Te su nam elite i njihovi poslodavci ukrali i naše nacionalne države, a kradu nam i Europu. “

“I samo oni mogu reći na koji će se način i kada ujediniti, ili ne ujediniti, nitko drugi. Ujediniti Europu danas i od ove bankarske unije i unije financijskih i drugih mešetara može rezultirati samo diktaturom carskog tipa. Takve je Europa već par puta iskušala i uvijek su završile krvoprolićem. Zato je prijedlog gospođe Reding zločinački. “
 
(dnevno.ba, vecernji.hr)

Ratifikacijom Lisabonskog sporazuma od svih 28 zemalja članica EU stvorena je do sada najveća europska superdržava. Po tvrdnjama nekih analitičara, EU bi se sada mogla zvati Sjedinjene Europske Države (USE). Ali za razliku od stvaranja USA, čemu je prethodio težak genocid i potpuno istrebljivanje starosjedilaca u mnogim krajevima obje Amerike, stvaranje USE je bilo mnogo kompleksnije, pošto su mnogi vlastelini, kraljevi i feudalci pružali stoljećima žestok otpor.

Iako danas moćnici EU nastoje državama članicama nametnuti što više “demokracije”, spomenuti Lisabonski sporazum je zapravo na zaobilazan način izbjegao referendumsko izjašnjavanje građana. Tamo gdje je i bilo nekog referenduma, vidjelo se da narod uopće nije oduševljen ovakvom nadnacionalnom političkom konstrukcijom. A kad narod nešto ne želi, onda mu se to mora lukavo upakirati u ono što on može prihvatiti. I to je bio mukotrpan zadatak EU kreatora.

Zato ni prvi predsjednik EU nije izabran na referendumu, već na tajnom sastanku Vijeća EU. Čovjek koji je izabran čak nije ni poznat političkim krugovima izvan Belgije.

Njegovo ime je Herman van Rompuy. Njegovo prezime se teško izgovara čak i u multikulturalnoj EU. Čovjek neupadljivog lika i još manje primjetnog dijela.

I zemlja iz koje potječe, Belgija, ne može se pohvaliti povijesnim značajem. Bar ne za njene stanovnike. Ali, za divno čudo, baš u njoj je sjedište EU i NATO-a, najmoćnije vojske svijeta.

Zašto u Belgiji, u Bruxellesu?

NACIONALNA ALKEMIJA

Belgija je nastala 1830. jednostavnim odvajanjem južnog dijela teritorija od države koju znamo kao Nizozemska. Ime Nizozemska (Netherland) označava da se radi o velikoj ravnici, dobrim dijelom i ispod razine mora, dok je Nizozemska naziv koji su ovoj zemlji dali Rimljani kada je bila njihova provincija.

U Nizozemskoj živi germanski narod koji sebe naziva Dači (što je najvjerojatnije oblik riječi Deutsch – Dojč), a na starom njemačkom znači – ljudi. Deutschland je zemlja germanskih ljudi.

U Belgiji danas živi šest milijuna Dutch-a (koji govore svoj jezik) i oni žive u sjevernom dijelu zemlje nekada nazvanom Flandrija. Svi oni koji tu žive nazvani su tako Flamancima. U južnom dijelu Belgije, nazvanom Valonija, živi četiri milijuna Francuza, koji i dalje govore svoj ​​francuski jezik, ali se ne zovu Francuzi već Valonci. (Ovo je analogno stvaranju Crnogoraca, Vojvođana, Bošnjaka, Hrvata, Srba i Makedonaca. Analogija nije slučajna, jer su tvorci i jednog i drugog nacionalnog i etničkog parceliranja isti.)

Belgija - Valonija i Flandrija

Dakle, Flamanci i Valonci nisu nikakvi novi narodi, već nova konstrukcija napravljena od Dutch-a (dojci) i Francuza. Ono što je karakteristika jednog naroda je jezik, i ne postoje dva naroda koji imaju isti jezik, niti jedan narod sa dva jezika. Ali, ako teritoriju na kojoj jedan narod živi podijelite državnom granicom – dobivate nacije.

Riječ “nacija” potječe od latinske riječi “natio” i označava rođenje (mjesto rođenja). Onda namjerno kroz povijest, preko knjiga i masovnih medija, napravite zbrku ova dva pojma i ljudi više ne razlikuju narod od nacije. Tako umjetno oblikovane nacije postaju narodi, ali bez svog izvornog jezika i kulture. Njihov dotadašnji jezik nazvati novim imenom i izmjene neke riječi i … I dobijete, npr.., Crnogorski, bošnjački itd.. – Jezik.

U suštini on je i dalje onaj stari kojim su se sporazumijevali i prije. Za pravljenje prikladnih rječnika i stvaranje novih jezičnih konstrukcija zadužena je učena masonerija. Za potrebe jedne takve tvorevine nazvane Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije preimenovane u Jugoslavija, masoni Dositej Obradović i Vuk Karadžić napravili su i srpsko-hrvatski jezik. Na njemu je ispisan i ovaj tekst.

Ovakve umjetne diobe, preseljavanja, pokrštavanja, mijenjanja imena narodima, ali i osobna imena stanovnika određenih područja – dio su europske povijesti, ali i Indije i Amerike i Afrike. Tako je Rimokatolička crkva vještom “alkemijom” stoljećima zatirala izvorni nacionalizam i osjećanje pripadnosti određenom narodu ili feudu.

Naravno feud koji je kontrolirao vladar odan katoličkoj vjeri bio je bolji što je u njemu nacionalizam bio izgrađeniji. Ali, ako vladar nije bio spreman da se potčini ovoj crkvi, morao je biti detroniran, a narod pokršten, denacionalizovan ili ubijen.

Podijeli i zavadi, pa vladaj!

Europska unija sastavljena od 28 država članica upravo počiva na ovako prekrojena, pokrštenim i podijeljenim narodima i katoličanstvu odanoj vlasteli, kojoj je vrhovno svećenstvo odobrilo krunu.

Iako je sve pokrenuto na fabricirane informacijama, nijedan europski vladar niti visoki državnik u EU nije se bunio i suprotstavio. Državna suverenost je očito još tada bila samo mislena imenica, pa je ratifikacija Lisabonskog sporazuma praktično samo formaliziranje onoga što je i prije deset godina funkcioniralo.

To se zove demokratski centralizam i pluralizam – svi imaju pravo da misle isto ili slično. Ali smjernice za odluke stižu iz jednog mjesta i moraju se provoditi bez obzira na vlastito mišljenje. Da li je i Titova SFRJ bila samo mali probni sustav za EU?

Ali, formiranje superdržave s demokratskim centralizmom uopće nije bio jednostavan pothvat i potrebna su bila stoljeća da bi se podobne društvene zajednice i nacije napravile. I to je, naravno, mogla raditi samo institucija koja je u stanju opstati stoljećima i koja funkcionira u formi veoma učenog bratstva. Braća umiru tjelesno, ali Sveti duh i (Božji) zadaci se prenose na nove naraštaje.

Stvaranje EU je tako epilog tisuću godina duge borbe za prevlast između svećenika (odavno ustanovljene društvene elite za upravljanje ljudskim dušama) i feudalaca koji imaju posjed, radnu snagu i vojsku i materijalna dobra.

Duhovnjaci ta materijalna dobra moraju na neki način uzeti od njih (možete to nazvati i reketiranjem vlastele), a sa druge strane često gramziva i nesposobna vlastela može računati da će mu narod mentalno obrađen vjerom, biti miran i pokoran. Crkva je upravo ekspert za takve poslove. A to se mora debelo platiti i to uglavom zlatom i dijamantima. Papirnati novac služi samo običnom narodu.

Ova simbioza duhovnog i materijalnog funkcionira uspješno već tisućama godina. Ali, krajnji cilj svećenstva je jedno tijelo sa glavom. To znači da Sveti duh koji upravlja bude i vlasnik svih materijalnih dobara. Neki to nazivaju “Kristovim carstvom”, a neki Novim svjetskim poretkom. Učenje Isusa Krista sa ovim “kršćanstvom” nema nikakve veze.

Zato je odnos katoličkog svećenstva i vladara kroz stoljeća bio nategnut, a sami vladari su uvođeni  u teške ratove. Strategija duhovnih mudraca je bila u načelu: Divide et impera!

Za osvajanje je najvažnije imati moćnu vojsku

Pošto svećenstvo nema svoju vojsku, ono je razradilo vještinu uvjeravanja kako bi za svoje križarske ratove koristilo nacionalne vojske. Tako su Španjolci nakon osvajanja Amerike bili puni zlata i u 16. stoljeću su postali svjetska vojna supersila. Njihova borbenost i nemilosrdnost bile su posljedica 760 godina duge tiranije koju su doživjeli od Mavra, a onda teške crkvene inkvizicije.

Nakon teške inkvizicije, Spanjardi su “U ime Boga” krenuli u veliku pljačku Novog Svijeta. Upravo zahvaljujući ovakvim križarskim pohodima suvremeni “Zapad” je postao “razvijen”, “napredan” i bogat.

Kada se danas netko na zaostalom i siromašnom Balkanu otvoreno divi “svjetlosti Zapada” on očito ne poznaje pravu europsku povijest. Ugledne vojvodske i lordovske titule često samo pokazuju stupanj umijeća u pljačkanju i zločinima za račun vlastelina ili svećenika.

Za pokoravanje protestantske Engleske, Spanjardima je bilo neophodno da se njihova takozvana “nepobediva armada” iskrca na britanskom otoku, a idealna pozicija za to bila je obala tada Ujedinjenog Nizozemskog Kraljevstva. Ali, nizozemske vojvode se nisu dale pokoriti i pružen je žestok otpor ovoj moćnoj armadi u papinskoj službi.

Tako je, u tada nizozemski Bruxelles (1567.), poslan ju Vojvoda od Alve, koji je Nizozemce šest godina teško terorizirao. Osnovao je i preki sud za sve koji su se bunili.

Prvog lipnja 1568. u Bruxellesu je pogubljeno 12 plemića, a tjedan dana kasnije i grofovi od Egmond i Horne. Imenovano je “Krvavo veće Albinog Tribunala, koje je i optuživalo i presuđivalo. (Današnji Haški tribunal je samo nasljednik ove stare inkvizicije.

Španjolski vladar Filip II, koji je Vojvodu od Alve i poslao u Nizozemsku, veljače 1568. je čak naredio da se pobiju svi stanovnici Nizozemske, njih oko tri milijuna. Papskoj inkviziciji su posebno smetali nepokorni, a uspješni nizozemski feudalci, trgovci i učeni bogati ljudi.

Tako je 1573. oko 30.000 španjolskih vojnika napravilo opsadu oko nizozemskog grada Haarlema, gdje se zatvorilo isto toliko stanovnika koji su pružali otpor sedam mjeseci. Grad je bio opasan kanalima i zidinama, a iznutra su ga branile i žene. Ali, kada im je ponestalo hrane, morali su se predati. Tada je španjolska armada napravila pravi masakr ubijajući sve pred sobom.

Gnjev Spanjarda u službi katoličke inkvizicije vukao je korijene odavno.

Tako je ezuit u civilu, Balthasar Gerards, 1584. ubio nizozemskog princa William Oranskog, koji im se tako žestoko odupirao sa svojom vojskom da je bogata Španjolska zbog tog rata doživjela bankrot. Povjesničari kažu da je to prvi atentat na nekog monarha izvršen vatrenim oružjem.

Dinastijska veza Nizozemske i je bila najveća prepreka

Veliki problem “nepobedivoj armadi” je predstavljao savez Engleske i Nizozemske nastao zbog bliskih rodbinskih veza protestantske dinastije Stewarta s nizozemskom Oranskim dinastijom.

Ovaj moćni savez je 1639. upravo vojno porazio “nepobjedivu armadu” na južnoj obali Engleske, kada su Španjolci planirali svrgnuti kraljicu Elizabetu I. Ideja je bila da se španjolska armada, koju je predvodio Medina Sidonija, na južnoj engleskoj obali sjedini sa snagama vojvode od Parme i tako zajedno uđu u Englesku. Ali, nisu uspjeli.

Španjolska armada

Tada je katoličkim vojnim stratezima postalo jasno da za svoje križarske ratove (koje će kasnije pokreniti i u pohodu na Indiju) moraju imati bolju vojsku upravo s mornaricom kakvu je imala Engleska. Trebalo je nekako pridobiti Englesku za križarske ratove.

Ali, engleski kralj Charles I ne samo što je bio zagriženi protestant već nije dozvoljavao da mu razni savjetnici i parlamentarci nameću političke odluke. A ti savjetnici su često bili podmetnuti agenti Vatikana, koji su nastojali da iznutra oslabe njegovu vlast.

S druge strane kanala moćni nizozemski trgovci su se bogatili i sve više otiskivali preko Atlantskog oceana u Novi svijet. Tamo su gradili svoje kolonije i širili biznis. Tako su 1625. na rijeci Hudson osnovali i grad nazvan Novi Amsterdam (današnji New York).

Zato se iz Vatikana krenulo u smišljanje paklenog plana da se Engleska, kao nizozemski najveći saveznik, pokuša razoriti iznutra. Zadatak da detronira Charles I i Englesku vrati pod patronat Rimokatoličke crkve dobio je Oliver Cromwell.

Čim se dočepao vlasti Cromwell je naredio da se Charlesu I odrubi glava, što je učinjeno javno 1649.

Novi režim u Engleskoj je onda potpuno promijenio svoju politiku prema Nizozemskoj, nastojeći od saveznika napravi neprijatelja. Parlament kojim je Cromwell lako manipulirao (jer demokracija zato i služi da bi se običnim ljudima perfidno manipuliralo) donio je Navigacijski zakon, koji je nalagao da sav uvoz u Englesku mora ići engleskim brodovima ili brodovima koji su vlasništvo proizvođača robe. To je očito bilo usmjereno protiv nizozemskih trgovaca i brodovlasnika.

Oliver Cromwell

Naravno Španjolska je prva priznala Cromwell-ov režim. I on je ubrzo objavio i rat Nizozemskoj.

Tako je Vatikan konačno imao pod svojom kontrolom englesku mornaricu pa je ona vremenom postala nova europska i svjetska imperija. Englezi su počeli ratovati na zapadu i istoku, kao i u Africi, ne znajući da zapravo vrše kolonizaciju za račun Rimokatoličke crkve, dok je narod upadao u dugove i plaćao ova ratovanja.

Za razliku od engleskog kralja Jamesa II, koji je imao titulu vojvoda od Yorka i bio spreman Englesku držati u službi Katoličke crkve, unuk nizozemskog vladara Williama Oranskog nije bio takvog stava. Tako je William III Oranskim 1688. svrgnuo Jamesa II sa vlasti, pa su Nizozemci ovim činom Engleze zadržali u protestantskoj vjeri. Vojvoda od Yorka je inače poznat i po tome što je od Nizozemaca preoteo Novi Amsterdam i preimenovao ga u New York.

To ime najbolje pokazuje ko vlada njime i danas. Ako ovome dodate i rimski stil gradnje kojim obiluje Capitol Hill u Washington-u, još vam je lakše da zaključite tko vlada čitavom federalnom upravom u USA. Zato nije ni čudno što je USA zdušno radila na stvaranju UE tj.. USE.

Spajanje USA i USE je možda samo pitanje vremena.

OD NIZOZEMSKE DO BELGIJE

Tako su iste moćne duhovne snage koje znaju upravljati ljudskim uvjerenjima natjerale 1830. Dutche (Dojče) i Francuze, iz Flandrije i Valone, da postanu Belgijanci. Učinjeno je to orkestriranjem građanske revolucije u Ujedinjenom Kraljevstvu Nižih Zemalja. Odvojen je južni dio zemlje (baš kao i nedavno Kosmet od Srbije).

Odvajanje je tražilo većinsko katoličko stanovništvo, koje je živjelo u ovom dijelu Nizozemskog kraljevstva. Odcjepljeni dio nazvan je Belgija po staroj rimskoj provinciji Gallia Belgica. Londonska konferencija na kojoj su sudjelovale glavne europske sile priznala je nezavisnost Belgije i na prijestolje je 1831. doveden Leopold I (od Saxe Koburga), kralj svih Belgijanaca, odan katoličanstvu.

Da princeza Sharlota od Walesa (jedina kći engleskog kralja Georgea IV) nije umrla prilikom porođaja 1817. (Pošto su joj “doktori” ispuštali krv i izgladnjivali je prije poroda i totalno je oslabili), ona i njezin muž Leopold od Saxe Koburga naslijedi bi britanski tron, gdje se danas nalaze potomci princa Alberta iz iste germanske dinastije Saxe Coburg (a koji su promijenili prezime u Windsor).

I pokojna princeza Diana imala je istu titulu princeze od Walesa (i potječe iz dinastije Stewarta koji su bili odani protestantizmu). Nova supruga princa Charlesa je Camila Parker, katolkinja po svom prvom mužu.

Belgijski kralj Leopold III je 1940. napravio dogovor sa Hitlerom (također katolikom) i ostao je tijekom rata u Belgiji, koja je odmah i kapitulirala. Neposredno prije savezničke invazije Himler (katolik) je tajno preveo kralja Leopolda u Njemačku. Nakon rata Leopold se pokušao vratiti u Belgiju, ali mu je prijetilo suđenje zbog izdaje i on je otišao u Švicarsku (danas financijsku centralu EU). Ostao je u izbjeglištvu sve do 1951.

BEZ PATRIOTIZMA, MORALA I DEMOKRACIJE

U svojoj knjizi “U odsutnosti većine” (De Afwezige Meerderheid) pokojni flamanski filozof Lode Kles (1913-1997) upravo je napisao da bez identiteta i istinskog osjećaja za pripadnost domovini ne može biti ni demokracije ni morala. Da li je baš ovo razlog što se kao prvi predsjednik EU našao neupadljivi Herman van Rompuy? Koliko je on u svojoj političkoj karijeri bio fleksibilan, opisao je u više navrata belgijski politički analitičar Paul Belien, koji je i autor zanimljive knjige o EU “Tron u Bruxellesu”.

Tako Belien otkriva da je upravo Rompuy (koga je osobno upoznao) kao mlad bio pod utjecajem razmišljanja dr. Kles. Rompuy (1947) je konzervativni katolik i bio je politički aktivist omladinske sekcije Flamanske stranke kršćanskih demokrata. Pisao je knjige i članke o značaju tradicionalnih vrijednosti u društvu. U održavanju ovih vrijednosti on je vidio najvažniju ulogu religije. Rompuy je posebno bio pristalica ideje da se zabrani abortus, jer predstavlja ubijanje živog stvorenja.

Herman van Rompuy je u jednom trenutku čak namjeravao napustiti politiku i uđe u novinarstvo. Tada mu je, kao talentiranom piscu i vrsnom intelektualcu, upravo Kles, koji je bio pred mirovinom, ponudio mjesto direktora belgijskog utjecajnog magazina Trends, koji se bavi financijama i ekonomskim temama. Ali Rompuy je ipak ostao u politici.

Što je razlog da se predomislio nije poznato, pa se spominje da je možda u pitanju svota koja se ne odbija ili neka služba iz koje se nikada ne izlazi. Tako je 1988. Rompuy postao lider tada vladajuće Stranke kršćanskih demokrata.

Kada je belgijski parlament 1990. izglasao vrlo liberalan zakon o abortusu, tadašnji belgijski kraj Boduen, koji je umro tri godine kasnije i koji nije mogao imati djece sa svojom ženom, a bio je odani katolik, navodno je izjavio da nikada neće potpisati takav zakon i “da će radije abdicirati “. Ali, utjecajni belgijski političari nekako su bili “uvjereni” da kralj samo blefira, pa su primjedbe kralja (koji kao da je bio samo figura neke mnogo jače sile) ostale zataškane.

Kralj Boduen je tako zaista abdicirao travnja 1990. upravo zbog ovoga. Zakon je onda potpisao kolegij ministara sukladno belgijskim ustavom, koji tako predviđa ukoliko nema kralja.

Onda su ponovno izglasali da je kralj na tronu.

Kapitolski muzej u Rimu

Kao vođa tada najjače stranke u parlamentu ovaj najliberalniji zakon o pobačaju je praktično omogućio Rompuy, unatoč svojim čvrstim religijskim uvjerenjima.

Belien je o ovom skandalu (zapravo sprdnji s monarhijom i demokracijom) pisao za Wall Street Journal i bio zbog toga oštro ukoren i suspendiran. Istina tada NEKOME nije odgovarala.

Belin dalje kaže da je nakon ovoga Hermanu van Rompuyu bilo vrlo neugodno i prilikom jednog susreta s Belina čak je izbjegao i da ga pogleda u oči. Ali, njegova politička karijera je uspješno nastavljena. Postao je ministar financija, spiker predstavničkog doma i, konačno – premijer.

Belin kaže da je Rompuy i dalje nastavio objavljivati svoje knjige, koje su odavale intelektualnog i veoma inteligentnog autora, ali više nije branio koncept dobrog, već koncept manjeg zla. I počeo je pisati haiku.

Ali, politička nedosljednost Hermana van Rompuya je postala njegova glavna politička osobina.

“Demokracija” je u Belgiji veoma komplicirana, pa narodu ništa i ne znači. Zato su Belgijanci na “demokraciju” natjerani zakonom.

Predizborna obećanja za lakovjerne

Belgija se tako 2007. suočila s najdubljom političkom krizom kada je Vrhovni sud donio odluku da je postojanje jednog dvojezičnog izbornog distrikta u Bruxellesu (Bruxelles-Halle-Filvord) neustavno. Molbu da se utvrdi njegova ustavnost podnio je još 2003. stanovnik flamanskog dijela distrikta Herman van Rompuy.

Kršćanskim demokratima, koji tada nisu bili u vladajućoj partiji, očito je odgovaralo da se ovaj distrikt podijeli na dva dijela (briselski, gdje se govori francuski i gdje žive Valonci, i Hale-Filvord, gdje se govori nizozemski i gdje žive tzv. Flamanci.

Uputivši žalbu sudu Rompuy je imao namjeru da njome izazove političke probleme belgijskoj vladi Liberala, koji su odbijali da se ovaj distrikt podjeli.

Rompuy-ovi flamanski kršćanski demokrati su tako 2007. izašli na izbore sa čvrstim obećanjem da će kad uđu u vladu ovaj briselski distrikt podijeliti. Čitavu predizbornu kampanju Rompuy je vodio s ovim obećanjem.

Kada je Rompuy stranka dobila većinu na ovim izborima i postala najjača flamanska stranka, nastao je problem jer nisu mogli sastaviti vladu od dovoljnog broja zastupnika Flamanaca i Valonaca upravo zbog spora oko podjele distrikta. Vrhovni sud je nalagao da se o tome izjasni parlament i da se glasa, a Valonci su to odbijali.

Da ne bi izgubio mogućnost da kako-tako formira vladu, Rompuy je kao spiker parlamenta naprasno počeo odugovlačiti sa stavljanjem ove točke na dnevni red. Birao je razne načine da takvu skupštinu sazove, pa je pribjegavao raznim trikovima, nakon zaključavanja vrata dvorane za sjednice do nepojavljivanja u uredu čitave tjedne kako formalno ne bi primio pisani zahtjev sazvati takvo glasovanje.

Kriza oko formiranja vlade je trajala mjesecima, da bi onda Rompuy pristao da se formira vlada sa Valoncima i bez podjele distrikta. Svoje glavno predizborno obećanje je jednostavno “zaboravio”. Još gore, tako formirana vlada dobila je veći broj valonskih nego flamanskih ministara, iako su Flamanci većinski dio stanovništva u Belgiji i njih je oko 60 posto. Da podsjetimo – Rompuy je Flamanac.

I kada je 2008. godine, nakon jednog financijskog skandala, premijer Verhofstadt, flamanski liberal, morao podnijeti ostavku i na njegovo mjesto došao Van Rompuy, dobio je kabinet s većinom ministara Valonaca. Ali njemu to nije smetalo. I dalje je nastojao odgoditi glasovanje o podjeli briselskog distrikta, ne uvažavajući tako presudu Vrhovnog suda koju je baš on i inicirao.

Zakoni i demokracija su tako za političare EU od karijere potrebni samo onda kada se od njih može napraviti politička dobit.

Je li ovakva politička fleksibilnost baš bila preporuka prilikom izbora prvog predsjednika EU, znaju samo oni koji su Rompuy-a tu postavili. A to nisu građani EU.

U svakom slučaju logo EU ima i dalje samo dvanaest zvjezdica kao dvanaest anđela koji okružuju logo jezuita. Što će dalje biti u središtu ovog kruga tek trebamo vidjeti. Radovi su još u tijeku.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11665"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]