To znači da ako je potrebno, oni mogu i trebaju stvarati prepreke, donositi zakone protiv ilegalnog ulaska ljudi i provoditi te zakone protiv svih uhvaćenih ilegalnih migranata kako ih prekrše.

Ali građani Europe i Amerike su sada u onome što se naziva “postustavnim” razdobljem, gdje “statisti” i ljevičari “duboke države” krše dugo držana načela suvereniteta, neovisnosti i slobode.

Budući da su Sjedinjene Države jedina prepreka svjetskoj vrsti globalističke autoritarne noćne more koju ovi ljudi žele nametnuti svijetu, njihov je cilj uništiti ovu zemlju na bilo koji mogući način.

Jedan od načina za koji vjeruju da to mogu učiniti jest primanje desetaka milijuna ljudi koji ne žele prihvatiti američku povijest, vrijednosti, tradiciju i kulturu.

To pomaže objasniti zašto bi se dužnosnik Ujedinjenih naroda se usudio sugerirati da Amerika i Amerikanci nemaju pravo blokirati ljude koji ulaze na tlo Amerike ako žele doći tamo.

Kao što primjećuje Summit News, šefica UN-ove globalne komunikacije Melissa Fleming napisala je na Facebooku da je „pravo na traženje azila predviđeno člankom 14. Opće deklaracije o ljudskim pravima i obvezujuće Konvencijom o izbjeglicama iz 1951. godine“.

Kao takva, dodala je: “Nikada nije zločin tražiti azil u nekoj drugoj zemlji, čak i ako neko uđe u neku zemlju.”

Primjetite kako se nije mogla natjerati na riječ “ilegalno”. Jer, opet, za Ujedinjene narode ne postoji takva stvar poput “ilegalnog ulaska” u neku zemlju.

A Flemming je, usput rečeno, Amerikanka.

Obzirom da UN diktira politiku američke granice i politiku azila da bi oteo američki suverenitet od njezinih građana – nijedan narod, čak i mnogo manje države, to ne želi učiniti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Niti jedan predsjednik SAD-a nije bio mirnodopski predsjednik, svaki od 44 dosadašnja predsjednika barem je dio svoje vladavine proveo kao ratni predsjednik

Sjedinjene Američke Države su, od svojeg osnutka do danas, provele većinu vremena u ratu protiv nekoga. Od 1776. do 2015. – u 239 godina postojanja – SAD su bile u ratu čak 222 godine. Ukupno je samo 17 godina američke povijesti prošlo bez većih ratova.

Niti jedan predsjednik SAD-a nije bio mirnodopski predsjednik, svaki od 44 dosadašnja predsjednika barem je dio svoje vladavine proveo kao ratni predsjednik.

Od 1776. do danas nije prošla niti jedna cijela dekada da Amerika nije bila u ratu. Štoviše, najduže što je SAD bila u miru bile su izolacijske godine za vrijeme velike depresije, između 1935. i 1940.

Ova činjenica možda i objašnjava zašto je SAD kontinuirano država s najvećim vojnim proračunom na svijetu. Godišnje potroši čak 1.747 milijardi dolara – 4,3 bilijuna kuna – na svoje vojne snage. Taj je iznos jednak onom koji zajedno potroše ostalih devet na listi deset država koje najviše troše na proračun za obranu.

SAD je također i ponosni vlasnik pola svjetske flote nosača zrakoplova, s time da je i svaki od njenih 10 nosača s nuklearnim reaktorima dvostruko veći od najvećeg nosača bilo koje druge države.

Više od dva stoljeća rata

Ako odaberete bilo koju nasumičnu godinu između 1776. i danas, šanse su 93% da je Amerika te godine bila u ratu.

Od svojeg osnutka, SAD je ratovala za nezavisnost protiv Velike Britanije i protiv lokalnih domorodaca. Potom sa Francuskom i Španjolskom, pa s Berberima. Ratovala je i s piratima na Antilima, sve u prvih 50 godina svojeg postojanja.

Potom je uslijedila serija ratova s domorotcima, dugi rat protiv Meksika, građanski rat, serija invazija Meksika između 1880. i 1896., pa španjolsko-američki rat, rat na Filipinima, serija ‘Banana ratova’ na Karibima, koji su trajali do 1934. godine, a ne smijemo zaboraviti ni američko sudjelovanje u prvom svjetskom ratu.

Potom je uslijedio najduži period mira u američkoj povijesti, šest godina bez rata između 1935. i 1940., nakon čega se SAD uključio u drugi svjetski rat.

Nakon 1945. počinje hladni rat, a SAD okupiraju Filipine, pa Južnu Koreju, pa počinje korejski rat, pa rat u Gvatemali, pa vijetnamski rat, koji je završio 1975., nakon čega je SAD imala tri godine mira. Potom je CIA vodila neizravni rat u Afganistanu, od 1979. godine, Zaljevu Sidre, sukob u Libanonu, sukobi u Nikaragvi, sukob u Perzijskom zaljevu, okupacija Paname, prvi zaljevski rat 1990., pa sukob u Iraku, pa bombardiranje Bosne i Hercegovine, sve do 1997. godine koja je protekla mirno.

Već 1998. počinje bombardiranje Iraka i raketiranje Afganistana i Sudana, 1999. SAD sudjeluje u ratu na Kosovu, a 2000. je bila zadnja godina američkog mira do danas.

Od tada je počeo rat protiv terorizma u Afganistanu, Jemenu, Iraku, Pakistanu, Somaliji, koji se 2012. proširio i na Siriju. Prošle godine na listu dolazi i građanski rat u Ukrajini.

Popis Američkih ratova:

4. srpnja 1675. – 12. kolovoza 1676. Rat Kralja Philipa (Indijanci)

1689. – 1697. Rat kralja Williama Engleske kolonije protiv Francuske

1702. – 1713. Rat kraljice Anne (rat sukcesije u Španjolskoj)

1744. – 1748. Rat kralja Georgea (rat austrijske sukcesije)

1756. – 1763. Rat Francuske i indijanaca (Sedam godina rata)

1759 – 1761 Rat protiv Cherokeeja (Engleski kolonisti i Cherokee Indijanci)

1775. – 1783. Američka revolucija (Engleski kolonisti protiv Velike Britanije)

1798. – 1800. Francusko-američki rat

1801. – 1805.; 181. Berberski rat (Sjedinjene Države, Maroko, Alžir, Tunis i Tripoli)

1812. – 1815. Rat iz 1812. (SAD i Velika Britanija)

1813. – 1814. Creek Rat (Sjedinjene Američke Države naspram Indijanaca)

1836. Rat za neovisnost (Texas i Meksiko)

1846. – 1848. Meksičko-američki rat (SAD i Meksiko)

1861. – 1865. Američki građanski rat (Unija i konfederacija)

1898. Španjolsko-američki rat (SAD i Španjolska)

1914. – 1918. Prvi svjetski rat

1939. – 1945. Drugi Svjetski rat

1950. – 1953. Korejski rat

1960. – 1975. Rat u Vijetnamu

1961. Invazija u Zaljeva svinja (Sjedinjene Države i Kuba)

1983. Grenada

1989. Američka invazija Paname

1990. – 1991. Perzijski zaljevski rat (Sjedinjene Države i koalicijske snage protiv Iraka)

1995 – 1996. Intervencija u Bosni i Hercegovini (Sjedinjene Države kao dio NATO-a djelovale su mirovne snage u bivšoj Jugoslaviji)

2001. Invazija Afganistana (SAD i Koalicija protiv talibanskog režima u Afganistanu u borbi protiv terorizma.)

2003. Invazija Iraka (Sjedinjene Države i koalicijske snage protiv Iraka)

2015. Sirija (Sjedinjene Države i koalicijske snage protiv Sirije)
 
(jutarnji.hr, wikipedia)

Američka veleposlanica u Ujedinjenim narodima Nikki Haley rekla je u nedjelju da su izbori za Ustavotvornu skupštinu koje je u Venezueli organizirao predsjednik Nicolas Maduro, “korak prema diktaturi” i da Sjedinjene Države neće priznati nezakonitu vladu u Caracasu

Ovo je prvi službeni odgovor Washingtona na izbore organizirane u nedjelju dok prosvjedi u kojima ima mrtvih potresaju Venezuelu, gdje birači uvelike bojkotiraju izbore za koje je Maduro rekao da će biti početak “nove ere borbe” u toj krizom pogođenoj zemlji proizvođaču nafte.

“Madurovi lažni izbori su još jedan korak prema diktaturi”, rekla je Haley u poruci koju je objavila na Twitteru. “Nećemo prihvatiti nezakonitu vladu. Venezuelski narod i demokracija će pobijediti”, dodala je.

Venezuelanska oporba, koja ima većinu u tamošnjem parlamentu, objavila je u ponedjeljak da će nastaviti zasjedati bez obzira na izbor Ustavotvorne skupštine koju želi socijalistički predsjednik Nicolas Maduro.

“Mi smo tu jer predstavljamo veliki broj glasova koje niti jedan parlament nikada u povijesti Venezuele nije imao i to se mora poštivati”, rekao je Julio Borges, predsjednik Nacionalne skupštine na konferenciji za novinare.

Venezuelanska oporba smatra nezakonitom Ustavotvornu skupštinu izabranu u nedjelju i pozvala je na nove prosvjede.

Prema vlastima, više od 8 milijuna birača sudjelovalo je na izborima u nedjelju, kada je u nasilju poginulo 10 osoba.

Ustavotvorna skupština s 545 članova, koja će u srijedu održati prvu sjednicu, vladat će zemljom na neodređeno razdoblje i moći će raspustiti sadašnji parlament u kojem većinu ima oporba.

Ta skupština će sastaviti novi ustav koji će zamijeniti onaj koji je 1999. godine usvojio tadašnji predsjednik Hugo Chavez.

Sjedinjene Države su u ponedjeljak odredile pravosudne i financijske sankcije bez presedana predsjedniku Venezuele Nicolasu Maduru, kojeg su nazvale diktatorom nakon krvavih izbora Ustavotvorne skupštine u nedjelju.

“Nezakoniti izbori u nedjelju potvrđuju da je Maduro diktator koji prezire volju venezuelanskog naroda”, naglasio je američki ministar financija Steven Mnuchin, prema priopćenju njegovog ministarstva koje najavljuje “zaleđivanje sve imovine” koju predsjednik Venezuele posjeduje u Sjedinjenim Državama.

Sankcijama protiv Madura Sjedinjene Države “jasno potvrđuju da se protive politikama koje vodi njegov režim te izražavaju američku podršku venezuelanskom narodu, koji želi povratak pune demokracije u zemlju”, dodao je ministar.

Prvi puta američka administracija izravno naziva venezuelanskog predsjednika diktatorom.

Američki predsjednik Donald Trump je prije nekoliko tjedana ocijenio da “Maduro sanja biti diktator”, a američka diplomacija je u nedjelju upozorila na “korak prema diktaturi” i “arhitektima autoritarizma” režima u Caracasu.

Vrlo rijetko američka vlada, ministarstvo financija i State Department određuju sankcije aktualnom predsjedniku neke zemlje.

Venezuela je u ponedjeljak više podijeljena nego ikad, nakon nedjeljnih izbora koje je nametnuo predsjednik Maduro želeći kroz izbor ustavotvorne skupštine zaobići postojeći parlament u kojem većinu ima oporba te uz pomoć ustavotvorne skupštine promijeniti ustav.

SAD proglasile Madura diktatorom, zamrznule mu imovinu

SAD su danas proglasile predsjednika Venezuele Nicolasa Madura diktatorom koji predstavlja opasnost po demokraciju Venezuele i uvele sankcije kojima se zamrzava sva njegova imovina koju bi mogao imati u SAD, prenijele su agencije.

“Tjedni nelegitimni izbori potvrdili su da je Maduro diktator koji zanemaruje volju naroda Venezuele. Sankcionisanjem Madura, SAD objašnjavaju naše protivljenje politikama njegovog režima i našu podršku narodu Venezuele koji želi vratiti potpuna i prosperitetna demokracija”, priopćio je američki ministar financija Steven Mnuchin, prenosi AFP.

Kako se navodi, jedna od mjera su zamrzavanje imovine Madura u SAD, kao i zabrana predstavnicima SAD da pregovaraju s njim.

“Pod Madurom, Vlada Venecuele namjerno i ponovno krši prava građana korištenjem sile, represije i kriminalizacijom demonstracija. Pod njegovom upravom, režimske sigurnosne snage sustavno potiskuju i kriminaliziraju oporbene stranke kroz arbitražni pritvor, vojno gonjenje civila i pretjeranu upotrebu sile protiv prosvjednika”, navodi se u priopćenju.
 
(jutarnji.hr,sputniknews)

Rijad i Doha su podržavali terorističku grupaciju koju su stvorili amerikanci

Sjedinjene Države su svih posljenjih godina znale da Katar i Saudijska Arabija novcem i oružjem pomažu Islamskoj državi – o ovome svjedoče pisma Hillary Clinton koja je objavio WikiLeaks.

U pismu s naslovom “Izvori, uključujući zapadne obavještajne službe, špijunažu SAD i izvore u regiji”, koje je Hillary Clinton u kolovozu 2014. uputila savjetniku Baracka Obame – John Podesti, naglašava da Washington treba izvršiti pritisak na vlade Katara i S. Arabije koje financijama i materijalno-tehnički ilegalno podržavaju Islamsku državu i druge radikalne suntske grupacije u regiji”.

S obzirom da je trenutno samo Katar, s kojim je zbog toga osam zemalja prekinulo diplomatske odnose, proglašen za državu koja podržava terorizam – izgleda da je tijekom posjete Donalda Trumpa regiji bilo dogovoreno da se krene u likvidaciju Islamske države, a da se na optuženičku klupu izvede samo režim u Dohi.

Ako se ima u vidu da su Amerikanci stvorili Islamsku državu, a i podržavali svih proteklih godina i nju i Al-Kaidu, svi su izgledi da će “kolektivna krivnja” biti svaljena na Katar.

U svakom slučaju, s obzirom na to da su Rusija i Iran, uključivanjem u rat na strani Sirije potpuno poremetili planove Washingtona, Rijada i Ankare, i da se pokazalo da Islamska država više ne može oboriti režim u Damasku – Amerikanci i njihovi regionalni saveznici iznuđeno prave nove kombinacije. A u njima, očito, nema mjesta ni za Katar ni za Islamsku državu.

Ona, naravno, neće biti potpuno uništena već pretvorena u “građevinski materijal” za nešto drugo …
 
(fakti.org)

Demokratska kongresnica Tulsi Gabbard se oslobodila naracije korporacijskih medija optužujući Sjedinjene Države za financiranje i naoružavanje terorističkih grupa al-Kaide i ISIS

“Ako vi ili ja dajete novac, oružje ili podršku al-Kaidi ili ISIS-u, mi bismo trebali biti bačeni u zatvor”, napisala je Gabbard na Twitteru u subotu.

Ono što je najvažnije, međutim, je njezin uvod u “Akt za zaustavljanje naoružavanja terorista”, koji je predstavljen prošlog četvrtka.

U svojoj prezentaciji prijedloga zakona, Gabbard je citirala istaknute publikacije kao što su New York Times i Wall Street Journal pokazujući da su pobunjenici koje SAD podupire u Siriji usklađeni sa al-Nusrom (koja je u biti al-Kaida u Siriji).

Ona surađuje na ovom prijedlogu zakona zajedno sa republikancem Thomas Massiem, koji kaže da će prijedlog zakona, ako prođe “zabraniti američkoj vladi da koristi američke dolare poreznih obveznika kako bi osigurala sredstva, oružje, obuku i obavještajnu potporu terorističkih skupina poput al-Kaide i ISIS u zemljama koje pružaju izravnu ili neizravnu potporu tim istim skupinama.”
 

If you or I gave money, weapons or support to al-Qaeda or ISIS, we would be thrown in jail. Why does our gov get a free pass on this?

— Tulsi Gabbard (@TulsiGabbard) 10. prosinca 2016.

 
Ovi problemi nisu nagađanja – mogu se provjeriti kod nikog drugog već kod sumnjivog ratnog zločinca Tony Blaira.

Think tank utemeljen od strane bivšeg premijera Velike Britanije objavio je izvješće u 2015. godini koje je zaključilo da u konačnici nema smisla raditi razliku između različitih pobunjeničkih skupina na terenu, jer većina tih skupina dijeli ISIS-ov sustav vjerovanja (i da će nametnuti šerijatski zakon ako su došli na vlast).

“Ovo ludilo mora prestati. Moramo zaustaviti naoružavanje terorista. Vlada mora završiti ovo licemjerstvo i pridržavati se istih zakona koji se odnose na njezine “građane”, rekla je Gabbard.

“CIA također usmjerava oružje i novac preko Saudijske Arabije, Turske, Katara i drugih koji pružaju izravnu i neizravnu potporu skupinama kao što su ISIS i al-Kaida”, rekla je kongresnica Gabbard na izlaganju u Kongresu prošlog tjedna, piše AN.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

NoviSvjetskiPoredak.com

Barack Obama, predsjednik koji je obećao promjene, zapravo se pokazalo da nije promijenio ništa, već naprotiv je proveo više ratova nego ijedan drugi predsjednik Amerike

Dok se 44. predsjednik SAD-a priprema napustiti pozornicu, može mu se “čestitati” na to me da je postao prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir koji je bombardirao sedam različitih zemalja i vratio ih natrag u kameno doba.

Predsjednik koji je propovijedao nadu također je zadržao vojno-industrijski kompleks u dobroj kondiciji, prodavši rekordnih 115 milijardi dolara oružja Saudijskoj Arabiji, najvećem svjetskom represivnom režimu, te je destabiliziralo cijele regije, stvarajući vakuum za napredovanje terorista.

Kako su Sjedinjene Države obnavile bombardiranja i propagandnu kampanju u Siriji, čini se da američka sklonost za ratovanjem ne poznaje granice. Tijekom predsjedništva Barack Obame, SAD je bombardirao sedam zemalja, te je podržavao i druge destabilizirajuće vojne akcije diljem Bliskog istoka.

Donosimo pogled na ovih sedam zemalja i učinke bombardiranja:

Afganistan – Unatoč najavljenom “kraju” rata u Afganistanu, značajna američka vojna prisutnost je i dalje u Afganistanu. Dronovi su česta prisutnost na nebu Afganistana. U jednom napadu ranije ovog mjeseca ubijeno je 12 osoba, u skladu s iranskom PressTV.

Irak – Obamina administracija je provela više od 5.000 zračnih napada u Iraku i Siriji u samo posljednjih godinu dana, izvijestio je David Lerman za Bloomberg Business. Unatoč stalnom američkom vojnom angažmanu, terorizam je i dalje smrtono prisutan u iračkim gradovima.

Libija – Dok su Europska unija i njezini saveznici provodili mnoge zračne napade tijekom libijskog građanskog rata, američka je imala značajnu ulogu u destabilizaciji te zemlje kroz vojnu pomoć i izravnu potporu, osobito u vrijeme ubojstva generala Moammar Gadafija u 2011. godini. Sada ISIS također ima svoje uporište ovdje, a zemlja je opisana kao propala država.

Pakistan – američki napadi dronovima također su česti u Pakistanu, gdje Zavod za istraživačko novinarstvo procjenjuje se da je samo 4 posto žrtava identificirane kao članova al-Kaide. Iako su smrtonosni napadi dronovima u Pakistanu započeli pod predsjedništvom Georgeom W. Bushom, njihova učestalost dramatično se povećala u Obaminom režimu, RT je izvijestio prošle godine.

Somalija – Više od 100 američkih vojnika su stacionirani u Somaliji od 2007. godine, Reuters je izvijestio prošle godine. U rujnu, SAD ponovno provode zračne napade, ubivši Ahmeda Abdi Godanea, vođu ekstremističke grupe Al-Shabaab, za kojeg je SAD tvrdio da se udružio sa al-Kaidom.

Sirija – Nova američka kampanja bombardiranja Sirije se provodi već neko vrijeme, a američki ratni zrakoplovi polijeću iz baze u Turskoj. Zračni napadi su također korišteni u neuspjelom pokušaju da se brani “Divizija 30″ koja je propali američki pokušaj da se treniraju “umjereni” sirijski pobunjenici.

Jemen – Američki dokumenti koje je objavio WikiLeaksa pokazuju da su Jemenski dužnosnici dopustili zračne napade, koji su počeli u vrijeme George W. Busha, te su i dalje provode pod Obaminom administracijom, RT je objavio prošle godine.

Sve u svemu, SAD je bombardirao 14 pretežno muslimanskih zemajla od 1980.

Broj poginulih u svim modernim ratovima na Bliskom istoku može biti čak i do 4 milijuna mrtvih muslimana i Arapa.

Ponovljene vojne kampanje destabiliziraju Bliski istok, što dovodi do terorističkih skupina poput ISIS-a, omogućavajući procvat sektaštva koje zahtijeva daljnje bombardiranje, u onome što je opisano kao “vječni zaštitnički reket”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Američke vojne baze u inozemstvu ne opravdavaju troškove iu suprotnosti su interesima SAD, piše u članku za “TIME” suradnik Instituta Katona John Glazer

Prije svega, oni nikako ne štite SAD od direktnog napada, kaže Glazer.

Kao prvo … “postavljanje 80 tisuća vojnika na 350 objekata u Europi nema izravne veze s fizičkom sigurnosti Amerikanaca”, navodi primjer analitičar.

Istovremeno, on ističe da su Sjedinjene Države i tako dobro zaštićene s dva oceana i nuklearnim arsenalom.

Drugo, navodni “efekt zastrašivanja” vojnim bazama je precijenjeno. Štoviše, efekt može biti suprotan: na primjer, širenje NATO-a na istok ozbiljno je zabrinulo Moskvu i ubrzo narušilo stabilnost u regiji.

Treće, Glazer smatra da vojne baze ne sprječavaju uvijek širenje nuklearnog oružja. Na taj način, možda bi se mogla spriječiti pojava nuklearnog arsenala u Japanu i Južnoj Koreji. Ali te iste mjere mogle bi i da isprovociraju susjedne zemlje, kao što je Sjeverna Koreja na vlastiti razvoj.

Četvrto, baze bi mogle izazvati nezadovoljstvo lokalnog stanovništva: u lipnju 2016. na Okinawi je protiv američkih trupa prosvjedovalo 65 tisuća ljudi zbog učestalih silovanja i ubojstava od strane američkih vojnika.

Peto, prisustvo baza u nekim zemljama može dovesti do toga da Washington bude primoran da održi svoj “diktatorski režim”. To se dogodilo, na primjer, u slučaju Bahreina, gdje se nalazi glavna baza američke 5. flote, piše ovaj analitičar.

Šesto, SAD bi mogle da stupiti u nepotreban rat zbog svojih vojnih objekata. Primjerice, u slučaju sukoba u Južnom kineskom moru, Washington će morati intervenirati kako bi ispunio sigurnosno jamstvo Tajvanu, Japanu i Filipinima.

I na kraju, sedmo, američke vojne baze već su tehnički zastarjele. Sada, zahvaljujući novim tehnologijama trupe se mogu brzo raspoređivati na velike udaljenosti, tako da se mogu razmjestiti i samim Sjedinjenim Američkim Državama, smatra autor. “Ne bi trebalo pribjegavati vojnoj intervenciji diljem svijeta ukoliko nema neposredna opasnost za sigurnost SAD”, ističe Glazer.

Pentagon posjeduje ili iznajmljuje više od 700 baza u 130 zemalja, a to ne uključuje 6.000 posjeda kod kuće.

Vojska izvan SAD-a zapošljava 253.288 uniformiranog osobolja, plus jednak broj civilnih dužnosnika Ministarstva obrane, te dodatnih 44.446 lokalnih građana. Pentagon tvrdi da se unutar tih baza nalazi 44.870 baraka, hangara, vojarni, bolnica i drugih građevina koje su pod njihovim vlasništvom, dok unajmljuju dodatnih 4.844 građevina.
 
(sputniknews.com)

Napadi na Sjedinjene Države 11. rujna 2001. zauvijek su izmijenili lice te zemlje i stubokom utjecali na njezinu diplomatsku strategiju i sigurnosnu politiku, a 15 godina nakon napada Amerika je i dalje u kontinuiranom ratu protiv džihadističkog terorizma, ne uspijevajući stati na kraj kaosu na Bliskom istoku

Postavlja se pitanje, da li oni žele stati na kraj kaosu u svijetu kojeg su sami proizveli?

Unatoč tome što je aktualni predsjednik Barack Obama, na čelu države od siječnja 2009., otvoreno odbio vojno intervenirati u ratovima koji se vode u arapskome svijetu te Ameriku pokušao izmiriti s muslimanskim zemljama, Sjedinjene Države ostavlja u stanju permanentne borbe protiv islamističkog terora, ocjenjuju stručnjaci.

Demokrat koji Bijelu kuću napušta u siječnju, ostat će zapamćen kao predsjednik koji je svoju zemlju izvukao iz ratnih kaljuža u Iraku i Afganistanu, razarajućih sukoba što ih je pokrenuo njegov republikanski prethodnik George Bush kao odgovor na najteže napade u američkoj povijesti pod zajedničkim nazivom “globalnog rata protiv terorizma”.

No i 15 godina nakon napada 11. rujna, ratovi na Bliskom istoku, metastaze Islamske države, nastavak radikalizacije te napadi u Europi i u Americi ne dopuštaju da paradigma “globalnog rata protiv terorizma” nestane, smatra analitičarka Tamara Cofman Wittes.

Prva svjetska sila i dalje je vojno angažirana, ograničeno ili samo logistički na brojnim ratnim poprištima u svijetu: u Siriji i Iraku protiv IS-a, u Afganistanu, u Libiji, Jemenu, Somaliji ili u Nigeriji protiv brojnih islamističkih boraca i njihovih napada.

“Obama vjeruje da treba izbjeći velike ratove koji pogoršavaju stanje”, objasnio je za AFP Hussein Ibish, znanstvenik u wasningtonskom Institutu za arapske zaljevske države. No baš suprotno, smatra Ibish, demokratski predsjednik države svoje je vojne snage gurnuo u novu eru: eru dronova, specijalnih snaga, formacija lokalnih oružanih snaga…

Pritom je poginulo 5300 američkih vojnika, 50.000 ih je ranjeno, a u razdoblju između 2001. i 2014. u Iranu i Afganistanu je, po podacima Kongresa potrošeno 1600 milijarda dolara.

Obamina vojna politika kulminirala je u svibnju 2011. kada su pripadnici specijalnih snaga u njegovu pakistanskom domu ubili šefa Al Kaide odgovornog za napad 11. rujna, Osamu bin Ladena.

Ibish smatra da takva “ograničena upotreba vojnih resursa” zapravo “jedan neprekinuti rat”.

“Ovo je zapravo jedan permanentni rat budući da ograničeni vojni resursi ne mogu ni na koji način utjecati na nestabilnost” regionalnih sukoba, smatra analitičar ocjenjujući da se Obamina administracija jednostavno pomirila s tim da je aktualni kaos nerješiv.

Za sirijsku tragediju zasad nema nikakva trajnog rješenja, unatoč vojnim i diplomatskim intervencijama Sjedinjenih Država i Rusije. Ni u programima dvojice predsjedničkih kandidata na izborima 8. studenoga, Hillary Clinton i Donalda Trumpa nema spomena o većem ponovnom američkom angažmanu u spomenutim sukobima.

Petnaest godina nakon 11. studenoga “vojni odgovor nije dobra solucija jer za Sjedinjene Države terorizam ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju”, rekla je za AFP američka znanstvenica na pariškom svučilištu Sciences-Po, Amy Greene. Ističe da je u zadnjem govoru o stanju države održanom u siječnju, predsjednik Obama upravo to istaknuo, da IS “ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju našoj naciji”.

A na američkom tlu nakon minuciozno pripremljenih napada 11. rujna u kojima je poginulo 3000 ljudi nije ni bilo sličnih napada, podsjeća Greene.

Washington ipak strahuje od druge vrste nešto ‘jednostavnijih’ napada lokalnih islamista, poput pucnjave u lipnju u floridskom gay klubu što ga je počinio američki državljanin afganistanskog porijekla u kojemu je pobijeno 49 ljudi ili napada Pakistanca i njegove supruge, američkih državljana, u prosincu u Kaliforniji kada je poginulo 14 ljudi.

Zbog takvih su terorističkih napada američke vlasti pojačale nadzor i rad obavještajnih službi u zemlji i inozemstvu, a od 2001. proračunski dio koji ide CIA-i, FBI-ju i NSA-i gotovo je udvostručen.

Unatoč angažmanu vlasti, istraživanje javnog mišljenja koje je proveo Pew Research Center, pokazalo je da 40 posto američkih državljana smatra kako “su teroristi još moćniji nego 11. rujna i sposobni počiniti još veći napad na Sjedinjene Države”.
 

 
(slobodnadalmacija.hr)

Izgleda da su mnogi počeli shvaćati da izbor pripadnika crne rase na mjesto šefa države sam po sebi nije bio dovoljan kako bi se riješio vrlo ozbiljan problem rasnog i policijskog nasilja u Sjedinjenim Državama

Policija u američkom gradu St. Louisu priopćila je u nedjelju navečer da je jedan policajac, koji u tom trenutku nije bio na dužnosti, iz vatrenog oružja ubio čovjeka – navodno Afroamerikanca – koji mu je pokušao ući u kuću.

Njih dvojica su se prethodno navodno posvađali na društvenoj mreži Facebook zbog aktivnosti pokreta “Životi crnaca su važni” – Black Lives Matter, koji organizira prosvjede protiv svih učestalijeg policijskog nasilja nad pripadnicima crne rase diljem Sjedinjenih Država.

Ti prosvjedi se se posljednjih dana šire kao požar – tijekom vikenda je u nekoliko američkih gradova diljem uhićeno više od dvije stotine.

Kamenje, boce, šipke …

Podsjetimo, okupljanja su isprva započela kada je policija prošlog tjedna, u Minnesoti i Louisian, u odvojenim incidentima ubila dva nenaoružana crna muškarca. Potom je u Teksasu jedan bivši pripadnik vojske, Afroamerikanac, u znak odmazde, iz snajpera ubio petoricu bijelih policajaca.

Najviše ljudi okupilo se na demonstracijama u New Yorku, Atlanti, Los Angelesu i San Franciscu, a prosvjed je organiziran i ispred Bijele kuće. Većina skupova bila je mirna, ali su u St. Paulu, u saveznoj državi Minnesoti, izbili ozbiljni neredi, tijekom kojih su uhićene 102 osobe. Prosvjednici su blokirali autoput i napadali policajce kamenjem, bocama, pirotehničkim sredstvima, molotovljevim koktelima i metalnim šipkama.

Nereda je bilo i u Louisiani – neki dijelovi te savezne države su, navode mediji, izgledali kao ratna zona. U Baton Rougeu je uhićeno oko 100 ljudi.

Izgraditi povjerenje u lokalnim zajednicama

Predsjednik Barack Obama pozvao je policiju da pokaže više poštovanja i razumijevanja za one koje bi trebao štititi. U govoru je naveo i neugodne statističke podatke koji jasno oslikavaju odnos policije prema Afroamerikancima, i napomenuo da veći dio crnog stanovništva Amerike smatra da je policija prema njima previše brutalna i netolerantna.

“Volio bih da svaka strana sasluša onu drugu”, rekao je američi predsjednik i pozvao da se zakon “provodi uravnoteženo”, a na policiju je apelirao da ima obzira prema frustracijama Afroamerikanaca i pokušati izgraditi povjerenje s građanima u lokalnim zajednicama.

Nema više “guranja pod tepih”

Bijes američkih građana ovih dana najviše se trude da kanališu i usmjere ka pozitivnoj akciji pripadnici pokreta “Životi crnaca su važni”, koji obuhvaća veći broj aktivističkih organizacija. Jedna od vođa pokreta “Majke protiv nasilja”, Sara Mokurija, za Sputnjik kaže da su mnogi požurili da baš njih optuže za raspirivanje nereda.

“Mi smo pokret koji se bavi poviješću policijskog nasilja i strukturalnim pitanjima, kao što su institucije koje manje cijene građane čija koža nije bijela. Ali kada dođe do incidenata, svi odmah promjene fokus, zaborave čime se mi bavimo, i pokušavaju nas predstaviti kao podstrekače “, kaže Mokurija.

Kongresmenka afroameričkog podrijetla Edi Johnson smatra da su najnovija ubojstva i burna reakcija javnosti pokazali, između ostalog, da je došlo vrijeme u kojem se rasno pitanje u Americi više ne može “gurati pod tepih”.

“Probleme koji postoje sada svi mogu vidjeti, zahvaljjujući tehnologiji koja je neumoljiva i koja jasno pokazuje što se događa na našim ulicama. Guverner Minnesote je nakon ubojstva ova dva čovjeka otvoreno rekao – da su u pitanju bili bijelci, ovo se nikada ne bi dogodilo.

To je jedna vrlo snažna poruka, koju svaki Afroamerikanac u ovoj zemlji dobro razumije. Ona donekle prebacuje odgovornost na naše vođe, na policiju i na državne institucije, ali i mi, građani ove zemlje kojima je stalo do raznolikosti u društvu, moramo više poraditi na toleranciji i iskorjenjivanju nejednakosti”, navodi Johnsonova.

U crno obojeno

Analitičari napominju da ih veoma zabrinjava i to u kojoj mjeri se Amerika, tijekom dva mandata prvog crnog predsjednika u svojoj povijesti, promijenila – na gore.

Naime, danas gotovo trećina Amerikanaca smatra da su za osam godina Obamine vladavine međurasni odnosi u zemlji znatno pogoršani, dok čak četvrtina tvrdi da živi lošije nego prije, a da je siromaštvo naročito izraženo među Afroamerikancima.

Izgleda da su mnogi počeli shvaćati da izbor pripadnika crne rase na mjesto šefa države sam po sebi nije bio dovoljan kako bi se riješio vrlo ozbiljan problem rasnog i policijskog nasilja u Sjedinjenim Državama.
 
(sputniknews.com)

Prije svega, Sjedinjene države nemaju medije. Imaju Ministarstvo propagande. Mediji u Sjedinjenim državama služe sustavu vojne sigurnosti i neokonzervativcima, a njihova ideologija je svjetska hegemonija

Kontrola nad cijelim svijetom u Americi znači i kontrola nad Rusijom i Kinom.

Neokonzervativci kažu da je povijest izabrala Sjedinjene države da budu imperija koja vlada svijetom. Zato i govore da su Sjedinjene države nezaobilazna država, a da su Amerikanci poseban narod.

To je ideologija, ista kao Hitlerova. Drugi nisu važni.

Neokonzervativci čine napore da destabiliziraju Rusiju. Zato se u Gruziji i Ukrajini događa što se događa. To je razlog i za vojne aktivnosti NATO pakta i Sjedinjenih država ruskim granicama.

Ovim se želi destabilizirati ruska vlada, mada se neokonzervativci pripremaju da sve pretvore u rat.

Iza želje za ratom postoje razlozi; primjerice da vojno-industrijski kompleks treba biti nahranjen iz vladinog proračuna, jer i njegova zarada u potpunosti ovisi od proračuna. Zato mu je potreban neprijatelj.

U vrijeme Hladnog rata, imao je odličnog neprijatelja. I zato se sada teži tome da se ponovi Hladni rat, a to je postao i jedan od načina pritisaka na Rusiju.

U Europi, Washington koristi strah: vidi, napast će vas Rusi, moramo vas zaštititi! Ovim se stvara veći strah i države upadaju u zbrku.

Imamo i neoliberalno krilo američkog establišmenta. Oni smatraju da samo treba dovoljno pritisnuti Rusiju i, onda će Moskva da se povinuje i pristane biti neka vrsta vazalske države.

Oni smatraju da treba “natjerati Rusiju da koristi svoje resurse za vojni razvoj, pa će tako domaća ruska ekonomija stradati”.

Sve ove stvari su planski izvedene, sve su opasne jer sve vode ka ratu, ali je najopasnija ideologija neokonzervativaca.

U njihovoj doktrini se jasno navodi da je glavni cilj vanjske politike Sjedinjenih država sprječavanje napretka Rusije.
 
(katehon.com)