Moja glavna briga kao neurokirurga je ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nano-aluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva invazivno napadajući mozak i leđnu moždinu

Dr. Russell Blaylock je umirovljeni američki neurokirurg čije je neumorno znanstveno istraživanje pridonijelo boljem razumijevanju djelovanja toksina iz okoliša, chemtrailsa, cjepiva, hrane i vode na organizam, posebice na središnji živčani sustav.

Dr. Blaylock jedan je od rijetkih liječnika koji je zaista svjestan otrova kojima svakoga dana svjedočimo i o tome je napravio opsežna istraživanja koja su od iznimne važnosti za čovječanstvo. On se posebno osvrnuo na chemtrailse, nakon što je sam istražio po čovjeka smrtonosne spojeve koji se raspršuju po našem nebu.

Internet je pun priča o chemtrailsima i geoinžinjeringu koji je navodno u borbi protiv “globalnog zatopljenja”. Dugo sam te priče uzimao s rezervom. Jedan od glavnih razloga za skepticizam je taj da sam vrlo rijetko viđao pojave na nebu koje su drugi opisivali. No, posljednjih godina broj tih staza po nebu se drastično povećao i to nisu contrailsi (obični avionski tragovi) jer ipak sam odrastao gledajući u nebo.

Ovi su opsežni, široki i po točno određenom obrascu raspršuju se u umjetne oblake – primijetio je dr. Blaylock koji dalje navodi: – Od posebne je važnosti to da sada svaki dan vidimo i nekoliko desetaka tih tragova koji zasipaju nebo. Moja glavna briga kao neurokirurga jest ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nanoaluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva.

Od posebnog interesa je učinak ovih nanočestica na mozak i na leđnu moždinu. Tu je rastući popis degenerativnih bolesti, uključujući Alzheimerovu demenciju, Parkinsonovu bolest, ali i Lou Gherigovu bolest (ALS). Sve ove bolesti današnjice snažno su povezane s prisutstvom aluminija u okolišu – zaključio je Blaylock.

Nadalje, ovaj hrabri liječnik čovječanstvu daje informacije što nano čestice aluminija čine ljudskom biću.

Nano čestice aluminija nisu samo beskrajno upalne, već one također lako prodiru do mozga i to brojnim putevima uključujući krv i mirisne živce (živci koji prenose mirise u nosu). Moje je istraživanje pokazalo da te čestice prolaze duž mirisnih živaca koji izravno djeluju na dio mozga koji je zaslužen za Alzheimerovu bolest, ali nano čestice aluminija djeluju i na sam tijek bolesti.

Alzheimerova bolest poznata je po tome što mozak vrvi od aluminija u slučaju te bolesti. Intranazalni put česticama aluminija je ujedno i najopasniji, a izlažemo mu se svaki put kada oni istresu na tone aluminija u nebo. Stravično je to što taj aluminij udišu ljudi svih dobnih skupina, uključujući i trudnice, dojenčad i malu djecu, a izloženi su mu svakoga dana i po nekoliko sati. Znamo da stariji ljudi imaju najveće reakcije na aluminij u zraku. Problem je u tome što ove čestice kroz otvorene prozore ulaze i u domove ljudi pa se tamo i duže zadržavaju.

Osim udisanja aluminija, dolazi i do natapanja zemlje, vode i cijele vegetacije aluminijem. Naravno, aluminij se sporije apsorbira probavnim traktom, ali nano čestice aluminija apsorbiraju se u mnogo većem broju. Ta apsorpcija aluminija pokazala se izuzetno štetnom za mnoge organe i tkiva, a nesumnjivo je i da može doći do vrlo ozbiljnih upalnih procesa, kao i upalnih reakcija u plućima što posebno može biti opasno za djecu i odrasle s plućnim bolestima i astmom.

Dr. Blaylock rekao je da se moli Bogu da piloti koji to čine i koji prskaju ovu izrazito toksičnu tvar u nebo znaju što čine te da su svjesni da truju i sebe i svoju obitelj, a isto vrijedi i za političke dužnosnike koji ovo dopuštaju. No, stvar je u tome da vjerojatno niti oni nisu svjesni ozbiljnosti ovih otrova u našem okolišu.

Nakon tla, biljke i izvori voda vrlo su kontaminirani i više nema načina da se iz toga izvuče bilo kakva korist. Ako se ne poduzmu neki koraci danas, doći će do neviđene katastrofe u pogledu zdravlja i ona će biti ogromnih razmjera.

U suprotnom, svjedočit ćemo ekspanziji neurodegenerativnih bolesti koje se javljaju kako kod djece, tako i kod odraslih, kao i neurorazvojne i motoričke smetnje kod djece. – Mi već sada svjedočimo dramatičnom porastu tih neuroloških bolesti koje se javljaju kod mlađih ljudi kao nikada prije – rekao je Blaylock i upozorio sveopću javnost da jednostavno prestanu s trovanjem čovječanstva.

Isto tako, ovaj liječnik opisuje zašto nas truju (ne samo chemtrailsima nego svime što nas okružuje) i tko to čini pa tako objašnjava kako je započeo eugenički pokret u Americi preko naravno Rockefellera, Ford i Carnegie zaklade i što je podrazumijevao projekt “Znanost o čovjeku”, koji je bio pokušaj socijalnog inženjeringa čovječanstva u svrhu istrebljenja onih koje je elita smatrala “nepoželjnima” i nedovoljno vrijednima života.

Rockefellerovo financiranje putem velikih sveučilišta tada je proguralo eugeničke programe za nekoliko narednih godina, a eugeničari su stupili u kontakt s nacističkim znanstvenicima s kojima su razmjenjivali i skupljali informacije. Kada je eugenika pridobila negativne konotacije rasne superiornosti i genocida, ta pseudoznanost se na neko vrijeme povukla, ali ubrzo ponovno uzdigla pod okriljem molekularne biologije i genetike, farmaceutskih kompanija, regulatornih agencija (FDA, EPA, CDC, AMA, ADA..) i raznih medicinskih polja koji zajedno djeluju s javnim zdravstvom.

Dr. Blaylock rekao je da se sustavnim izlaganjem populacije toksinima utječe na ponašanje, ali i na, što je najvažnije, vid potpune kontrole, razmišljanje opće populacije. Tako se kemijski izmjenjuje i modificira način na koji mozak djeluje te se inducira nastanak raznih bolesti što dovodi do prekrivene eugenike kojoj svjedočimo svakoga dana. Broj bolesti i bolesnika drastično se povećava unatoč tome što tehnologija, i općenito zdravstvo, drastično napreduju. Nije li vam to malo čudno?

Jedne od glavnih metoda kojima se to postiže su fluoridiranje vodoopskrbe i dodavanje eksitotoksina putem prehrambenih aditiva iz hrane.

Blaylock je objasnio kako podupiratelji i promotori fluoridiranja vode za piće skrivaju “uspjeh” fluoridiranja vode iza pada u incidenciji karijesa koji je uslijedio poglavito zbog povećanog unosa kalcija, bolje prehrane i povećane higijene usne šupljine, dok s druge strane ignoriraju i skrivaju pregršt znanstvenih istraživanja koja su dokazala da fluorid nije uzrokovao smanjenje pojave karijesa te da u biti dovodi do pojave raznih oboljenja te povećava šanse za nastanak raka.

Cijepljenje za dr. Blaylocka predstavlja do sada najveći misterij jer tek treba točno utvrditi potiču li oni nastanak neurodegenerativnih bolesti u starosti te naglašava kako upravo prevelika količina cijepljenja kojom prolaze djeca predstavlja najveću opasnost jer dolazi do prevelikog stimuliranja imunološkog sustava te imunoloških stanica u mozgu pri čemu u daljnim godinama može dovesti do nastanka autizma, shizofrenije i autoimunih bolesti.

Upravo su šizofrenija i autizam dvije bolesti koje su zahvatile ogroman broj mlađe populacije na planetu posljednjih nekoliko godina. No, Blaylock upozorava i na toksine u hrani piću te svemu što nas okružuje, govoreći da se svijetu ne piše dobro ako se nastavi s eugenikom stanovništva koju gotovo nitko ne primjećuje ili pak ne želi primijetiti.

Činjenica je da živimo u dobu u kojemu jedemo hranu koja to nije, pijemo vodu koja to nije, udišemo zrak koji to nije, ali i liječimo se lijekovima koji to nikako nisu. Živimo u dobu kada su trojica na vrhu hranidbenog lanca odlučila smanjiti broj ljudi na planetu i to im za sada pred očima cijele javnosti vrlo uspješno polazi za rukom. Iako znanost i tehnologija navodno idu prema naprijed, bolnice su sve punije, ljudi sve bolesniji. Iako vam govore kako je ljudi previše, to je notorna laž jer ljudi u potpunosti izumiru.

Sela su potpuno prazna bez dječjeg osmijeha dok se u gradovima grade kokošinjci za preživjele robove sustava. No, upravo zbog toga što ti toksini djeluju i mijenjaju ljudske funkcije mozga, vrlo se teško tome oduprijeti jer već sada, većina je populacije zombirana do krajnjih granica pa niti ne prepoznaje znakove robovskih bolesti i ovisnosti o vlastitom krvniku – sustavu, koji do sada nikome nije pomogao, ali je pobio i sustavno ubija milijarde nevinih duša na planetu.
 

 
(Dr.Russell Blaylock, dnevno.rs, youtube.com/uredio: nsp)

1933. su nacisti donijeli “Zakon o nasljednim bolestima”. Stotine tisuća ljudi tada su podvrgnuti prisilnoj sterilizaciji. 1939. godine počela su i ubojstva osoba s invaliditetom.

Nacisti su u ljeto 1933. Njemačku imali pod kontrolom. Novi vlastodršci htjeli su formirati društvo prema vlastitim predodžbama. Jedan od ključnih koraka u tom smjeru bio je “Zakon o prevenciji genetski bolesnog potomstva”. Ubrzo je njemački Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”, točnije, 14. srpnja 1933. Ljude koji pate od određenih bolesti, nakon stupanja tog zakona na snagu, prisilno se steriliziralo.

Time se htjelo spriječiti nasljeđivanje takvih bolesti. Zagovornici eugenike, teorije o genetskom “poboljšanju” stanovništva pozdravili su ovaj zakon: razmnožavanju “manje vrijednih” ljudi tako se trebalo stati na kraj. Za žrtve prisilne sterilizacije ta je operacija značila život bez mogućnosti da dobiju djecu. Mnogi su zbog toga bili teško traumatizirani te su cijeli život patili. No nacisti su se nadali da će ostvariti svoj san o “vladajućoj rasi” u kojoj “bolesnima” i “slabima” nema mjesta.

Uspjeh eugenike

14. srpnja 1933. njemački je Reichstag donio “Zakon o nasljednim bolestima”

“Zakon o nasljednim bolestima” je propisivao tko kao “genetski bolestan” treba biti prisiljen na sterilizaciju. Na primjer, ljudi koji su bolovali od “urođene slaboumnosti”, epilepsije, šizofrenije, nasljedne sljepoće i gluhoće, kao i ljudi “s teškim nasljednim fizičkim deformacijama” te alkoholičari. Liječnica i povjesničarka Christiane Rothmaler istražuje dugu povijest prisilnih sterilizacija za vrijeme nacionalsocijalizma. Zna da se o znanosti eugenike raspravljalo još od 19. stoljeća.

“Ne može se reći: to su bili samo zli nacisti”, smatra Rothmaler. “Genetika se već tada smatrala ozbiljnom znanstvenom granom i njome se nisu bavili samo fanatični nacisti. Posebno su liječnici pozdravili činjenicu da je konačno uveden zakon na temelju kojega će biti moguće ostvariti drevni genetičarski san.” San o savršenom društvu bez “manje vrijednih elemenata”.

Eksperimenti nad ljudima

Kao rezultat novog zakona liječnici su sterilizirali tisuće ljudi s navodno “naslijednim bolestima”. Prije svega su “urođenu slaboumnost” tumačili u socijalnom smislu što je za posljedicu imalo da su se na udaru našli ljudi koji su smatrani autsajderima u društvu: takozvani “asocijalni”, kriminalci, prostitutke ili jednostavno ljudi koji nisu bili u stanju nositi se sa zahtjevima društva pa ih se zbog toga smatralo problematičnima.

“Oni su često bili ovisni o socijalnoj pomoći pa su službe iz tih podataka znale puno o njima”, ukazuje Christiane Rothmaler. Dublja saznanja o nasljednim bolestima u to vrijeme znanstvenici međutim nisu imali. “Stoga je iskonstruirana određena slika o tome koje su osobine nasljedne – na primjer boja kose. Kasnije se vjerovalo da je moguće definirati i nasljedne karakterne osobine”, kaže Christiane Rothmaler.

“Zakon o nasljednim bolestima”

Posvuda u Njemačkoj vlasti su poslale zakone o nasljednim bolestima općinskim sudovima, kako bi ovi mogli odlučivati o prisilnoj sterilizaciji. Predsjednik sudskog vijeća je bio pravnik, a u njemu su sjedila i po dva liječnika. Medicinska vještačenja trebala su potvrditi potrebu za sterilizacijom.

Christiane Rothmaler naglašava: “Sudovi su bili zasuti čitavom kišom prijava s kojima nisu jednostavno mogli izaći na kraj. Na početku su se trudili savjesno ih obrađivati, ali što je više vremena protjecalo – a pogotovo kako se približavao rat – ti procesi su postajali potpuna farsa.”

Kada bi sud donio odluku da se mora izvršiti prisilna sterilizacija, oni koji su njome bili pogođeni imali su samo tri mogućnosti: podvrći se operaciji, uložiti žalbu ili – nestati. Žalbe su rijetko kada bile uspješne, a bjegunce je tražila policija. Za većinu, dakle, bijega nije bilo.

Fotografija prikazuje brojne žrtve nacističke eutanazije. Ljudi stoje ispred autobusa kod bolnice za mentalna oboljenja i čekaju na prijevoz do mjesta gdje će biti ubijeni.

Prisilne sterilizacije provodile su se u bolnicama diljem Njemačke. Liječnici nisu prezali vršiti ih ni nad maloljetnicima: čak i djeca od 14 godina mogla su biti sterilizirana, a u iznimnim slučajevima i mlađa djeca.

Procjenjuje se da je do 400 tisuća ljudi samo na području koje su nacisti nazvali “Veliki Njemački Reich” do 1945. godine bilo podvrgnuto prisilnoj sterilizaciji. A nisu svi zahvati prošli bez problema. Zbog komplikacija je umrlo oko 6 tisuća ljudi.

“Ubojstvo iz milosti”

“Smrtno bolesnima može se udijeliti ubojstvo iz milosti”, naveo je Adolf Hitler u jednim od svojih pisama 1. rujna 1939., dana kada je rat započeo. Time je počela još okrutnija faza nacističke eugenike: ubijanje “manje vrijednih”. Eutanazija ili u prijevodu, dobra smrt, značila je ubojstvo psihički bolesnih osoba ili osoba s invaliditetom. “Žrtve eutanazije bile su okarakterizirane kao ‘suvišan teret’ za koji se više ništa ne može učiniti. Ono što ne možemo izliječiti, uništimo, mislili su liječnici koji su sudjelovali u nacističkom projektu”, objašnjava Christiane Rothmaler.

Liječnici i medicinsko osoblje i ovdje snose odgovornost za odabir i ubojstva bespomoćnih žrtava. 70 tisuća ljudi je do kolovoza 1941. ubijeno smrtonosnom injekcijom ili u plinskim komorama tijekom takozvane “Akcije T4″, koja je ime dobila po sjedištu organizacije za eutanaziju u berlinskoj ulici Tiergarten 4. Tada su u Katoličkoj crkvi počeli prosvjedi kako bi se ovakve smrti okončale. Unatoč svemu, do kraja rata djeca i odrasli i dalje su bili žrtve eutanazije koja se od tada tek nešto manje propagirala i provodila.

Prisilna sterilizacija i eutanazija

Je li, dakle, Zakon o nasljednim bolestima bio osnova za ubijanje ljudi s invaliditetom?

“Ne može se reći da je eutanazija bila radikalizirani korak prisilne sterilizacije”, misli Christiane Rothmaler. “Obje metode su, međutim, služile ideji da se treba riješiti takozvanog ‘socijalnog viška’”. Njemačka nije bila jedina zemlja koja je prisilom provodila sterilizaciju ljudi. I u Švedskoj i SAD-u vlasti su posezale za ovom prisilnom mjerom: samo u SAD-u je u posljednjem stoljeću sterilizirano oko 60 tisuća ljudi. No sustavna ubojstva bolesnih i nemoćnih ljudi provodila je samo nacistička Njemačka.

Žrtve Zakona o sprečavanju genetsko bolesnog potomstva ni desetljećima nakon 1945. nisu dobile priznanja niti odštete. Tek 1988. njemački je parlament priznao da su stotine tisuća provedenih prisilnih sterilizacija bile nacističko zlodjelo.

Od isključenja do suživota

“Važno je ne zaboraviti da su se u našoj povijesti događali ovakvi zločini. Prije svega ne smijemo zaboraviti koliko je malo vremena od tada prošlo”, kaže Sascha Decker iz organizacije Aktion Mensch koja se već gotovo 50 godina zalaže za osobe s invaliditetom. “Još se i danas ljude s invaliditetom često doživljava kao nekoga s navodnim deficitima. To želimo promijeniti.”

S obzirom na velik napredak na području genetike, danas liječnici znaju mnogo više o bolestima koje vrebaju u našim genima. Genetska savjetovanja i prenatalna dijagnostika budućim roditeljima prije rođenja djeteta pomažu da se informiraju o rizicima mnogih bolesti. “Kroz javni je diskurs stav da treba biti savršen i zdrav,ukorijenjen u svijest ljudi. To buduće roditelje stalno iznova dovodi u sukobe savjesti”, smatra Christiane Rothmaler.

Unatoč velikom napretku u integraciji osoba s invaliditetom u društvo, Sascha Decker misli da treba uzeti u obzir kako još uvijek ima nekoliko prepreka koje treba prevladati: “U nekim smo stvarima još uvijek na početku. Cilj nam je postići punu ravnopravnost.”

Eutanazija: ubojstvo ili milosrđe?

Njemačka vlada danas želi zakonski regulirati eutanaziju, prenosi DW. Već je počela burna rasprava o tome. Njemačka se sa svojim nacrtom zakona nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

Mnogi građani su nezadovoljni načinom na koji je u Njemačkoj regulirana eutanazija, pokazalo je nedavno ispitivanje koje je proveo Institut za javno mnijenje Emnid. Također je utvrđeno da svaki drugi građanin želi da se profesionalnim tvrtkama dopusti djelovanje na tom području, odnosno da nude pomoć pri eutanaziji.

Kako olakšati muke neizlječivo bolesnima?

No, upravo to želi spriječiti njemačka vlada. Savezno Ministarstvo pravosuđa u jednom nacrtu Zakona o eutanaziji upozorava na moguće negativne posljedice ukoliko se tvrtkama dopusti da bolesnicima “nude brzu i učinkovitu mogućnost za samoubojstvo”. U praksi bi to moglo biti stavljanje na raspolaganje sredstva ili prostorije za samoubojstvo, a to se bi planiranim zakonom kažnjavalo novčanom ili čak zatvorskom kaznom.

Njemačka negdje u sredini

Planirani zakon našao se na meti kritika jer u slučaju pomoći pri eutanaziji ne predviđa kažnjavanje osoba bliskih pacijentu. To bi mogli biti rođaci ili prijatelji, ali i dugogodišnji obiteljski liječnik ili medicinske sestre koje prate bolesnika u posljednjoj fazi života. Hoće li se time ohrabriti liječnike na pomoć pri samoubojstvu? Skepticizam predstavnika liječnika, crkava i konzervativnih političara je velik, a oko zakona se ne mogu složiti ni stranke u vladajućoj koaliciji.

Ovaj nacrt zakona se ne odnosi na “aktivnu” eutanaziju, kod koje netko drugi ubije pacijenta na njegovu želju. To i dalje ostaje zabranjeno. Ono što je već sada u Njemačkoj dozvoljeno je da pacijent u skladu sa svojom pismeno izraženom željom dobije sredstvo za skraćivanje života ili da se ne poduzimaju mjere za održavanje na životu. U tim slučajevima se govori o indirektnoj, odnosno pasivnoj eutanaziji. Njemačka se sa svojim reguliranjem eutanazije nalazi negdje u sredini između nekih ekstremnih rješenja drugih europskih država.

“Ubojstvo iz milosti” legaliziraju i Nijemci

Okončati svoj život ili vegetirati tko zna koliko dugo priključen na medicinske aparate? Kada se nesreća dogodi, kasno je za donošenje samostalnih odluka.
Mnogi Nijemci, međutim, o tome razmišljaju već sada, a od sljedeće nedjelje moći će potpisati i zahtjev za eutanaziju. U svakodnevnoj borbi za goli opstanak, malo je onih koji se ozbiljno mogu pozabaviti razmišljanjem o životu, o njegovoj krhkosti, privremenosti i prolaznosti.

47-godišnja Birgit Ihlau odnedavno je počela razmišljati o svojoj smrti. U slučaju da završi u komi, ne želi, kaže, godinama vegetirati priključena na medicinske aparate. Karticu za doniranje organa već ima, a zakazala je i termin za savjetovanje s obiteljski liječnikom. Odlučila je da dragovoljno potpiše i zahtjev za eutanaziju.

Savjetnici prethodno moraju procijeniti ličnost

Doktor Dirk Müller objašnjava: “Savjetovanje počinje s procjenom ličnosti. To znači, promatramo cijeli život osobe, želimo o njoj što više doznati. Moramo saznati je li ta osoba razmislila o sebi, pa postavljamo pitanja tipa: Što za vas znači “biti ovisan”?”

Zahtjev za eutanaziju valjan je samo uz posebno ovjerenu punomoć o skrbništvu. Birgit Ihlau komentira “Veoma sam iznenađena činjenicom da moj muž bez mene ne može donositi odluke. Zato mu je potrebna punomoć o skrbništvu, koja mora biti u ove svrhe posebno ispunjena. Mislila sam da on jednostavno u svako doba može raspolagati s mojim potrebama.”

Eutanazija – “ubojstvo modernog doba”?

Pisani zahtjev za eutanaziju mora sadržavati i detaljne podatke o tome, u kojim situacijama i slučajevima može biti primijenjen. Zahtjev je samo onda od pomoći, kada je obitelji u odlučujućim situacijama poznato, gdje je dokument pohranjen, upozorava doktor Müller.

“Original zahtjeva klijenti najčešće odlažu kod kuće. Preporučujemo da se original kopira i podijeli. Jedan primjerak bi trebalo dobiti obiteljski liječnik, a drugi osoba koja je potpisala punomoć o skrbništvu. U ovom slučaju je važno da što više osoba zna gdje se nalazi original zahtjeva.”

Legaliziranju eutanazije još se uvijek protivi velik broj zemalja. Mnogi je nazivaju ubojstvom modernog doba. Nizozemska je prva europska zemlja koja je ozakonila primjenu eutanazije. Proces njezine dekriminalizacije formalno je počeo 1971. godine kada je jedna nizozemska doktorica injekcijom usmrtila svoju teško bolesnu majku. Eutanazija će od 1. rujna biti legalna i u Njemačkoj.
 
(preveo:nsp)

Traženje staloženostI od “života u trenutku” ili “živjeti sada” može biti vrlo teško, prema neuroznanstvenicima koji su locirali područje mozga zaduženog za korištenje prošlih odluka i ishoda, koji vode i upravljaju budućim ponašanjem.

Studija temeljena na istraživanju provedenom na Sveučilištu u Pittsburghu-u, a objavljena je u stručnom časopisu Neuron, i prva je takve vrste koja analizira signale vezane uz metakogniciju – osobnu sposobnost za praćenje i kontrolu spoznaje (pojam koji je pametno opisan kod istraživača kao “razmišljati o razmišljanju.”)

“Mozak mora pratiti odluke i ishode koje proizvede”, rekao je Marc Sommer, koji je napravio istraživanje za proučavanje na Sveučilištu u Pittsburghu, a sada je na fakultetu Sveučilišta Duke. “Vi trebate kontinuitet misli,” Sommer je nastavio. “Mi stalno imamo u vidu odluke dok se krećemo kroz život, razmišljajući o drugim stvarima. Mi pogađamo, i to je analogno radnoj memoriji, što upućuje prema prefrontalnom korteksu.”

Sommer je predvidio da neuronski korelacija metakognicije boravi u istim područjima mozga odgovornim za spoznaju, uključujući frontalni korteks – dio mozga povezan s izražavanjem osobnosti, odlučivanje i socijalnog ponašanja.

Istraživački tim je proučavao pojedinačne neurone in vivo u tri frontalna kortikalnih područja mozga: frontalno polje za oči (povezano s vizualnom pozornošću i pokretima očiju), dorzolateralni prefrontalni korteks (odgovoran za motorno planiranje, organizaciju i regulaciju), i dopunsko polje za oko (SEF) koje je uključeno u planiranje i kontrolu saccadic pokreta očiju – vrlo brzi pokreti oka koji omogućuju da kontinuirano prefokusiravamo na objekt.

Da biste saznali gdje se metakognicija događa u mozgu, subjekti izvršavaju zadatak vizualnog donošenja odluka koji uključuje slučajno bljeskanje svjetla i dominantno svjetlo na kartonskom kvadratu. Sudionici su zamoljeni da se sjete i odrede gdje se dominantna svjetlost pojavila, pogađajući da li su u pravu. Istraživači su otkrili da, dok je neuronska aktivnost povezana s odlukama i pretopstavkama u sva tri područja mozga, navodno metakognitivne aktivnosti koje povezane sa odlukama borave isključivo u SEF-u.

“SEF je složeno područje [mozga] povezan s motivacijskim aspektima ponašanja”, rekao je Sommer. “Ako mislimo da ćemo dobiti nešto dobro, neuronska aktivnost teži da bude visoko u SEF-u. Ljudi koji žele dobre stvari u životu, a da bi održali te dobre stvari, oni moraju usporediti ono što se događa sada sa odlukama u prošlosti. “

Sommer napominje da je definiranje takvih pojmova vezanih za metakogniciju, poput svijesti, bio je teško zadnjih nekoliko desetljeća. On vidi svoje istraživanje i budući rad vezane za istraživanje metakognicije kao jedan korak u sustavnom procesu rada prema boljem razumijevanju svijesti. Proučavajući metakogniciju, kaže on, on reducira veliki problem raščlanjujući “red misli” u jednostavnije komponente: proučavajući kako jedan spoznajni proces utječe na drugu.

“Zašto nisu naše misli neovisne jedni od drugih? Zašto ne bismo živjeti u ovom trenutku? Za zdrave osobe, nemoguće je živjeti u sadašnjem trenutku. Lijepa je stvar za reći u smislu “iskoristi dan” i uživaj u životu, ali naš unutarnji život i iskustva su puno bogatija od toga. “

Do sada, bolesnici s mentalnim poremećajima nisu testirani na tim zadacima, ali Sommer je zainteresiran vidjeti kako SEF i druga područja mozga mogu biti ometana kod tih poremećaja.

“Sa šizofrenijom i Alzheimerovom bolesti, postoji fraktura u misaonom procesu. Ona je stalno poremećen, a unatoč pokušaja zadržavanja misli, oni se mogu omesti vrlo lako”, rekao je Sommers. “Pacijenti s ovim poremećajima imaju problema sa podrškom sjećajući se posljednjih odluka koje bi ih vodile kasnije u svojem ponašanju, sugerirajući problem s metakognicijom.”

Sredstva za ovo istraživanje je predviđeno od strane Sveučilišta u Pittsburghu, zajedničkog Sveučilišta u Pittsburghu-Carnegie Mellon Sveučilišnog Centra za neuronske osnove spoznaje, Nacionalni institut za mentalno zdravlje, i Alfred P. Sloan Fondacija.
 
(preventdisease.com/uredio: nsp)

Kanabidiol, sastojak konoplje koji nije psihoaktivan, medicinski dokazano sprječava nastanak brojnih bolesti, uključujući rast stanica raka. Nedavna istraživanja su također pokazala da učinkovito djeluje kao antipsihotik u liječenju šizofrenije, iako neka istraživanja nedosljedno ukazuju da je upravo kanabidiol uzrok šizofrenije. Nema sumnje da kanabis polagano postaje priznata metoda liječenja, te raste pritisak na vlade koja korištenje te biljke stavlja izvan zakona. Kanabis ublažava boli kad lijekovi ne pomažu a koristi su nebrojene.   

Brojni stručnjaci smatraju da je sirovi kanabis važan prehrambeni sastojak. Obzirom da sprJečava nastanak upala te djeluje kao antioksidans, neki ga svrstavaju u jednu od najvažnijih biljaka na Zemlji. Najveća korist biljke se ne ostvaruje pušenjem, nego korištenjem u prehrani u svom sirovom i prirodnom obliku.

Kanabinoidi sprječavaju nastanak raka, smanjuju srčane udare za 66% te dijabetese tipa 1 za 58%. Dr. William Courtney, stručnjak za kanabis, prepuručuje ispijanje koktela koji se sastoji od 120 – 240g sirovog brašna i soka konoplje, 5mg kanabidiola (CBD) po svakom kilogramu tjelesne težine, salatu od konopljinih sjemenki i 50 mg THC-a u 5 dnevnih doza.

Prva istraživanja, čiji su rezultati ukazali na ulogu koju marihuana ima u sprječavanju nastanka raka, prezentirana su na konferenciji Američke udruge za istraživanje raka iz 2007. u Los Angelesu, i dokazuju da THC aktivira biološke mehanizme koji zaustavljaju dijeljenje stanica raka ili zaustavljaju razvoj krvnih žila koje hrane tumore. Tada su započela istraživanja o korištenju THC-a u lijekovima poput Erbituxa tvrtke ImClone System, ili Vectibixa tvrtke Amgen.

Kanabis se danas svrstava među droge čije je posjedovanje, davanje ili prodaja ilegalno. “Da se kanabis danas otkrije u amazonskim prašumama, ljudi bi se potrudili da maksimalno iskoriste svojstva te biljke”, tvrdi dr. Donald L. Abrams, ravnatelj hematologije i onkologije Opće bolnice San Francisco i profesor na Sveučilištu California. Dr. Abrams je poznat po svojim istraživanjima o medicinskim primjenama kanabisa. “Nažalost, kanabis sa sobom vuče dugu prošlost proganjanja i stavljanja izvan zakona”, dodao je.  

Zach Klein, apsolvent Odjela za film i televiziju Sveučilišta Tel Aviv, 2009. je snimio dokumentarac ‘Trava s uputnicom’. Tijekom snimanja zaintrigirala su ga znanstvena istraživanja o medicinskoj marihuani, i ovih dana je, dok radi na magisteriju na Sveučilištu Tel Aviv, dobro upućen u političku pozadinu medicinskog kanabisa, te provodi vlastita istraživanja o koristima medicinskog kanabisa.

Koristeći marihuanu s farme Tikkun Olam – inače naziv za židovski koncept izlječenja svijeta -  Klein i njegovi kolege testiraju učinak liječenja na 19 korisnika staračkog doma Hadarim u Izraelu. Rezultati su healthguidebook.net nevjerojatni, tvrdi Klein. Ne samo da im se poboljšalo fizičko zdravlje, uključujući gubitak težine i ublažavanje bolova i drhtanja, nego im se naglo poboljšalo i psihičko zdravlje, uključujući raspoloženje i komunikacijske sposobnosti. 

Smanjivanje uporabe lijekova za kronične tegobe. Izrael je u svijetu vodeći u istraživanjima medicinskog kanabisa, tvrdi Klein. THC, aktivni sastojak marihuane, prvi su otkrili profesori Raphael Mechoulam i Yechiel Gaoni. Profesor Mechoulam je također zaslužan za otkriće endokanabinoidnog sustava, koji u ljudskom tijelu oponaša učinke kanabisa i utječe na apetit, osjet bola, raspoloženje i pamćenje.

Marihuana također utječe na upalu enzima acetilholinesteraze, neurološkog aspekta Alzheimerove bolesti, što dovodi do ubrzanja sinaptičke aktivnosti u mozgu i ubija završetke živčanih stanica u mozgu. Upala je glavni uzrok smanjenja funkcionalnosti mozga kod Alzheimerove bolesti. Kanabis se veže na CB1 receptore u mozgu i sprečava upalu, kao što ulje sprječava pregrijavanje motora automobila. Kad je endokanabinoidni sustav aktivan, veže se za krajeve živčanih stanica u mozgu i pruža zaštitu od ‘pregrijavanja’ uzrokovanog upalom, te sprječava smanjenu moždanu aktivnost koja uzrokuje gubitak pamćenja i opću dezorijentiranost.

U staračkom domu Hadarim, 19 pacijenata starih između 69 i 101 godine koristilo je medicinski kanabis u obliku praha, ulja, para ili dima tri puta dnevno u razdoblju od jedne godine kako bi utjecali na bolove, smanjenje apetita, grčeve u mišićima i drhtanje. Istraživači i djelatnici staračkog doma nadgledali su sudionike ispitivanja kako bi otkrili znakove napretka, ali i opće poboljšanje kvalitete života, poput popravka raspoloženja ili lakoće kojom obavljaju svoje dnevne aktivnosti. Tijekom istraživanja 17 pacijenata je doseglo idealnu tjelesnu težinu, po potrebi gubeći ili dobijajući kilograme. Znatno su smanjeni grčevi u mišićima, ukočenost, drhtanje i bolovi. Gotovo svi pacijenti su počeli duže spavati i zabilježeno je smanjenje učestalosti noćnih mora, te vizija uzrokovanih PTSP-om. Opažen je znatan pad u korištenju lijekova, poput antipsihotika, za Parkinsonovu bolest, za raspoloženje, te ublažavanje bolova, primjećuje Klein, te dodaje da ti lijekovi inače imaju zabilježene opasne nuspojave. 

Istraživanje veze uporabe kanabisa i gutanja

Ove godine Klein započinje novo istraživanje na Medicinskom institutu Reuth u Izraelu s dr. Jean-Jacques Vatinom i dr. Aviah Gvionom, tijekom kojeg se nadaju da će ustanoviti vezu između korištenja medicinskog kanabisa i lakšeg gutanja. Jedan od važnijih problema za kronično bolesne pacijente jest uzimanje hrane, kaže Klein. Disfagija, odnosno otežano gutanje, može dovesti do smanjene prehrane, čak i smrti. Vjeruje da će kanabis, koji dokazano stimulira područja mozga vezana za refleks gutanja, imati pozitivan učinak.

Sve u svemu, Klein vjeruje kako su koristi korištenja kanabisa gotovo čudesne, i već dugo podupire zahtjeve za dekriminalizaciju marihuane. Od kada je njegov dokumentarac prvi put prikazan 2009. godine, broj dozvola za korištenje medicinskog kanabisa u Izraela je porastao sa 400 na 11 000. Cilj njegovog istraživanja je poboljšanje kvalitete života, zaključuje Klein, naročito za one koji nemaju nijednu drugu opciju na raspolaganju.
 
 
(politika.hr/uredio:nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Kada u New Orleans-u uđete u supermarket, osim namirnica, možete “kupiti” i poštenje. Na pultu se nalazi mala, skrivena, crna kutija koja vam nudi baš to – poštenje.

Iz nje se čuje neprestani šapat, koji je toliko tih da mnogi kupci ni ne primećuju. “Ja sam pošten i neću krasti”, šapuće kutijica. Da li je zbog toga ili ne, u svakom slučaju, poslovođe tvrde da je poruka ostvarila cilj. Samo u jednom lancu prodavnica, kupci i prodavci su krali hrane za više od sto tisuća dolara godišnje. Sada to više nije slučaj, zahvaljujući nesvjesnoj percepciji. Čak ni djevojke koje pomažu na kasama više ne kradu po neki dolar od svakog računa.

Kako danas izgleda jedna od vrsta sublimiranih  poruka, najbolji je primjer naslovna strana danas sveprisutnog Facebook-a.

Mislite da se “Coca cola” slučajno našla na prstenu iz “Gospodara prstenova” na naslovnoj slici?

Kandidat za švedskog vojnog pilota mora gledati u sliku koja se mijenja svakih 0,004 sekundi. Mada teško može išta primjetiti, on odmah mora interpretirati značenje slike. To što je kandidat vidio od velike je važnosti da li će postati pilot. Ukoliko njegova podsvjest nije sposobna da sliku registrira i prenese njen smisao, onda nije podoban za letelje. Šveđani smatraju da će tako sačuvati mnogo života i opreme, pa takvo ispitivanje podsvjesti u Švedskoj polako postaje rutinski dio kandidacijskog postupka.

U Sauthemptonu u Engleskoj, postoji filmska sala  gde se prikazuju filmovi koje obična publika ne može  vidjeti. Gledatelji su bolesnici od agorafobije, straha od otvorenog prostora, a takvo gledanje je dio njihovog liječenja. Pojedini studenti matematike u Izraelu su pokazali mnogo bolje rezultate na testovima pošto su im, tajno, pokazivane velikom brzinom poruke dizajnirane tako da se osjete lijepo i sigurno. Na Univerzitetskoj bolnici u New York-u je na isti način efikasno vršeno mršavljenje kod žena.

Kako nešto može biti ostvareno pomoću šaputanja u ljudsko uho ili treptaja u ljudsko oko? Poslovni ljudi, vlade i naučnici pokušavaju uspostaviti direktnu vezu sa našom posvješću dodirujući rub naše svijesti. Namjera im je prenijeti sublimirane poruke, toliko brzo i nečujno da i ne osjetimo da nam se neko uvukao u mozak. U nedobronamjernim rukama ovakva tehnologija se može manipulirati diskutabilnim sugestijama i komandama u mozak drugih, a da to niko ne primjeti. Naučnici su, kao i obično, prilično sumnjičavi prema uspjesima takvih metoda. Istovremeno, vjerojatno da nema razvijene zemlje gde se takva mogućnost ozbiljnije ne proučava.

Prva primjena sublimirane percepcije je sredinom pedesetih godina u Americi. Vlasnik kino mreže, Forg Li, iz New Jersey-a je u munjevitom blicu preko prelepe Kim Novak, za vreme prikazivanja filma “Piknik”, pustio natpis: “Pijte Coca-Colu”. Inicijator takve reklame bio je James Vikari, stručnjak za prodaju coca-cole. Samo ta reklama sa Kim Novak donijela je povećanje prodaje za čak 58%. Ipak, vrlo brzo digla se velika prašina – čak je jedan kongresmen zahtjevao saveznu istragu. Raznorazna ženska udruženja žestoko su osudila takav postupak plašeći se za mladi naraštaj. Svi su se bojali da bi političari mogli utjecati na birače. Istražujući takvu bojazan, list “Saturday review” je u uvodniku pisao da sublimirana tehnika može biti “umješana u sam centar kontrole nuklearnog oružja u svrhu testiranja, ali i da izazove nekontroliranu upotrebu istog oružja”.

Mnogi psiholozi, u ime etike, napali su istraživanje o podsvjesnoj percepciji i tražili uvođenje moratorijuma na dalje naučno proučavanje. Njihova kampanja je uspjela pa su fondovi za dalja istraživanja presušili. Međutim, odmah poslije toga, malo po malo, raste interesiranje za sublimiranu percepciju i njenu praktičnu primenu.
Istraživanja psihologa i neurologa su osnažila “teoriju pažnje” – modele preko kojih mozak prihvaća količinu upotrebljivih informacija kao i one informacije koje se, nepotrebne ili tuđe, stalno ubacuju u slobodan prostor. U stvari, mozak sortira stimulativno i selektivno važne elemente informacija prema svjesti za “specijalnu pažnju”. Istina, i ostale informacije mozak sortira, ali ih odlaže u posebne rafove podsvjesti.

Pomoću posebnih osobnih šifri, osoba može prizvati u svjest poneku od tih informacija duboko sortiranu u podsvjesti. Koliko je kompletno to “sortiranje” pokazuje slijedeća usporedba: ako ste na bučnom koktelu, može vam se desiti da čujete neko interesantno ime ili dio razgovora vođenog na drugoj strani prostorije. Kod takvih slučajeva, znate i sami, broj decibela određenog zvuka ne igra važnu ulogu u tome da li ćete to čuti i razumjeti.

Mogu li sublimirane kontrole natjerati nekoga da postane dobrovoljni rob? Zašto da ne, ukoliko određenu osobu dovoljno dugo “bombardirate” sa određenom porukom. U neku ruku, danas ima mnogo takvih “robova” koji, na primer, kupuju ono što im se servira sublimiranim porukama, a da oni o tome nemaju pojma.

Doktor Hall Baker je predsednik Korporacije Behavioral Engineering iz Melarija u Luisiani, u Americi. Ova kompanija pokušava dizajnirati bilo čije ponašanje. Travnja 1979. godine on je ponudio tržištu proizvod poznat kao “Bekerova crna kutija”: to je traka sa lijepom muzikom u koju je umetnuta sublimirana poruka. Prve trake su bile za “poštenjačine”, kao što sam rekla na početku ovog članka. Kasnije je napravio 35 različitih crnih kutija, uz ukupnu zaradu od nekoliko miliona dolara. Baker je tada tvrdio da će kazete sa ovakvim porukama biti sastavni dio svakog odgojnog procesa. Jer, tamo gdje obitelji, škole i crkve nisu uspjele, sublimirana komunikacija je spremna da preuzme odgojna zadatke. Slušajući Bakerove trake izgleda vrlo jednostavno biti uspješan i sretan.
Kako na primeru izgledaju sublimirane poruke u oglasima, možete vidjeti na primjeru slika dole.

Beker je tada govorio: “Kada budemo koristili trake po tvornicama, profit će biti povećan. To će, takođe, pomoći zaposlenima da shvate koliko su važni, ne samo za sebe već i za svoje poslodavce. Kad bismo koristili sublimirane poruke na televiziji, mogli bismo da reduciramo broj žrtava na autoputevima tako što bi sugerirali ljudima da pažljivije voze.”
Međutim, nisu svi Bakerovi potencijalni klijenti imali iste želje. Susretao je on pohlepne političare i religiozne fanatike koji su željeli potlačiti svet. Zbog toga je govorio: “Ne jurim ja da napravim traku čim mi to neko naruči. Biram one čiji je kredibilitet i integritet takav da ja u njih imam povjerenja. Uvjek se trudim da shvatim kako će određena aplikacija djelovati, jer dobro znam koliko je ovo moćno oružje”.
Interesantno je da mnogi kupci njegovih traka ne žele publicitet jer se boje da bi ih njihovi klijenti bojkotovali kada bi znali za ove “trikove”. Najveći broj poslodavaca “zaboravlja” objasniti svojih zaposlenim radnicima i službenicima da su pod uticajem “sublimiranih poruka”.

Naravno, danas sve televizije prešućuju kakvom bombardiranju sublimiranim porukama su izloženi njihovi gledatelji.
Tabu koji je bio prešućen vezan za “čeprkanje” po mozgu počeo je nestajati, bar kad je komercijalna upotreba u pitanju. Prva takva poruka, u vidu reklamnog spota, bila je emitirana na američkoj televiziji 1973. godine. Radilo se o igrački pod nazivom “Huster – Do” i sublimiranoj komandi “Get It” – Uzmite je. Godine 1978. na američkoj televiziji pokušali su, u okviru reportaže o ubojstvu, poslati poruku ubojici: “Javi se policiji”. Ubojica to nije učinio. Normalno, moglo se desiti da ubojica taj program uopće i ne gleda!
Hollywood se takođe bavi takvim porukama: u filmu “Egzorcist” prikazuje se sublimirani snimak “mrtvačke maske” u snu starog svećenika. Interesantno je da je kompanija “Warner Bros”, poslije tog filma priznala da se koristi podsvjesnom manipulacijom. Sublimirane poruke u filmovima strave i užasa mogu biti vrlo efikasne. To je zbog toga što gledatelji dolaze da bi bili uplašeni i što je tada podsvest mnogo osetljivija i prihvaća sve što se preporučuje kao obrana od straha.
Kada su filmovi u pitanju i sublimirane poruke u njima, nezaobilazno je ime Walt Disney, Da, da, baš toga Walt Disney-a čije smo filmove obožavali gledati i čitati stripove sa njegovim junacima, a i danas ih ljudi preporučuju kao nešto izvanredno za djecu, čisto i bezopasno. Kakva zabluda! Danas se zna da je Walt Disney obožavao umetati svakojake sublimirane poruke u svoje filmove, pogotovo one “nastrane”, a danas sa tom praksom nastavljaju njegovi nasljednici u njegovim studijima.

Da li su te poruke djelotvorne? Apsolutno da jesu! Uvek je postojala neizvesnost da li možete promjeniti ljudski stav. Teoretski, vi to ne možete uraditi. Ali, poruke su ipak djelotvorne i dugotrajno djelovanje, mada nedovoljno ispitano, može na neki način izmeniti predispozicije i eventualno, posredno, čak promeniti stav.
Čudni su efekti sublimiranih poruka. Poznat je slučaj u Americi lansirane sublimirane poruke “Jedi govedinu” koja nije povećala potrošnju govedine, ali je znatno uvećala potrošnju svih vrsta sendviča. Efekti sublimiranih poruka se obično proširuju na sve slične produkte.

Sublimirani inženjering, poput mnogih tehnologija, opasan je onoliko koliko je opasna osoba koja ga pusti u pogon. Neke ideje o načinu upotrebe te tehnologije došle su, kao što se moglo i očekivati, od vojska raznih zemalja. Oficiri se smatraju vrlo konzervativnim prema novim idejama i tu, na primjer, ni Švedska nije izuzetak, ali je ipak takav inženjering kod njih stekao pravo građanstva. Psiholog Ulf Krauf je sublimirani test za selekciju pilota predložio još 1960. godine, a prihvaćen je tek deset godina kasnije. Test se sastoji od brze izmjene slika na ekranu. Jedna, na primer, pokazuje dječaka koji svira violinu, a njega vreba čovek sa luđačkom facom. U istom momentu kada je slika prikazana, kandidatova podsvjest transformira sliku u cilju da zaštiti dečaka.

Njegova reakcija odaje informacije o vlastitom obrambenom mehanizmu. Ironija je u tome da dobar obrambeni mehanizam predstavlja, u stvari, lošu ocjenu. Naime, kako je Krauf otkrio, upravo oni koji demonstriraju visoki stupanj obrambenog mehanizma padaju na kasnijim ispitima, ruše avione i ginu!
Prema Loyd Silverman-u, profesoru psihologije na Univerzitetu New York, pomoću sublimiranih poruka se efikasno liječi strah od otvorenog prostora, pušenje, prekomjerna težina, a ponekad i razni oblici šizofrenije. Istovremeno, on ističe i probleme jer se nikad ne zna kako će pojedinac reagirati, čak i kad je poruka sasvim neutralna. U Rusiji se mnogo radi na sublimiranim testovima i porukama za svemirski program, ali nema informacija o stupnju njihove uspješnosti.
A da li smo mi opsjednuti seksom, pa ga svuda vidimo, ili smo toliko bombardirani porukama da smo zbog toga postali opsjednuti, pitanje je za diskusiju.

Skoro svaka propagandna poruka ima pažljivo isplanirani cilj. Izuzetno je teško povući liniju između prikrivenih poruka u reklamama i sublimiranih poruka, jer su oba tipa vješto prikrivena i izmiču svesti. U stvari, bili mi svesni toga ili ne, poruke nam svakodnevno utiču na ponašanje i raspoloženje. One se ponavljaju sve dok suština tih poruka neosjetno ne sklizne u svjesni dio našeg mozga. Kad se to desi, pitanje da li se može uticati na ljude, izgleda sasvim deplasirano.
Očigledno, to nam se sve vrijeme dešava.
 
/stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”/

 

 
(uslikaj.wordpress.com)