Svi to činimo – znate, žalimo se u svezi ljudi ili situacija u našem životu

Mi to možemo čak zvati “ventiliranje” u nastojanju da bi se prikrilo naše žaljenje, ali kad se sve svodi na to, onda oboje postaju isto ponašanje.

Na površini, kritiziranje se može činiti bezopasnim – možda čak i korisno, kao odzračivanje, može učiniti da se osjećamo bolje – ali gunđanje može imati ozbiljne fizičke i psihičke posljedice.

Samo društvo čini da potiče gunđanje – mi se žalimo na rad i da smo preopterećeni, mi se žalimo na nedostatak vremena i prezaposlenosti da bi uživali ​​u životu, mi se žalimo na politiku (omiljena slobodna aktivnost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti za mnoge), možemo se žaliti na članove obitelji i probleme, mi se možemo žaliti na nedostatak sna i osjećaj iscrpljenosti, i volimo se žaliti kad smo bolesni – popis ide i dalje i dalje ….

Čak i ako se mi sami ne žalimo mnogo, svi znamo da ljudi koji se neprestano se žale iscrpljuj našu energiju i oni su uvijek “negativne babe”.

Dakle, kako žaljenje, kukanje i gunđanje utječe na nas?

Iz perspektive mozga “sinapse koje su spojene zajedno, gore zajedno” – to je osnovna premisa neuroznanosti. Svaki put kada se žalite, vi potkrepljujete i osnažujete taj spoj i omogućujete da se lakše aktivira. Ako se žalite dovoljno često, to može postati vaša osnovna značajka. Negativne misli rađaju više negativnih misli i lako možete pasti u ciklus negativnog razmišljanja i kroničnog kritiziranja.

Osim toga, bijeda voli društvo, pa nezadovoljnici imaju tendenciju imati prijatelje koji se žale, što dodatno pojačava uzorak.

Nezadovoljnici također utječu na ljude oko sebe. Jeste li ikada suosjećali i dijelili svoja osobna slična iskustvo kada vam se netko žali o nečemu specifičnom? To se može dogoditi lako i nenamjerno, čak i na najmanje jadikovanje i većini pozitivnih osoba.

Ponekad to može dovesti do dugog razgovora koji se sastoji isključivo od pritužbi, tj. usmjerenih na politiku u negativnom smislu ili straha i gnjeva što se događa u svijetu. Zapitajte se, kako se osjećate nakon toga?

Dugotrajno kritiziranje i željenje dovodi do stresa, a dobro je dokumentirano da nas dugotrajan stres dovodi do bolesti: slabljenje imunološkog sustava, povećanje krvnog tlaka, čime se povećava rizik od srčanih bolesti, pretilosti i dijabetesa, a uzrokuje i mnoštvo drugih bolesti.

Znanstvenici već godinama znaju da povišene razine kortizola (hormona stresa) utječu na učenje i pamćenje, slabljenjem imunološkog sustava i gustoće kostiju, promiču debljanje i bolesti srca i povećavaju krvni tlak i kolesterol. Kronični stres i povišene razine kortizola povećavaju rizik od depresije i mentalnih bolesti, i nižeg životnog vijeka.

Kako zaustaviti žaljenje i kritiziranje

Biti čovjek, međutim, možda si morate dati oduška s vremena na vrijeme, pa evo nekoliko savjeta koji će vam pomoći da se izbjegne prekomjerno jadikovanje:

Uzmite si vremena da se ohladite i odmaknute od svega što vas muči, tako da možete ublažiti svoje emocije / bijes. Pokušajte duboko disanje, ići u šetnju u prirodu, ići u teretanu, meditirati, ili učiniti nešto zabavno ili opuštajuće da se smirite.

Zapišite ono što vas muči – pisanje nam pomaže da bolje razumijemo zašto smo uznemireni i može nam pomoći da vidimo situaciju sa uravnoteženije perspektive.

Preuzmite odgovornost za svoj dio problema; ne samo kriviti druge osobe kao zločince. Što možete naučiti iz toga? Što će vas ova situacija naučiti? Introspekcija je korisna za pronalaženje ravnoteže i u biti otvorena za rješenje ili određivanje da je to najbolje da se pusti u ovom trenutku.

Ako trebate oduška, neka slušatelji znaju kada ćete početi, tako da se oni mogu sami pripremiti na vaše jadikovke.

Ukratko – to je vrlo važno, jer ljudska bića imaju tendenciju pričati priče u kojima samo stenju i uzdišu.

Najbolje da kada se jednom krenete žaliti ne radite to više od 2 minute kako bi se izbjegli dramu i odbacivanje. Pitajte svog slušatelja da intervenira nježno, ali čvrsto se zaustaviti ako prijeđete jadikovku preko 2 minute – oboje ćete biti zahvalni.

Sjetite se da gunđanje utječe na energiju, raspoloženje, moždanu aktivnost, i razine stresa. Ako trebate oduška, održavajte ga kratko i slatko, radi svih – pogotovo radi sebe.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Znanstvenici su koristili novu tehniku zamrzavanja mozga zeca pri čemu je ostao potpuno očuvan. Ovo istraživanje moglo bi da ima veliki uticaj na budućnost krionike

U svijetu znanstvene fantastike često smo mogli vidjeti kako će ljudi uz pomoć krionike produžiti svoj ​​život ili preživjeti daleka putovanja kroz svemir. Znanstvenici sada tvrde kako su po prvi put uspjeli zamrznu i odmrznu mozak zeca u gotovo savršenom stanju.

Stručnjaci iz grupe 21st Century Medicine koristili su novu tehniku ​​koja je kardiovaskularni sustav u mozgu zeca ispunila kemikalijama koje omogućuju da se ohladi na -135 C.

Mozak su prvo natopili glutaraldehidom koji se inače koristi kao konzervans, a potom su u njega dodali kriozaštitnu tekućinu. Tijekom tog procesa stanične membrane, sinapse i unutarstanične strukture su ostale netaknute nakon što su uklonili kemikaliju i zagrijali mozak.

Mozak smo mogli analizirati pod elektronskim mikroskopom i vidjeli smo da su sve veze bile netaknute – rekao je Michael Ceru iz Fondacije Brain Preservation za Newsweek. Znanstvenicima koji su radili na ovom istraživanju zaklada je dodijelila nagradu od 26.735 dolara.

Neuroznanstvenik Kenneth Hayworth rekao je kako svaki neuron i sinapsa izgledaju savršeno očuvani, što je velik napredak u odnosu na uobičajene metode u kojima je kod ljudskog mozga dolazilo do dehidracije i raspada veza.

Sljedeći korak znanstvenika koji rade na ovom području bit će zamrznuti i očuvati mozak velikih sisavaca, a 21st Century Medicine je već predao mozak svinje na proučavanje.

Ovo bi istraživanje moglo imati ogroman utjecaj na budućnost krionike i izglede da ćemo nekad u budućnosti moći vratimo ljude u život. Međutim, nova tehnika omogućit će neuroznanstvenicima analizirati mozak u nikad više detalja, piše Gizmodo .
 
(B92.net/uredio:NSP)

ONO ŠTO PAMTIMO ČUVA SE U VIDU ELEKTRIČNIH IMPULSA I KEMIJSKIH SIGNALA

Ljudski mozak – prema istraživanjima neurofiziologa iz američkog Instituta “Salk” – može primiti približno deset puta više informacija nego što se dosad smatralo.

Kako objavljuje internet izdanje Elif, može primiti nekoliko petabajta različitih podataka, što znači – cijeli sadašnji sadržaj interneta.

Suradnik spomenutog instituta Terry Sejnowski dodatno je objasnio: “Ovo je prava bomba za neurofiziologiju. Pronašli smo ključ za razumijevanje kako funkcioniraju neuroni hipokampusa, odnosno centra za pamćenje.”

Razjasnili smo vezu između niske razine energetske potrošnje i visoke učinkovitosti. Prema najsuzdržanijim procjenama, kapacitet našeg pamćenja je približno deset puta veći i usporediv je s razmjerima cijele globalne mreže”.

Institut “Salk” nalazi se u američkom gradu La Jolla, a Sejnowski naglašava da se sva naša sjećanja nalaze u posebnom dijelu mozga koji neurofiziolozima nazivaju hipokampusom. U njemu se zapamćeno čuva u vidu električnih impulsa koji se prenose od jednog neurona ka drugom, a i u formi kemijskih signala koje međusobno razmjenjuju živčane stanice.

Sejnowski i njegove kolege – da bi razjasnili kako protječu ti procesi – napravili su potpuni računalni model dijela hipokampusa veličine jedne krvne stanice. Ispostavilo se da je simulacija rada čak i jednog tako maleckog dijela mozga vrlo složen računalni zadatak zbog ogromnog broja spojeva međunervnih stanica.

Promatrajući funkcioniranje sinapsi – živčanih završetaka – američki neurofiziolozi su otkrili nešto vrlo neobično.

Pokazalo se da je cijeli niz živčanih stanica bio povezan s jednim te istim “susjedima”, ali ne jednom, već s nekoliko sinapsi približno jednake veličine i obima. Iz toga su izveli zaključak da one prenose po dvije kopije jednog te istog signala.

S druge strane, sinapse koje povezuju neuron s drugim stanicama bile su drugih veličina. To je omogućilo američkim znanstvenicima da odrede “volumen” pojedinačnog neurona, odredivši tipični broj sinapsi različitih veličina na svakoj nervnoj stanici u hipokampusu.

Sejnowski i njegove kolege su utvrdili da neuroni sadrže neočekivano mnogo sinapsi različitih veličina, odnosno – čak 26 tipova živčanih završetaka, a svaki se razlikovao po obimu od susjednih za 8,3 posto.

Iz ovoga su izveli zaključak da svaki neuron može u sebi čuvati 4,7 bita raznih informacija (26 = 2 ^ 4,7).

Kako sve ovo funkcionira?

Tajna je u tome što sinapse ne prenose informacije garantirano, već sa šansom (biti prenijete) od približno 60 posto.

Pouzdanost prenošenja informacija i podataka osigurava se višekratnim ponavljanjem signala i posebnim sustavom “autobaždarenja” sinapsi čije se razmjere svake dvije sekunde povećavaju ili smanjuju, ovisno od zahtjeva (i signala) koji dolaze iz drugih dijelova mozga.

Zahvaljujući ovome, hipokampus je u stanju primiti 5-20 petabajta podataka, što je usporedivo s mogućnostima interneta.

Sejnowski – imajući upravo ovo u vidu – naglašava da je ljudski mozak najmoćniji kompjuter koji troši samo 20 wata energije, pri čemu naš živčani sustav operira količinama podataka koji su nedostupni čak i za suvremene superkompjutore.

Amerikanci računaju da će ova njihova otkrića biti inspiracija za pokušaj da se mogućnosti ljudskog mozga iskoriste za pravljenje super učinkovitih računalnih strojeva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)