Možda nikada nisu čuli za pojam „prekomjeran rast Candide”, ali to ne znači da niste pogođeni tim istim procesom

Zapravo, kombinacija standardne zapadne prehrane i potrošnje antibiotika uzrokuje borbu kod organizma većine ljudi koje se bore protiv ovog stanja, a da i nismo ni svjesni toga.

Brzi pogled na šokantan popis simptoma koje uzrokuje prekomjeran rast Candide, većini čitatelja će se činiti poznatim i objasniti im puno o umoru i općem osjećaju zdravlja sa kojim se mnogi od nas suočavaju svakodnevno.

Ovaj članak će pružiti sve informacije potrebne za razumijevanje upravo onoga što je prekomjeran rast Candide, kako prepoznati njezine simptome i, najvažnije, kako ispraviti neravnoteže koje ga uzrokuje.

Što je Candida?

Kao što je objašnjeno, Candida je esencijalna gljivica koji živi u našim tijelima. Mi smo stvoreni tako da imamo balansiranu količinu Candide u našim ustima i crijevima kako bismo pomogli probavu i apsorpciju hranjivih tvari, ali problemi se razvijaju kod neravnoteže uzrokovane konzumiranjem prevelikog broja antibiotika i pogrešne vrste hrane koji uzrokuju da ona počne rasti izvan kontrole.

Previše Candide može probiti stijenke crijeva, uzrokujući probavne probleme i niz drugih problema.

Identificiranje problema koji dolaze od strane Candide može biti problematično zbog raznolikog broja simptoma koje može izazvati po cijelom tijelu. Međutim, postoje određeni simptomi koji mogu identificirati problem ako se zna što treba tražiti. To uključuje:

- Osjetljivost i alergije na plijesan;
– Astma i peludna groznica;
– Neuobičajena osjetljivost na parfeme i čestice u zraku;
– Hladne ruke i noge;
– Gljivične infekcije poput “atletskog stopala”;
– Simptomi slični gripi, uključujući nazalnu kongestiju;
– Problemi probavnog trakta, uključujući refluks kiseline, plinovi i zatvor;
– Problemi s ušima, uključujući tinitus (zujanje u ušima) i infekcije uha;
– Gubitak kose, perut ili svrbež, flekavo vlasište;
– Bol u zglobovima i mišićima, ukočenost i oticanje;
– Problemi sa spavanjem;
– Problemi sa kožom, uključujući ekceme, osip i svrbež.

Ako vi ili netko u vašoj obitelji ima neke od ovih simptoma, možda biste se trebali testirati na Candidu kod vašeg holističkog liječnika.

Alternativno, sljedeći jednostavni kućni test pokazat će simptome prevelikog rasta Candide u tijelu:

1. Pazite da se testirate ujutro prije nego bilo što jedete ili pijete.

2. Napunite češu sa vodom sobne temperature.

3. Nakupite slinu i pljunite ju u čašu vode.

4. Pričekajte 30 minuta (možda ćete morati pričekati do 60 minuta) i provjerite slinu. Ako vidite niti koje putuju prema dnu iz sline u vodi ili ako je slina u oliku oblaka potonula na dno čaše, možda imate problem sa Candidom.

Što uzrokuje prekomjeran rast Candide?

Budući da je candida prirodna supstanca u našem tijelu, što uzrokuje da se množi na nekontroliran način? Prema dr. Amy Myersu, šest najčešćih uzroka širenja Candide su:

- Prehrana bogata visoko procesuiranim ugljikohidratima;
– Pretjerana konzumacija alkohola;
– Fermentirana hrana (ako imate aktivnu Candida infekciju);
– Određeni lijekovi, osobito antibiotici;
– Autoimune bolesti koje potiskuju sposobnost tijela da se bore protiv infekcija; i
– Kronični stalni stres, koji ometa probavni sustav tijela.

Što učiniti ako je Candida postala problem

Prekomjernan rast Candide je u biti odraz tijela izvan ravnoteže. Bitno je ukloniti određene stvari i uvesti druge kako bi se vratila ta ravnoteža:

Eliminirajte šećer, obrađenu hranu i prebacite se na prehranu koja povećava imunitet bogata proteinima, dobrim mastia poput orašastog voća i avokada, te povećati unos zdravih ugljikohidrata poput voća i povrća. Zlatno pravilo je jesti hranu kada je svježa i neobrađena.

Pojačajte svoj imunološki sustav s dodatkom vitamina E i C i klorelle, i povećajte potrošnju sirovog češnjaka, nefiltriranog jabučnog octa, ekstrakta maslinovog lišća i Pau d’arco-a.

Pokušajte smanjiti stres jer kronični stres potiče rast Candide. Povećajte broj dobrih bakterija u vašim crijevuima uz pomoć hrane poput jogurta i uzimajte dodatke s najmanje 50 milijardi CFU-a (jedinice koje formiraju kolonije). Uobičajeno je da se dobri probiotici moraju držati u frižideru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ugledni neurolog je izašao u javnost sa veoma hrabrom konstatacijom i priznao da Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (ADHD) ne postoji, i da je to samo skup simptoma, a ne zapravo bolest

Dr. Richard Saul je objavio knjigu pod nazivom “ADHD ne postoji: Istina o Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje” i tvrdi da je broj ljudi koji stvarno pate od ovog poremećaja jednak nuli.

Richard Saul je neurolog koji je imao dugu karijeru u ispitivanju bolesnika koji su imali poteškoća sa hiperaktivnosti i deficitom pažnje i nemogućnosti da se usredotoče.

Od njegovog iskustva iz prve ruke, on kaže da ADHD nije ništa drugo nego lažni poremećaj koji je zapravo samo skup simptoma, a ne zapravo bolest.

On ističe da ADHD ne bi trebao biti naveden kao zasebni poremećaj u dijagnostičkom i statističkom priručniku Američkog psihijatrijske Udruge, i sve je detaljno opisao u knjizi koji je izdana u veljači 2014. godine.

Kao što stoji, ADHD je definiran kao psihijatrijski poremećaj koji je neurorazvijajući.

Da bi ga dijagnosticirali, moraju biti prisutne značajne poteškoće s pažnjom i / ili hiperaktivnosti, te impulzivno djelovanje koje nije prikladno za dob osobe.

Broj ADHD dijagnoza uvelike se povećao u posljednjih nekoliko godina zbog činjenice da liječnici koriste poremećaja ne samo da bi objasnili nedostatak fokusa pažnje nego da bi se i omogućilo korištenje lijekova koje izravno daju liječnici koji rade za farmaceutsku industriju.

Saul smatra da su mnogi roditelji ovih dana su u potrazi za bilo kojim načinom da njihova djeca sjednu i ostnu mirna, a lijekovi koje preporučuju liječnici idu uz to.

Trenutno, 1 na 9 djece “boluje” od ADHD-a, a dvije trećine njih su na nekoj vrsti lijekova.

Nažalost, to rješenje nije djelotvorno jer su lijekovi opasni i sadrže ovisne stimulanse. Iako ih mnogi liječnici propisuju bez pitanja, oni bi trebali više razmišljati o rješavanju korijena problema i prije nego proguraju lijekove.

Prema Saulu, pokušavati liječiti nešto poput ADHD-a i smatrati je bolešću, je velika pogreška.

To se može usporediti kao kad idete u ambulantu zbog srčanih bolova i jednostavno vam liječnik pripiše lijekove protiv bolova. Da, vi ćete možda biti bez boli nekoliko sati, ali onda ćete umrijeti od srčanog udara. Bez gledanja na korijen problema, ne možemo ispravno znati što se događa.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava na opasnost širenja virusa kojeg prenose komarci. Donosimo sve što morate znati o Zika virusu

Što je Zika?

Službena priča ide ovako… Zika virus je rijetka tropska bolest koja je prvi put otkrivena u Ugandi 1947. godine. Prvi poznati nosilac virusa je majmun iz šume Zika, po kojoj je virus dobio ime. Od prve identifikacije, virus je harao uglavnom u tropskoj Africi, jugoistočnoj Aziji i na pacifičkim otocima. Međutim, prošle godine je virus stigao u Brazil i proširio se diljem Latinske Amerike i nekoliko karipskih otoka

Kako se prenosi?

Virus prenose Aedes aegypti komarci kojih ima u cijeloj Americi. Isti komarci prenose i druge bolesti poput tropske i žute i žute groznice. Svjetska zdravstvena organizacija vjeruje kako je razlog brzog širenja virusa taj što je bolest dospjela na novo područje, što znači da ljudi još nisu stekli imunitet. Još nije poznato može li se prenijeti s jedne na drugu osobu poput gripe.

Koji su simptomi?

Prema pisanju Guardiana, 80 posto onih koji su nosioci virusa ne pokazuju simptome. No, poznato je da uzrokuje groznicu, osip i bol u zglobovima. Navodno, takvi simptomi se povuku u roku od tjedan dana.

Uzrokuje li Zika deformacije kod novorođenčadi?

Ravnateljica Svjetske zdravstvene organizacije, Margaret Chan, kazala je kako ne postoji uzročna veza između Zika virusa i urođenih deformacija, ali da je razlog za zabrinutost povećan broj djece rođene s mikrocefalijom u područjima koja su pogođena virusom.

“Iako uzročne veze između Zika infekcije u trudnoći i mikrocefalije nema, moram naglasiti kako je znanstvenici nisu uspjeli uspostaviti. No, postoje neizravni dokazi i to je izuzetno zabrinjavajuće. Osim toga, zamijećena je i povećana pojava neuroloških simptoma, a u nekim zemljama se ta pojava podudara s dolaskom virusa što je dodatni razlog za zabrinutost”, pojasnila je Chan.

Mikrocefalija zaustavlja razvoj mozga, pa djeca imaju manju glavu od svojih vršnjaka.

Trudnicama se savjetuje da ne putuju u područja pogođena virusom u bilo kojoj fazi trudnoće.

Koje zemlje su rizične?

Američki zdravstveni dužnosnici identificirali su 22 zemlje kao rizične. To su: Bolivija, Brazil, Kolumbija, Ekvador, El Salvador, Francuska Gijana, Gvatemala, Gvajana, Honduras, Meksiko, Panama, Paragvaj, Surinam, Venezuela, Barbados, Guadeloupe, Haitiju, Martinique, Martinje, Portoriko, Cape Verde i Samoa.

Vjeruje se kako su Kanada i Čile sigurni od virusa zbog odsutnosti Aedes aegypti komarca.

Zika još nije zabilježena u kontinentalnim Sjedinjenim Američkim Državama, ali ostaje rizik.

Postoji li cjepivo?

Ne, trenutno nema lijeka protiv Zike, ali Guardian izvještava kako dvije najveće svjetske farmaceutskih tvrtke istražuju može li se nešto od postojećih cjepiva koristiti u borbi protiv tog virusa.

Kako se zaštititi?

Komarci su navodno najaktivniji tijekom dana, tako da je najbolja stvar koju možete učiniti ako ste u tropskoj klimi, da prekrijete tijelo. Nosite duge rukave i hlače i koristite sredstva protiv komaraca. Na prozore stavite zaštitne mržice kako komarci ne bi ušli u prostoriju, piše Unilad.

Komarcima protiv komaraca

Vlasti brazilskog grada Piracicaba planiraju širenje zloglasnog Zika virusa usporiti uz pomoć genetski modificiranih komaraca koji bi trebali istrijebiti divlje komarce, glavne prijenosnike ovog opakog virusa.

Kompanija Oxitec, koja se bavi proizvodnjom genetski modificiranih komaraca, planira proizvesti 12 milijuna jedinki ovog insekta. Naime, Oxitecovi komarci su modificirani tako da nakon parenja s divljim komarcima daju neplodno potomstvo, piše Klix.ba.

Pogoni u Piracicabi će imati kapacitet da od Zika virusa i drugih bolesti žaštite više od 300.000 stanovnika.
 
(net.hr/uredio:NSP)

Naravno, tu se radi o tretmanima i liječenju konvencionalne medicine, promotoru toksičnih lijekova

Kako je pjesnik/liječnik Oliver Wendell Holmes jednom rekao:

“Ako mi liječnici bacimo sve naše lijekove u more, to bi bilo puno bolje za naše pacijente, a puno gore za ribe u moru.”

Čini se da je nekolicina medicinskih stručnjaka upotrijebila to pravilo glede dijabetesa tipa 2.

Holmesov citat ne znači samo da pojedinac treba nastaviti sa svojim lošim životnim navikama koje su stvorile dijabetes, na prvom mjestu. Postoji više prirodniji pristup koji uključuje bolji prehrambeni izbor, nego uzimati propisane lijekove Velike Pharme.

Upravo je objavljena nedavna studija, iako ne tako dramatična i konzervativnija od prijedloga doktora Holmesa, da se pacijenti koji boluju od dijebetesa tipa 2 savjetuju oko lijekovi na recept, pa čak i inzulina, jer im oni stvaraju više rizika nego rješenja.

Istraživanje, provedeno zajednički na Sveučilištu u Michiganu (UM) i Sveučilištu College London (UCL), bilo je objavljeno u JAMA Internal Medicine 30 lipnja 2014, pod naslovom “Effect of Patients’ Risks and Preferences on Health Gains With Plasma Glucose Level Lowering in Type 2 Diabetes Mellitus.”

Dr. Sandccp Vijan, profesor interne medicine na Medicinskom fakultetu UM, je izjavio:

“Ako ste strpljivi s relativno niskim rizikom komplikacija, ali doživljavate simptome, od niske razine šećera u krvi, debljanja ili česte uporabe inzulina, to će imati razoran učinak za vaš svakodnevni život, lijekovi rade više zla nego dobra.”

John S. Yudkin, emeritus profesor medicine na UCL-u i koautor nedavne studije, dodao je: “U konačnici, cilj liječenja nije sniziti razinu šećera u krvi na vlastitu korist, već spriječiti ili oslabiti smrtonosne komplikacije. Ako je rizik od tih bolesti prikladno nizak i teret liječenja razmjerno visok, liječenje će učiniti više zla nego dobra. Ravnoteža između dvije strane nikada se ne može definirati jednostavnom brojkom poput razine šećera u krvi.”

Studija sadrži uobičajeni konzervativniji pristup kako bi se izbjeglo vrijeđanje Američke Medicinske Asocijacije ili Velike Pharme, objašnjavajući kako su rizici neuzimanja lijekova uglavnom kod onih starijih od 50 godina, dok ostali nemaju koristi od lijekova za snižavanje razine šećera u krvi.

No, činjenica je oslanjajući se u potpunosti na lijekove da bi se oslobodili simptoma pretilosti, metaboličkih poremećaja i visoke razine šećera u krvi jednostavno nije način i riješenje za većinu.

Iako se savjetuje oprez na propisivanje lijekova namjenjenih dijabetesu tipa 2, nije bilo ni spomena o načinu života i izboru hrane kao način za oslobođenje od dijabetesa 2 ili njegove ranije faze, sindroma metaboličkog poremećaja.

Način za oslobođenje od dijabetesa tipa 2 i sindroma metaboličkog poremećajaili predijabetesa

Mike Adams, poznati autor medija naturalnews.com, je imao osobno loše zdravlje u prošlosti i to je impresioniralo i motiviralo ovog autora prije nekoliko godina.

Bio je na pragu šećerne bolesti (dijebates tip 2) s prediabetesom prije nego što je postao Health Ranger. On je postigao uspjeh kao računalni programer specijaliziran za internetske usluge na račun svog zdravlja.

Prekomjerna tjelesna težina s manjkom energije i posljedica visoke razine šećera u krvi je natjerala Mikea da preuzme zadatak čitanja svezaka o alternativnim zdravstvenim ljekovima te se izliječi, što je dovelo do njegove nove, aktualne karijere kao Health Rangera.

Mike je otkrio da je moć životnih navika i prehrambenih promjena koje se temelje na izbjegavanju sveprisutne procesirane hrane i izbjegavanju oslanjanja na Veliku Pharmu i lijekove na recept, ne samo da je pomoglo njegovom stanju, već i nekolici drugih, i kako su najbolji lijekovi zapravo hrana, alternativni dodaci prehrani i fizička vježba.

Ukoliko imate Dijabetes tipa 2 i njegove rane znakove, pretilost i metaboličke poremećaje, istražujte i čitajte, promjenite način života i navike, i dijabetesa više neće biti. Na taj način izbiti profit iz džepa farmaceutskih kompanija.
 

 
(preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Građani Hrvatske uglavnom prate svjetski prosjek kada je riječ o nesanici. Brige i egzistencijalna nesigurnost su čest uzrok njihovom nespavanju i medicina jedva da ima odgovor zašto netko “dobro”, a netko “loše” spava.

Jedna od takvih „neobjašnjivih“ je i naša sugovornica, 37-godišnja Maja iz Zagreba. Njeni problemi sa snom su počeli prije gotovo 2 desetljeća i od tada je pokušala puno toga. Isprobala je sve, od službene pa do manje službene medicine, ali bez većeg uspjeha.

„Izmjenjuju mi se periodi dobrog spavanja i nesanica. Pola mjeseca spavam loše i to se odnosi na to da ne mogu zaspati. Imam problema s usnivanjem“, objašnjava.

Pomoć je potražila kod liječnika psihijatara, ali uzrok njenih problema, nažalost, nije otkriven. Sve što zna jest da pati od takozvane idiopatske nesanice.

U potrazi za odgovorima posjetili smo Centar za poremećaje spavanja Klinike za psihijatriju Vrapče u kojem je i Maja svojevremeno zatražila pomoć. Kako nam je objasnio primarijus dr. Danilo Hodoba, pročelnik Zavoda za psihofiziologiju i organski uvjetovane psihičke poremećaje, nesanica je simptom, eventualno sindrom ili zbir nekoliko simptoma.

Liječnici one nesanice kojima ne znaju uzrok svrstavaju u primarne, dok su sekundarne nesanice one za koje sa sigurnošću mogu reći što ju je uzrokovalo, primjerice napetost, depresija ili zaokupljenost problemima. „Narodu je poznato da ako imaš neku muku ili problem, prvo što izgubiš je miran san“, kaže nam dr. Hodoba.

Za problem naše sugovornice kaže da je to primarna nesanica ili „nesanica sama po sebi“. To ne znači da ona nema uzrok, već da ju medicina s trenutno raspoloživim spoznajama ne može objasniti. San i spavanje se u proteklih pola stoljeća veoma mnogo istraživao, ali još uvijek je teško reći kako i zašto naš mozak “padne” u san.

Opasni lijekovi “da mogu spavati”

Majino nezadovoljstvo s postavljenom dijagnozom je razumljivo. Nezadovoljna je i činjenicom da su joj liječnici ponudili samo lijekove od kojih je imala nuspojave ili jednostavno nisu djelovali. Danas, kaže, ne uzima ništa.

„Probala sam svašta; lijekove koji mi nisu pomagali, biljne pripravke, shiatzu, jogu, meditacije i vježbe disanja. Ništa mi nije pomoglo. Odlučila sam sve ignorirati već nakon par godina borbe. Sada živim s tim i funkcioniram, iako se osjećam umorno. Rekli su mi da je to najvjerojatnije pitanje genetike, jer u obitelji imam sličnih slučajeva.“

Napominje da ljudi većinom prihvaćaju farmakoterapiju pa ako uz tablete uspiju spavati, više se ne bave svojim problemom. „Imam prijatelja koji je konstantno na lijekovima. Želi to riješiti, ali ne može bez njih. Liječnici se ne bave pronalaskom uzroka, to ih ne zanima. Njihov pristup me ne zadovoljava. Ne znam može li mi tko pomoći doći do uzroka. Ne idem više liječnicima. Ne želim biti samo broj kojem se ne može pomoći.“

I doktor Hodoba upozorava da je primjena lijekova u ovakvom slučaju “vrlo osjetljivo” pitanje. Kaže, pacijenti dolaze s problemom, a liječnici s kojima prvo dođu u kontakt daju im namjenske lijekove koji djeluju neko vrijeme. „No na njih se razvije otpornost. Lijek pacijent treba, ali s njim ne može spavati. Bez njega se osjeća još lošije i krug je zatvoren. To je onda terapeutski problem stručnjaka koji se bave poremećajima spavanja.“

Problem su i pacijenti koji često od liječnika traže da im daju “nešto za spavanje”, makar i struka načelno kaže da nesanici treba pristupiti prvenstveno nefarmakološki, dakle tek savjetima za postizanje boljeg sna.

„No oni u većini slučajeva ne mogu promijeniti težu nesanicu. Pristup s lijekovima je, za sada, onaj koji ljude može uvesti u dobar ciklus spavanja. Ali on mora biti stručan. I naravno, ako se u pozadini svega primijeti neko kronično neraspoloženje ili drugo stanje, nesanicu treba uzročno liječiti“, doznajemo od dr. Hodobe.

Vrapče kao “sramota”?

Malo tko u okolini naše sugovornice Maje zna za njen problem. Naglašava da nema psihičkih poteškoća i da nije depresivna. „Kad kažete da ne možete spavati, svi misle da s vama nešto ne valja. Uvijek će netko misliti da sam luda. Zato nisam spremna s tim izaći u javnost“, navodi razloge zbog kojih odbija objavu punog imena i fotografiranje za DW. Naime, Klinika Vrapče je u Hrvatskoj sinonim za psihičke poremećaje i često se njeno ime koristi u pejorativnom smislu.

 Netko ‘nikako’ ne može spavati, a netko će zaspati ‘kao beba’ i na mjestu i u pozi gdje je odmor jedva moguć. Ali kako točno naš mozak ‘padne’ u san – to zapravo još ne znamo.

„Nesanica nije baš toliko stigmatizirajuća poput duševne bolesti, epilepsije ili cijelog niza tjelesnih bolesti, ali institucija Vrapče ima svoju prošlost i težinu“, slaže se dr. Hodoba. Slučaj je htio da se je upravo u Vrapču prvo počelo liječiti nesanicu, a druge su institucije teško preuzimale taj kompleksan posao. „Naša bolnica se ipak destigmatizirala s vremenom ponajviše zato što smo s počeli preuzimati puno tjelesnih bolesnika čije su tjelesne bolesti poput apneje (poremećaj disanja u snu, op.ur.) dovodile do nesanice. Sada je normalno da oni koji imaju poremećeno spavanje kažu da idu u Vrapče.“

Maja se, usprkos tome što joj medicina ne nudi odgovor, nada da će jednog dana pronaći lijek za svoj problem. „Htjela bih da ljudi pokušaju pojmiti da se ne radi o duševnim bolesnicima, već da je za neke to normalno stanje. Medicina ne nudi izlaz. Ni alternativna medicina također. Vrlo bih se rado prijavila i na neko istraživanje, samo da se pronađe uzrok moje nesanice“, zaključuje u razgovoru za DW.

Pospan je isto kao i mrtav-pijan

I dok neki aktivno tragaju za mirnim snom, mnogi neurednom spavanju ne pridodaju značaj koji on ima. „Spavanje je biološka nužnost, proces kojega nismo svjesni pa posljedično nismo svjesni ni njegove važnosti. Ono je regulirano biološkim ritmom“, kaže nam dr. Hodoba. Naš “biološki sat” u mozgu regulira dnevnu budnost i spavanje noću.

Još uvijek graniči sa sramotom ići u ‘umobolnicu’ Vrapče. Ali baš i zbog istraživanja procesa spavanja u toj bolnici polako nestaje stigme nad ovom poznatom medicinskom ustanovom.

Nevidljivi programator tako upravlja i fazama sna o kojima ovisi restituiranje, odmor, konsolidacija memorije i emocionalno okrjepljenje. „Po biološkom satu smo najbudniji od 19 do 21 sata. Pad budnosti je od 14 do 16 sati. To je vrijeme sieste ili podnevnog odmora. Poremećaj spavanja poremeti sintezu hormona što dovedi do metaboličkih poremećaja. Ljudi koji spavaju malo ili spavaju puno ali nekvalitetno, oni trpe na tjelesnoj i mentalnoj razini“, tvrdi liječnik.

Po medijima piše kako je rekord nespavanja 11 dana, ali to je ekstrem i pitanje je, da li je to doista posve točno. Jer prosječan čovjek će već nakon 48 sati imati kratke periode spavanje kojih nije svjestan jer ne registriramo spavanje kraće od pola minute. To je posebno opasno kada se događa za volanom. „Ako netko 24 sata ne spava, njegove su umne sposobnosti toliko oštećene da 24 sata nespavanja odgovara pijanstvu od 1 promila alkohola u krvi. Slabije funkcionira, podcjenjuje opasnosti i precjenjuje vlastite sposobnosti.“

Ovo je posebno važno, napominje dr. Hodoba, za mlade koji se noću zabavljaju, ponekad piju i alkohol, a nakon toga se umorni automobilima vraćaju doma. „Najveća fiziološka potreba za spavanjem je između 2 i 3 sata. To je teško nadvladivo. Velike svjetske katastrofe od Bhopala u Indiji do slučaja tankera Exxon Valdez su se dogodile u to vrijeme. Mladi bi radije trebali sačekati jutro za povratak doma, jer tada nastupa udar budnosti determiniran biološkim satom“, upozorava na veliki problem kojega su mnogi nesvjesni.

Najbolje spavaju oni s velikim plaćama

Dobro je znati da istraživanje koje je proveo dr. Hodoba pokazuje da hrvatski građani pate od nesanice u okvirima svjetskog prosjeka. 26% ih pati od lakše nesanice, dok je teška nesanica prisutna kod 11% ispitanika. Nešto lošije spavaju stanovnici sela nego grada, a posebno se noću “vrte” u krevetu osobe starije od 60 godina – ali ne i preko 73 godine. Žene češće pate od muškaraca, čak ih je 70 posto. Najviše se na nesanicu žale rastavljeni, udovci i udovice što pokazuje izravnu povezanost sa stresom. Lika i Banovina su najpogođenije težom nesanicom.

Isto tako, manje obrazovani i nezaposleni će prije patiti od nesanice nego oni obrazovani i zaposleni. Ali čak i oni koji su trajno nezaposleni bolje spavaju od onih koji tek povremeno rade. Naš sugovornik u tome također vidi neizvjesnost i stres kao izvor problema. Tako ispada da i učenici i studenti najmanje pate od nesanice, a nije nevažno niti stanje bankovnog računa.

Istraživanje je pokazalo kako oni koji zarađuju više od 15 tisuća kuna jedva da se ikad žale na čak i na lakšu nesanicu, a teške oblike poremećaja spavanja jedva da uopće poznaju. „To samo pokazuje koliko je materijalna sigurnost, kao i bilo koja druga sigurnost, povezana sa spavanjem“, zaključuje dr. Danilo Hodoba. Tako se čini da se i zdrav san, karikirano rečeno, ponekad može kupiti novcem.
 

 
(dw.de, youtube.com/uredio: nsp)

Čovjek je napravio kemijsko borbeno sredstvo Sarin, koji se još zove i GB, koji se kvalificira kao nervno sredstvo ili nervno oružje. Nervna sredstva su najotrovnija i najbrže djelujuća borbena sredstva od poznatih kemijskih borbenih sredstava.

Sarin (O-izopropil metilfosfonofluoridat) je izuzetno otrovna tvar koja utječe isključivo na živčani sustav. Klasificirna je kao kemijsko oružje za masovno uništenje po UN Rezoluciji 687, a proizvodnja i skladištenje ove supstance je zabranjeno 1993 . prema Konvenciji Kemijskog oružja.

Čak i u malim količinama sarin može biti smrtonosan. Smrt može uslijediti i minutu nakon direktnog udisanja 0,01 miligrama po kilogramu tjelesne težine ako se u kratkom vremenskom roku ne da protuotrov, obično atropin i pralidoksim. Uskladišteni sarin ne može trajati dugo, tek nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

Kemijska oružja poput sarina su slična nekim vrstama pesticida (ubojice insekata) koji se nazivaju organski fosfati obzirom na način na koji djeluju i kakva štetna dejstva izazivaju. Međutim, nervna sredstva su mnogo jača nego organsko fosfatni pesticidi. Sarin je bistra, bezbojna, bez ukusna i bezmirisna tekućina kada je u čistom stanju. Međutim sarin može ispariti u plinsko stanje i dalje se širiti u okolinu.

Da li se sarin koristio u prošlosti kao oružje?
Sarin i druga nervna sredstva su se vjerovatno koristila u kemijskim borbenim sredstvima za vrijeme Iračko-Iranskog rata 1980-tih godina. Sarin se koristio u dva teroristička napada u Japanu 1994. i 1995. godine.

Kako ljudi mogu biti izloženi djelovanju sarina?
Ljudi mogu biti izloženi djelovanju sarina na više načina:
•  Preko kontakta putem kože ili očiju kao posljedica oslobađanja sarina u zrak. Ljudi također mogu biti izložen udišući zrak koji sadrži sarin.
•  Pošto se sarin lako miješa sa vodom on se može koristiti za trovanje vode. Puštanjem sarina u vodu ljudi mogu biti izloženi dodirom ili pijući vodu koja sadrži sarin.
•  Kao posljedica kontaminacije hrane sarinom, ljudi mogu biti izloženi jedenjem kontaminirane hrane.
• Osobna odjeća može osloboditi sarin u toku 30 minuta nakon što se dođe u kontakt sa isparavanjem sarina, što može dovesti do izlaganju drugih ljudi njegovom djelovanju.
•  Pošto se sarin lagano probija u tijelo, ljudi koji su više puta za redom izloženi djelovanju sarina mogu pretrpiti štetnije zdravstvene posljedice.
•  Pošto je para sarina teža od zraka rasporedit će se po nižem području i tamo stvarati veću opasnost od izlaganja.

Kako sarin djeluje?
Obujam trovanja koji izaziva sarin zavisi od količine sarina kojoj je osoba bila izložena, kako je osoba bila izložena i vrijeme trajanja izloženosti. Simptomi će se pojaviti tijekom nekoliko sekundi nakon izlaganja sarinu u plinskom stanju do 18 sati nakon izlaganjanu sarinu u tekućem obliku.

Sva nervna sredstva izazivaju otrovno djelovanje sprečavanjem pravilnog rada jedne kemikalije u našem organizmu čija je funkcija zaustavljanje rada žlijezda i mišića. Ako ova kemikalija ne prouzroči redovno zaustavljanje, žlijezde i mišići će biti stalno stimulirani. Oni se mogu zamoriti i onda nisu u stanju da dalje održe funkciju disanja.

Sarin je najisparljivije nervno sredstvo, što podrazumijeva da može lako i brzo da iz tekućine prijeđe u plinovito stanje i proširi se u okolinu. Ljudi mogu da budu izloženi čak iako ne dođu u dodir sa sarinom u tekućem stanju.

Pošto isparava tako brzo sarin predstavlja neposrednu ali kratkotrajnu prijetnju.

Koji su neposredni znaci i simptomi izlaganja na sarin?
Pošto je sarin bez mirisa, ljudi mogu, a da ne znaju da su bili izloženi. Ljudi koji su izloženi niskoj ili srednjoj dozi sarina udisanjem kontaminiranog zraka, jelom kontaminirane hrane, pijenjem kontaminirane vode ili dodirujući kontaminirane površine mogu doživjeti neke ili sve dole navedene simptome pri izlaganju tijekom nekoliko sekundi, minuta ili sati:
•  Cureći nos
•  Vodenaste oči
•  Male zjenice
•  Bol u očima
•  Pomućen vid
•  Povečano izlučivanje pljuvačke i prekomjerno znojenje
•  Kašalj
•  Napetost u grudima
•  Ubrzano disanje
•  Diarea
•  Povećano mokrenje
•  Zbunjenost
•  Pospanost
•  Slabost
•  Glavobolju
•  Gađenje, povraćanje i/ili bolovi u trbuhu
•  Nizak ili visok puls
•  Nizak ili visok krvni tlak

Čak i mala kap sarina na koži može izazvati znojenje i nekontrolirano trzanje mišića na mjestu gdje je sarin dotaknuo kožu. Izloženost velikim dozama sarina bilo kojim putem može imati kao rezultat slijedeća po zdravlje štetna djelovanja:
•  Gubitak svijesti
•  Grčeve
•  Paralizu
•  Prekid disanja, što vodi ka mogućoj smrti

Ako osoba pokazuje ove znakove i simptome to ne znači da je automatski bila izložena djelovanju sarina.

Kakvi su dugoročni zdravstveni efekti?
Ljudi koji osjete blagu i umjerenu izloženost sarinu obično se potpuno oporave. Ljudi koji su jače izloženi teško će preživjeti. Za razliku od nekih organsko-fosfatnih pesticida, nervna sredstva nemaju veze sa neurološkim problemima koji traju duže od jednog do dva tjedna nakon izloženosti sarinu.

Kako se ljudi mogu samozaštititi i šta treba da čine kada su izloženi djelovanju sarina?
Oporavak od izloženosti na djelovanje Sarina je moguć liječenjem ali raspoloživi lijekovi protiv trovanja se moraju brzo koristiti da bi bili djelotvorni.

Zbog toga je najbolje da se izbjegne izlaganje:
• Napustite područje gdje je Sarin pušten i idite na svijež zrak. Brz prelazak na područje svježeg zraka je vrlo djelotvorno za smanjenje mogućnosti pojave smrti zbog izloženosti sarinskom plinu.
• Ako je sarin pušten vani, napustite područje gdje je on pušten. Idite na najvišu  točku zemljišta jer je Sarin teži od zraka i ponirati će po podu.  
• Ako je sarin pušten u zatvorenom prostoru, napustite zgradu.
•  Ako ljudi smatraju da su možda bili izloženi trebaju skinuti odjeću, brzo oprati čitavo tijelo sapunom i vodom i dobiti medicinsku njegu što je prije moguće.
Skidanje i uklanjanje odjeće:
o  Brzo skinite odjeću koja sadrži tekućinu sarina. Svu odjeću koju treba svući preko glave treba skinuti sa tijela trganjem, a ne svlačenjem preko glave.
o  Ako je moguće hermetički zatvoriti odjeću u plastičnu vreću. Skidanje i  hermetičko zatvaranje odjeće na ovaj način pomoći će da se ljudi zaštite od bilo koje kemikalije koja bi mogla biti na odjeći.
o  Ako ste odjeću stavili u plastične vreće, obavijestite lokalno ili državni odjel za zdravlje ili osoblje za neposrednu opasnost nakon njihovog dolaska. Ne dirajte plastične vreće.
o  Ako pomažete drugim ljudima u skidanju odjeće, nastojte izbjeći dodir bilo kojeg kontaminiranog prostora i skinite odjeću što je brže moguće.

Pranje tijela:
o  Operite svu tekućinu sarina sa kože što je moguće brže sa velikom količinom sapuna i vode. Pranje sapunom i vodom pomoći će ljudima da se zaštite od  bilo koje kemikalije na njihovim tijelima.
o  Ispirajte oči sa običnom vodom tijekom 10 do 15 minuta ako su upaljene ili ako je pomućen vid.

o  Ako je sarin progutan ne izazivajte povraćanje i ne pijte tekućinu
o  Tražite liječničku intervenciju odmah. Birajte br. 192 i objasnite šta se dogodilo.
Kako se liječi izloženost na Sarin?
Liječenje se sastoji u uklanjanju sarina sa tijela što je moguće prije i omogućavanju medicinske njege u bolnici. Postoje lijekovi protiv trovanja sarinom. Najkorisniji su ako se uzmu što je moguće prije, nakon izloženosti djelovanju sarina.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Odjel za zdravlje u Sjevernoj Dakoti, youtube.com.com/uredio: nsp)

Više od milijun djece koja žive u Americi i danas pati od alergije na kikiriki, i značajan postotak od njih imaju takve teške simptome da moraju nositi kod sebe injekciju epinefrina samo u slučaju da se izlože takvoj hrani.

Međutim prema dostupnim podacima, gotovo nitko nije imao alergiju na kikiriki prije 1900. godine unatoč činjenici da su ljudi jeli kikiriki stoljećima, i na to sve se postavlja pitanje, zašto toliko mnogo ljudi ima alergiju na kikiriki danas, i odakle je ta potencijalno smrtonosna alergija isplivala?

U svojoj knjizi The Doctor Within, autora Dr. Tim O’Shea koji tvrdi da su cjepiva u velikoj mjeri odgovorna, za oboje -  i za pojavu i povećanu učestalost alergije na kikiriki, ističući da mnoga cjepiva, pa čak i antibiotici sadržavaju pomoćne tvari dobivene od ulja kikirikija. Budući da je relativno jeftino za proizvodnju, rafinirano ulje od kikirikija je postalo široko prihvaćeno kao ekscipijentan izbor u proizvodnji cjepiva tijekom 1960-ih, i to se još uvijek naširoko koristi danas u tu svrhu.

No, ulogu ulja od kikirikija  u nastanku epidemije alergije na kikiriki vidimo danas ne može proći nezapaženo, kao što je početak 20. stoljeća s vremenom izazvao nagli i vrlo očiti val anafilaksije, koji nikada prije nije viden. Anafilaksa, naravno, je opći pojam koji se koristi za označavanje alergijske reakcije na hranu, a može uključivati ​​ozbiljne i ponekad snažne reakcijske simptome, uključujući grčeve, napadaje, pa čak i smrt.

Što se više kikiriki ulja koristi u proizvodnji cjepiva i lijekova, ispostavilo se, da je sve više i više stanovnika počelo patiti od ozbiljnih simptoma alergije na hranu. Koristeći ulje kikirikija kao ekscipijent (inertna supstanca u cjepivu) je bio dobro za industrije lijekova i cijepiva, naravno, kao što je ulje učinkovito kao konzervans i adjuvantne (kemijski dodatak) za cjepiva . No, za one koji ulje apsorbiraju u tijelo ili ga ubrizgavaju, ekscipijent baziran na kikiriki ulju i aditiv može biti temelj vrlo ozbiljne i trajne alergije na kikiriki.

“Iako je alergija na kikiriki postaala prilično poznata tijekom 1980-ih, nije se pojavljivala sve do ranih 1990-ih kada je nagli val djece počeo reagirati na kikiriki – i tada se pojavila prava epidemija” objašnjava dr. O’Shea u svojoj knjizi, naglašavajući činjenicu da sve širi raspored cijepljenja u djetinjstvu može biti izravno povezan s odgovarajućim porastom alergije na kikiriki. “Kako su se cjepiva udvostručila između 1980-ih i 1990-ih godina, tisuće djece se izlažilo osjetljivosti na kikiriki, s mnogim nasilnim reakcijama koje su ponekad čak i kobne.”

Proizvođači cjepiva ne moraju objaviti sve sastojke cjepiva za potrošače

Važno je napomenuti da je u 1973. godini, kada su alergije na kikiriki bile još uvijek relativno rijetke, istraživanje je provedeno na učinke kikirikija kao pomoćnog sredstva u cjepivima. Nedugo nakon što je objavljeno istraživanje, vladini regulatori su odlučili da proizvođači cjepiva više ne moraju označiti pomoćne tvari napravljene od kikirikija – u cjepivima, što znači da pedijatri, roditelji i drugi koji su htjeli izbjeći pomoćne tvari od kikirikija iz sigurnosnih razloga, nisu to mogli učiniti.

“Ono što je naveden danas u svakom dijelu cjepiva nije puna formula”, dodaje dr. O’Shea. “Odjednom je informacija o detaljima i sastavu cjepiva bila zaštićeno vlasništvo: proizvođači moraju biti zaštićeni. Oni samo moraju opisati formulu cjepiva ugrubo, sa najbitnijim sastojcima. “

Od tog vremena, alergije na kikiriki su postale sve više rasprostranjene i snažnije, a velika većina stanovništva nema pojma da kikiriki – pomoćno sredstvo koje se još uvijek koristi u cjepivima, je u velikoj mjeri odgovorno za sve to. Hoće li se to ikada promijeniti? Samo ako vladini regulatori i medicinske ustanove odjednom razviju savjest i svjest da razotkriju monumentalnu medicinsku prevaru, i krenu pravilno rješavati.
 
 
(infowars.com, naturalnews.com, youtube.com)