Novi Svjetski Poredak » Silvio Berlusconi

Wikileaks objavio podatke o špijuniranju Merkel, Ban Ki Moona i Berlusconija

adminitrix — Tue, 23 Feb 2016 13:19:36 +0000

Wikileaks je objavio nove supertajne dokumente koji otkrivaju da je američka tajna agencija NSA špijunirala privatne sastanke važnijih svjetskih lidera, uključujući i onaj glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona i njemačke kancelarke Angele Merkel, kao i sastanak talijanskog i izraelskog premijera

Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) prisluškivala je svjetske čelnike dok su razgovarali o klimatskim promjenama, globalnoj ekonomiji, pa čak i “kako se nositi s američkim predsjednikom Barack Obamom“, stoji o dokumentima koje je objavio WikiLeaks.

Tako jedan od dokumenata razotkriva da su američki agenti prisluškivali razgovor glavnog tajnika UN-a i njemačke kancelarke o klimatskim promjenama i načinima borbe protiv tog opasnog fenomena. Cilj prisluškivanja, kako tvrde iz WikiLeaksa, bio je zaštititi američke naftne interese.

“Danas smo pokazali da su privatne sastanke glavnog tajnika UN-a Ban Ki-Moona, o tome kako spasiti planet od klimatskih promjena, prisluškivali američki špijuni, s ciljem zaštite svojih najvećih naftnih kompanija”, kazao je osnivač WikiLeaksa Julian Assange.

Assange je dodao da će UN najvjerojatnije reagirati na ovakvo otkriće.

“Prije smo objavili da je Hillary Clinton naredila američkim diplomatima da ukradu DNA glavnog tajnika UN-a. Američka je vlada nakon toga potpisala dogovor s UN-om da više neće poduzimati takve radnje protiv UN-a, a kamoli protiv šefa organizacije. Bit će zanimljivo vidjeti UN-ovu reakciju, jer ako će glavni tajnik biti metom ovakvih napada bez ikakvih posljedica, tada su svi, od svjetskih lidera do smetlara na cesti, u opasnosti”, upozorio je Assange.

Sastanak Netanyahua i Berlusconija o Obami

Štoviše, objavljeni tajni dokumenti otkrivaju da je NSA prisluškivala još jedan sastanak svjetskih čelnika, onaj izraleskog premijera Benjamina Netanyahua i talijanskog premijera Silvija Berlusconija 2010. godine, kad je na sastanku Netanyahu tražio pomoć od talijanskog lidera oko američkog predsjednika Baracka Obame.

Također, izgleda da je NSA špijunirala i sastanak ključnih europskih i japanskih ministara trgovine koji su razgovarali oko konačnih kompromisa u sklopu pregovora unutar Svjetske trgovinske organizacije (WTO).

Nadalje, NSA je dobio pristup tajnom razgovoru između bivšeg francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja i bivšeg talijanskog premijera Silvija Berlusconija, za vrijeme kojeg je Sarkozy izjavio da će talijanski bankarski sustav uskoro “puknuti kao čep”.

Osim toga otkriveno je da su američki špijuni prisluškivali Bernarda Doylea, predstavnika UNHCR-a za središnju Aziju, kao i švicarsku telefonsku liniju Johanna Humana, jednog od šefova u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.

RELEASE: NSA intercept of Netanyahu talking to Belusconi about Israel’s bust up with Obama https://t.co/erYje26bPp pic.twitter.com/BpT255Xqx8

— WikiLeaks (@wikileaks) Veljača 23, 2016

(net.hr/uredio:NSP)

U svojoj vili i svom krevetu umro jedan od najvećih zlikovaca novije povijesti – Licio Gelli

adminitrix — Sun, 20 Dec 2015 13:51:16 +0000

Licio Gelli (96), bivši veliki meštar masonske lože Propaganda due (P2) i povjerenik Fašističke stranke u Dalmaciji i Crnoj Gori, umro je odnijevši sa sobom mnoge tajne 20. stoljeća

Potpuno u skladu sa zločinačkom stilistikom, umro je prirodnom smrću u 96 godinu, ne pokajavši se, već obrnuto – poričući sve.

Bio je omržen od strane cijelog naprednog čovječanstva, ali je otvoreno pljuckao na to, bio je više puta osuđen na izdržavanje zatvorske kazne, ali nijedan dan nije u pravom smislu proveo u zatvoru.

Umro je svojoj vili, koja mu je navodno bila konfiscirana, ali kojom je u potpunosti raspolagao.

Stranice bi bile potrebne da se nabroji samo ono za što je samo bio optužen. A tek ono za što je sumnjičen teško može da se nabroji, zato ću se ograničiti samo spominjanjem njegovog glavnog zločina, zahvaljujući čemu se i uzdigla njegova crna zvijezda (crna rupa?) I za koji on, kao pravi zlikovac, nikada nije službeno optužen.

Taj zločin je bilo ubojstvo premijera Italije Alda Mora 1978. godine.

Čim se istraga u tom predmetu približila kraju i kada su neposredni izvršioci bili uhićeni, u javnost je odjednom procurio popis članova “divlje” masonske lože Propaganda Due (ili jednostavno P2), čiji je majstor bio Gelli.

Spisak sa 962 prezimena pronađen je u vili Wanda (onoj istoj odakle je Lico ovoga 15. prosinca otišao u pakao), a taj spisak je izazvao najveći politički skandal u novijoj povijesti Italije, ako ne i cijele Europe.

Naravno da su sve službene osobe, koja su na ovaj ili onaj način ometale istragu u predmetu Moro, bila na tom popisu ili s njim povezana.

Na predmet ne samo da nije stavljena točka, već je pretvoren u ogromnu masnu mrlju koja se raspljeskala sve do Bliskog Istoka i Latinske Amerike, zatvorivši stotine pitanja na koja nitko nikada ne da neće odgovoriti, već neće biti ni postavljena.

Teško da je na njih mogao odgovoriti i sam lažni majstor, iako je o njima, sigurno, znao mnogo više nego svi koji su o njemu pisali zajedno.

I mogu samo zamisliti kakvo bi bilo razočaranje tih koji su pisali kada bi saznali koje je tajne odnijela sa sobom u grob ta ništarija.

Gelli je bio povjerenik Fašističke stranke u Dalmaciji i Crnoj Gori, navodno je povezan s prijevozom zlata iz državne blagajne Kraljevine Jugoslavije u Italiju.

Nakon rata postao je uspješan poduzetnik. Osnovao je tvornicu za proizvodnju madraca Permaflex. Bio je proglašen i vitezom rada, ali je imao i mračne ambicije. Osnovao je tajnu masonsku ložu P2 (masonske lože u Italiji, kao ni jedna organizacija, ne smiju biti tajne) s kojom je namjeravao provesti državni prevrat.

Mussolinijev fašist i partizan

Njegovo ime pojavljuje se u negativnom smislu najprije u istrazi započetoj 1981. godine kada je bio lažno otet bankar Michele Sindona, kasnije, 1986. godine, ubijen otrovanom kavom u zatvoru u Palermu, a istraga je tragala za popisom imena od oko 500 poduzetnika koji su nelegalno iznijeli kapital iz Italije. No umjesto toga popisa otkrili su jedan kazneno još teži zločin.

Licio Gelli bio je veliki meštar kvazimasonske lože P2 u kojoj su bile 962 osobe, među kojima tri ministra, šefovi tajnih službi, 208 časnika, 18 tužitelja, 49 bankara, 120 poduzetnika, među kojima i tadašnji vlasnik izdavačke kuće Rizzoli, Angelo Rizzoli, koja je bila izdavač lista Corriere della Sera, 44 parlamentarca, 27 novinara…

Dakako, mnogi s toga popisa negirali su svoje članstvo u masonskoj loži, a neki, kao npr. Silvio Berlusconi, kazali su da im je podmetnuto članstvo i da su iz nje izašli. Ta loža pripremala je preuzimanje vlasti.

Gelli je rođen u Pistoji u travnju 1919., i s 18 godina pridružio se crnokošuljašima španjolskog lidera Franca. U Italiji je također bio s fašistima Mussolinija, a na kraju Drugog svjetskog rata pridružio se partizanskom pokretu. Oženio se 1944. s Wandom Vannacci po čijem je imenu nazvao vilu u Arezzu gdje je živio i umro.

Zbog malverzacija uhićen je najprije u Ženevi 1982. godine, ali je iz zatvora Champ Dollon pobjegao u kolovozu 1983. Ipak se nakon mjesec dana vratio u švicarski zatvor, odakle je 1988. bio izručen Italiji. Iz zdravstvenih razloga nije bio u zatvoru, već u kućnom pritvoru.

Bio je ponovno zatvaran, pa puštan u kućni pritvor. Vrhovni sud mu je 1998. potvrdio kaznu zatvora od 12 godina zbog bankrota banke Banco Ambrosiano. Zbog propasti te banke i vatikanska banka IOR morala je platiti 406 milijuna dolara odštete. Tadašnji šef Vatikanske banke bio je mons. Paolu Marcinkus koji je poslovao s Ambrozijanskom bankom.

Šef Ambrozijanske banke bio je Roberto Calvi, koji je nađen obješen 1982. godine ispod londonskog mosta Crni fratri. Banka je propala zbog gubitka od dvije milijarde dolara, a na 1,2 milijarde dolara je vatikanska banka davala svoju jamčevinu. Gelli, Sindona i Calvi bili su tri mušketira talijanske ekonomije, a onda se vidjelo da su vodili i mračne poslove. Calvi i Sindona su ubijeni, a jedino je Gelli doživio duboku starost.

Ni riječi o zlatu

Razgovarao sam početkom devedesetih s Gellijem u njegovoj vili Wanda, u kojoj su kasnije, u vazama za cvijeće na ulasku u zgradu otkrivene zlatne poluge, i o navodnom prebacivanju zlata iz Beograda u Italiju. Razgovarao sam i o njegovu odnosu s njemačkim časnikom Kurtom Waldheimom u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Za njega je, na primjer, kazao da je bio zaljubljen u jednu prodavačicu mlijeka u Banjoj Luci i da nije bio učinkovit kao časnik. Gelli nije ništa rekao o jugoslavenskom zlatu, pa su njegovom smrću pokopane mnoge tajne.

(fakti.org,vecernji.hr/uredio:nsp)

WEB: Budućnost Kontrole Interneta će ići Tokovima Novca

adminitrix — Sun, 20 Jan 2013 12:11:30 +0000

Međunarodni sporazum iz 1988. godine potpisan između 114 zemalja uspostavlja liberalizaciju međunarodne telekomunikacije dajući internetu imunitet od svih ekonomskih ili tehničkih regulacija.

Izdvajajući time internet iz tokova standardnih regulativa stvoren je medij s vlastitim integritetom i do danas, ne nadvladanim potencijalom koji podupire privatnost korisnika i osigurava slobodu govora i anonimnost.

Vrijeme akademskog interneta je trajalo do 1992. godine kada je tadašnji potpredsjednik SAD Al Gore donio dekret o komercijalizaciji mreže nakon čega je uslijedila i privatizacija pod sjajem potpune slobode.

Internet je od tada pa narednih dvadeset godina autonomna mreža bez fizičkog vlasnika i nadzora uz samo povremene ispade i nasrtaje na njegovo demokratsko lice. Danas, internet broji preko dvije milijarde korisnika i zauzima jedinstveno mjesto u komunikacijskom sustavu na planetarnom nivou.

Također, u povijesti svjetske mreže, posljednja godina broji rekordan broj nasrtaja na njezinu slobodu i po učestalosti i po broju pokušaja da se uspostavi totalitarna kontrola jedinog neovisnog i slobodnog medija na planeti.

Kada napravimo presjek događaja, interes u kontroli pronalaze vladajuće “elite” koristeći se najegzibicioznijim metodama pa sve do bizarnih pokušaja ultimativne i otvorene cenzure poput pritiska kabineta Silvio Berlusconi-ja na Wikipediju i korekciju nepodobnih sadržaja pokazujući time svu svoju slabost i nemoć pred otvorenim i slobodnim medijem.

Karakteristike nemoći i straha pokazuju i drugi pokušaji pokrenuti lavinom događaja iz Kaira krajem 2010. godine kada je internet odigrao prvu aktivnu ulogu u promjeni političkog režima. Strah je prodrmao prvo SAD, a zatim i europske zemlje. Bitno je spomenuti da su prvi pokušaji kontrole zasnovani na ultimativnim tehničkim sustavima kao u primjeru Hab-stop uredbe.

Kako ta, a i mnoge druge inicijative nakon nje nisu prošle ni u političkim ni u javnim krugovima, iznjedrila se zaobilazna metoda koji promovira sigurnost, regularnost podataka, intelektualno vlasništvo … itd.. Otuda, niz prijedloga izvire stavljajući sekundarne ciljeve na prvo mjesto. Posljednji u nizu takvih je PIPA i SOPA prijedlog zakona.

Danas se suočavamo sa nevjerojatnom torturom vladajuće klase koje shvaća da internet ugrožava režim i nadilazi dosadašnje političke metode manipulacije društvom, a krijući prave interese, pritisci na slobodu interneta su postali stalni i svakodnevni.

Zajednička potreba svih pozicijskih stranaka je uvođenje potpune kontrole elektroničkih komunikacija uspostavom automatske obrade signala i klasifikacije, legitimno sankcioniranje pojedinaca i grupa na mreži i mogućnost trenutačne obustave komunikacijskih kanala.

Imajući pravi motiv u vidu, prepoznajemo suštinske čimbenike koji posjeduju potencijal i pružaju alibi drakonskim mjerama: sigurnost i terorizam (potrošena i propala ideja nastala slučajem 9/11), ekonomska kontrola (ideja uspostave kontrole novca kroz onemogućavanje trgovine putem interneta), tokovi informacija ( filtriranje i klasifikacija stranih sadržaja – temeljen na cenzuri u Kini i drugim totalitarnim režimima), govor mržnje (kontrola sadržaja – propala ideja talijanskih i britanskih političara), intelektualno vlasništvo (trenutno aktraktivna forma koja pored famaceutske industrije lobira najveće svjetske kompanije).

Za viđenje budućih slučaja, treba znati da su izjalovljenim pokušaji uspostave kotrole na globalnoj i međunarodnoj razini iskustveno doprinijeli sofistikaciji i da očekujemo mnogo suptilnije manipulacije na mikro razinama unutar političkih granica, a kroz ujedinjene ideologije npr. Europske unije ili korpirativne konglomerate. Radi se dakle, o provođenju ideja u manjim – lokaliziranim sredinama kroz promociju viših ciljeva i dobrobiti društva.

ACTA je jedan od ozloglašenih sporazuma čija je namjena suzbijanje trgovine elektroničkim falsifikatima. Trenutno se nameće svim zemljama, članicama Europske Unije i Svjetske trgovinske organizacije, ali se nekim slučajem prijedlog nalazi i u Hrvatskoj koja nije članica ni jedne od spomenutih. Također, ACTA je branjena obvezama Hrvatske da svoje zakonodavstvo uskladi s propisima EU.

Osvrnut ćemo se ovom prilikom na prošlogodišnji prijedlog pravilnika koji službama sigurnosti u Hrvatskoj daje odriješene ruke nadzoru po “slobodnoj volji”, a koja je potpuno suprotna odlukama Europskog suda za ljudska prava.

Ovim se postavlja pitanje selektivnog provođenja preporuka EU u Hrvatskoj i više nego očite želje vladajuće klase uspostaviti ultimativni režim nad građanima. Također, od uspostave elektroničkih dokumenata 2010. godine, poznato je da je “selektor” viša instanca koja diktira uvjete ponašanja te da je Hrvatska elektronički poligon za vježbu.

ACTA omogućuje blokiranje pristupa “spornim” internet adresama, potpuni nadzor korisnika i filtriranje protoka u realnom vremenu ali i drakonske mjere prekršiteljima. Jedan od velikih problema ACTA-e je nizak prag tolerancije za izricanje sankcija za kazneno djelo na internetu što omogućava gotovo nekontrolirani nadzor i “laku” mogućnost intervencije organa vlasti.

Kako bi upotpunili sliku, potrebno je naglasiti da osim samih tvoraca ACTA-e, SAD i Japana, a kasnije Kanade, Švicarske i EU, savjetodavni odbor okuplja multinacionalne korporacije što nas opet vraća na događaje sa početka 2011. godine kada je SAD pokušala privatizirati internet sjedinjujući najveće telekomunikacijske provajdere oko jednog interesa – enormne financijske dobiti zarad potpune kontrole prometa.

Protiv uvođenja ACTA-e su se između ostalih izjasnile Njemačka i Nizozemska, a podlegao je i Europski parlament koji je zbog neprihvaćanja sporazuma odgodio ratifikaciju. Javnost u Hrvatskoj je jasno dala do znanja da ovaj sporazum nije poželjan, ističući povredu brojnih ljudskih prava i prava na slobodu izražavanja i privatnost koji duže vrijeme upućuje na moguće scenarije kontrole.

Među svjetski priznatim ličnostima, oglasili su se dr. Gerald Celente (direktor instituta za istraživanja trendva u New York-u), Nick Peckls (direktor organizacije za zaštitu slobode Velike Britanije), Robert McDowell (čelnik američke Federalne komunikacijske komisije) i drugi.

Nagovještaji su da ovaj prijedlog neće zaživjeti, ali i da ćemo pretrpjeti brojne pritiske organizacija koje zagovaraju obranu intelektualnog vlasništva koje su praktično “kupljene” idejom o piratstvu i imaju osobni interes. Njihovi lobisti međutim, nemaju na umu širu sliku od svoje slijepe želje za kapitalom stavljajući se na uslugu sustavima porobljavanja.

Napominjemo da se intelektualna svojina ne čuva tehnološkim metodama već pravnim sustavom. Ukoliko bi se vodili ovim primjerom, bilo bi razumno zatvoriti sve muzeje kako bi se uveo red u kopiranju i krivotvorenju dijela svjetske baštine. Glavnu ulogu igra svjetska vladajuća elita u misiji za globalnom i legitimnom kontrolom stanovništva koja vodi do tehnokratske ultimativne vlasti.

Budućnost kontrole interneta će ići tokovima novca i naredni pokušaj će se dogoditi na bilo kojem društvenom nivou gdje kapital ima ogromnu ulogu. Time se “baca mamac” korisnicima telekomunikacijskih usluga koji na radost, već danas prepoznaju skrivene želje raznih svjetskih organizacija.

Tekst završava informacijom da je na dan 27. veljače u Ženevi počeo diplomatski proces koji za rezultat treba Ujedinjenim narodima osigurati kontrolu nad internetom.

Trenutno, monitoring interneta provode američke neprofitne organizacije poput ICANN i IETF koje osiguravaju “besplatan i slobodan internet”. Predloženo tijelo UN-a bi kontrolu premjestilo u ruke vlada što bi omogućilo kontrolu i cenzuriranje pristupa intertnet i ugrozilo njegovu neutralnost, a samim tim prekršilo i UN-ov izvještaj koji pristup internetu kategorizira kao jedno od ljudskih prava.

izvor: vestinet.rs/uredio: nsp

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12440"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Uzročnik krize Goldman Sachs – završava ekonomsko preuzimanje Europe

adminitrix — Tue, 27 Nov 2012 09:00:40 +0000

Najava “iznenađenja” kojim se kanađanin Mark Carney imenovao guvernerom Engleske Banke (Bank of England – BoE) znači da sudionik 2012 Bilderberg konferencije završava Goldman Sachs-ovu virtualnu dominaciju nad svim velikim gospodarstvima Europe.

Carney-evo imenovanje je došlo kao šok za mnoge koji su očekivali da će trenutni BoE zamjenik guvernera Paul Tucker i dalje drijemati na svojoj poziciji, ali to nije iznenađenje za nas s obzirom da se prognoziralo natrag u travnju da bi se Carney natjecao za tu poziciju.

Carney je bivši 13-godišnji veteran Goldman Sachs-a i bio je upleten u rusku financijsku krizu 1998. godine koja je pogoršala Goldman-ovo savjetovanje Rusiji, dok se istovremeno kladio protiv sposobnosti zemlje da plati svoj dug.

Imenovanje Carney-a dolazi samo šest mjeseci nakon što je prisustvovao 2012 Bilderberg konferenciji u Chantilly, Virginia,SAD – godišnjoj Informacijskoj Strateškoj Konferenciji (CONFAB – Content Strategy Conference) od preko stotinu najmoćnijih ljudi na planeti koji rutinski su uvježbavali svoje statuse moćnika.

The Guardian je izvjestio da je Carney “nepoznat izvan klauzurnih zatvorenih krugova središnjih bankara i financijskih regulatora,” zašto je njegovo imenovanje došlo kao iznenađenje za mnoge, uključujući JP Morgan-ovog Malcolm Barr-a , koji je smatrao da će Paul Tucker biti “ko stvoren” za posao.

Carney-ev status kao strani državljanin se navelo kao jedan od razloga njegove selekcija koja je došla kao šok, ali je Kanađanin nakon svega “podređen” Kraljici Engleske, koja je potvrdila njegovo imenovanje, nakon što joj je preporuku dao premijer David Cameron.

Mark Carney

Prisutnost Carney-a na ovogodišnjoj Bilderberg konferenciji, nesumnjivo mu je pomogla ulagivati se među svjetskom elitom, a pomoglo mu je i da osigura poziciju kao guverner Boe, baš kao što je pomagao druge “prosvjetljene” među njima da se uzvise u viši ured, poput Herman Van Rompuy-a , koji je izabran kao predsjednik Europske unije samo nekoliko dana nakon što je prisustvovao večeri sastanka grupe Bilderberg. .

Carney-vo uspinjanje na čelo BoE također predstavlja konačni komad slagalice u Goldman Sachs-ovoj potrazi za kontrolom gotovo svakim velikim gospodarstvom diljem europskog kontinenta.

Prošle godine, bivši povjerenik EU Mario Monti je izabran da zamijeni Silvio Berlusconi-a, demokratski izabranog premijera Italije. Mario Monti je međunarodni savjetnik za Goldman Sachs, europski predsjednik David Rockefeller-ove Trilateralne Komisije i vodeći član grupe Bilderberg grupe.

“Ovo je družina kriminalaca koji su nam je donijeli ovu financijsku katastrofu. To je kao da pitate piromana da ugasi vatru”, komentirao je Alessandro Sallusti , urednik Il Giornale.

Isto tako, kada se grčki premijer George Papandreou usudio predložiti narodu Grčke da izrazi svoje mišljenje na referendumu, u narednih nekoliko dana on je bio otpremljen i zamijenio ga je Lucas Papademos, bivši zamjenik predsjednika ECB-a, gostujući profesor na Harvard-u i ex-viši ekonomist u Bostonskim Federalnih Rezervi – FED.

Papademos je vodio Grčku središnju banku, dok je nadgledao derivate kojima se bavio Goldman Sachs koji su omogućili Grčkoj sakriti pravu veličinu svog velikog duga, što je dovelo do Europske dužničke krize.

Papademos i Monti su instalirani neizabrane vođa zbog preciznog razloga da oni “ne budu izravno odgovorni prema javnosti”, istaknuo je Stephen Faris časopisa Time, opet ilustrirajući temeljni diktatorski i nedemokratski temelj cijele Europske unije.

Ubrzo nakon toga, Mario Draghi – bivši potpredsjednik Goldman Sachs International – je bio instaliran kao predsjednik Europske središnje banke – ECB.

Američki ministar financija, na početku financijske krize 2008., je bio Hank Paulson, bivši predsjednik uprave Goldman Sachs-a. Kada je Paulson bio zamijenjen s Tim Geither-om, Goldman Sachs-ov lobist Mark Patterson je bio angažiran kao njegov glavni savjetnik. Trenutna izvršni direktor banke Goldman Sachs, Lloyd Blankfein je posjetio Bijelu kuću 10 puta. Goldman Sachs je potrošio najviše novca pomažući da Barack Obama bude izabran u 2008. godini.

Zero Hedge, koji je također predvidio da će Carney prkositi u osiguranju pozicije kod Bank of England, navodeći da, “Svi jednom moraju shvatiti i zapamtiti kako sve što se događa u svijetu i da zapamte jednu jednostavnu stvar: Goldman SACHS to radi. Sve ostalo je sporedno. “

Kako se grafički ilustrira dolje na slici, gospodarstva Francuske, Irske, Njemačke i Belgije su sv također sada kontrolirani od strane pojedinaca koji imaju izravan odnos s Goldman Sachs-om. Međunarodni bankarski div, poznat po svojoj korupciji i insider tradingu, sada ima veliki utjecaj na gotovo svakom većem zapadnom gospodarstvu na planeti.

izvor: prisonplanet.com, youtube.com

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11660"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

POTVRDA SASTANKA: Bilderberg je sazvao hitan sastanak u Rimu da bi spasio Vladu Mario Montia

adminitrix — Thu, 15 Nov 2012 20:54:27 +0000

Talijanski premijer je na udaru na mnogim frontama na godišnjicu njegova imenovanja. Njegov mandat vladanja tehnokratskom vladom i nametnute nepopularne mjere štednje su izgubile podršku. No, konjica je na putu.

Mediji u Italiji su izjavili da je Bilderberg Upravni Odbor [ vidi popis članova ] sazvao hitan sastanak u Rimu kako bi razgovarali o razvoju eurokrize i kako bi spasili svog čovjeka u Italiji, Mario Monti-a, koji se suočava sa svježim pritisakom uoči klimavih zakonodavnih izbora koji dolaze u travnju, i kako mnogi kažu ne može dobiti jasnu, upravljivu većinu.

Dostojanstvenici središnjih Europskih financija i drugi pozvani gosti su navodno odsjeli u Hotelu de Russie blizu Piazze del Popolo u Rimu. Brojne talijanske ličnosti u politici i financijama su navodno pohodili sastanak. Sudbina Grčke i budućnosti Italije, reklo bi se da je bila na čelu dnevnog reda.

Susret se podudara s napetim pregovorima između Monti-a i premijera David Cameron-a u svezi EU proračuna i šire zabrinutosti o krizi u vezi PIIGS zemalja (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska). Dvojica šefova država imaju značajne nesuglasice o predloženom povećanju proračuna , kao i novom-plutajućim tržišnim pravilima za Europu i što se Monti nada da će biti podrška za uspostavu jedinstvenog euro-zone bankarskog kontrolora.

Samo prije nekoliko tjedana, bivši talijanski premijer Silvio Berlusconi, koji je upravo osuđen zbog poreznih prijevara, prijetio je da će srušiti Mario Monti-a nakon kritiziranja njegovog rukovanja gospodarstvom. Berlusconi suggested that the People of Freedom (PDL), the largest in parliament, might withdraw support for Monti, which could trigger an early election, according the London Telegraph . Berlusconi je predložio da bi Narod Slobode (PDL), najveći u parlamentu, mogao povući potporu Monti-u, i to bi izazvalo izvanredne izbore, prema londonskom listu Telegraph.

Monti se pojavio danas na recepciji udomaćen od strane nekretninskog magnata milijardera Francesco Gaetano Caltagirone-a, čiji je zet, Pier Ferdinando Casini, čelnik male centrističke UDL stranke i vodi kampanju da bi Monti ostao na vlasti.

Monti, već dugo kao Bilderberg insajder, ostaje omiljeni od strane establishmenta, a nekoliko komentatora u SAD-u pokazuju da je njegov ostanak na vlasti realna mogućnost i da mnogi to vide kao presudno za održavanje europskih financija pod kontrolom i to sve u lice montiranih prosvjeda i nezadovoljstva oko veće štednje među stanovništvom. Popularna podrška za Monti-a je prepolovljena, na 35%, dok su protestne stranke dobile sve veći utjecaj na skorašnjim izborima.

Premijer Mario Monti kaže kako se neće kandidirati za premijera, ali neće prihvatiti ponovno imenovanje (bez izbora) ako nema natpolovičnu većinu rezultata izbora u travnju 2013. “Ako bi bilo potrebno, ja bih dalje…”, Monti je nedavno rekao za francuski magazin Politique Internacionale.

Stvaranje ozračja za njegovo ponovno imenovanje nad demokratskom voljom Italije, može biti cilj sastanka. Iako se nekoliko manjih sastanaka dogodilo s vremena na vrijeme, Bilderberg grupa obično drži svoj primarni sastanak sa 120-150 gostiju visokog profila krajem svibnja ili početkom lipnja, na rotirajućim lokacijama u Europi i Sjevernoj Americi, na godišnjoj razini.

izvor: infowars.com /uredio: nsp

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11426"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

LISTA ČLANOVA: Rimski Klub i Komitet 300

adminitrix — Sun, 15 Apr 2012 17:40:23 +0000

Komitet 300 - Lista Članova sa Wikipedija Linkovima

RIMSKI klub je vrhovna zavjerenička organizacija, brak između angloameričkih financijatora i starih europskih porodica crnog plemstva, posebno tzv. londonskog, venecijanskog i genovskog “plemstva”. Ključ uspješne kontrole svijeta su njihova sposobnost stvaranja divljih ekonomskih recesija i kriza, te upravljanja tim recesijama i krizama. Komitet 300 ima zadatak da potakne socijalne nemire na svjetskom nivou, posije kojih slijedi recesija kao ublažavajuća priprema za nadolazeće ozbiljnije stanje. To mu je glavna metoda stvaranja masa širom svijeta, koje će postati primaoci “pomoći” u budućnosti.

Čini se da Komitet 300 veliki dio svojih važnih odluka, koje se tiču ljudskog roda, temelji na filozofiji poljskog aristokrata Felix Dzerzhinsky-i, koji je smatrao da je ljudski rod tek malo iznad goveđeg. Kao veoma blizak prijatelj britanskog tajnog agenta Sidney Reileya (Reiley je, zapravo, bio kontrolor tokom prvih godina boljševičke revolucije) često se povjeravao Reiley-u u pijanom stanju. Dzerzhinsky je, naravno, bio zvijer koja je upravljala aparatom “crvenog terora”. Tijekom jedne pijanke rekao je Reiley-u:

- Čovjek nema nikakvu važnost. Vidi šta se dešava kada ga izgladniš. Počne jesti svog mrtvog prijatelja da bi preživio. Čovjeka zanima samo vlastito preživljavanje. Samo to je važno. Sva ta Spinozina filozofija samo je jedno veliko džubre.

RIMSKI klub ima vlastitu obavještajnu agenciju, a koristi i Rockefeller-ov Interpol. S njom vrlo tjesno surađuje svaka američka obavještajna služba, kao KGB i Mosad. Jedina obavještajna agencija koja je ostala izvan njene domene je bio istočnonjemački Stasi. Rimski klub ima i vlastite, visoko organizirane, političke i ekonomske agencije. Upravo su one predsedniku Reganu naložile da zadrži usluge Paul Walker-a, takođe važnog člana Komiteta 300. Walker je ostao na položaju predsjednika Odbora Američke narodne banke, uprkos tome što je Regan, još dok je bio predsjednički kandidat, čvrsto obećavao kako će ga otpustiti čim on, Regan, bude izabran za predsednika.

Rimski klub je, nakon što je odigrao ključnu ulogu u Kubanskoj nuklearnoj krizi, svoj program “upravljanja krizom” (preteču organizacije FEMA) pokušao prodati predsjedniku Kennedy-u. Nekoliko naučnika Instituta “Tavistok” posjetilo je predsjednika Kennedy-a s namjerom da mu objasne šta to znači, ali je Kennedy odbio njihov savjet. Iste godine u kojoj je Kennedy ubijen, Institut “Tavistok” je opet bio u Washington na razgovoru sa čelnicima NASA-e. Ovog puta razgovor je bio uspješan. NASA je “Tavistok”-u dala ugovor o procjeni utjecaja njenog budućeg svemirskog programa, američkom javnom mjenju.

UGOVOR je povjeren Institutu za istraživanje Stanford i korporaciji “Rand”. Većina materijala koju su pripremili instituti “Tavistok”, “Stanford” i “Rand” nikada nije ugledala svjetlo dana i zapečaćeno je do današnjeg dana. Nekoliko senatora, članova odbora i pododbora za nadzor tog projekta, kojima sam se obratio kako bih dobio informacije, rekli su mu da nisu “nikada čuli za to”, a nisu imali pojma ni o tome gde bih mogao pronaći to što tražim. Toliku moć i ugled su imali kod Komiteta 300.

Abdullah II King of Jordan – [link to en.wikipedia.org]
Roman Abramovich – [link to en.wikipedia.org]
Josef Ackermann – [link to en.wikipedia.org]
Edward Adeane – [link to en.wikipedia.org]
Marcus Agius – [link to en.wikipedia.org]
Martti Ahtisaari – [link to en.wikipedia.org]
Daniel Akerson – [link to en.wikipedia.org]
Albert II King of Belgium – [link to en.wikipedia.org]
Alexander Crown Prince of Yugoslavia – [link to en.wikipedia.org]
Giuliano Amato – [link to en.wikipedia.org]
Carl A. Anderson – [link to en.wikipedia.org]
Giulio Andreotti – [link to en.wikipedia.org]