Kineska vojska objavila je impresivan snimak postrojenih jedinica u provinciji Hebei, gdje im se obratio predsjednik Xi Jinping

Jinping je u govoru pred više od 7000 vojnika u provinciji Hebei istaknuo da se “ne moraju bojati teškoća i smrti” dok izvršavaju naredbe Komunističke partije Kine, piše novinar Guardiana iz Pekinga Tom Phillips.

Osim neposredno prisutnih vojnika njegov govor slušale su i trupe smještene na 4000 različitih lokacija diljem Kine, piše službeni list partije, People’s Daily.

“Naša vojska mora biti elitna i moćna sila uvijek spremna i sposobna za borbu i pobjeđivanje, kako bi mogla ispuniti zadaće koje su joj povjerili Partija i ljudi nove ere “- rekao je Xi, nakon čega je uslijedio gromoviti i duži pljesak trupa, navodi People’s Daily.

U velikoj priči koja dominira njihovim današnjim izdanjem, a koje je izašlo s velikom fotografijom Jinpinga na naslovnici, isti list navodi da su se vojnici, okrenuti prema zastavi Narodne oslobodilačke vojske, zakleli da će “rezolutno izvršavati naredbe čelnika Xija”.

Još veći entuzijazam pokazao je nacionalistički tabloid Global Times, također pod kontrolom partije, koji je jučerašnju mobilizaciju vojnika nazvao “povijesnim događajem”.

“Ovo je prvi put od osnivanja naše države da je instrukcije za trening vojske iznio osobni čelnik Središnje vojne komisije, što pokazuje da je sve veća borbena spremnost strateški cilj kineske vojske” – rekao je za taj list umirovljeni general Xu Guangyu.

Kineska Narodna oslobodilačka vojska najveća je stajaća vojska na svijetu, s oko 2.183.000 vojnih službenika, od kojih većina ima između 18 i 49 godina.

Vojska je podijeljena u pet grana – Kopnenu vojsku, Mornaricu, Zračne snage, Raketne snage i Strateške snage za pružanje potpore. Smatra se da je vojska vrlo dobro utrenirana i opremljena, naročito u kontekstu velike modernizacije koja se provodi zadnjih godina.

Osim što ima najveću stajaću vojsku na svijetu, Kina ima i drugi najveći vojni budžet, odmah iza SAD-a. Prema podacima Stockholmskog instituta za mir, Kinezi su za vojsku 2016. godine izdvojili 215 milijardi dolara (oko 1,9 posto BDP-a), naprema 611 milijardi koliko je potrošio Pentagon (3,3 posto BDP-a).

Na trećem mjestu su Rusi sa 69 milijardi dolara (5,3 posto BDP-a), dok iza njih slijede Saudijska Arabija s 63,7 milijardi dolara (10 posto BDP-a) te Indija i Francuska s nešto manje od 56 milijardi dolara potrošenih na vojsku.

Zamislite samo što bi se sa svim tim novcem moglo izgraditi i poboljšati život na Zemlji.

 

 
(jutarnji.hr)

“ČAK SE I USPJEŠNE AMERIČKE OPERACIJE – POPUT ONE U LIBIJI – PRETVARAJU U KATASTROFU”

Sjedinjene Države nisu u stanju dobiti ni jedan rat iako su najmoćnija vojna mašinerija u cijeloj povijesti čovječanstva – ocijenio je britanski komentator Fredi Gray.

Učinio je to u tekstu “Vene superiornost Europe, Velike Britanije i Amerike” koji je objavljen u američkom listu The National Interest .

Gray u istom tekstu dodaje: “Čak i operacije u drugim zemljama, koje su nesumnjivo uspješne za same SAD, kao što je bilo u Libiji 2011-te, na kraju se pretvore u katastrofu”.

Gray iz ovoga izvlači zaključak da se “vijek dominacije Sjedinjenih Država na svjetskoj areni – bar u dosadašnjem vidu – primiče svom kraju. Monopolarni moment, koji je nastupio po okončanju Hladnog rata, zamijenio je post-polarni svjetski poredak u kojem ništa nije onako kako izgleda.”

Po njegovoj procjeni, SAD su sebi prisvojile ulogu svjetskog žandarma, ali iz toga ništa dobro nije izašlo:

“Kada Amerika objavi da joj je cilj da širi slobodu, bogatstvo i sigurnost – to se završava smanjivanjem razine sloboda, prosperiteta i sigurnosti”.

Autor teksta “Vene superiornost Europe, Velike Britanije i Amerike” ukazuje da je Kina gigant, koji povećava svoju moć, ali džin čije su međunarodne ambicije “zagonetne i zakukuljene”.

Gray navodi da Rusiju često proglašavaju za “državu u slabljenju”, pa naglašava: “Unatoč svemu, ona svoje strateške ciljeve dostiže, čak i tamo gdje druge svjetske sile doživljavaju krah”.

Britanac je uvjeren da “meka sila” Kremlja danas ima potencijal kakav nije imala tijekom posljednjih 30 godina.

On još jednom “očitom konstantom” aktualne međunarodne situacije smatra “zalazak Europe”:

“Europska unija je paralizirana dugovima i preživljava ozbiljnu političku krizu. Njen izraz je odluka Londona da se odvoji od EU. Iako je druga najveća ekonomska sila u svijetu, EU se i dalje gotovo potpuno oslanja na dobru volju i vojnu moć SAD”.

Gray – slično Donald Trumpu – smatra da bi EU trebao biti zahvalnija SAD što su na sebe preuzele lavovski dio financijskih obveza prema NATO.

Prema njegovim riječima, Sjedinjenim Državama ne bi previše smetali “nezahvalni saveznici” u NATO-u da njihova vodeća uloga u svijetu nije dovedena u pitanje.
 

 
(fakti.org)

Predsjednik Rusije Vladimir Putin je 2007. godine tijekom nastupa na Minhenskoj konferenciji o sigurnosti osudio unipolarnost međunarodne politike koju stvara Amerika, kao i širenje NATO-a i rješavanje sukoba uz primjenu sile

Pojedine političke prognoze koje je ruski predsjednik Vladimir Putin iznio na Minhenskoj konferenciji 2007. godine su se obistinile, izjavio je u intervjuu za Sputnjik zamjenik predsjednika Europskog parlamenta Aleksandar Lambsdorff.

U govoru na konferenciji u Münchenu prije devet godina Putin je osudio unipolarnost međunarodne politike koju stvaraju SAD. On je, također, naveo da korištenje snaga NATO-a mimo Povelje Ujedinjenih naroda i raspirivanje sukoba na Bliskom istoku izazivaju novu utrku u nuklearnom naoružavanju.

Ruski predsjednik je tada upozorio da ovakva djelovanja mogu dovesti do porasta ekstremizma.

“Nažalost, neke od prognoza koje je 2007. godine iznio predsjednik Putin zaista su se ostvarile, ali interesantno je zbog čega se to dogodilo i kako izbjeći razvoj negativnih težnji te ih promijenimo u pozitivne”, izjavio je Lambsdorff.

Minhenska konferencija o sigurnosti prvi put je održana 1963. godine kao zasjedanje predstavnika ministarstava obrane zemalja-članica NATO-a.

Sada je to Međunarodna diskusijski forum koji okuplja političare, diplomate, predstavnike vojske, biznismene, znanstvenike i društvene djelatnike iz više od 40 zemalja svijeta (članica NATO-a i Europske unije, ali i Rusije, Kine, Japana, Indije i drugih država).
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)