Otrovi koje još puštaju u atmosferu da pada po nama ljudima su i aluminij te barij, virusi i stanice raka i razni teški metali kojima je zadatak doslovno spržiti sve prirodno, uništiti zemlju i učiniti je pogodnom samo za GMO umjetne organizme i na posljetku smrt čovjeka kakvog poznajemo i stvaranje novog, zombiziranog, umjetnog, bez misli i promišljanja.

Tragovi chemtrailsa na nebu svakim danom sve su vidljiviji, pritisak javnosti posljednjih nekoliko godina postao je prevelik za šutnju vlasti i izmišljotine kojima su pokušali zataškati stvarnost svih ovih godina, koliko ljudi primjećuju tragove na nebu.

Na njemačkoj nacionalnoj i najvećoj televiziji ZDF puštena je, u udarnom terminu emisija o chemtrailsima. I dok mnogi i dalje ne vjeruju da neoznačeni avioni kruže našim nebom i zaprašuju atmosferu raznim otrovima, vani se o tome otvoreno govori. O čemu je riječ. Naime, tragovi chemtrailsa na nebu svakim danom sve su vidljiviji, pritisak javnosti posljednjih nekoliko godina postao je prevelik za šutnju vlasti i izmišljotine kojima su pokušali zataškati stvarnost svih ovih godina, koliko ljudi primjećuju tragove na nebu.

Klupko se počelo odmotavati, vlasti nisu u mogućnosti šutjeti pa su zaključili da je bolje polako izlaziti van s činjenicama. Naravno, u emisjii nije dana cijela istina nego polu istina jer prava istina stvorila bi paniku među sveopćom javnosti. Ovako poluistinom umiruju javnost i na sav glas govore: ‘Činimo to za tebe, čovječe i tvoju budućnost’.

Nevjerojatno, ali istinito. Naime, u javnosti je prikazana emisija o chemtrailsima u kojima se priznaje njihovo postojanje. Zaista, oni govore o stvaranju mreže otrova oko planete, ali i tvrde da spriječavaju Sunce da nas previše grije. U pitanju je globalno zatopljenje kažu (što je još jedna notorna laž) pa moraju stvoriti pregradu između Sunca i Zemlje.

I tako uvjeravaju ljude da su chemtrailsi zapravo humani te da nema njih, Sunce bi nas spržilo. Nevjerojatno, zaista, da netko može u to povjerovati. Nijemci su u emisiji javnosti priznali kako postoje neoznačeni avioni koji nose i puštaju sumpor koji se navodno u avionu spaljuje i pod visokim temperaturama pretvara u sumpor dioksid.

Oni tvrde da sumporovim dioksidom sprječavaju zagrijavanje tj. da spriječavaju Suncu da zagrije Zemlju. Oni rade hladni omotač oko zemlje, no i isto tako tvrde da taj nadasve vrlo otrovni sumporni dioksid i njegove čestice te prah nemaju snagu pasti na Zemlju.

Izvjestitelj se pita kako je moguće da atmosferu špricamo sumpornim dioksidom koji je užasno otrovan spoj, no odgovora na to nema. Naime, Nijemci govore kako je neophodno braniti Suncu da grije ljude i planetu. Oni zapravo ne daju Suncu i svjetlosti da dođe na Zemlju, nego se ljudskom rukom miješaju u prirodnu klimu. I to još javno priznaju svima. Zašto su šutili godinama? Zato što je istina još odvratnija.

Ne špricaju oni samo vrlo otrovni sumporov dioksid u atmosferu i ne čine to zbog Sunca, kako govore nego zbog tajnih planova i međunarodnih sporazuma potpisanih od strane tajnih društava koji imaju zadatak prilagoditi i potpunosti promjeniti planet i čovjeka njihovim umjetno izvještačenim željama o stvaranju umjetnog, GMO planeta i GMO bića koji će u budućnosti zamijeniti čovjeka.

Otrovi koje još puštaju u atmosferu da pada po nama ljudima su i aluminij te barij, virusi i razni teški metali kojima je zadatak doslovno spržiti sve prirodno, uništiti zemlju i učiniti je pogodnom samo za GMO izvještačene organizme i na poslijetku smrt čovjeka kakvog poznajemo i stvaranje novog, zombiranog, umjetnog, bez misli i promišljanja, bez čovječnosti i savjesti s čipom ugrađenim u desnicu koji će činiti radnu snagu ovog novog mrtvog planeta koji će biti na volju bijesno bogatim močnicima, a u stvarnosti običnim luđacima željnim kontrole i bezkompromisnog vladanja.

Njihovo zaprašivanje preživljavaju najjači od ljudske vrste što se naziva eugenikom današnjeg doba. Ovo nije teorija urote, ovo je stvarnost koju priznaju mnogi a samo rijetki se usude vidjeti, prihvatiti i boriti se protiv toga. Zbog čega se bojimo stvarnosti?
 

 
Istinu o chemtrailsima priznala je osim njemačke televizije i švedska političarka Pernilla Hagberg, tamošnja vođa stranke Zelenih još prošle godine. ‘Ti dugi bijeli mlazovi, oblačne sumaglice na plavom nebu, iz neobilježenih zrakoplova, nisu uobičajeni mlazovi”, rekla je Hagberg i dodala da je zaprašivanje zajednički pothvat američke središnje obavještajne agencije (CIA) i američke sigurnosne agencije “US National Security Agency (NSA)”.

Još je rekla kako Švedska vlada u svojoj zemlji, a tako i druge vlade diljem svijeta ovo znaju te da mijenjaju atmosferske uvjete putem namjernog zaprašivanja aerosolom. ‘U ovoj opasnoj mješavini aerosola su uključene i razne kemijske komponente, kao što su virusi i virusni fragmenti, a također i metali poput aluminija i barija, za koje je već dokazano da se gomilaju u zalihe voda i tla diljem svijeta’.

Također govori kako im je predstavljeno da je to zbog globalnog zatopljenja, ali Hagberg i mnogi drugi javno priznaju i govore kako je globalno zatopljenje izmišljotina, a pravi cilj je sijanje otrova na planetu i čovjeka.

Činjenica je da naša vlada nikada nije priznala postojanje chemtrailsa iako su svi upoznati s ovim programom. Činjenica je da će unatoč priznanjima zauvijek ovo ostati teorija zavjere a ne stvarnost u očima mnogih zavedenih ljudi jer to oni žele. Malo istine, malo laži i rezultat je zbunjenost. Ljudi se ne pomiču s mjesta a tragova na nebu svakim danom ima sve više, pogotovo u dane prije kiše. Podignite glavu uvjerite se sami, da to što čine nije normalno i nikako nije na korist čovjeku.

Prvenstveno se zapitajte tko im je dao pravo trovati našu atmosferu i raditi mrežu i pregradu između ljudi i Sunca? Tko im je dao tu moć? Od vjeka vjekova Suce je čovjeku koristilo na zdravlje, a sada nas sustavno uvjeravaju da je Sunce štetno. Što je čovjek bez Sunca? Zombi i ništa više, bolestan čovjek koji vapi za zdravljem. Tko im je dao dozvolu da našu planetu obliku prema svojoj volji, odnosno prema volji par likova za koje ljudi ne znaju ni da postoje? Ljudi dignite se na noge, pa to je naša planeta, od Boga darovana čovjeku, ne dopustite da vas manipuliraju truju i uništavaju. Nevjerojatno, koliko možemo biti slijepi kada nam kažu da to moramo biti.

Dio emisije na ZDF-u i nevjerojatne prizore zemlje i chemtrails mreže oko zemlje pogledajte u video prilogu:
 

 
(vestinet,dnevno,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Prvi susjed, liječnik, profesor u školi, vodoinstalater, teta za pultom u dućanu… Svi su oni mogući suradnici tajne službe. Pritom, naravno, nije uopće bitan njihov posao, nego jesu li u nekakvoj vezi s nekim tko je zanimljiv Sigurnosno-obavještajnoj agenciji.

Osim agenata koji su na plaći u SOA-i, ta tajna služba u svoje redove regrutira i vanjske suradnike. To je idealan posao za hrvate, biti špijun, spojiti ugodno sa korisnim.

Analitičari, a ne kriminalisti

Da, špijuni su među nama. Ne paranoični poput legendarnog “balkanskog špijuna”, nego obični ljudi koji u jednom trenutku dođu pod povećalo “službe”. Primijeti li agent SOA-e čiji je zadatak, recimo, praćenje ekstremnih vjerskih organizacija, da neka osoba ima kontakte, pa možda na prvi pogled i sasvim benigne, s nekim potencijalno opasnim religijskim skupinama, počet će je obrađivati.

Možda i godinu dana pratit će njene navike, razgovarati s ljudima koji je poznaju (ne bi je smio prisluškivati), sastavit će njezin psiho-profil… Upoznat će je, kažu nam obavještajci, bolje od nje same. E, kad je tajni agent to odradio, onda će svoju metu i upoznati. Uredno će joj se predstaviti, predložiti suradnju, ali i novac kao naknadu za trud. Budući da će iskusan špijun dobro proučiti i najslabije točke svoje mete, znat će je “obraditi” (ne bi je smio ucjenjivati) i privoljeti na suradnju. Ma, nemoguće?

– A zašto ljudi surađuju s vama novinarima? Zašto vam odaju određene informacije? – odgovara protupitanjem naš sugovornik iz tajne službe.

Za to će vrijeme taj SOA-in vanjski suradnik uredno nastaviti svoj život, odlaziti na posao i slično, ali susretat će se i sa špijunima te im prenositi tražene informacije.

Sigurnosno-obavještajna agencija danas zapošljava oko tisuću djelatnika. Osim u sjedištu SOA-e u Zagrebu, u superzgradi otpornoj na eksplozije i prisluškivanje, tajni agenti rade i u lokalnim centrima po Hrvatskoj: Split, Osijek, Rijeka, Bjelovar… Više od 70 posto zaposlenih u SOA-i, kažu naši sugovornici, imaju visoku stručnu spremu, a u tajnoj službi uglavnom rade ljudi koji su po obrazovanju i struci novinari, diplomati, povjesničari…

Iako bi čovjek na prvu pomislio da u tajnim službama rade kriminalisti, ne, riječ je o ljudima koji su završili neki od fakulteta s područja društvenih znanosti. Naši će sugovornici objasniti da je to zato što ljudi miješaju posao policije i posao SOA-e. Policija, USKOK i DORH bave se kriminalom, a tajni agenti više su analitičari čije su zadaće špijunaža, kontrašpijunaža i protuterorističko djelovanje.

Sjedište SOA-e u Zagrebu, superzgrada otporna na eksplozije i prisluškivanje

U SOA-i je od svih zaposlenih 45 posto žena (podjednako su kao i muški kolege ili tajne agentice ili na rukovodećim funkcijama), a više od 40 posto zaposlenih mlađe je od 35 godina. Sudeći po ovoj statistici, naša je tajna služba gotovo pa idealna. No, nije i ne može biti tako. U dvadesetak godina hrvatske samostalnosti tajne službe prošle su transformaciju od obavještajnog aparata koji je sazidan na temeljima nekadašnje zloglasne jugoslavenske Udbe i koji je ratnih devedesetih godina bio pod dominantnim utjecajem politike, pa i služio tada vladajućem HDZ-u u obračunima sa svima koji nisu mislili i djelovali kao oni, do moderne agencije koja se, međutim, i dalje nije posve uspjela odlijepiti od politike.

I dok je, primjerice, američka CIA ugledna agencija čiji zaposlenici (oni koji to mogu) ne kriju gdje rade, u Hrvatskoj se i dalje od rodbine i susjeda skriva posao u tajnoj službi. Potvrđuje to i profesor Vlatko Cvrtila, stručnjak za sigurnosna pitanja, koji korijen problema vidi upravo u Udbi.

Učinkovitiji nadzor

– Naše su sigurnosne službe u devedesetim godinama zadržale i mentalitet i način rada prijašnje Udbe. Tako su se prisluškivali opozicijski političari, novinari… Politika je uvijek htjela vladati tajnim službama – napominje Cvrtila.

Obavještajne agencije, dodaje, ne mogu biti samostalne od politike, ali moraju biti neovisne o političkim opcijama.

– Državna politika treba voditi računa o tome što službe rade, ali nad njima treba uspostaviti učinkovitiji nadzor. Nužno je ojačati unutarnju kontrolu u obavještajnim agencijama tako da šef tajne službe ne može zaustaviti i zataškati istrage – objašnjava Cvrtila.

Po njemu bi mandat šefa tajne službe trebao počinjati u sredini mandata vladajućih tako da svaki novi ravnatelj obavještajne agencije ne dolazi i ne odlazi s novim premijerom. Problem paraobavještajnog podzemlja, koje se u hrvatskim prilikama tako često spominje, Cvrtila ne zanemaruje i kaže da paraobavještajci nisu izolirani od obavještajaca.

– To je mreža starih pajdaša koji, kad izađu iz obavještajnog sustava, ne mogu i ne žele s njim prekidati veze. Posebno kada mogu doći do informacija koje se tiču politike i političara – ističe Cvrtila i dodaje da je paraobavještajno podzemlje problem tranzicijskih država i zemalja s organiziranim kriminalom. Agentima CIA-e, tvrdi, nikada ne bi palo na pamet da rade nešto što bi se moglo povezati s radom za korist jedne političke opcije.

Bitna mu bila logika

Smiljan Reljić, najdugovječniji ravnatelj SZUP-a (od 1992. do 1997. godine), ima lovišta u Lici i vinograde u Dalmaciji. Danas živi na relaciji Drniš – Zagreb i baš je sretan što se maknuo “iz tog svijeta”.

– Nije nikada problem u službi, nego je problem u politici koja uvijek preko službe hoće hraniti svoje ćakule – kaže Reljić.

On je, pak, ostao upamćen po 126 dosjea nepodobnih novinara i političara koje je tajna služba napravila u Tuđmanovo vrijeme. Reljiću je ta priča, i sam kaže, i dandanas bolna rana, ali on je vidi drugim očima od ostalih. Zapravo tvrdi da nije bilo toliko dosjea, da su izmišljeni…

U njegovo vrijeme, ističe, u SZUP-u nisu zapošljavali društvenjake, nego ljude tehničke struke jer je Reljiću bila bitna logika.

– Sve se svodi na sklapanje informacija i logičko zaključivanje – objašnjava Reljić, koji je nakon SZUP-a godinu dana bio ravnatelj Ureda za nacionalnu sigurnost. Nakon toga dvije je godine radio kao menadžer za sigurnost u HEP-u, pa opet dvije u UNS-u i naposljetku je otišao u mirovinu. U sustavu tajnih službi proveo je, kaže, 12 godina i tvrdi da je za svoj rad osam puta odlikovan.

Od njegovih vremena, priznaje, po prirodi stvari tajne su službe “išle nabolje”.

– Devedesetih je bila ratna situacija, što je bilo posebno teško za službu koja se u Hrvatskoj, kao novoj samostalnoj državi, tek razvijala. Da bi se obavještajna agencija razvila, potreban joj je jedan ljudski vijek, otprilike 70-ak godina – objašnjava bivši šef SZUP-a.

A što je s drugim starim šefovima tajnih službi s početka devedesetih godina koji su odavno otišli iz obavještajnog aparata? Već letimična analiza pokazuje da su ili poduzetnici ili političari; neki su završili u diplomaciji, ima i profesora, a neki su zbog godina i u mirovini. Budući da su čelnici obavještajnih agencija državni dužnosnici, država se uglavnom za njih pobrine i ne završavaju na cesti. Upravo zato nije rijedak slučaj da se isluženi obavještajni kadrovi smjeste ili u diplomaciju ili ih se zaposli u javnim poduzećima na savjetničkim mjestima za sigurnost.

Od Kanade do Iraka

Tako je Jerko Vukas nakon karijere u SZUP-u danas hrvatski veleposlanik u Bagdadu, dok Veselko Grubišić, nekadašnji šef OA-e, isti posao obavlja u Kanadi. Joško Podbevšek, koji je u POA-i naslijedio smijenjenog Franju Tureka, zaposlio se u državnom Janafu, i to na poziciji savjetnika.

Neki su se obavještajci bacili u poduzetničke vode, poput Ivana Brzovića, kojega se povezivalo s Ivićem Pašalićem, nekad jednim od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Brzović je, prema podacima dostupnima na internetu, vlasnik jedne građevinske tvrtke iz Sesveta. Neki su, pak, poput Tomislava Karamarka, iz službe zaprašili u politiku. Šef HDZ-a prvo je nakon ubojstva Ivane Hodak ušao u vladu Ive Sanadera kao ministar policije, a zatim je Jadranki Kosor na unutarstranačkim izborima preuzeo stranku.

Profesori Miroslav Tuđman, koji je ravnao HIS-om, i Ozren Žunec, također bivši šef HIS-a, vratili su se fakultetskim obvezama. Tuđman je pokušao i sa strankom Hrvatski istinski preporod, koja je propala, a na zadnjim izborima ponovno se politički angažirao i s liste HDZ-a ušao u Sabor.

Zgrada otporna na metke i prisluškivanje

Potkraj 2010. godine SOA se seli iz Gruške ulice u Savsku, po opremljenosti i sadržaju u pravi “svemirski brod” od zgrade u sastavu MUP-ova kompleksa u središtu Zagreba. U novi dom SOA-e ugrađene su posebne instalacije i protupožarna dizala, ostakljena je tzv. propucavajućim stijenama i okvirima koje su prije ugradnje šest mjeseci ispitivane u Njemačkoj.

Te površine ne omogućuju samo sigurnost od eksplozija i metaka nego i prisluškivanja. Podzemlje zgrade koncipirano je i kao alternativna bolnica u slučaju krize.
 
izvor: vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11182"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]