Astronomi nisu sigurni što uzrokuje misteriozne zvukove od kojih je većina nepoznata i nisu ih nikad čuli

Znanstvenici su navodno ‘uhvatili’ dugačak, repetitivan zvuk iz dalekog svemira, no nitko nije siguran odakle je došao.

Tajanstveni radio signali, koji su nedavno pronađeni u dalekoj galaksiji, postali su još mističnije s obzirom na to da su astronomi ponovo registrirali jedan takozvani “signal vanzemaljaca”, što stavlja pod sumnju cjelokupnu teoriju o njihovoj neperiodičnosti

Tajanstvene signale prvi put su slučajno otkrili australski astronomi 2007. godine prilikom promatranja neutronskih zvijezda, odnosno pulsara.

Znanstvenici su narednih godina uspjeli pronaći tragove još devet sličnih signala, što ih je navelo da pomisle da su oni umjetnog podrijetla, te da su možda došli od vanzemaljaca.

Međutim, otkriće od prije nekoliko tjedana ih je demantiralo, budući da je ustanovljeno da je izvor tih signala eliptična galaksija, koja se nalazi na udaljenosti od šest milijardi svjetlosnih godina od Mliječnog puta, te da se ovakvi signali rađaju u procesu spajanja neutronskih zvijezda ili drugih kompaktnih objekata koji se potom pretvaraju u crnu rupu.

Naime, znanstvenik s kanadskog sveučilišta Paul Schultz je krajem prošle godine otkrio da se jedan od prvih pronađenih signala (FRB 121102) ponovno emitirao iz iste točke u zviježđu Kočijaš, gdje je pronađen prije četiri godine.

Riječ je, kako je rekao, o “dvojniku” tog signala, koji je imao istu snagu, duljinu trajanja i ostale parametre.

Shultz je zatim nakon višemjesečnog promatranja pronašao mnoštvo sličnih signala, što je opovrglo sve dosadšnjim pretpostavke o tome da su ti signali neperiodične, kao i da je njihov izvor kozmička pojava, poput magnetara – mlade neutronske zvijezde s ultrajakim magnetskim poljem, koje proizvodi moćnu radio- emisiju.

Schultz, međutim, ističe da njegovo otkriće ne opovrgava vangalaktičko porijeklo ovih signala.

Znanstvenici sada žele pridobiti podršku ostalih radio-astronoma kako bi ih objedinili u jednu virtualnu “antenu” za traženje te udaljene galaktike, čije bi otkriće bilo veoma važno kako bi se utvrdilo koja je teorija o nastanku ovih signala točna.

FB KOMENTAR: Poruka glasi: Dobar dan, ovdje vanzemaljac, jel mogu dobit planet debila koji se međusobno ubijaju oko ideje čija je religija miroljubivija?
 

‘Biosignature’ study could help astronomers detect alien life on other planets https://t.co/p5RK4wEC7b pic.twitter.com/LaLbe4M8Vl

— RT (@RT_com) 3. ožujka 2016.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Još u 70-im godinama prošloga stoljeća, ruski su radio amateri, ali i obični slušatelji na jednoj frekvenciji primijetili neobičan šum. Mnogi su tada pomislili kako je u pitanju tek loš signal i jednostavno prebacili na drugu frekvenciju. No, bilo je i onih koji su u tom šumu čuli nešto više

Danas, četerdeset godina kasnije, znamo da su bili u pravu. Naime, šum je i dalje tu s povremenim gašenjima koja potraju nekoliko tjedana ili mjeseci. Teorija o njemu je mnogo, no nitko sa sigurnošću ne zna čemu taj jezivi signal služi.

No, krenimo od početka. UVB-75 ime je radio stanice koja emitira šum na frekvenciji od 4625 kHz. Šum se kroz godine povremeno mijenjao, a danas se u minuti emitira 25 šumova koji traju po jednu sekundu.
fddtg rtr

Svakih nekoliko mjeseci, šum se utiša i eter preuzima hladni glas koji izgovara nešto što se može protumačiti samo kao kodirana poruka.

U siječnju 2013. godine glas je izgovorio ‘Naredba 135 pokrenuta’. Prije toga, na Badnjak 1997. godine šum su prekinule riječi:

‘Ya UVB-76, Ya UVB-76. 180 08 BROMAL 74 27 99 14. Boris, Roman, Olga, Mikhail, Anna, Larisa. 7 4 2 7 9 9 1 4′

Aktivnost na spornoj frekvenciji pojačala se nakon pada Berlinskog zida, a poruke su postale češće po prijelazu u 21. stoljeće. Nakon 2010. godine na UVB-76 mogao se čuti i nerazgovjetni ženski glas, upitnik poslan u Morseovom kodu i brojanje od jedan do devet. No, najposvećenije slušatelje ponajviše su zbunili dijelovi ‘Labuđeg jezera’.

Ova je radijska stanica kroz desetljeća nakupila nevjerojatan broj vjernih slušatelja, a otvoreni su i brojni blogovi i forumi posvećeni isključivo fenomenu UVB-76. Nekoliko entuzijasta uspjelo je i locirati postaju u zabačenom ruskom gradiću Povarovokoji se nalazi 19 kilometara od Moskve.

Signal je prije dolazio iz sada napuštene vojne baze

Jedino što je tamo našao mladi student i radio amater Egor Esveev (20) bila jenapuštena i oronula ruska vojna baza, piše Daily Mail.

Kao i svaka napuštena zgrada ili teritorij, sve je bilo vrlo jezivo. Čudni ljudi i čudni prizori. U jednom je trenu uz mene prošao čovjek na biciklu i odjednom s ceste skrenuo u polje, u smjeru u kojem miljama nema doslovno ničega, prisjetio se Esveev.

Sreo sam i ženu u 40-ima koja je gurala kolica. Prvo sam pomislio da živi negdje blizu, no onda sam vidio da su kolica prazna. Tko s praznim dječjim kolicima ide u napuštenu vojnu bazu?!

Baza kao baza je dobrim dijelom uništena. Dio je uništila sama vojska iz očiglednih razloga, a dio je nagrizla priroda. Našli smo hrpu predmeta i dokumenata. Iz njih se može isčitati kako je baza služila upravo za internu vojnu komunikaciju, objasnio je mladi student.

Neki kažu da je u pitanju stanica kojom se odvija interna komunikacija ruske vojske, a drugi imaju nešto luđe ideje. Neki tvrde bi prekid šuma označio početak nuklearnog napada na neku od zapadnih zemalja. Postoje i oni koji kažu kako se radi o nekadašnjoj kontrolnoj stanici nuklearke u Černobilu ili da putem signala Rusija može upravljati i kontrolirati umove milijuna, prisjetio se Ary Boender, radio entuzijast iz Nizozemske.

Sve su to zapravo gluposti. Kada je šum prestao 1. rujna 2010. godine, mnogi su mislili da je nastupio kraj svijeta. No, uslijedio nije niti nuklearni napad, a ni dolazak NLO-a. No, u pitanju je bilo premještanje stanice na drugu lokaciju koja se sada navodno nalazi nedaleko St. Petersburga, objasnio je Boender koji je uvjeren kako UVB-76 koristi ruska vojska te kako je stanica premještena zbog reorganizacije vojnih snaga te zemlje.

Misterij koji možda nikada neće biti razriješen

Neslaganja postoje i oko izvora šuma – je li u pitanju nekakav aparat čiji zvuk hvata mikrofon ili je u pitanju elektronski signal? Ipak, poznato je da se misteriozne poruke izgovaraju uživo i nisu unaprijed snimljene.

Naime, osoba koja ju čita ponekad izgovori i riječ ‘sboj’ (greška’) te poruku počne čitati ispočetka. No, bez obzira na sve tehnikalije, namjena UVB-76 ostaje misterij. Nitko ne zna točan izvor šuma ili pak značenje poruka koje svakih nekoliko mjeseči čita hladni, službeni glas.

Jedino što je potpuno sigurno je činjenica da se već četrdeset godina netko približava mikrofonu na tajnoj lokaciji i jezivim glasom čita poruke koje uvijek završavaju s ‘U – V – B – 7 – 6′.

Jedna od posljednjih pročitana je manje od 24 sata prije nego će stanovnici Krima na referendumu glasati za pripojenje Rusiji: ‘T-E-R-R-A-K-O-T-A. Mikhail Dimitri Zhenya Boris. Mikhail Dmitri Zhenya Boris. 81 26 T-E-R-R-A-K-O-T-A.
 

 

 
(nacionalnageografija.com,youtube/uredio:nsp)

Znanstvenici koji traže život izvan naše planete, upozorili su da bismo trebali dobro razmisliti prije nego što odgovorimo na potencijalni izvanzemaljski signal

Profesor Matthew Bailes sa sveučilišta Swinburne University of Technology iz Melbournea je vodeći australski načnik kada je u pitanju potraga za životom izvan Zemlje.

On upozorava da bi kontakt s potencijalnim vanzemaljcima koji su u stanju s udaljenosti od više desetaka svjetlosnih godina poslati signal na Zemlju, mogao biti koban za čovječanstvo.

On to upozorenje bazira prije svega na činjenici da bi vanzemaljci bili mnogo napredniji od čovjeka.

“Sudbina manje napredne civilizacije koju kontaktira napredna – nije baš svjetla” kaže Bailes.

Profesor Bailes je nedavno postavljen na čelo zaklade Breagthrough Prize čiji je cilj pronalazak izvanzemaljskog života.

Fondacja ima proračun od sto milijuna dolara, a glavni financijer je ruski milijarder Yuri Milner, a u projekt je uključen i Stephen Hawking (i sam Hawking je prije izvjesnog vremena na sličan način pričao o opasnosti potencijalnog kontakta sa vanzemaljskim oblikom života).

Ovaj tim će skenirati svemir uz pomoć Parksovog radio teleskopa, jednog od najvećih na svijetu. Plan je da na ovaj način čovjek pretražuje prostor koji je 10 puta veći od onog koji smo do nedavno pretraživali.

“Glavni problem kada je ovaj projekt u pitanju jeste što ne znamo kakve točno signale tražimo. Ne postoji priručnik ‘kako pronaći izvanzemaljce’. Moramo pretpostaviti kakvi su to signali koje bi vanzemaljci slali “kaže profesor Bailes.

Kompjuteri koji će se koristiti u ovom pothvatu biće napravljeni za godinu dana, a plan je da cijeli projekt traje pet godina.

Bailes pretpostavlja da i ukoliko “uhvatimo” signal, on neće biti jakog intenziteta, jer vjeruje da će prijeći ogroman put.

Ukoliko čovjek otkrije postojanje izvanzemaljskog života, Bailes upozorava da bismo trebali dobro razmisliti da li ćemo i na koji način odgovoriti.

Mada, on ne isključuje ni mogućnost da će oni biti toliko napredniji od čovjeka, što bi po njemu značilo “da možemo biti mrtvi mnogo prije nego što uopće budemo u prilici smisliti način da im odgovorimo”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(b92.net,independent.co.uk,youtube/uredio:nsp)

U zemljinoj orbiti postoje preko 3000 funkcionalnih satelita

Još od kada je Sovjetski Savez lansirao prvi umjetni satelit u orbitu 1957. godine, razne zemlje su se počele natjecati u lansiranju satelita u zemljinu atmosferu, satelita za razne namjene – navigaciju, komunikaciju i istraživanje.

Sateliti se mogu vidjeti čak i golim okom kako kažu, kada se sunce odbije od njihove metalne površine. No sateliti su toliko obični uspoređujući ih sa jednim vrlo starim crnim satelitom, oko kojeg leži misterija, piše ancient-code.com

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća, Amerika je napravila nevjerojatno otkriće. Pronađen je veliki satelit nepoznatog porijekla koji ritmično kruži oko Zemlje i navodno pušta neidentificirane signale

Legenda ili stvarnost

Legenda kaže da se u orbiti Zemlje nalazi tajanstveni, mračni objekt koji datira možda od prije 13.000 godina. Negovo podrijetlo je svima nedokučivo, te je nazvan “Crni vitez”, i koji navodno emitira signale prema Zemlji.

Ljudi tek zadnjih 60 godina posjeduju tehnologiju za lansiranje umjetnog objekta u atmosferu Zemlje, te se postavlja pitanje da li imamo vanzemaljskog uljeza na našem kućnom pragu?

Prvo je postojala pretpostavka da je u pitanju jedan od ruskih satelita, ali u to vrijeme, ni jedna zemlja na svijetu nije imala takvu tehnologiju kojom bi mogla lansirati satelit u Zemljinu orbitu.

Ova neidentificirana letjelica je podgrijala medije i počela poticati glasine da je u pitanju neki vanzemaljski objekt.

Zbog toga je vlada SAD-a riješila službeno objaviti kako je u pitanju samo dio svemirskog otpada. Ipak, spekulacije su se nastavile.

Prvi dio ove priče počinje još od signala kojeg je čuo poznati znanstvenik Nikola Tesla (1856-1943) briljantan izumitelj, koji je veći dio svoje karijere proveo u SAD.

Bio je inženjer elektrotehnike i proizvodio je radove koji istražuju ideju radio i bežičnog prijenosa. U 1899, on je navodno presreo signal, koji nije zvučao kao prirodni izvor sa Zemlje, kao što su električne oluje koje je već istraživao u svojim eksperimentima. Umjesto toga on je rekao da redoviti signali mora dolaziti iz inteligentnog vanjskog izvora, od potencijalnih stanovnika Marsa.

Malo je vjerojatno, iako je još uvijek bilo jako daleko od vjerojatnog, da je ono što je Tesla otkrio nije bio “Crni vitez” već signal koji se emitira iz prirodnih predmeta ili izvora. Danas znamo da postoje prirodni izvanzemaljski izvori kao što pulsari. Oni se brzo okreću oko neutronske zvijezde koje emitiraju ritmički signal. Oni su prvi otkriveni u 1967 od strane sjeverne irskog astrofizičara Jocelyn Bell Burnell (1943-). Do otkrića pulsara i podrijetla signala, on je u šali zvalo reći da to mali zeleni ljudi šalju signale. Tesla je vjerojatno bio potpuno nesvjestan onoga što je on stvarno otkrio.

Nekoliko godina kasnije, Crni vitez je, čini se napravio još jedan nastup, kada je američki tisak izvijestio 1960. godine da je neobičan objekt u polarnoj orbiti, tada su obje supersile imala sateliti u orbiti, ali u ekvatorijalnoj polarnoj orbiti što je značilo da se satelit mogao vidjeti sa svakog dijela Zemlja, no niti jedna država nije priznala njegovo posjedovanje.

Ovaj se činilo dosta čudno, ali sjetite se da je to bilo vrijeme duboko ukorijenjene sumnje i špijunaže, i ne samo jedni s drugim, već sada izgleda i s izvanzemaljcima.

NASA je nekoliko puta uslikala ovog, takozvanog Crnog viteza da bi analizirali njegovu veličinu i izgled uopće. Ova letjelica težila je oko 10 tona, a tehnologija u to vrijeme nije uopće bila toliko razvijena da bi bilo tko na svijetu napravio takav predmet.

Onda se 1963…….. nešto dogodilo

Iako Crni vitez nije emitirao ništa drugo osim čudnih, nejasnih signala, nešto neuobičajeno se dogodilo 1963. godine. Tijekom istraživanja svemira te godine, astronaut Gordon Cooper izjavio je da je vidio svjetleći zeleni objekt kako kruži oko Zemlje i približava se njegovoj kapsuli i to izvijestio NASA-i.

NASA je potvrdila da je u pitanju Crni vitez, ali Cooper nije smio davati nikakve izjave za medije kada se vratio na Zemlju. Navodno, je on imao halucinacije zbog visoke razine ugljičnog dioksida, te je sve umislio.

Dakle, i dalje nije poznato je li u pitanju svemirski otpad ili velika zavjera i pokušaj sakrivanja postojanja vanzemaljaca.

Neki ljubitelji teorija zavjera tvrde da Crni vitez i dalje kruži Zemljom, ali da astronauti o tome ne smiju pričati.

20. činjenica o ovom tajanstvenom objektu zvanom “Crni Vitez”

1. Prema monitoring agencijama diljem svijeta, satelit Crni vitez je odašiljao radio signal više od 50 godina
2. SAD i Sovjetski Savez su pokazali poseban interes za ovaj”nepoznati svemirski objekt”
3. Glasine kažu da je Nikola Tesla prvi čovjek koji je “presreo” signal sa satelita Crni vitez 1899. nakon izgradnje radio uređaja visokog napona u Colorado Springsu.
4. Od 1930-ih godina astronomi širom svijeta su izvještavali čudne radio signale koji su navodno dolazili iz “Crnog viteza”.
5. Godine 1957., dr Luis Corralos iz Ministarstva komunikacije  u Venezueli je fotografirao satelit Crni vitez dok su fotografirali Sputnik II dok je prolazio iznad Caracasa.
6. Priča o Crnom vitezu napravila je svoj ​​medijski debi u 1950.-tima, kada su novine St. Louis Dispatch i The San Francisco Examiner pisali o “Satellitu” na 14. svibnja 1954.
7. Time Magazine pisao o satelitu Crni vitez sedmoga ožujka 1960.
8. Godine 1957., nepoznati “objekt” je viđen kako stvara “sjenu” na Sputnik 1 letjelici. Prema izvješćima, “neidentificirani objekt” je bio u polarnoj orbiti.
9. 1957. Niti SAD, niti Rusi nisu posjedovali tehnologiju za održavanje letjelica u polarnoj orbiti.
10. Prvi polarni satelit u orbitu je lansiran 1960. godine.
11. Polarna orbita često koristi za mapiranje Zemlje , promatranje Zemlje. To  je stavilo Crni vitez u kategoriji promatračkih satelita.
12. U 1960 satelit Crni vitez nalazi se opet u polarnoj orbiti. Astronomi i znanstvenici su izračunali da objekt ima težinu od 10 tona, što je bilo u to vrijeme najteži umjetna satelilt koji kruži oko našeg planeta.
13. Putanja Crnog viteza je drugačija  za razliku od bilo kojeg drugog objekta u orbiti Zemlje.
14. Grumman Avio Korporacija je dala veliki značaj tom tajanstvenom “satelitu”, Dana 3. rujna 1960, sedam mjeseci nakon što je satelit prvi put otkriven radarom,  Grumman je fotografirao prvi put satelit Crni vitez.
15. Grumman formirao povjerenstvo za proučavanje podatke dobivene iz zapažanja, ali ništa nije objavoi javnosti.
16. Godine 1963, Gordon Cooper je lansiran u svemir. Na njegovoj konačnoj orbiti, on je prijavio viđenje užarenog zelenog objekta ispred njegove kapsule kako se kreće od njega s istoka na zapad.
17. Ham Radio operater je bio onaj koji je očito dekodirao niz signala primljenih od NLO satelita i tumačio ih kao zvijezdanu-karu usmjeren na sustavu Sustav Epsilon Bootes
18. Prema dekodiranim porukama, satelit Crni vitez potječe iz Epsilon Bootes sustava prije 13,000 godina.
19. Na 23. kolovoz 1954 tehnološki magazin Aviation Week and Space Technology objavio priču o satelitu Crni vite koji razljutilo Pentagon koji su pokušavao zadržati informaciju tajnom.
20. NASA je objavila službene fotografije koje navodno prikazuju satelit Crni vitez.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
(ancient-code.com,youtube/uredio:nsp)

Nekoliko trenutaka prije smrti, srce ima vrlo važnu ulogu. Kako srce prestaje kucati i krv prestaje teći, ostatak tijela se polako gasi. Međutim, najnovija istraživanja su pokazala da ovo shvaćanje nije baš točno

Znanstvenici su proučavali aktivnost srca i mozga kod štakora u trenucima prije nego što su životinje umirale od nedostatka kisika i otkrili da mozak životinja šalje niz signala srcu koji stvaraju neopozivu štetu na ovom organu i koji zapravo uzrokuju njegov prestanak rada.

Kada su istraživači blokirali ove signale, srce je uspijevalo duže preživjeti.

Slično bi se moglo učiniti kod ljudi, tj. da im se omogući da prežive nakon što im je srce stalo tako što bi se zaustavili signali koji potječu iz mozga, navodi se u studiji koja je objavljena 6. travnja u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.

“Ljudi se obično fokusiraju na srce, misleći da će se mozak spasiti ako se spasi srce”, rekla je koautorica studije Jimo Borjigin, neurolog s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Michiganu.

Njezin tim je otkrio nešto iznenađujuće. “Morate onemogućiti kemijsku komunikaciju između mozga i srca kako biste spasili srce”, rekla je Borjiginova za Live Science, dodavši da je ovo otkriće u suprotnosti s onim što se do sada mislilo.

Svake godine kod velikog broja ljudi dođe do zastoja srca. Čak i uz medicinski tretman, samo 10% njih preživi.

Istraživače je zanimalo zašto srce zdrave osobe odjednom prestane funkcionirati nakon samo par minuta bez kisika.

Ispostavilo se da, čak i kada osoba kojoj je stalo srce izgubi svijest ne pokazujući znakove života, mozak i dalje radi. U prethodnoj studiji provedenoj 2013. godine, Borjiginova i suradnici su otkrili da srce dok umire dobiva signale od mozga, vjerojatno kao očajnički pokušaj da se srce spasi.

Borjiginova je rekla da bi upravo ovaj val signala mogao biti odgovoran za iskustva bliske smrti o kojima neki ljudi govore.

U novoj studiji, istraživači su inducirali zastoj srca kod štakora, tjerajući ih da udišu ugljični dioksid ili im dajući smrtonosnu injekciju.

Istraživači su zatim proučavali moždanu aktivnost pomoću elektroencefalografa (EEG) i aktivnost srca pomoću ehokardiografije (EKG) u trenucima pred smrt. Istraživački tim je također mjerio signalizujuće kemikalije prisutne u srcu i mozgu štakora kroz čitav eksperiment.

Na početku je rad srca kod životinja opadao naglo. Međutim, u jednom trenutku je moždana aktivnost postala sinkronizirana sa srčanom aktivnošću. Istraživači su koristili novu tehnologiju razvijenu za mjerenje rada srca otkucaj po otkucaj.

Dok su srce i mozak bili sinhronizirani, istraživači su primijetili dotok nekoliko desetaka neurokemikalija, uključujući dopamin, koji uzrokuje osjećaj zadovoljstva i norepinefrin, koji uzrokuje osjećaj opreznosti.

Borjiginova smatra da su upravo zato ljudi koji su iskusili blisku smrt opisali svoja iskustva kao “stvarnija od stvarnog”.

Moždana i srčana aktivnost kod štakora su ostale sinhronizirane dok srce nije ušlo u stanje takozvane fibrilacije srčanih komora, kada donje komore srca počinju treperiti umjesto da se pravilno kontrahiraju, sprječavajući srce da pumpa krv.

Međutim, kada su istraživači blokirali protok ovih kemikalija od mozga do srca, oštećujući leđnu moždinu štakora, fibrilacija srčanih komora je bila odgođena.

Tako su životinje preživjele tri puta duže nego štakori kod kojih je održana veza između mozga i srca.

Borjiginova je rekla da ne zna da li se ljudsko tijelo ponaša na isti način.

Ukoliko bi istraživači pronašli način da spriječe povezivanje mozga i srca, postojala bi mogućnost da se osobi daju lijekovi za zastoj srca, tj. zdravstveni radnici bi imali više vremena da spase ove pacijente, rekla je Borjiginova.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio:nsp)

HAARP može elektromagnetski kontrolirati ljudsku psihu. Ljudsko tijelo se sastoji preko 70% vode, i molekule vode titraju kada dođu u HAARP polje na frekvenciji misli i može učiniti ljude neraspoloženima i vrlo agresivnima. Ali to se može spriječiti!

U HAARP prijenosi točno iste frekvencije kao one u ljudskim mozgom i kako oni normalno funkcioniraju. HAARP ima sposobnost da generira radijske frekvencije do 435 MHz. Frekvencija između 400 do 450 MHz je prozor u ljudsku svijest jer je to naša pozadinska frekvencija podsvijesti. Te frekvencije generirane iz HAARP-a mogu se koristiti za mijenjanje onoga što mi percipiramo kao stvarnost.

Broj metoda kontrole uma su porasle s vremenom kako su se sredstva za istraživanje istog povećala.

Evo, želimo da razmislite o tome što bi se moglo nazvati “zamjena misli”, koja čini jedan aktivni aspekt ovog istraživanja.

Zaključci na ovu temu dolaze iz sfere istraživanja moderne kontrole uma, koja koristi razne oblike emitiranih signala usmjerenih na mozak.

Što je još važnije, promatrajući razlike među ljudima, kada je riječ o njihovoj svijesti i vlastitim mislima i emocijama, dolazimo do zaključka da je vrlo lako kontrolirati misli prosječnog čovjeka.

Prije svega, moramo napraviti razliku između pasivnih i aktivnih ljudi.

Pasivni ljudi su sjedeći tipovi ili koji ne doživljavaju kretanja u životu. Njih je lako kontrolirati, i ne zahtjevaju sofisticirane elektroničke mjere za obavljanje posla kontrole uma.

Televizija, nekoliko umirujućih lijekova za smirenje (poput Prozac-a), pritisak vršnjaka i okoline da se prilagode, i igra je gotova.

Takvi ljudi će zamjeniti invaziju nametnutih vanjskih misli za svoje vlastite. Oni stvarno nemaju osjećaj otkuda impulsi dolaze ili tko ih donosi.

Aktivni ljudi, mislimo na one koji strastveno svjesno slijede ciljeve. Oni znaju zašto rade to što rade. Imaju energiju. Oni izmišljaju vlastitu budućnost. Oni su svjesni represivnih snaga u svijetu.

Oni su također dobro upoznati sa svojim osjećajima i mislima.

Da, ludi znanstvenici mogu utjecati na te ljude putem elektronskog maltretiranja, nema sumnje o tome, baš kao što mogu utjecati na nekoga tako da ga tučete nogom u rebra. No, to nije monumentalno znanstveno postignuće.

Rani CIA MK-ULTRA programi su se u biti sastojali od zlostavljanja i mučenja i dezorijantacije, koristeći pritom velike doze lijekova, izolaciju, prijetnju, hipnozu, i izazivanja straha.

Kombinacija tih elemenata, prema svjedocima (žrtvama) izvještaja, je mogla dovesti do programirane persone. Višestruke osobnosti. Ali, treba znati da je primarni program / pokretačka snaga u ovoj operaciji bila kombinacija strah-bol, ista kombinacija koju je napravila Katoličku inkviziciju tako uspješnom.

Aktivni ljudi, kao što smo ih definiral ovdje … mogu li oni biti prevareni u uvjerenju da su elektronički signali usmjereni prema njihovim umovima stvarno njihove misli?

To je važno pitanje. I moram reći, previše povremenih promatrača žele iskočiti u javnost i tvrditi … da, da, ovo je izrazito vjerojatno.

No, ističem, kontrola uma je ne samo usađivanje neke misli, tu se također radi o prolasku pokraj osobe silne povijesti znajući kako njegove vlastite misli zvuče.

On je buntovnik. On je limitator.

Željni pojedinci koji žele vjerovati, u učinkovitost zamjene misli, radije neće uzimati u obzir ove limitatore. No, oni bi to trebali.

Aktivni ljudi bi odmah postali svjesni da je ideja zamaskirana kao njihova, šarlatanska. I oni će odbiti takvu nametnutu ideju.

Znanstvenici su pokušavali iskoristiti neke moždane valove osoba, prikupljali ih i zatim ih opremili s misaonim impulsima te ih emitirali natrag prema mozgu. U tom nastojanju leži velika obmana.

Međutim, misao nije, za neke ljude, brutalna i sirova djelatnost. Ona ima mnogo suptilnosti i nijanse.

I u svom izvornom i osnovnom obliku, misao nije materijalna pojava uopće.

Misao se ne pokreće iz mozga. Mozak ga nosi naprijed, mozak je uređaj posrednik.

Misao počinje u prostoru koji nema fizičke karakteristike uopće. Misao u svojoj srži nije fizička.

Ono što smo opisali ovdje nije mistično. Mistična je zapravo pretpostavka da je mozak sjedište svih svijesti.

Dakle … koji oblik kontrole uma može raditi protiv ne-fizičkog? I sad smo se vratili u području ranih istraživanja projekta MK-ULTRA. Bol, strah, uznemiravanje.

Ono djeluje na mozak, na nogu, na ruku, na stopalo. Ono djeluje na nematerijaliziranu dušu koja nastanjuje i nosi fizički oblik. To nije sofisticirano uopće.

Da, u tom slučaju, kotač za mučenje je kontrola uma. Tako je i prijetnja egzekucijom. Tako je i strah od izopćenja za vjernika. Tako je i metak u rame. Tako je razoran prasak elektroničkih valova iz odašiljača.

Oni uvelike mogu kontrolirati osobu, jer ona postoji, sada i ovdje, u fizičkom tijelu. Mi već znamo o takvim fizičkim efektima. Ljudi su znali o njima još od davnih vremena.

No, kako provući da bi se postigla glatka supstituciju nečije druge misli za svoju vlastitu, je sasvim druga stvar.

Ako ste svjesni, no koliko je vas u današnjem društvu svjesno?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio: nsp)

Izloženost odašiljačima mobilnih telefona mijenja funkciju mozga na načine koji mogu biti vrlo alarmantni, kao što su nedostatak koncentracije, razdražljivost, poteškoće sa spavanjem i nedostatak apetita. To je zaključak nove studije koju je upravo je objavio British Medical Journal.

Studija, autora prof. Enrique Navarroa, zaključila je da ozbiljnost takvih simptoma dovodi u izravnu vezu s razinom izloženosti stanica mozga baznim stanicama mobilnih repetitora. Drugim riječima, ako osoba živi bliže mobilnom repetitoru (odašiljaču), veći su i njezini simptomi. I to je činjenica bez obzira na rasu, razinu dohotka i drugu demografiju.

Tornjevi mobilnih operatera, naravno, emitiratiraju i primaju elektromagnetske signale. Biologija čovjeka – a mozak posebno – oslanja na elektro-biokemijske puteve za zdravo funkcioniranje. Mnogi znanstvenici već dugo sumnjaju da kronična izloženost niskim razinama onečišćenja EMF (elektrozagađenjem) može ometati zdravo funkcioniranje mozga i tijela. Ovo najnovije istraživanje dodaje još više alarmantnih podataka toj ideji.

To nije vaša mašta: Elektromagnetska preosjetljivosti je stvarna

Elektromagnetska preosjetljivost se odavno odbacila kao nepostojeća po nekim liječnicima i industriji koju financira znanstvenike. Uostalom, ako EMF zagađivanje od strane mobilnih odašiljača doista može naškoditi javnom zdravlju, onda će implikacije biti doista masivne, kako ekonomski tako i po pitanju ljudske patnje.

Ali elektromagnetska preosjetljivosti je pravi fenomen. Ljudi ne “izmišljaju” nuspojave ili simptome.

Kako Navarro, piše u studiji :

Pojam elektromagnetske preosjetljivosti je nedavno uveden u raspravama koje obrađuju simptome izloženosti EMF-u. Pregled ove teme u 2010. je pronašao da 8 od 10 studija imaju povećanu učestalost nepovoljnih neurobihevioralnih simptoma ili karcinoma u populacijama koje žive na udaljenosti <500 metara od mobilnog odašiljača.

Važno je naglasiti da su svi ovi simptomi zabilježeni kod ljudi koji žive u blizini mobitelnih odašiljača čije emitiranje signala zadovoljava trenutne sigurnosne smjernice. Kako autor studije ističe, to najvjerojatnije znači da su … sadašnji zakoni vlade o odašiljačima mobilnih telefona neadekvatni za zaštitu javnosti. Revizija takvih zakona mogu imati drastične posljedice za zemaljsku telekomunikacijsku infrastrukturu.

Usput, ljudi koji žive na manje od 500 metara od mobilnog odašiljača su u posebnoj opasnosti od elektromagnetskih smetnji koje utječu na njihov mozak. Zato što se jačina elektrozagađenja određuje obrnutim kvadratom udaljenosti, osoba koja je dva puta kbliže mobilnoj stanici, doživljava četiri puta više zračenja.

U Americi postoji 190.000 mobilnih odašiljača i broj raste svakim danom

Trenutno postoji više od 190.000 mobilnih odašiljača diljem Sjedinjenih Država.

Njihov tipični “maksimalni domet” je više od 34 kilometra, što znači da je njihovo elektromagnetsko onečišćenje se širi u sferi s radijusom od preko 34 kilometra. (U stvarnosti, to zagađenje se proteže na beskonačno, ali intenzitet pada s kvadratom udaljenosti.)

Sljedi Karta koja pokazuje AT&T pokrivenost područja u narančastoj boji. Ako živite u narančastom području, vi ste trenutno izloženi zračenju mobilnog odašiljača.

Ljudi koji žive u dometu od dva ili više mobilna odašiljača doživjet će elektrozagađenje iz svih tornjeva u rasponu od 34 kilometra. Ovaj učinak elektrozagađenja je kumulativan.

Nije poznato koliko Amerikanca žive u području od 34 kilometra od najmanje jednog mobilna odašiljača, ali s obzirom da više od polovice SAD-a živi u urbanim područjima, sigurno je za pretpostaviti da najmanje 150 milijuna no vjerojatno blizu 300 milijuna ljudi su izloženi EMF elektrozagađenju iz mobilnih odašiljača.

Suvremeno društvo sve više zbunjeno, razdražljivo i neispavano

Jeste li primijetili kako se masovna javnost sve više ponaša zbunjeno i razdražljivo? Društvo koje je nekoć funkcioniralo uz određeni stupanj zdravog razuma i pristojnosti je postalo uvelike poremećeno i primitivno.

Matematičke sposobnosti su degradirale kod većine stanovništva, a vrlo malo ljudi ispod 40 godina starosti može izračunati napojnicu konobara u restoranu. Sposobnost birača da razumije zakone, slobode mišljenja, pa čak i strukturu vlasti gotovo se u potpunosti izgubila u zemljama gdje su mobilni odašiljači sveprisutni.

S obzirom na to da su nedavna istraživanja su otkrila negativan utjecaj zračenja mobitela na ljudski mozak, bilo bi nevjerojatno neodgovorno ne uzeti u obzir koliko zračenje mobilnih odašiljača mijenja zdrave funkcije mozga i potiče zbunjenost i razdražljivost.

No kao što sve više znanstvenika istražuje ovo pitanje, možemo doista zaključiti da je pad civilizacije ubrzan uz pomoć elektromagnetskog zagađenja koje dovodi do katastrofalnih kognitivnih posljedica u cijeloj populaciji.
 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Proizvođač čokoladice KitKat – Nestle, će sakrivati sitne uređaje za praćenje u svoje čokolade kao dio novog natjecanja u kojem će sretni dobitnici biti praćeni, uhvaćeni i nagrađeni aktovkom koja sadrži tisuće funti.

“Mi ćemo pronaći Vas” natjecanje će uključivati GPS čipove smještene u šest omota čokoladica. Postavlja se pitanje, šta kad se čokoladica pojede ?!

Jednom kada jedan od sretnika otvori čokoladicu, GPS će se aktivirati i signal će biti poslan organizatorima nagradne igre u Nestle.

Tvrtka navodi da će u roku od 24 sata naći pobjednika uz pomoć helikoptera, koji će imati ekipu koja će dostaviti aktovku koja sadrži 10.000 £ funti u gotovini.

U omotaču čokoladica KitKat 4 Finger, KitKat Chunky, Aero Pepermint Medium i Yorkie mliječne čokolade, sve će sadržavati ugrađene čipove.

Promotivni video kaže da će tvrtka “osnovati tim visoko obučenih pojedinaca” koji će pronaći pobjednika jackpot-a.

Tim “će se ukrcati u helikopter, pronaći specijalnu čokoladicu i dati vlasniku 10.000 £,” oni su izjavili.

Ovo nije prvi put da se pokušala takva nagradna igra. Unilever je pokušao slično natjecanje s kutijama deterdženta u Brazilu.
 

 
izvor: telegraph.co.uk, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10899"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]