Sigmund Freud, najpoznatiji psihijatar i otac psihoanalize ostavio nam je genijalne mudrosti i izreke za sva vremena

Među njima, tu je i lekcija koju svatko treba zapamtiti – kako da prepoznate glupe ljude!

Legendarni psihijatar je ljudsku glupost otkrivao vrlo brzo, a kako da ih i vi otkrijete, savjetuje u jednoj jedinoj rečenici:

“Prvi znak ljudske gluposti je potpuno odsustvo stida“ – rekao je Frojd.

Dakle, kada se nađete u situaciji da vas je sramota zbog tuđeg ponašanja ili izjave, ili se čudite nekim suludim postupcima – odmah znate s kim imate posla.

Ako vas ne cijene, nemojte se dokazivati – budite to što jeste!

Nije problem u vama, u njima je. Nemojte zbog toga spuštati svoje kriterije i raditi sve što oni požele, izigravati njihovog klauna.

Vjerujte da će vas u jednom trenutku iskoristiti, to je u ljudima. Kada im date jedan prst – oni uzimaju cijelu ruku. Na kraju vas zbog svega doista više neće niti cijeniti, pa će sve to što ste učinili i prošli biti uzalud.

Ako vas ne cijene nemojte se dokazivati – budite to što jeste. Nemojte spuštati cijenu svoga dostojanstva radi stjecanja povjerenja, nećete ga ionako dobiti.

Ako vam ne vjeruju – nemojte im dokazivati i pravdati se što radite, kako radite, zašto radite. Kad ne žele vjerovati – neće.

Iskoristit će to za neke loše namjere. Dovoljno je da ostanete vjerni sebi usprkos svemu i vidjet ćete kako će se stvari nakon nekog vremena same mijenjati. No ne očekujte promjene preko noći.

Ako vas ne cijene nemojte se dokazivati – budite to što jeste. Nemojte ih moliti za ljubav ako vas ne vole. To će vas satrati i uništiti vam svaku vjeru u ljude.

Nemojte puzati pred takvim ljudima, dopuštati da u vašoj prisutnosti iznose samo negativnosti iz tuđeg života, to vam je najbolji znak da se od takvih ljudi trebate odmaknuti što prije i da morate razmisliti o vašoj želji da budete dio njihovog života.

Pravi ljudi će prije ili kasnije otkriti vašu vrijednost. Kada pronađete takve ljude držite ih kao kap vode na dlanu, a ostale zanemarite.

Vaše oči neće odmah primjetiti vrijednost takvih ljudi, ali jednom kada ih prepoznate nemojte dopustiti da vas išta od njih odvuče.

Kada vi postanete najbolja verzija sebe onda će se pojaviti ljudi čija će prisutnost postati prava avanutra zajedničkog življenja. Tada će vaš zajednički život postati ono što ste oduvijek željeli.
 
(magazin.ba)

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Sigmund Freud je jedan od najkontroverznijih znanstvenika XX stoljeća. Njegov doprinos psihologiji je ogroman, a ovjekovječila su ga dva otkrića: on je razotkrio misteriju ljudskog sna i prvi pronašao univerzalni ključ ka ljudskoj podsvijesti

Ovo su neke od njegovih teza:

- Veličina vešeg identiteta određuje se veličinom problema koji vas može izbaciti iz takta.

- Muškarac je sretan sa bilo kojom ženom dok je ne zavoli.

- Prije nego što dijagnosticirate kod sebe depresiju i nisko samopouzdanje, obavezno budite sigurni da niste okruženi idiotima.

- Sve što radite u krevetu je sve predivno i apsolutno ispravno. Važno je da se to sviđa objema osobama.

- Psi vole svoje prijatelje i grizu neprijatelje, sasvim suprotno ljudima koji nisu sposobni za čistu ljubav i koji uvijek miješaju ljubav s mržnjom.

- Seksualnom devijacijom može se smatrati jedino odsustvo seksa. Sve ostalo je – stvar ukusa.

- Idealna, vječita, očišćena od mržnje, ljubav postoji samo između ovisnosti i droge.

- Neuroza je nesposobnost da se tolerira nejasnoća.

- Što je besprekorniji čovjek izvana, to je više demona u njemu.

- Mi nikad nismo ranjiviji nego onda kad volimo, i nikad tako beznadno nesretni onda kada gubimo ljubav.

- Prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.

- Djeca su potpuno egoistična; snažno osjećaju svoje potrebe i nemilosrdno se bore da ih zadovolje.

- Ljudi su moralniji nego što misle, i mnogo nemoralniji nego što mogu zamisliti.

- Veći dio toga što je unutar nas je neshvatljivo, a ono što je prepoznatljivo je – realno.

- Svaki normalan čovjek, u stvari, normalan je samo djelomično.

- Ako ste oprostili čovjeku sve, znači, završili ste s njim, zauvijek.

- Vrijeme provedeno s mačkama nikad nije protraćeno.

- Protiv svakog čovjeka čovjek se može braniti, ali protiv pohvale ostaje bespomoćan.

- Mi više težimo ka tome da izbjegnemo bol, nego da susretnemo radost.

- U trenutku kad čovjek počne sumnjati u svoj život i svoju vrijednost, on postaje bolestan.
 
(vestinet.rs)

Znanost se već desetljećima bavi hipotezom da su droge i inteligencija povezane

U kakvoj su vezi rekreativne droge i inteligencija? Hipoteza je to kojom se znanost bavi već desetljećima.

Uporno se želi dokazati kako pametniji ljudi koriste droge, ali konkretnog dokaza za to nema. Jedina teza zašto je to tako je da pametni ljudi vole svašta probati, uključujući i droge.

Tanka je to teza, jer puno toga vole probati mnogi, a dok znanost traži potvrdu za vezu između droga i inteligentnih ljudi, upoznajte tehnološke i znanstvene genije i droge koje su oni koristili.

Sigmund Freud – kokain

Freud je uzimao kokain u ogromnim količinama, a uzimao ga je kako bi liječio depresiju, ali i probavu. Bio je među prvima koji je kokain preporučio kao sastavni dio liječenja od psihičkih bolesti.

Francis Crick – LSD

Čovjek koji je bio dio tima koji je otkrio postojanje genetskog koda i dobitnik Nobelove nagrade priznao je kolegama da je koristio LSD dok je radio na svom senzacionalnom otkriću. Za znanstvenike njegovog ranga često se govori da konzumiraju LSD u manjim količinama kako bi potaknuli moždane vijuge.

Thomas Edison – kokain

Francuski kemičar Angelo Mariani izmislio je ‘Vin Mariani’, vino sorte bordeaux u koje je stavljao listove kokaina. Etanol u vinu bi izvlačio ekstrakt kokaina iz listova u boci, pa bi vino tako postalo ‘kokainski eliksir’, a jedan od redovnih konzumenata Marianievog vina bio je Thomas Edison.

Paul Erdös – amfetamini

Slavni mađarski matematičar koristio je amfetamine, a njegovi prijatelji su se brinuli, jer ih je Paul doslovno gutao svakog dana. Jednom se kladio s prijateljem da će izdržati mjesec dana bez njih i nakon 30 dana prijatelji su mu čestitali i priznali da im je drago da nije ovisnik. Paul Erdös im je rekao: Možda nisam ovisnik, ali u ovih 30 dana ništa nisam napravio. Nisam imao nikakvih ideja.

Steve Jobs – LSD

Jobs je dugo eksperimentirao s LSD-om i to do te mjere da je jednom izjavio da je to jedna od tri najvažnije stvari koje je napravio u životu. Ne samo to, nego je bio uvjeren da ga ljudi u nekim stvarima ne mogu shvatiti jer ne uzimaju nikakve psihodelične droge.

Bill Gates – LSD

Za njega vrijedi isto što i za Jobsa, ali Gates nije volio toliko otvoreno o tome.

John C. Lilly – LSD, Ketamin

Lilly je bio prvi znanstvenik koji je uspio otkriti kako nastaju bol i užitak u ljudskom mozgu. Uzimao je LSD i ketamin u sklopu svojih pokusa, ali ih potom uzimao i neovisno o njima.

Richard Feynman – LSD, marihuana, ketamin

Fizičar Richard Phillips Feynman uvijek je bio oprezan s drogama, jer se bojao kako bi mu mogle utjecati na mozak. Počeo je uzimati LSD, marihuanu i ketamin nakon što je upoznao John C. Lillyja, a cilj mu je bio izazivanje halucinacija koje nije mogao imati dok je bio trijezan ili bez utjecaja bilo kakvih narkotika.

Kary Mullis – LSD

Zaslužan za brojna revolucionarna postignuća u biomedicini Mullis gotovo ništa nije radio ako nije prethodno uzeo LSD. U jednom je intervjuu rekao da je šezdesetih i sedamdesetih uzimao toliko LSD-a da ni sam ne može to opisati, a zatim priznao da čisto sumnja da bi bilo što postigao u medicini da nije bilo LSD-a. Čak štoviše, naveo je da je uzimanje LSD-a za njega bilo važnije od školovanja.

Carl Sagan – marihuana

Slavni astrofizičar ne samo da je redovito pušio travu, već je bio među onima koji su poticati njezino korištenje prilikom bilo kakvog umnog ili intelektualnog rada.
 
(express.hr)

Čak i najgluplja osoba zna da je svijet pod kontrolom određenih pojedinaca. Neki kažu da su to najbogatije obitelji, neki kažu da su to tajne organizacije sa članovima poput desne ruke predsjednika država

Istina je, bez obzira na to tko su ti ljudi, 99% ljudi je pod kontrolom onih 1%, a postoje stvari za koje će onih 1% biti sretni ako onih 99% nikada ne sazna. No, bilo kako bilo, Murphyjev zakon još vrijedi čak i za one pojedince koji upravljaju i kako zakon kaže: “Sve što može poći po zlu, poći će”.

Osobe sa humanizmom u svojim srcima ipak katkad razotkriju neke informacije, a neke su još uvijek skrivene 99% čovječanstva.

Ovdje su neke od najvećih tajni za koje “oni” ne žele da vi znate:

6. Oni kontroliraju okoliš Zemlje

Vjerojatno ste čuli o HAARP. To je projekt financiran od strane američke mornarice i američkog ratnog zrakoplovstva i ta tehnologija može omogućiti da američka vojska komunicira sa svojom flotom na velikim udaljenostima. Kako HAARP radi? U HAARP spada i instrument pod nazivom “Instument za Istraživanje Ionosfere”, koji prenosi radiofrekvencije velike snage izravno u ograničeno područje ionosfere.

Taj instrument manipulira ionosferu, na mjestima gdje postoje slobodni elektroni, i ima potencijal stvariti radio valove koji manipuliraju Zemljino magnetsko polje. Oni koji kontroliraju Zemljino magnetsko polje, kontroliraju i Zemlju.

Čak i više zastrašujuće jest činjenica da HAARP ima potencijal da kontrolira emocije kroz valne frekvencije i manipulira ljudskim umovima. Tko zna, možda su odgovorni za naše iznenadne promjene raspoloženja!?

5. Voda iz slavine vas čini bezvoljnima i za vas život nema cilja

Nema apsolutno nikakve potrebe za stavljanjem fluora u vodu iz slavine, a za one koji žele kontrolirati svijet, fluorid u vodi iz slavine je bitan element. Zašto?

Fluoridizaciju je preporučio Edward Bernays, nećak Sigmund Freuda. Fluor je kemikalija koja ima učinak na epifizu našeg mozga, neki ga zovu “treće oko”. Ova žlijezda je odgovorna za većinu naših emocija, kao i naše razine serotonina i melatonina.

Fluor oštećuje ovu žlijezdu i potiče apatiju, depresiju i niske vibracije. To rezultira nedostatkom motivacije, lošeg zdravlja i dosade. Kako preživjeti u današnjem svijetu kada moramo zaraditi novac za kupnju potrebnih stvari kao što su hrana, voda, sklonište, lijekovi?

Umjesto da slijedimo naš san i biježimo od sustava, mi smo u depresiji i nemotivirani i to nas tjera da radimo za nekoga samo da možemo opstati. Instinkt za preživljavanje i apatija, nas ograničava da slijedimo sustav i nikad ne ustanemo iznad njega. Mi smo uplašeni za svoj opstanak, ali i nemotivirani da idemo svojim putem. Baš kao ovce u stadu.

4. Chemtrailsima nas špricaju sa flooridom

Kada pogledate u nebo i pogledate trag aviona (contrail) možda će to ipak biti Chemtrail. Ne brinite, nije to ništa, to vas samo neki dečki zaprašuju sa aluminijem, arsenom, barijem, borom, i fluoridom. Zašto? Budući da pitate previše. Sada šutite i nastaviti raditi ono što će vam “oni” reći.

3. GMO uništava cijelo čovječanstvo

Genetski modificiranih organizama ili GMO biljke ili životinje stvorene kroz tehnike biotehnologije umetanje gena. Ovo je eksperimentalna tehnologija koja spaja DNA iz različitih vrsta, te stvara nestabilne genetske kombinacije biljaka, životinja, bakterija i virusa koji se ne mogu pojaviti u prirodi ili kod tradicionalnog križanja.

Drugim riječima GMO je to Božje kocka u ljudskim rukama. To je najveći disbalans priroda ikada viđen. Svemir ima jedno božje pravilo, a to je da sve što se događa uvijek mora održati ravnotežu, svaka akcija ima svoju suprotnu reakciju. Mi radimo disbalans u prirodi, ali kao što znamo Svemir će se uvijek naći ravnotežu, tako da će nas naša akcija dovesti u sukob nas i prirode.

2. Sveta geometrija je jezik svemira i ljepote

Što je ljepota? Anđeli Victorie Secret, znamo, ali što je zapravo definicija ljepote? Kombinacija elemenata kao što su oblik, boja, ili samo veličina koja se svidi osjetu vida. No, znamo da glazba ima ljepotu također, miris isto tako, pa ako se mene pita ja bih rekao da je ljepota sklad između elemenata i sila.

Sveta geometrija je pronađena svugdje gdje elementi zadovoljavaju Zlatno Pravilo (1.618033989 …) i ono postoji kroz sve Svemir, između gravitacije planeta, prirode, dizajn cvijeća, oblik životinja, proporcijama zemlje, krugovima u žitu, također postoji u mnogim civilizacijskim objekatima ili poznatim umjetnostničkim djelima Leonardo da Vincija, Beethovenovenove Pete simfonije, grčke i rimske arhitekture … Gotovo sve u čemu nađemo sklad, lijepotu, možemo objasniti da ima Zlatno Pravilo.

Zašto se to drži u tajnosti? Pa, to je kao čarobni show. Mađioničar zna trik i da bi manipulirao publiku nitko drugi ne smije znati kako se to radi.

1. Glazba vas čini konkurentnim

Znate li da je 1955. godine Međunarodna organizacija za standardizaciju je odredila 440 Hz kao opći tuning standard za glazbu? Prije toga je to bilo 432 Hz.

Kao što možda znate da zvukovi imaju najveći utjecaj u našem razmišljanju. 432 Hz čini zvuk glazbe skladnijom, mirnijom, potiče sreću i duboko razumijevanje, strast. 440 Hz ima više energije, brža je, gotovo kao na utrkama.

Konkurentnija je i fokusira se na detalje. Pa zašto bi netko, najvažnije, i kako, odlučio da 440 Hz bolje od 432 Hz?

Budući da nam glazba dotakne tamo gdje ništa drugo ne može, tamo gdje je suština našeg emocionalnog bića, a ako možete kontrolirati ono što kontrolira emocije / razmišljanja koju glazba potiče, možete kontrolirati onih 99%.

“Oni” ne žele da ljudi razumiju svoju istinsku prirodu i svoje “više” JA. Oni žele da budemo u žurbi, da vjeruju samo ono što smo vidimo i budemo konkurentni u materijalnim stvarima.

Na taj način će 99% živjeti u stvarnosti kakvu im onih 1% napravi. Cijeli ovaj članak je o tome da 1% oblikuje stvarnost 99% ljudi te da kroz različite stvari “oni” to postignu, a “Oni” su prokleto dobri u održavanju kontrole.
 
(preveo:NSP)

„Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa je važan element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć zemlje. Nama se upravlja, naši umovi su profilirani, naši ukusi formirani, naše ideje sugerirane.“

(citat iz knjige „Propaganda“ Edwarda Bernaysa)

To je logična posljedica načina na koji je organizirano društvo. Ogromni broj ljudskih bića mora surađivati ​​na ovakav način, kako bi zajedno glatko funkcionirali i kao demokratsko društvo.

Mediji su u vlasništvu bogatih ljudi koji odlučuju što će doprijeti do javnosti. Nadalje, ukoliko ste prošli kroz elitni sustav obrazovanja, završili odgovarajuće škole, možda Oxford, naučili ste da postoje određene stvari koje naprosto nije ispravno reći, kao i određena mišljenja koja nije ispravno imati. To je uloga socijalizacije kroz elitne institucije i ako vas ne ne uspiju prilagoditi, ispadate iz igre.

Tek primjera radi, u Hrvatskoj je otvorena „Edward Bernays“, Visoka škola za komunikacijski menadžment. To je privatna visokoobrazovna institucija, prva u Hrvatskoj i na području jugoistočne Europe koja izvodi cjelovito specijalizirano obrazovanje na području komunikacijskog menadžmenta i odnosa s javnošću.

Tko je bio E. Bernays po kojemu ta visoka škola nosi ime?

Pionir ili „otac propagande“ koji 1928. piše: „Američka poslovna zajednica je bila impresionirana propagandnim akcijama. Tada su bili u problemu, jer je zemlja formalno postala demokratskija i sve više ljudi je moglo pristupiti izborima.

Kako je Amerika bivala bogatija, pristizalo je sve više imigranata i što nam je bilo činiti? Postalo je preteško vladati kao privatnim klubom. Očigledno, samo je jedan odgovor, morate imati pod kontrolom kako i što ljudi misle.“

Primjera manipulacija ima bezbroj, dotaknimo se tek djelića povijesti.

Dvadeseto stoljeće je obilježeno isprovociranim i pomno planiranim procesom kojemu je cilj pretvoriti sveukupno društvo u (anti) društvo u kojemu se „Ja“ pretpostavlja onome nekadašnjem „Mi“.

Netko će reći da je sve „teorija zavjere“, no povijesne činjenice govore drugačije.

Nećak Sigmunda Freuda, Edward Bernays je bio prvi u nizu znanstvenika koji su radili na usavršavanju „znanosti kontrole misli“. U političkoj sferi je upravo on naveo masovnu psihološku manipulaciju kao „inženjering pristanka“.

Koristeći propagandu i psihološku manipulaciju za uvjetovanje potrošača na kupnju proizvoda (tako je počelo), nazivao je to „odnosima s javnošću“.

O tome govori i četvrti dio BBC-evog dokumentarca „The century of Self“:

Dvadeseto stoljeće se opravdano može nazvati stoljećem sebičnosti. Ovaj dokumentarac upire prstom u Sigmunda Freuda i njegovog nećaka, Edwarda Bernaysa.

Već prije Prvog svjetskog rata političari i biznismeni koriste njihova saznanja i tehnike kako bi naveli ljude da im ili daju glasove na izborima ili kupuju njihove proizvode, a Woodrow Wilson Bernaysa postavlja na čelo „Povjerenstva za informiranje javnosti“ kako bi provodio proratnu propagandu.

Ovdje Bernays uvelike koristi i pretvara u praksu Freudovu teoriju da je ljudsko ponašanje vođeno nesvjesnim instinktivnim porivima.

Služeći se upravo Freudovim napucima, on cilja na nesvjesne i iracionalne osjećaje kod stanovništva i uspješno navodi inače duboko izolacionistički nastrojenu američku javnost na prihvaćanje ideje o sudjelovanju u Prvom svjetskom ratu.

Bernays po svršetku rata, nakon uspješno odigrane uloge inženjeringa u ratnohuškačkoj vladinoj propagandi, u mirnodopsko vrijeme nudi svoje „usluge“ korporacijama i svesrdno pomaže u potrošačkog društva.

Cilj je kulturu „potrebe“ pretvoriti u kulturu „želje“ i natjerati potrošača da kupuje, kupuje….i pritom se osjeća bolje. Bernays, svjestan negativnih konotacija vezanih uz termin propagande, smišlja onaj „odnosi s javnošću“.

Već ’20-ih u Americi je konzumerizam uvelike zaživio, 1927. društveni kritičari izražavaju zabrinutost zbog činjenice što Amerikanci više nisu građani, već „potrošači“, a 1929. dolazi do poznatog gospodarskog sloma.

Bernaysova propaganda je uspješna, građani se zadužuju kod banaka, kupuju dionice, tržište dionica bilježi rekordne rezultate, ali se pod pritiskom kupnje posuđenim novcem ubrzo slama. Tijekom „Velike depresije“ Bernays fokusira napore na utjecaj na političke poglede javnog mnijenja.

Ni on, niti sam Freud nisu vjerovali u ljudsku jednakost. Uplašeni rastućom fašizacijom Europe u to vrijeme, obojica vjeruju kako demokracija nije siguran oblik vladavine s obzirom na činjenicu da je „čovjek podložan nesvjesnim porivima“.

Obojica vjeruju kako je čovjeka nužno kontrolirati i da demokracija može funkcionirati samo ako se kontinuirano provodi ciljani inženjering.

Potrošač će ostati trajno politički pasivan ukoliko njegova iracionalna želja bude zadovoljena uvijek novim proizvodima koje može kupiti.

1936. Nacionalni savez proizvođača upošljava Bernaysa u pokretanju ideološke kampanje usmjerene protiv „New Deala“ i protiv rastućeg „unionizma“ kojeg Alex Carey spominje u Preuzimanju rizika u demokraciji (Taking the Risk of Democracy).

Po svršetku Drugog svjetskog rata, Bernaysove usluge koristi CIA, gdje on djeluje kao savjetnik u pitanjima kako obuzdati i kontrolirati „iracionalnu agresiju“ masa. Tijekom svoje službe u CIA-i, Bernays osmišljava i provodi i kampanju za Eisenhowerovu administraciju, koja ima za zadatak uvjeriti američku javnost u direktnu „prijetnju sovjetskog komunizma“.

Dijelom te kampanje je bila i mobilizacija javnosti i dobivanje potpore Kongresa za puč protiv demokratski izabranih vlasti u Gvatemali 1954., kada je svrgnut predsjednik Jacobo Arbenz.

Tada je naime Bernays radio i u korist United Fruit Company, koja je bila zabrinuta zbog Arbenzove najave agrarnih reformi kojima bi United Fruits izgubile svoje ogromne plantaže banana u Gvatemali.

U nastavku, naravno, „odnosi s javnošću“, odnosno propaganda, bujaju kao prava industrijska mašinerija koja zapošljava cijele timove psihoanalitičara, stvaraju se ciljane grupe koje imaju za zadatak reklamu učiniti efektivnijom, privlačnijom, koje ciljaju na ono naše nesvjesno i to u svim sferama naših života.

Kada kritizirate medije i kažete: „Gle, ovaj novinar je napisao ovo ili ono, a to nije istina!“, dotični će se naljutiti i objasniti vam kako mu nitko ne govori što i kako da piše, jer on piše što misli ili smatra ispravnim.

„Sve to o pritiscima i ograničenjima su gluposti, jer nikad nisam bio pod pritiskom”, uobičajeni je odgovor.

To zapravo može biti i točno, ali poanta je da ti novinari nikada ne bi bili unutar mainstreama, osim ukoliko se već nisu dokazali kao podobni, jer su „programirani“ reći pravu stvar. U protivnom, nikada ne bi došli u priliku reći što misle. Fakulteti su postali rasadnici ideoloških disciplina i socijalizacije kadrova koji ulaze u sustav.

I što nam govori struktura tog cijelog sustava? Kakve vijesti možemo očekivati? To je prilično jasno. Uzmimo primjerice The New York Times. Radi se korporaciji koja proizvodi, ali proizvod nije informacija, nego sama publika.

Nije im bitan novac koji će zaraditi time što ćete vi kupiti njihove novine, štoviše, sretni su što svoje priče mogu servirati na internetu posve besplatno i dostupne svima. Oni zapravo gube novac kada kupujete novine. Publika je proizvod. Proizvod su i povlašteni ljudi, baš kao i ljudi koji pišu za novine, najviše razine odlučivanja ljudi u društvu. Morate prodati proizvod na tržištu, a tržište su, naravno, oglašivači, opet druge tvrtke.

Bilo da su u pitanju televizija ili novine, prodaje se publika. Korporacije prodaju odgojenu publiku drugim korporacijama. U slučaju elitnih medija to je velik i unosan posao.

Većinski vlasnik njemačkog RTL-a njemačko je privatno poduzeće Bertelsmann AG sa sjedištem u Guterslohu. Ono posjeduje 90,5 posto dionica dok je ostatak u vlasništvu malih dioničara. Ponosni vlasnik paketa od 25% dionica RTL-a u Hrvatskoj je koncern Agrokor Ante Todorić. No, Bertelsmann AG nije klasično poslovno poduzeće kojeg motivira samo profit. Vlasnici Bertelsmann AG-a su njemačke bogataške, milijarderske obitelji Mohn i Bertelsmann kroz svoju obiteljsku zakladu Bertelsmann Foundation.

A temeljni ciljevi zaklade Bertelsmann, prema njihovom vlastitom priznanju, nisu ekonomske već političke prirode. Poduzeće Bertelsmann ima stoljetnu tradiciju u izdavaštvu, u novije vrijeme i u komunikacijama, te djeluje po cijelom svijetu pod raznim imenima i firmama u svojem vlasništvu. Kada su svojedobno kupovali renomiranu američku izdavačku kuću Random House, pod pritiskom američkih novinara Bertelsmanni priznaju kako su tijekom vladavine Adolfa Hitlera bili najveći nakladnik nacističke promidžbe u Trećem Reichu. No, zaklada Bertelsmann tvrdi kako su joj primarni ciljevi „širiti demokraciju“.

Zaklada Bertelsmann je prisutna i u Hrvatskoj. 2. lipnja 2005. godine u Zagrebu je organizirala dvodnevni forum pod nazivom ‘Jugoistočna Europa na putu u EU’ na koji su, kako prenosi HINA, došli predstavnici dvadeset zemalja, deset vlada i šest međunarodnih organizacija. Predsjedatelj foruma bio je član izvršnog odbora Bertelsmann zaklade Werner Weidenfeldt, a među govornicima su bili tadašnji hrvatski premijer Ivo Sanader, austrijski Wolfgang Schuessel, tadašnja ministrica vanjskih poslova, sada predsjednica RH, Kolinda Grabar Kitarović, Dimitrij Rupel i drugi.

Nova TV također je u stranom vlasništvu. Većinski vlasnik Nove TV je američki Central European Media Enterprises. Najznačajniji vlasnik Nove TV većinski je vlasnik CEME Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder.

Manje poznato, ali mnogo važnije za nas je, što je Ronald Lauder bio američki veleposlanik u Beču od 1986. do 1987. godine, a prije toga u Pentagonu podtajnik Ministarstva obrane za Europu i NATO.

U svibnju 2009. Lauder prodaje 31% CEME, samim time i Nove TV, američkom divu Time-Warneru za 240 milijuna dolara, no još uvijek je većinski vlasnik.

Westdeutche Allgemeine Zeitung Medien Gruppe (WAZ), najveći je dioničar Europapress Holdinga (EPH). EPH i WAZ su izdavači najvećeg broja novina i publikacija. Njihov udio pokriva oko 60% ukupno medijskog prostora u Hrvatskoj.

Pobrojimo neke: Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti, Dubrovački vjesnik, Šibenski list, Globus, Auto-klub, Auto-blic, Gloria, Cosmopolitan, Moto-klub, Playboy, itd. WAZ-ov glavni izvršni direktor od 2002. je Bodo Hombach, svojevremeno jedan od najutjecajnijih političara njemačke Socijaldemokratske stranke (SDP) i čvrsti zagovornik europske politike.

Bodo Hombach bio je šef kabineta njemačkog kancelara Gerharda Schrodera od 1998. do 1999., a zatim i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe (1999-2002).

Hombach svojevremeno izjavljuje: „Htio bih se od Zagreba do Dusseldorfa voziti bez putovnice“. Ispunila mu se želja.”

Najveći pojedinačni dioničar Novog lista, a čini se i Glasa Slavonije je bio misteriozni Media Development Loan Fund iz New Yorka, među čijim je financijerima i nezaobilazni, sveprisutni George Soros, famozni investitor i multimilijarder koji spada među 10 najbogatijih Amerikanaca. Tu su se nalazili i još neki opskurni fondovi iza kojih se, neki smatraju, krije CIA.

MDLF je registriran u New Yorku kao „neprofitna organizacija“ i suosnivač i izvršni mu je direktor, od samoga početka Aleksandar Vučinić, koji je na tu poziciju došao direktno iz Soroseve zaklade za koju je radio tijekom rata u Pragu. Među krupnijim vlasnicima Glasa Slavonije nalazila se i kontroverzna austrijska HYPO Alpe Adria Banka.

I na kraju, što reći o prirodi medijskog proizvoda? Očita pretpostavka je da proizvod medija odražava interes kupca i prodavača, institucija i sustava moći koji ih čine onime što jesu.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Znanstveno je dokazano kako je anksioznost usko povezana s inteligencijom

Iako se o tome govori već neko vrijeme, sada je i znanstveno dokazano kako su ljudi koji više brinu – inteligentniji. Što znači da vaša pretjerana anksioznost, ukoliko ona postoji, nije isključivo negativna osobina.

Psiholog Alexander Penney i njegovi kolege nedavno su proveli istraživanje na uzorku od 100 studenata na Sveučilištu Lakehead u Ontariju, gdje su od njih tražili da kroz razne zadatke bilježe količinu brige i nervoze koju doživljavaju, donosi Business Insider.

Otkrili su kako su anksiozniji studenti, odnosno oni koji su se više slagali s izjavama kao što su “Često brinem oko nečega” postigli bolje rezultate na testovima verbalne inteligencije.

Neobičan eksperiment iz 2012. godine: Anksiozni pojedinci pokazali su se opreznijima i učinkovitijima

Ovakvo stajalište podupire i jedan pomalo neobičan eksperiment kojeg su 2012. godine proveli psiholozi Tsachi Ein-Dor i Orgad Tal iz Interdisciplinarnog centra Herzliya u Izraelu, a u svom su eksperimentu uzorku od 80 studenata zadavali gotovo jednake količine stresa.

Ispitanicima su rekli kako je njihov zadatak procijeniti umjetninu koja će im biti prezentirana putem softvera, ali ta je priča bila tek paravan. Kad su odrađivali zadatak, ispitanici su “slučajno” aktivirali računalni virus – koji se, zapravo, aktivirao automatski, jer je bio unaprijed namješten od strane istraživača.

Studenti su zatim bili primorani zatražiti tehničku pomoć, a za tu je pomoć bila zadužena unaprijed istrenirana glumica.

Tijekom cijelog tog procesa imali su još i niz drugih smetnji, kao na primjer nenadane ponude za razna istraživanja. “Otkrili smo da su anksiozniji pojedinci bili manje podložni raznim smetnjama”, objasnili su Tal i Ein-Dor te tako dokazali da su nervoznije osobe ustvari opreznije i učinkovitije.

Mozak koji više brine može pronaći više različitih rješenja

Anksiozniji pojedinci skloniji su situaciju sagledati s više strana.

Drugo istraživanje slično ovom eksperimentu proveo je psihijatar Jeremy Coplan iz SUNY Downstate medicinskog centra u New Yorku.

On i kolege istraživanje su provodili na ispitanicima koji su patili od anksioznih poremećaja, a otkrili su kako su pojedinci s ozbiljnijim simptomima redom imali veći kvocijent inteligencije.

Ideja da su anksiozniji ljudi ustvari i mudriji zvuči poprilično uvjerljivo, jer je mozak koji više brine ujedno i taj koji može pronaći više različitih rješenja.

Penney i njegovi kolege u svom su istraživanju napisali kako je moguće da su inteligentniji pojedinci sposobni uzeti u obzir i prošle, ali i buduće događaje u isto vrijeme te puno detaljnije sagledati situaciju, što ih onda može dovesti do toga da više brinu i paničare.

Ova bi veza, ukoliko postoji, trebala ići u oba smjera. Djeca koja imaju predispozicije za razvoj anksioznosti mogu postati pametniji i učinkovitiji pojedinci, a pametni ljudi mogu pronaći mnogo više stvari oko kojih će brinuti.

Dakako, postoje određene studije koje pokušavaju pobiti ovakvu teoriju te tvrde kako između inteligencije i anksioznosti postoji ustvari negativna povezanost. Sudeći prema Robertu Epsteinu, američkom psihologu, ako je osoba pametnija, ona je u isto vrijeme i smirenija.

“Dakako da postoje iznimke, ali osnovni rezultat je upravo taj. A objašnjenje za tu negativnu povezanost jako je jednostavno: Kad su ljudi nervozni, ne razmišljaju suvislo”, izjavio je Epstein.

Neki od najvećih umova svijeta patili su od anksioznosti

Nikola Tesla, jedan od najpametnijih ljudi na svijetu, patio je od anksioznosti

No, i dalje postoji osnovana sumnja da tendencija ka nervozi stvarno ima svojih prednosti kad je riječ o inteligenciji, pogotovo ako uzmemo u obzir kako su upravo neki od najslavnijih umova svijeta, poput Nikole Tesle, Charlesa Darwina i Kurta Gödela, patili od anksioznih poremećaja. Ostale poznate ličnosti: David Bowie, Oprah Winfrey, Johnny Depp, Sigmund Freud, Scarlett Johansson, Edvard Munch (naslikao sliku Vrisak)

U tu kategoriju spada i Abraham Lincoln, koji je sam sebe opisao kao “prirodno nervozan temperament”.

Zanimljivo je i to da je remek djelo Edvarda Muncha, “The Scream”, također nastalo za vrijeme kad je poznati slikar doživljavao napadaj panike.

“Stajao sam tamo i drhtao od anksioznosti – i osjetio beskrajan krik kako prolazi prirodom.”
 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Dok je sama grandioznost glavno dijagnostičko obilježje patološkog narcizma, postoje i znanstveni podaci koji navode na zaključak da se patološki narcizam javlja u dva oblika, (a) grandiozno stanje svijesti kod mlađih adolescenata koje se može korigirati kasnijim životnim iskustvima, i (b) stabilni poremećaj opisan u DSM-IV (američki Priručnik za dijagnostiku mentalnih oboljenja) koji nije toliko definiran s grandioznošću, koliko sa ozbiljnim poremećajima u međuljudskim odnosima

Prema nekim teorijama, uzrok narcizma je rana afektivna deprivacija, dok klinički materijal opisuje narcisoidnu osobu više kao nevoljnom, nego nesposobnom. Ukoliko je Narcisoidni poremećaj ličnosti – NPL izazvan oštećenjima nastalim za vrijeme infantilnosti i usljeđujućim “kratkim-spojevima” kod daljnjeg razvoja, onda će on vjerojatno biti neizlječiv. U drugu ruku, ukoliko je narcizam poremećaj u ponašanju koji je stečen, onda postoji neka nada, mada prilično slaba, da će se ti poremećaji u ponašanju moći ispraviti. Klinička literatura na temu NPL-a je više teoretske prirode, apstraktna i općenita, sa malo opisa kliničkih slučajeva, što sugerira da kliničari nemaju mnogo praktičnog iskustva sa narcisizmom. Postoji nekoliko razloga za to:

Zastupljenost NPL-a se procjenjuje na oko 1% generalne populacije

- Narcisi se rijetko podvrgavaju tretmanu, a kada do tretmana dođe, onda je napredak veoma spor. Tu se radi o najmanje godinu ili dvije stalnih seansi prije nego što narcis može priznati da i od kliničkih terapeuata ponekad može biti neke koristi. Teško je držati naracisa dovoljno dugo pod terapijom dok se ne postignu određeni učinci, a malo ljudi ima dovoljno novca za tretman koji ne pruža mnogo a dugo traje.

- Osiguravajuća društva su također zainteresirana za kratkotrajne terapije i pažnja se prije posvećuje ublažavanju akutnih problema, kao što je depresija, nego nekom zalaženju u tretman uzroka kroničnih problema. Narcisi se veoma ustežu kod otvaranja i poklanjanja povjerenja nekome, tako da većina slučajeva prođe neprimjećena od strane terapeuta kod kratkotrajnih tretmana. Prema nekim nalazima, antidepresivi tipa SSRI (selective serotonin-reuptake inhibitors), kao što je Prozac, pogoršavaju narcisoidnu grandioznost i nedostatak društvene inhibicije.

- Većina kliničara se čini nesvjesna činjenice da se izvještaji narcisa o njihovom napretku ne mogu smatrati valjanim s obzirom da je laganje jedna od njihovih glavnih osobina i da u mnogim slučajevima nedostatak empatije navodi narcisa na veoma netočne interpretacije onoga što drugi ljudi govore ili rade, tako da oni mogu vjerovati da ih drugi vole i poštuju bez obzira na prošlost u kojoj su ovi pokazivali neosjetljivost i tendeciju za iskorištavanjem drugih ljudi u svojim odnosima s njima.

[Iz DSM-IV (Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, 4th edition, 1994 ,.]

Jako izražena težnja za grandioznošću (kod maštarenja i ponašanja), potreba ličnosti da joj se drugi dive, i nedostatak empatije

[NPL se po prvi put pojavio u DSM-III 1980. godine; prije toga nije postojao nikakav formalan dijagnostički opis ovog poremećaja. Pored toga, poremećaji ličnosti se često međusobno isprepliću i kliničari imaju tendenciju da ih miješaju.

Grandioznost je poseban slučaj, međutim, nedostatak empatije i eksploatatorski odnos prema drugim ljudima nije specifičan samo za NPL, isto kao i potreba osobe da drugi u njoj vide nešto specijalno ili posebno. Diferencijalna dijagnoza NPL-a se uspostavlja na temelju odsustva određenih faktora u ponašanju osobe. Granični poremećaj ličnosti - GPL (Borderline Personality Disorder) ima neke upadljive sličnosti sa NPL-om, međutim, GPL se karakterizira tendencijom ka nanošenju ozljeda samom sebi ili samo-ozljeđivanju, prijetnjom počinjenja samoubojstva ili pokušajima izvršavanja samoubojstva, dok će narcisi rijetko kada povrijediti sebe na takav način.

GPL može uključiti i živčane slomove, koji nisu karakterstičnim za NPL, mada se mogu dogoditi. Potreba za ukazivanjem stalne pažnje od strane drugih, također je zastupljena kod histionskog poremećaja ličnosti - HPL, međutim, HPL i GPL slučajevi su strogo orjentirani ka održavanju međusobnih veza s drugima, dok je je za NPL karakteristično da osobe koje pate od tog poremećaja imaju tendenciju ka otuđivanju od drugih, kao i izbjegavanju svake intimnosti s drugima.

Kod poremećaja ličnosti, grandioznost je posebno karakteristična za NPL, međutim, ona se nalazi i kod drugih psihičkih poremećaja.

Psihopati također pokazuju jedan patološki narcizam uključujući i grandioznost, međutim psihopatija se razlikuje od NPL-a po tome što će psihopati biti voljni se koristiti i fizičkim nasiljem prilikom ostvarivanja onoga što žele, dok će narcisi rijetko kad činiti neke kriminalne radnje; narcisi se često groze fizičkog kontakta s drugima, mada znaju i napasti u nastupu bijesa.

Bipolarna bolest također sadrži jake elemente grandioznosti. (Nešto više o grandioznosti i empatiji biti će rečeno u drugom dijelu teksta).]

Ovaj poremećaj se javlja u mlađoj odrasloj dobi i prepoznaje se po najmanje pet sljedećih simptoma:

1. Jedan pretjeran osjećaj samovažnosti (npr. pretjeruju kad pričaju o svojim postignućima i očekuju priznanja iako ih nisu zaslužili)

- Obični narcisi pokazuju pretjeran osjećaj samovažnosti, bilo kad pričaju o obitelji, poslu ili životu uopće, kao da nitko drugi ne postoji u njihovoj slici. Što god oni rade, oni su ti koji su glavna zvijezda, odajući dojam kako na svojim plećima nose jednu herojsku odovornost za njihovu obitelj ili poduzeće, da oni moraju brinuti o svemu jer njihovi bračni drugovi, partneri ili suradnici ovise o njima, tj . nisu u stanju funkcionirati bez njih.

Oni ignoriraju ili poništavaju sposobnosti i doprinose drugih i žale se kako im nitko nikad ne pomaže; mogu inspirirati kod drugih saosjećanje ili divljenje za svoje stoičko suočavanje sa životnim tegobama ili nesebično požrtvovanje kad je dobro drugih u pitanju (mada ga ti drugi “nisu zaslužili”). Međutim, ova njihova svakodnevna grandioznost je jedan aspekt narcizma u kojeg ne možete proniknuti osim ukoliko ne dobijete priliku da posjetite Narcisovu kuću ili radno mjesto i sami se uvjerite da su i drugi tamo uključeni u razne poslove a u mnogim slučajevima, oni čak obavljaju za njega i onaj dio posla koji normalno pripada njemu.

Narcisi će tvrditi kako postižu spektakularne rezultate ne ulažući neki veliki trud ili investicije, ostavljajući utisak da su nekako njihovo vrijeme i novac vrijedniji od vremena i novca drugih ljudi.

U širokoj upotrebi, pojmovi narcis, narcisoidnost i narcisoidan, podrazumijevaju jednu apsurdnu uobraženost i primjenjuju se na ljude čije su ambicije i aspiracije mnogo veće od njihovih vidljivih sposobnosti ili nadarenosti. Ponekad se ovi pojmovi primjenjuju za opis ljudi koji su jednostavno puni sebe – čak i kad su nihova stvarna dostignuća spektakularna. Izvanredni zabavljači ili sportaši nisu uvijek skromni, ali oni nisu grandiozni ukoliko je njihovo vrednovanje samih sebe realistično; npr., Muhammad Ali, ili Cassius Clay, bio je notoran po tome kako se hvalio da je on najbolji i najljepši, međutim, on jeste tijekom jednog vremenskog razdoblja bio najbolji i najljepši bokser, tako da njegovo vrednovanje samog sebe nije bilo grandiozno.

Neki narcisi bombastično hvalisaju i veličaju sami sebe, međutim, mnogi od njih su neupadljivi u javnosti, štedeći svoju sujetu i autokratsko ponašanje za one koji su im najbliži i najdraži. Uobičajeno napadno grandiozno ponašanje uključuje očekivanje jednog posebnog tretmana ili divljenja ukoliko tvrde da (a) poznaju važne, moćne ili poznate ljude (b) ili ukoliko oni sami tvrde za sebe da su izvanredno inteligentni ili nadareni.

Grandiozne tvrdnje narcisoidnih osoba su obično samo površno moguće fabrikacije koje lako pucaju po šavovima ukoliko se izlože jednoj imalo kritičkoj analizi. Njih je najlakše prepoznati po njihovim djelima: da li su ona stvarno značajna? (Mnogo pričaju, a ništa konkretno da urade.)

Geniji koji su istovremeno narcisodni su velika rijetkost. Prije ćemo sresti 1000 narcisoidnih osoba, nego jednog genija.

2. Preokupacija fantazijama bezgraničnog uspjeha, moći, briljantnosti, ljepote ili idealne ljubavi.

- Narcisi kultiviraju solipsistične ili “autistične” fantazije, što znači da oni žive u svojim malim zatvorenim svijetovima (a istovremeno ih vrijeđa kad se realnost usudi upasti u njih).

3. Narcis vjeruje da je on “poseban” i da njega mogu razumjeti samo oni koji su mu slični, tj. ljudi koji mahom imaju visok status u društvu; tako se on jedino s njima može asocirati

- Oni misle da je svatko tko nije poseban ili superioran, jednostavno bezvrijedan. Po samoj svojoj definiciji normalni ljudi nisu ni posebni ni superiorni, tako da su oni za narcise beznačajni.

4. Zahtijevaju od drugih da im se prekomijerno dive

- Prekomijerno, na dva načina: oni žele nagrade, komplimente, poslušnost drugih, kao i to da im drugi cijelo vrijeme zavide; žude da čuju kako je sve što oni rade bolje od onoga što rade drugi. Ovdje se ne radi o tome da oni očekuju neku iskrenost, njima je bitno da im se to ponavlja što češće i što glasnije.

5. Narcis uvijek smatra da ima pravo na nešto

- Oni očekuju od drugih da se ovi automatski slažu s njihovim željama. Kad narcis poželi nešto uraditi, svi oni oko njega moraju odmah prestati sa svim što su do tada radili kako bi mogli raditi ono što narcis želi. Ukoliko se njegova očekivanja ne ispune, kod narcisa će odmah usljediti izljev bijesa ili frustracija.

6. Sebično iskorištavanje drugih s ciljem postizanja svojih vlastitih ciljeva

- Narcisi se koriste drugim ljudima kako bi ostvarili ono što žele i nije ih briga koliko će to koštati druge ljude.

7. Nedostatak empatije

- Nisu voljni ili sposobni da prepoznaju potrebe i osjećanja drugih ljudi, niti da s njima suosjećaju. Oni se “isključe” kad drugi ljudi pričaju o svojim problemima.

U kliničkom smislu, empatija je sposobnost prepoznavanja i tumačenja emocija drugih ljudi. Nedostatak empatije kod ljudi može se manifestira na dva načina: (a) pravilna interpretacija emocija drugih ali ih ne dodiruje patnja drugih ljudi (često i uživaju kad vide druge da pate), što je karakteristika psihopata (b) nesposobnost prepoznavanja i pravilne interpretacije emocija kod drugih ljudi, što je više karakteristično za NPL. Ovaj drugi slučaj poremećene empatije može čak (mada rijetko) se manifestirati i kao alexithymia, ili nedostatak riječi za opis emocija, a sreće se kod nekih psihosomatskih bolesti, kao npr. onih oboljenja kod kojih se emocije doživljavaju na somatski, a ne psihički način.

Ljudi s poremećajem ličnosti nemaju normalnu identifikaciju tijelo-ego, te smatraju njihova tijela instrumentima, tj. nečim što je slično alatu koji im stoji na raspolaganju da bi došli do onoga što žele. U drugim slučajevima, oni na svoje tijelo mogu gledati kao na “tamnicu za mučenje” u kojoj su osuđeni na jednu besmislenu patnju.

Mnogi narcisi su svjesni činjenice da su njihova osjećanja različita od drugih ljudi, oni većinoim osjećaju slabije ili manje, ne samo u smislu inteziteta osjećaja nego i njihove raznovrsnosti, (međutim, narcisi to tumače dokazom njihove vlastite superiornosti); neki od njih sami to opisuju u smislu kao da su “anestezirani” kad se radi o percepciji i razumijevanju emocija kod drugih ljudi.

8. Često zavide drugima i vjeruju da drugi zavide njima

9. Pokazuju arogantno, nadmeno, snishodljivo ponašanje i stavove kao i prezir prema drugima.

Često se ponašaju prema drugim ljudima kao prema smeću.

Nikada ne vole nešto što im ne može uzvratiti ljubav

(Kako prepoznati narcisa: http://www.halcyon.com/jmashmun/npd/howto.html )

“Ako hoda kao patka i kvače kao patka … onda je to – patka”

Na temelju onoga što znam, nijedna od narcisoidnih individua koje sam li čno poznavala nije bila i službeno dijagnosticirana da pati od Narcisoidnog poremećaja ličnosti; oni nisu tražili pomoć, niti su bili na kliničkom pregledu. Međutim, oni koji su tražili pomoć, to su bili članovi njihove obitelji, kako mogli izaći na kraj s njima.

Ovo su bilješke iz moje prakse – tj. opisi i observacije koji mogu pomoći u prepoznavanju narcisa a također, nadam se da će to olakšati tegobe i onima koji žive i rade sa narcisima. Žao mi je što takodje ne mogu pružiti i neku nadu, jer s obzirom da je primarna karakteristika narcisa vjerovanje da su uvijek u pravu bez obzira na to o čemu se radi, oni se ekstremno teško mijenjaju, a na žalost, imaju tendenciju da postanu još gori kako postaju stariji.

Ja takodje nikad nisam morala imati posla sa nekim fizički agresivnim ili sadistički orijentiranim narcisom. Narcisi koje sam poznavala su se većinom odlikovali zapostavljanjem drugih, kao i verbalnim i emocionalnim nasiljem nad drugima. Međutim, mnogi ljudi nisu te sreće, tako da se njihovi narcisoidni roditelji ili partneri neumorno trude da ih promijene (ili re-formiraju svoje “voljene”), od podvrgavanja plastičnim operacijama, pa do izbjeljivanja kose njihove djece uz pomoć kemijskih agenasa kako bi ih učinili savršenim plavušama ili ‘Plavušanima’.

Gotovo svatko ima neke narcisoidne crte. Moguće je da čovjek bude arogantan, sebičan, uobražen ili ‘izvan svakog dodira’ a da istodobno nije narcis. Praktični test, koji je meni zasada poznat, je taj da je s normalnim ljudima, bez obzira na to koliko su teški, moguće ostvariti neki napredak, bar privremeno, ako im recimo kažemo nešto u smislu: “Molim te, imaj srca”. Ovo ne pomaže kod narcisa; u stvari, to obično napravi stvari još gorima.

Nemoguće je prenaglasiti važnost nedostatka empatije kod narcisoidnih osoba. To se oslikava na svemu oko njih. Ono što sam jasno primjetila kod narcisa kojeg sam voljela, to je njihova nesposobnost da poklanjaju pažnju kad netko drugi priča. Ta njihova osobina je toliko upadljiva da mi se često činilo da oni imaju neki neurološki problem koji utječe na funkcioniranje njihove kognicije.

To su obrazovani ljudi sa visokim IQ, koji obično potječu iz srednje klase, a njihovo razmišljanje ne samo da nije logično, nego je izvitopereno: narcise morate vrlo dobro poznavati kako biste razumjeli njihovo ponašanje. Na primjer, oni uvijek popunjavaju njihove rupe s komadićima gesta, ideja, ukusa, stavova itd. koje su posudili od nekoga drugog koga smatraju autoritetom. Njihovi autoritativni izvori, koliko ja znam, su uvijek ljudi koje oni stvarno poznaju, a ne npr. nešto iz neke knjige; narcisovo mišljenje ili stav može doći od nekoga koga i vi također poznajete a tko za vas očigledno ne predstavlja neki autoritet za stvar o kojoj se radi, tako se narcisi mogu činiti potpuno proizvoljnim, ili nasumičnim u vezi s njihovim motivacijama i rezoniranjem.

Oni su vidljivo transfiksirani njihovom statičnom i fantastičnom slikom samih sebe, kao Narcis koji bulji u svoj ​​vlastiti odraz, što kod njih izaziva jednu čudnu vrstu spokoja i pasivnosti. Usljed toga što je njihov unutarnji život prilično ograničen i suštinski mrtav, on ne može sadržavati u sebi predstavu o tome kako se živi neki sadržajan i ispunjen život – te stvari njima nisu bitne, oni očekuju od drugih da obavljaju one svakodnevne aktivnosti ili poslove, dok njih same mrzi da traće svoju specijalnost na obične stvari; oni ne mogu unesti svoje srce u ono što rade (ali će vam reći koliko su sati uložili u neki posao), oni posuđuju svoja mišljenja, stavove i ukuse od bilo koga tko im se u tom momentu čini autoritativnim.

Na osnovu mog osobnog iskustva, kao i onoga što sam pronašla u kliničkoj literaturi, za narcise je specifično to da skoro uopće ne pričaju o svom unutarnjem životu – sjećanjima, snovima, utiscima itd. Oni rijetko spominju svoje snove. Čini se kao da nisu u stanju da asociraju sjećanja – npr. na način kako jedna stvar vodi do druge: “To me podsjeća na nešto što mi se dogodilo kad sam bio … na nešto što sam pročitao … na nešto što je netko rekao …”. Oni ne pričaju o tome kako su naučili nešto o samima sebi ili o ovome svijetu. Oni ne dijele s drugima svoje misli, osjećanja ili snove. Oni neće nikad reći, “imam jednu ideju i trebalo bi mi malo pomoći,” ili “Postoji nešto što sam uvijek želio učiniti … da li si ti ikad poželio to napraviti?”

Oni ne pričaju o tome kako im je pošlo za rukom da savladaju određene poteškoće na koje su naišli ili u vezi problema koje trenutno pokušavaju riješiti (osim što će pokušavati naći nekoga da to napravi za njih ono što oni žele). [...]

Postoje različite teorije o tome kako dolazi do Narcisoidnog poremećaja ličnosti. Neki psiholozi prate NPL do zapostavljanja ili zlostavljanja u ranom djetinjstvu, a drugi ukazuju na pretjerano povlađivanje djeci od strane njihovih roditelja, koji nisu u stanju odrediti granice kod ispunjenja zahtjeva njihove djece. Drugi tvrde da se NPL javlja u odrasloj dobi. Neki tvrde da narcisoidnost doživljava svoj vrhunac u srednjem dobu a onda se polako topi kako čovjek stari. Drugi su mišljenja da narcisi stalno ostaju isti, s tim što imaju sve veću tendenciju da padaju u depresiju kako postaju stariji, jer njihove grandiozne fantazije se ne ostvaruju, a ni oni sami ne izgledaju više onako dobro kao prije. Narcisi koje sam ja poznavala oduvijek su bili takvi, a kako su starili tako su bivali još gori, međutim, imali su dramatične regresije ličnosti nakon smrti njihovih roditelja i drugih ljudi koje su smatrali autoritetima i koji su prethodno igrali određenu ulogu u smislu kontrole narcisovog neprimjerenog ponašanja. Da, i jedna kronična depresija kod njih postaje očigledna kad uđu u 40-te godine, mada ona može biti uvijek prisutna. Depresivan narcis naravno optužuje cijeli svijet za svoja osobna razočarenja, a nikad samog sebe.

U suštini, narcisi nisu sposobni ili voljni poklanjaju povjerenje svijetu ili drugim ljudima kad se o ostvarivanju njihovih prohtjeva radi. Možda su bili rođeni od strane roditelja koji nisu bili u stanju se emotivno povezati s njima, pa su odatle još kao djeca naučili da se ne mogu ni na koji način oslanjati na druge ljude. Možda NPL počinje kasnije, kad nametljivi ili izopačeni roditelji ne dozvoljavaju djetetu prihvaćanje mišljenja ili vrijednosti drugih ljudi. Možda se narcizam javlja u djetinjstvu u slučajevima kad se roditelji prema djetetu odnose kao prema nekom malom bogu ili kralju. O čemu god da se radi, narcisi su se odlučili na to da nikoga ne vole. U svojim maštarijama oni su utopljeni u same sebe, perfektni su i nije im potrebno ništa što bi im netko drugi mogao pružiti. Njihovi životi su siromašni i sterilni; cijena koju plaćaju za svoje zlatne fantazije je velika: oni nikada neće dijeliti jedan san za dvoje.

Sa jednim narcisom je moguće imati relativno glatke međusobom odnose i te odnose je moguće održavati kao takve tijekom jednog dužeg vremenskog razdoblja. Međutim, prvi uvjet za tako nešto je – držanje distance: a tako nešto je jednostavno nemoguće u slučaju da živite s narcisom. Držanjem na odstojanju i sa samo povremenim i kratkim kontaktima, moguće je ostvariti dobre odnose sa narcisima.

Nadalje, morat ćete se prema njima ponašati kao prema djeci: dajte im što god žele ili im je potrebno kad god oni to zatraže, ali nemojte očekivati ​​da će vam se oni odužiti. Nemojte očekivati ​​od njih neko veliko zanimanje za vaš vlastiti život (niti ih trebate uopće opterećivati ​​svojim vlastitim problemima), nemojte očekivati ​​od njih da će biti u stanju da vam pruže bilo što što vam je potrebno ili što želite, ne očekujte od njih da vam se izvine ukoliko su vas uvrijedili ili da pokažu neku pozornost vašim osjećanjima. Međutim, morate imati na umu sljedeće: oni nisu djeca; djeca se razvijaju i rastu te im je pažnja potrebna samo tijekom jednog kraćeg razdoblja, nakon čega oni postaju sve više samostalni, te tako i u stanju se brinuti o samima sebi, dok narcisi nikada ne nadilaze svoju potrebu za posvećivanjem pažnje njihovim djetinjastim potrebama, tijekom 168 sati tjedno.

Odrasli narcisi su veoma zahtjevni, morate im posvećivati ​​mnogo vremena i energije, isto kao malim bebama, s tim što kod njih nećete biti u situaciji da se radujete njihovom odrastanju i napredovanju, na temelju onoga što su isisali iz vas. Dok će vam novorođenčad uzvraćati vašu ljubav, odrasli narcisi su veoma slični vampirima: oni će uzeti od vas sve što im možete dati, dok vam ničim neće uzvraćati; nakon što vas isisaju do kraja, proklet će vas i odbaciti kao smeće koje više nije vrijedno trošenja njihovog dragocijenog vremena.

Pored fizičke udaljenosti, od narcisa je vrlo bitno držati i emocionalnu distancu. Oni su vrlo dobri kod održavanja konvencionalnog personaliteta kod površinskih odnosa s ljudima koji im apsolutno ništa ne znače, a ulagivat će vam se do maksimuma ukoliko imate nešto što bi oni mogli iskoristiti – ili, ukoliko vas iz određenog razloga smatraju autoritetom. U nekim slučajevima, oni će postupati prema vama tako da ćete vi to zabunom protumačiti kao njihovu ljubav. Međutim, ako im se pokušate približiti, oni će vam reći da previše tražite od njih. Ukoliko im kažete da ih volite, oni će vas početi smatrati svojom imovinom ili nečim sličnim privjesku, te će tako i postupati s vama. Ta nagla promjena, iz jednog korektnog odnosa prema vama u otvoreno zlostavljanje je prilično šokantna i zbunjujuća.

Kada postanu svjesni da ste emocionalno vezani za njih, oni će početi vas koristiti kao neki predmet, odnosno, postupat s vama kao s nekim komadom namještaja. Ukoliko se budete protivili, oni će vam zamijerati u smislu kako vi njih ne volite istinski, jer da ih volite, onda bi ih pustili da rade s vama što hoće. Ukoliko bi vi bili toliko bezobrazni, pa se drznuli da pokažete svoju vlastitu pamet i dušu, oni će vas onda odbaciti kao neku pokvarenu igračku, zajedno sa svim vašim prijateljima.

Dakle, točno je to da je moguće održavati normalne odnose sa narcisima, međutim pitanje je koliko je to uopće vrijedno truda. Ukoliko su neki članovi vaše obitelji narcisi, onda primite moje duboko saučešće. Ukoliko radite s nekim ljudima koji su narcisi, onda se preporučuje da ih stalno držite na oku, kako bi ste se mogli zaštititi. Narcisi ne razmišljaju bogznakako pametno, bez obzira na njihov IQ. Oni misle da se pravila (u vezi bilo čega) ne odnose na njih, vole tražiti kojekave prečace ili se služe prijevarama kad god smatraju da uz njihovu pomoć mogu nekažnjeno proći. Da ne spominjemo njihovu pakost, arogantnost, laži i ostalo. Narcisi se osjete ugroženo i reaguju s bijesom ukoliko se izrazi i najmanje neslaganje s njihovim idejama, a pogotovo ako se otvoreno ukaže na neke njihove greške. Pored toga, iz njihovih zlokobnih usta imat ćete priliku SVAŠTA čuti, tako da ukoliko nastavite raditi s njima, možete očekivati ​​da ćete često morati čistiti smeće koje su oni ostavili iza sebe, da ćete zbog njih izgubiti svoje prijatelje, i općenito rečeno, velike nevolje će se pojaviti, prije ili kasnije.

Ljudi koji su proveli duže vrijeme sa narcisoidnim osobama ne boje se više ni pakla a kamoli smrti

Moramo imati na umu mogućnost da vrag izvana ne izgleda ružno ili zastašujuće. U drugom slučaju, on nam ne bi bio toliko atraktivan. Tu se vjerojatno radi o jednom zgodnom čovjeku koji često ima i vrlo zgodnu sestru.

Jednog lijepog nedjeljnog jutra nakon što su se ljudi okupili u gradskoj crkvi, iznenada se u njoj pojavio i Sotona. Kad su ga vidjeli, ljudi su vrišteći nahrupili na vrata, tako da je vrlo brzo crkva ostala prazna, međutim, na jednoj klupi ostao je ipak da sjedi jedan čovjek.

Sotona mu je zbunjeno prišao i zapitao ga: “Hej, znaš li ti tko sam ja !?”

Čovjek je odgovorio: “Pa, naravno da znam.”

Sotona ga je onda upitao: “Zar se ti mene ne bojiš?”

“Ne, ni najmanje,” odgovorio mu je čovjek.

Sotona se sada još više zaprepastio, pa ga je upitao: “A zašto me se ne bojiš?”

Čovjek mu je odgovorio: “Ja sam u braku sa tvojom sestrom već 25 godina.”

***

Gotovo svatko ima neke narcisoidne osobine, ali uobraženost, svadljivost ili sebičnost ne moraju uvijek imati izravnu vezu s poremećajem ličnosti. Narcisoidni poremećaj ličnosti podrazumijeva jedan dugotrajan obrazac abnormalnog razmišljanja, osjećanja i ponašanja u različitim situacijama.

Jedna od najkarakterističnijih crta narcisa je da često govore kontradiktorne stvari. Oni će to bukvalno činiti u sklopu jedne te iste rečenice, bez da im zastane dah u grlu. To može biti nešto trivijalno (npr., U smislu što žele ručati) ili nešto ozbiljnije (kao npr. da li vas vole ili ne). Kad ih upitate šta su htjeli kazati nečim, oni će čak negiraju da su nešto rekli, iako je to bilo samo par sekundi prije – stvarno, kako vam je uopće moglo pasti na pamet da su oni ikad tako nešto rekli?!? Vi trebate otići kod doktora na psihički pregled!

Oni će osporavati ČINJENICE. Lagat će vam o stvarima koje ste zajedno uradili. Pogrešno će navoditi ono što ste im rekli. Ukoliko se ne slažete s njima, oni će vam reći da lažete, da ste sve izmislili ili da ste ludi.

[U ovakvim momentima, vas može uhvatiti panika i jedna očajna želja da porazgovarate s nekim, kako bi pokušali utvrditi "tko je tu lud, a ko normalan": to je jedna sasvim prirodna i zdrava reakcija; to je provjera realnosti; vi ste se sada našli zbunjeni zbog narcisove nastranosti, zbog toga vi tražite pomoć od drugih kako bi ste održali svoj zdrav razum; vi znate da je nešto veoma pogrešno a samim tim što se brinete da možda vi niste ti s kojima nešto nije u redu, indicira činjenicu da vi niste narcis.]

Normalni ljudi se mogu ponašati iracionalno kada se nalaze u stanju emocionalnog stresa – oni mogu biti zbunjeni, negirati neke stvari koje su im poznate, mogu postati paranoični, željeti da ih neko tetoši kad boluju … Međutim, normalni ljudi prilično brzo oporavljaju, unutar nekoliko sati ili dana. Također, normalni ljudi će biti zahvalni svim srcem ukoliko im netko pomogne. Oni će se brzo stabilizirati ukoliko im pružite emocionalnu i moralnu podršku. Međutim, s narcisima to nije tako – najsigurniji način da vam zadaju snažan udarac, to je da im kažete da ih volite. Oni će vam prljavo uzvratiti, tako što će tražiti od vas da radite stvari na njihov način, inače, oni će vas zauvijek prognati iz svog života.

Ukoliko pokušate zamjeriti narcisu na njegovom nepoštenju ili svireposti prema ljudima, od toga nema nikakve koristi. Pokušavanje da se narcisa preodgojite pozivajući se na zdrav razum ili uz pomoć apeliranja na onu njihovu liijepšu ili bolju stranu, učinkovito je isto kao i pljuvanje u ocean. Ono što kod njih vidite, to je ujedno i ono što možete od njih dobiti: kod njih ona “bolja strana” potpuno nedostaje. Temeljni problem s kojim se ovdje susrećemo je jedan potpuni nedostatak empatije.

Nedostatak empatije predstavlja jedan apsolutan poremećaj u narcisovom razmišljanju (kogniciji) i sposobnosti osjećanja (afektivnosti). Čak i kad je vrlo inteligentan, narcis nije u stanju normalno rezonirati. Kod jednog od njih s kojim sam dugo radila, primjetila sam nešto što bih mogla nazvati “analizom uz pomoć mučkalice”. Oni ne razumiju značenje onoga što ljudi kažu i ne mogu shvatiti ni značenje pisanih riječi – zato što mnogo toga što mi kažemo zavisi od konteksta i afekcije. Narcisi (nemaju empatije, te su odatle nesposobni razumjeti kontekst i afektivnost) čuju samo samo riječi. (Rasprava s narcisom može biti veoma dezorjentirana i neobična; čini se da oni misle da korištenje nekih istih riječi podrazumijeva praćenje tijeka neke konverzacije ili rezoniranja. Tako oni često zastranjuju hvatajući se za neke irelevantne pojmove u svojoj deluziji da razumiju ono o čemu drugi pričaju. )

A iskreno rečeno, oni ni ne čuju sve riječi. Oni poklanjaju pažnju samo onome što sadrži njih u sebi. Tu se ne radi samo o nekoj lošoj navici – radi se o jednom kognitivnom poremećaju. Narcisi poklanjaju pažnju samo sebi i stvarima koje se njih osobno tiču. Međutim, s obzirom da ne znaju što drugi ljudi rade, narcisi ne mogu procijeniti kako im drugi ljudi mogu uzvratiti nevolje koje su ovi izazvali. Oni ne mogu uzimati u obzir osjećanja drugih ljudi, pa tako previđaju činjenicu da mogu iznervirati druge ljude svojim bezobzirnim ponašanjem.

Narcisima nedostaje jedna razvijena savijest a jedino što njih sputava ili koči, to je strah od kazne ili gubitka njihove reputacije – mada, opet, to se često ne može vidjeti u nekoj običnoj konverzaciji s njima ukoliko vam nije poznato to kakvom oni smatraju svoju reputaciju i što oni misle o tome kako ih drugi ljudi vide, što je često izvan svakog dodira sa objektivnom realnošću.

Njihova moralna inteligencija je na razini jednog petogodišnjeg ili šestogodišnjeg djeteta; jedina pravila koja oni priznaju su ona koja su posebno nametnuta, dopuštena, zabranjena, ili opravdana od strane onih ljudi koje oni osobno poznaju i smatraju ih autoritetima.

U svakom slučaju, od narcisa se može očekivati ​​da će raditi nezakonite ili nedozvoljene stvari, ili da će povrijediti nekoga ukoliko smatraju da mogu proći nekažnjeno, odnosno, da ih nitko ne može pri tome zaustaviti (tj. Njih nije briga što ćete vi misliti osim ako vas se ne boje).

Narcisi su zavidni i takmičarski orjentirani na način koji je težak za razumjeti. Na primjer, jedna narcisoidna osoba koju sam poznavala se jednom prilikom toliko razjarila nakon što je vidjela u nekom magazinu jedan članak – ne zbog njegovog sadržaja, nego zato što je smatrala da je ona sama mogla napisati nešto slično tome. Možda je mogla, ali nije. Oni stalno uspoređuju sebe (kao i sve ono za što misle da njima pripada, kao npr. njihovu djecu ili namještaj) s drugim ljudima i njihovom imovinom. Narcisi misle da ukoliko oni nisu bolji od sviju ostalih, onda su gori od bilo koga na cijelom svijetu.

Narcisi generalo preziru druge ljude. Čini se da to u svom korijenu potiče usljed njihovog nedostatka empatije, a izražava se kroz jedan odbojan stav prema osjećanjima drugih ljudi, kao i prema njihovim željama, potrebama, brigama, imovini, poslu itd. To je također povezano is njihovim generalno negativnim pogledom na život.

Narcisi su (a) ekstremno osjetljivi na svaku kritiku i (b) vrlo kriti čki nastrojeni prema drugim ljudima. Oni očekuju da se na njih treba gledati kao na neka superiorna, perfektna, nepogrešiva, božanska bića (ako ne kao na neka božanstva, onda bar kao na nekoga tko sjedi s božje desne strane) – u svakom drugom slučaju oni će se smatrati bezvrijednim. Kod njih nema nikakve sredine, kao što je slučaj s običnim, normalnim ljudima.

Oni ne mogu tolerirati ni najmanje neslaganje s njima. U stvari, ako im kažete, “Nemoj molim te, to opet činiti, – to boli”, narcis će to ponoviti još žešće, kako bi dokazao da je bio u pravu prvi put; njihovo rezoniranje otprilike ide ovako: “Ja sam dobar i pravedan čovjek i ja ne mogu činiti ništa pogrešno; odatle, ja te nisam povrijedio i nemoj sada me lagati …” – nakon ovakvih njihovih reakcija, normalan čovjek često ne može lako doći sebi.

Bilo kako bilo, narcisi su prirodno svirepi, kako u sitnicama, tako i u krupnijim stvarima, zato što oni poklanjaju pozornost svojim fantazijama a ne vama, međutim, masnice i ožiljci koji ostaju na vama su ISTINSKI, a ne plod vaše mašte. Tako, bez obzira na to koliko blago vi pokušavali im sugerirate da se poprave ili da potraže pomoć, oni će reagirati samo na jedan od dva moguća načina: napast će vas ili će se povući.

Budite oprezni ukoliko se odlučite zađete u zmajevu pećinu – narcis će reći BILO ŠTA, oni će odbaciti bilo koga prilikom pokušavanja da opravdaju same sebe a onda će očekivati ​​da se stvari odmah vrate na staro stanje ili status quo.

Oni će vas napasti (ponekad i fizički) i istresti na vas tovar žuči, uvreda, prezira, pogrda, prijetnji itd., a onda – nakon što se dobro istresu, naglo će se ohladiti osjećajući se mnogo bolje: “Uh, sada se osjećam bolje. A gdje smo ono stali?!” Kad se oni osjete bolje, to isto će također očekivati ​​i od vas.

Oni će vam reći da ste nitko i ništa, da ste bezvrijedni, a kratko nakon toga će izjaviti kako vas vole. Ukoliko se usprotivite takvom njihovom ponašanju prema vama, oni će vam odgovoriti, “Pa, ti jednostavno moraš me prihvatiš onakvog kakav jesam. (Bog me je načinio ovakvog, on mene voli, a ti si odviše glup/a da bi razumio/la moju vrijednost.)”

Najbolji savjet u vezi njih je da ih privatite onakvim kakvi jesu i da se držite što dalje od njih

Druga “kazna” kojoj vas narcis može izložiti je ta isključiti vas iz svog veličanstvenog društva – to se može pretvoriti u jednu farsu, jer ukoliko ste stigli do te točke, onda se sigurno već neko vrijeme sami molite za spasenje: “Dragi Bože! Kako da se izvučem iz svega ovoga?” Narcis će očekivati ​​da ćete vi biti očajno pogođeni nakon što vas je on / ona lišio / la svoje božanske pažnje, tako da kad mu (ili njoj) opet zatrebate, nakon određenog vremena – narcis će očekivati ​​od vas da ste naučili svoju lekciju i biće voljan / na da vam se vrati. Ukoliko ste stvarno naučili lekciju, ne puštajte ga je ni blizu, a telefon slobodno isključiti (doduše, možete koristiti “telefonsku sekretaricu”.)

Oni ne mogu shvatiti da imaju jedan mentalni problem; oni smatraju da su uvijek drugi ti koji nisu normalni i koji se trebaju promijeniti. Terapije mogu biti od pomoći samo u slučajevima kad neka individua želi promijeniti, međutim, bez obzira na to što narcisi mrze svoje istinsko ja, oni se ne žele promijeniti – umjesto toga, oni bi htjeli da se svijet promijeni. Tako će oni cijelo vrijeme kritizirati i žaliti se na sve i svašta.

Obično postoji nekoliko osoba koje narcisi ne smiju da diraju, i o kojima neće izreći ni najmanju kritiku, čak i da se radi o ljudima koji su po svojoj prirodi prevaranti ili kriminalci. To su obično ljudi od kojih su narcisi užasnuti ili nasmrt isprepadani, mada oni to neće priznati, nego će tvrditi kako ih poštuju ili vole; očigledno, narcisi nisu u stanju da razlikuju strah od ljubavi.

Narcisi su netrpeljivi i svirepi u svom ponašanju ali su generalno pasivni i nedostaje im inicijativa

Narcisi su naivni, ranjivi i patetični, bez obzira na svu njihovu arogantnost i svirepost. Oni imaju dosta razloga za svoju paranoju i cinizam, njihovu podmuklost, prevrtljivost i izvrdavanje. Oni su toliko izvan dodira s drugim ljudima i onim što se događa oko njih da su vrlo podložni ekploataciji. U drugu ruku, usljed svoje površne pažnje, nisu u stanju primjetiti kad njih neko iskorištava.

Narcisi su grandiozni. Oni žive u jednom umjetnom svijetu svojih fantazija o apsolutnoj moći, genijalnosti, ljepoti itd.

Freud je za njih govorio da se ti ljudi ponašaju kao da su zaljubljeni u same sebe. Oni su zaljubljeni u jednu idealnu sliku sebe – ili žele biti u ljubavi s tim svojim lažnim ja; vrlo je teško reći što se tu stvarno događa.

Kako sto je slučaj sa svima koji su zaljubljeni, njihova pažnja i energija se skreće s onih svakodnevnih aktivnosti na njihove voljene. Narcisoidne fantazije su statične, – oni su se zaljubili u svoj ​​odraz na ogledalu, ili točnije, u vodi nekog jezera, tako da svako kretanje izaziva mreškanje vode i brisanje odraza u njoj; tako da bi mogli jasno vidjeti svoj ​​veličansveni odraz na površini vode, oni moraju ostati perfektno mirni.

U svojim fantazijama, narcisi ne vide sebe da rade nešto posebno, osim da im se ljudi neprestano dive. Nadalje, oni ne vide te svoje zamišljene slike kao neki potencijal koji bi se jednog dana mogao pretvoriti u stvarnost, ukoliko budu imali sreće ili sve bude išlo kako treba: oni vide te slike kao jedan istinski način kako oni žele biti viđeni sada, upravo u ovom momentu.

Ponekad su narcisističke fantazije spektakularno grandiozne – kao npr. oni mogu zamišljati sebe kao Isusa, nekog drugog sveca ili heroja; ili nekog božanstva čiju su sliku vidjeli u nekoj knjizi; međutim, to mogu biti i neke bizarnije ličnosti, kao npr, iz crtanih romana, ilustracije iz nekih popularnih magazina itd … To njihovo umjetno samofantaziranje je obično statično u vremenu, te tako jedna te ista slika može se proteže još iz njihove mladosti; tako možemo vidjeti kako se neka žena narcis još uvijek čvrsto drži retro-trendova i proživljava sliku perfektne žene iz 60-tih godina, koju je davno vidjela u nekom magazinu za žene, dok muški narcisi mogu da se zakače za imidž nekog heroja iz stripova koje su čitali u mladosti. Narcisi više vole slike nego priče, oni vole mirne slike a ne one koje se kreću, kao npr, na nekom filmu, tako da ne baziraju svoje fantazije na nekim filmovima ili TV serijima.

Grandioznost može imati mnogo različitih oblika – žena narcis može uvjeri samu sebe kako je ona perfektan model ženstvenosti, kako upravo ona predstavlja onaj standard s kojim bi sve ostale žene trebalo uspoređivati; a onda će ona pokušati silom natjerati svoje kćerke da izgledaju i ponašaju se isto kao ona. One će teško izlaziti na kraj s kćerkama koje imaju duža ili kraća stopala od njihovih, veće ili manje grudi, drugačije zube ili ukoliko se njima više sviđaju neke druge boje.

Muškarci narcisi mogu također biti zaneseni svojim vlastitim izgledom, mada je kod njih češće nego kod žena da prebace težište na svoj ​​inteligenciju ili važnost svoje profesije, odnosno, posla kojeg obavljaju – nije bitno o kojem se poslu radi, ukoliko ga on radi, onda je to po svojoj definicije daleko važnije od bilo čega što bi vi uopće mogli raditi.

Narcisi koje sam poznavala također su imali čudne predodžbe o religiji, posebno u smislu vjerovanja kako su oni na neki način posebni božji ljubimci; Bog njih voli, tako su oni izuzeti od svakodnevnih pravila i obveza: Bog njih voli i želi biti upravo onakvi kakvi jesu, tako da oni mogu raditi sve ono što se njima sviđa – mada, naravno, taj narcisoidni Bog ima mnogo stroža pravila kada su u pitanju svi drugi, uključujući i vas, naravno.

Narcisi imaju malo smisla za humor. Oni ne razumiju viceve, pa čak ni najednostavnije zagonetke. Nemaju smisla za humor. Oni ni ne pričaju viceve, osim što ponekad imaju ispade sarkazma. To je zato što im nedostaje empatija, pa ne mogu razumijeti kontekst i afektivne riječi ili neku radnju, a vicevi, humor i komedija uvelike ovise o kontekstu i afektivnosti.

Oni su specijalisti u sarkazmu prema drugima, dok nisu u stanju da budu ironični. Ukoliko vam se nešto što oni kažu ili urade učini komično, to nije zbog njihovog smisla za šalu, nego ste vi pogrešno razumjeli nešto što su oni mislili sasvim ozbiljno. Oni u svom pokušavanju pretvaranja često prave parodiju tako da pri tome mogu izgledati smiješno mada je nenamijerno s njihove strane i oni su toga nesvjesni. Za vas bi bilo najbolje da im tada ne date na znanje da ispadaju smiješni. [Međutim, neki narcisi imaju tendenciju da se sprdaju na račun drugih ljudi, da ponavljaju viceve za koje su čuli od drugih da su smiješni, međutim, poznavanje stvari koje su ljudima smiješne nije isto što i imati smisla za humor.]

Narcisi imaju neobičan osjećaj za vrijeme. Oni kao da nisu svjesni da se stvari vremenom mijenjaju ili jednostavo uopće nisu svjesni da vrijeme prolazi. Godine mogu proći i da ne ostave na narcisu nekog većeg traga. Narcisi često izgledaju, ili misle da izgledaju, prilično mlađi nego što stvarno jesu; taj njihov mladoliki izgled je predmet njihovog ponosa, a neki od njih će to naglašavati držeći se još uvijek modnih trendova koji su bili aktualni kad su oni bili u svom zlatnom dobu.

Ponekad se čini da oni imaju vrlo selektivnu memoriju – s velikim rupama u njihovom sjećanju. Tu se radi o nekoj vrsti “točkaste memorije”, npr. oni će se sjećati malo čega iz njihovog djetinjstva, ali će imati iznenadne napade sjećanja na neke situacije u kojima su se zadesili prije 20 ili 30 godina, kad će se sjećati imena svih sudionika tog događaja, kako su oni bili obučeni, što je tko rekao, kakvu je grimasu tko prilikom toga napravio, kakve su vremenske prilike bile itd. Oni su obično ti koji su u tim događajima bili glavni junaci.

Narcisi nisu nimalo fleksibilni i autorativno se ponašaju. Oni žele uvijek biti neki autoriteti, a također se vole družiti s ljudima koje smatraju autoritetima. Često se fanatično pozivaju na mišljenje ljudi koje oni smatraju autoritetima, kao što su njihovi roditelji, učitelji, doktori, neke kolege itd.

Narcisi imaju čudne radne navike. Normalni ljudi rade zbog nekog određenog cilja ili ishoda, pa čak ako se samo radi o plaći. Normalni ljudi mjere stvari po tome koliko su potrošili (vremena, rada, energije) da bi ostvarili željene rezultate. Normalni ljudi ponekad požele da se odmore ili opuste, odnosno, dovoljno slobodnog vremena kako bi se mogli baviti stvarima koje ih zanimaju ili zabavljaju.

Narcisi također rade zbog određenog cilja, međutim, njihov cilj je drugačiji: oni žele moć, autoritet, laskanje … S obzirom da im nedostaje empatija, osjećaj za okolnosti koje vladaju u vezi s nekom situacijom, kao i afektivnost, narcisi ne mogu razumjeti kako ljudi ostvaruju slavu i visoke pozicije; oni misle da je to sve neosnovano, da je sve bazirano na tome koga poznaješ, tj. na vezama ili iz koje obitelji potječeš. Tako se oni vole kačiti za ljude koji već imaju ono što oni žele, dok u međuvremenu prave veliku predstavu od svog ‘mukotrpnog’ rada.

Narcisi mogu uložiti nevjerovatnu količinu vremena u nešto što daje vrlo slabe rezultate. To je uglavnom usljed njihovog nedostatka empatije, tako da ne mogu razumjeti zašto se neki poslovi više vrednuju od drugih, zašto mišljenje nekih ljudi ima veću težinu od mišljenja drugih ljudi. Njima je jasno da čovjek treba raditi, a ne biti lijen, tako se oni stalno mogu baviti nečim. Međutim, oni se ne mogu unositi u svoj ​​posao svim svojim srcem – kakav god bio rezultat njihovog posla, oni će uvijek očekivati ​​zahvalnost, laskanja i pohvale. Narcisi mjere vrijednost njihovog posla po vremenu kojeg su uložili u njega, a ne po rezultatima koje su postigli .

Narcisi smatraju da imaju pravo na sve što mogu da uzmu. Oni očekuju da imaju povlastice i da im se povlađuje a smatraju i da mogu eksploatiraju druge ljude. Neki narcisi troše velike pare na ekstravagantne stvari kako bi mogli impresionirati druge ljude, tako da u mnogim slučajevima dovode sebe do bankrota. Prema mom osobnom iskustvu, narcisi su škrti, sebični i štedljivi do eksentričnosti. S obzirom da nemaju svoj ​​individualni ukus što se oblačenja tiče, često će kupovati stvari koje nose oni koje oni smatraju autoritetima, kako bi ih mogli na neki način oponašati. Tim ljudima je obično vrlo bitno da nose odjeću i obuću poznatih proizvođača.

[...]

Vrlo je teško lijepo provesti neko vrijeme s narcisom bez nekih komplikacija. Oni mogu na mahove zapasti u neka euforična stanja u vezi stvari koje jedino oni mogu vidjeti dok često operiraju u modalitetu tipa: “mediokritet se trudi iz petnih žila da oponaša normalnu osobu”. Oni se ponekad znaju snužditi i ušutjeti, te ponašati pasivno – i to je najbolje što možete dobiti od njih.

Oni su nesposobni se ponašati prema drugima s ljubavlju, a nisu u stanju ni da se zadovoljavaju jednostavnim stvarima. Njima je potrebno tjelesno zadovoljstvo. Postoji samo jedan način da se zadovolji narcisa, a to je da ispunjavate sve njegove prohtjeve i hirove, i da se slažete s njegovim mišljenjima i stavovima u vezi s bilo čim. Postoji samo jedan način da se s narcisima bude u dobrim odnosima: držite se što dalje od njih. Oni znaju biti vrlo simpatični, čak šarmantni i zavodljivi.

(…)

Savjet: Hvatajte se zaklona i čuvajte glavu ukoliko narcis kojeg poznajete počne normalno da se ponaša, odnosno, ako počne ispoljava sumnju u vezi nekih svojih postupaka pa cak i prizna neku manju grešku koju je sam pocinio, kao npr. kako je on shvatio da se prema vama nije lijepo ponašao ili da vas je na neki način iskorištavao. Oni vas tada samo omekšavaju za nešto vrlo gadno, što imaju na umu. Ti ljudi su eksperti za ono: “Dođi malo bliže, tako da ti mogu opaliti šamar”. U mnogim slučajevima tražit će od vas da dokažete svoju ljubav prema njima ispunjavajući njihove prohtjeve, čineći im raznorazne usluge ili vadeći ih iz kojekakvih nevolja za koje su sami krivi, odnosno, čisteći smeće koje su ostavili za sobom.

Narcisi se obično bave vanjštinom (ili “ambalažom”) – a ne sadržajem ili suštinom

Narcisi izbjegavaju davati drugima informacije o sebi, tako da se mogu činiti tajanstvenim, rezerviranim ili ljubomornim kad je njihova privatnost u pitanju. Razlog za to je vjerojatno to što oni svoj ​​život ne smatraju interesantnim, pa im ne pada na pamet mogućnost da bi on mogao biti drugima interesantan, kao i to da se oni na neki način stide svog stvarnog života s obzirom da još uvijek nisu postali Zvijezda svemira. Oni smatraju da njihov posao, njihovi prijatelji i obitelj, njihova kuća i imovina nisu dovoljno dobri za njih jer oni zaslužuju mnogo bolje ili više.

Narcisi ne samo da nisu u stanju očitavati osjećanja i autonomiju, oni nisu u stanju primjetiti ni svoja vlastita osjećanja. Njihova osjećanja su nešto kao vrijeme, atmosferske prilike, božja volja. (…)

Narcisi su poznati po njihovom negativnom, pesimističnom, ciničnom ili sumornom stavu prema životu. Čini se da je sarkazam specijalnost narcisa a pakost da ne spominjemo. S obzirom da im nedostaju ljubav i zadovoljstvo, oni nemaju dobrog razloga da rade bilo što a misle da su i svi drugi isti kao i oni, samo što su oni ti koji su pošteni dok smo svi mi ostali hipokrite. Ne postoji ništa što je za njih stvarno dovoljno dobro da bi ih zadovoljilo, tako da se oni neprestano žale i kritiziraju – sve do točke verbalnih vrijeđanja i napada.

Narcisoidne osobe su impulsivne. Oni se otkrivaju ponašanjem koje se čini čudno glupim za ljude koji su na istoj razini inteligencije kao i oni. Nekako, oni ne mogu uzimati u obzir moguće konsekvence njihovih postupaka. Nije mi jasno da li oni stvarno očekuju da će im se oprostiti sve što im u nekom trenutku padne na pamet učiniti ili je ta njihova impulzivnost rezultat nedostatka kognicije koji potječe iz jednog statičkog psihičkog stanja koje je povezano i sa poremećenom percepcijom vremena.

Narcisi ne vole živjeti sami. Njihovo unutarnje bogatstvo je oskudno, statično i sterilno. Ništa interesantno ili atraktivno se ne može događati u njihovim srcima ili umovima, tako da ne vole ostajati nasamo sa samim sobom. Sve što oni imaju unutar sebe, to je jedna zamišljena slika perfekcije koju nikada neće biti u stanju ostvariti.

Na kraju, moramo napomenuti i to da između NPL-a i psihopatije postoji bitna razlika. Psihopati imaju tendenciju pribjegavati fizičkom nasilju kako bi došli do onoga što žele, dok narcisi rijetko kad počinjavaju kriminalna djela. S tim u vezi, neki danas smatraju narcisizam – “subkriminalnom psihopatijom”.
 
Documentarac o različitim razinama narcizma, od egomanijaka do sociopata i psihopatskih ekstrema. Ovo svatko mora pogledati. (Stisnite prijevod na dnu.)

 
(galaksija.com)

Vaš stari prijatelj mozak ima oko 100 milijardi neurona koji svi zajedno rade kako biste vi mogli da razmišljate, volite, primjećujete stvari i ponekad se nervirate. Često se nervirate! Pored toga što je nevjerovatan rezultat evolucije, uz to je i priličan psihički umarač.

Da, baš tako. Vaš mozak ima običaj da bude vaš najveći neprijatelj! Evo ih – pet načina na koji će vas taj sadistički smarač učiniti što jadnijima čim mu se ukaže prilika.

5. Loše stvari oko vas

Vaš mozak bolje pamti loše stvari, a uz to mnogo bolje prepoznaje ljuta od sretnih lica. Stvar je u tome da mozak traži potencijalne prijetnje oko vas. Nekad davno, to je bila razlika između toga da li ćete biti pojedeni ili ćete uloviti večeru. Sretna okolnost je da se sve mijenja kako starite. Možda će vas boljeti kosti, ali ćete makar pronaći dobrotu u ljudima.

4. Negativne misli

Što se više trudite da potisnete negativne misli, bit će vam još gore. Stvar je u tome što naš mozak nema sistemsko rješenje za brisanje loših misli. Jedini način da provjerite da li o nečemu razmišljate je da razmišljate o tome. A to baš i nije ono što ste htjeli. Otkriveno je i da ljudi koji mnogo brinu imaju značajno aktivniji mozak od onih koji su opušteni. A to će onda potrošiti njihovu energiju i mozak neće moći da se pozabavi problemima i na kraju je zaista veća šansa da se njima i dogode loše stvari. Prokletnik jedan!

3. Tuga je kao droga

Kada nam se nešto loše dogodi, stalno ćemo neko vreme razmišljati o tome i često kroz tužne filmove, knjige i muziku mazohistički uživati u patnji. Naš mozak se iz nekog razloga stalno vraća svojim mračnim mislima. Tajna je u lučenju hormona, na koje je mozak vrlo slab i zapravo se brzo navuče na njih, što nas sve na ovaj ili onaj način čini adrenalinskim ovisnicima.

2. Bolje nesretan nego neizvjestan

Kako starite, mozak će biti sve manje spreman da preuzima rizike. Zamka vašeg mozga je to da će radije odabrati tugu i nesreću nego neizvjesnu situaciju. A onda nećete ni primijetiti i brzo ćete se plašiti svake promjene, pa čak i one koja je sasvim izvjesno dobra za vas. Bizarno? Veoma! Ali mnogi ljudi se suočavaju sa ovakvim izazovima svakodnevno. Razmislite o tome da li ste možda nekad raskinuli zato što ste se plašili šta će biti, a ne zato što je stvarno bilo loše u toj vezi. Eto, vidite…

1. Sreća zahtijeva napor

Još je Sigmund Freud rekao da je nesreća naše uobičajeno stanje. Za sreću se ipak morate potruditi.

Ali niste vi krivi, pazite koliko je lako da upadnete u zamku! Sigurno ste maštali o tome da se odmorite od svega i ne radite baš ništa. Zašto? Zato što često radite stvari koje zapravo ne volite. A šta je suprotno? Da ne radite ništa? Netočno! Suprotno je da radite stvari koje volite i slobodno se zahvalite vašem mozgu na ovoj prijevari.

Sjećate se kada smo rekli da je vaš mozak pravi psihički umarač? E, sad vam je jasno!
 
(radiosarajevo.ba/uredio: nsp)

Danas prevladava mišljenje da 10 do 500 obitelj, vlasnika najvećih korporacija, vlada zapadnim svijetom. Kad bi te bogate obitelji bile ravnopravne one bi se zbog vlastite pohlepe morale svađati oko plijena.

Tu se radi o nezasitnim piratima koji više od dvjesto godina organizirano i glatko pljačkaju svijet. Kako bi to oni trebali podijeliti profit od nedavnog režiranja rata u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji? Kad bi postojale samo dvije ravnopravne obitelji one bi se svađale u borbi za prevlast.

Mi bi tada znali tko su te obitelji. Ali svađa na tom nivou nema. Uvjereni smo da samo jedna obitelj vlada svijetom, obitelj Rothshcild.

Obitelj Rothschild je još u devetnaestom stoljeću bila uvjerljivo najbogatija i najmoćnija obitelj svijeta. Poslije toga je došla industrijska revolucija i procvat kolonijalizma gdje su se ti ljudi još više obogatili ali oni su se tada povukli s javne scene. Zašto su to učinili?

Oni su odlučili zavladati svijetom. Poučeni praksom da su vladari često nepopularni i da to mogu platiti i glavom, Rothschildi su odlučili da zavladaju svijetom tajno pomoću bogatstva koje posjeduju.

Rothschildi su kao najbogatiji ljudi svijeta sklapali ugovore s agentima da ih zastupaju u vlasništvu nad tvrtkama. Kao nagradu ti ljudi su najčešće dobijali oko 15 posto u dionica na poklon dok ostatak pripada Rothschild-ima. Ti ljudi su vrlo zahvalni Rothschild-ima jer su odmah bili u stanju kupiti dvorce, jahte i avione, odani su im i silno se trude da ih ne razočaraju.

Neki agenti kao na primjer Rockefelleri upravljaju vlasništvom obitelji Rothschild sto ili više godina i izgradili su vlastite strukture agenata koji to isto rade za njih. Zato danas Rothschilda nema nigdje na popisu svjetskih bogataša ali oni ipak kontroliraju najveće banke, najprofitabilnije tvrtke i najutjecajnije medije?

Ali to nitko ne zna. Tako je ostvarena jedinstvena hijerarhiski organizacija koja ima predominantno financijsku moć u zapadnom svijetu. Zato kriminalna politika glatko vlada svijetom stoljećima.

Neki dokazi i insinuacije: Poslije uhićenja Mikhail Khodorkovskog zbog utaje poreza u kompaniji “Yukos”, Khodorkovski je pokušao provesti kontrolu nad svojim akcijama i prebaciti Jacobu Rothschild. Warren Buffet je odlučio pokloniti 85 posto svog bogatstva u humanitarne svrhe najvjerojatnije zato da bi prikazao kako se Jacob Rothschild druži s “filantropima”.

Nedavno je David Rockefeller odlučio prodati 37 posto svoje Wealth advisory and asset management grupe, Jacob Rothschild-u za nepoznatu sumu novca. Cijena je možda bila i jedan dolar.

Obitelj Rothschild ima tako veliku financijsku moć da otkupljuju sve što vrijedi na burzama. Osim toga oni nude neovisnim tvrtkama investicijske ponude koje teško mogu odbiti. Ukoliko vlasnici tih kompanija prihvate Rothschildove uvjete, oni mogu i zadržati kontrolu nad svojim tvrtkama. Rothschildima je najvažnije da su oni kooperativni.

Ako se te tvrtke suprotstave Rothschildima onda ih moć Rothschilda izbacuje s tržišta. Tako je u zapadnom svijetu izgrađena tajna monopolna moć nad tvrtkama. Isto se događa s državama.

Saudijska Arabija je kooperativna s Rothschildima i zato je nitko ne dira. Rothschildima je svejedno koja će naftna tvrtka eksploatirati naftu po svijetu dokle god ona pripada njima. Ako to nije slučaj onda ljudi koji kontroliraju naftu gube vlast ili čak živote kao na primjer Muammar Gaddafi i Sadam Husein.

Jedan od značajnih novijih agenata obitelji Rothschild je George Soros. Prikazujući sebe kao “velikog dobrotvora” pomagao je reforme u Istočnoj Europi poklonivši tim zemljama oko milijardu dolara kroz njegovu organizaciju “Otvoreno društvo”. Soros, jedan od istaknutih članova najzatvorenijeg društva je uz pomoć donacija u zemljama Istočne Europe propagirao kapitalizam kao idealan sustav, financirao partije, medije i korumpirao političare.

Drugi agenti Rothschilda su organizirano nastupili i jeftino otkupili državno vlasništvo tih zemalja.(slučaj Hrvatske) Tako je uložena milijarda zaradila bilijune dolara. Samo se tako može ispravno tumačiti Soroseva “filantropija”. To je bio organizirani kriminal.

Obogatili su se i poneki domaći agenti koji vode Rothschild tvrtke u tim zemljama. Oni uglavnom rade za proviziju.

Rothschildi odlučuju o tome za koga će ljudi glasati na izborima ulaganjem velike količine novca u političke stranke koje im više odgovaraju i njihovom promocijom pomoću medija koje imaju pod kontrolom.

Na nedavnim izborima za predsjednika SAD obje dominantne stranke su potrošile po milijardu dolara. Bilo je i drugih kandidata za presjednika države ali Amerikanci čak nisu znali da oni postoje. Gdje je tu demokracija?

Pred nekoliko godina na televiziji se moglo vidjeti izraelskog premijera Netanyahua koji je rekao izraelskom novinaru:

“Ništa ne brinite mi kontroliramo američku vladu”.

Jedan inteligentan čovjek si ne može dozvoliti takvu arogantnu izjavu ukoliko proces porobljavanja američkog društva nije završen.

Netanyahu ipak nije rekao istinu jer ne kontrolira Izrael Američku vladu već obitelj Rothschild. Rothschildi kontroliraju i američki parlament preko organizacije AIPAC (The American Israel Public Affairs Committee).

Ako im se neki senator ili predstavnik naroda suprotstavi on više neće biti političar jer će ga moć koju AIPAC posjeduje smijeniti i to političari znaju. Amerika je kolonija Rothschild-a isto kao i većina zemalja zapadnog svijeta.

Vrlo rijetko se događa da se stvari ne odvijaju onako kako su Rothschildi zamislili. Ali događa se.

Zato su Rothschildi odlučili izvršiti oružanu agresiju preko predsjednika pojedinih država. Predsjednik Clinton se suprotstavljao toj namjeri shvativši da bi ta agresija bila kriminal. Onda su mu agenti Rothschilda namjestili slučaj Lewinsky i ucijenili su ga da će ga smijeniti s položaja ako se bude bunio.

Clintonu je naravno bila draža njegova pozicija nego životi tisuća ljudi. Odmah poslije njegovog pristanka slučaj Lewinsky je potpuno zaboravljen. Kao nagradu Clinton je dobio 500 milijuna dolara donacija za izgradnju svoje knjižnice u Little Rocku, Arkansas.

Da bi spriječili svaki otpor budućeg predsjednika SAD, Rothschildi su izabrali čovjeka koji je bio potpuno na njihovoj liniji – Georg Busha mlađeg. Ja bih rekao da je on bio i previše na njihovoj liniji pa je nanio veliku štetu Americi. Američki general Wesley Clark je u emisiji Democracy Now od 2.3.2007, izajavio da je Pentagon pod vodstvaom predsjednika Busha odmah poslije 9/11 planirao napad na Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Libiju, Somaliju, Sudan i Iran. Nije li to dovoljan razlog da američko pravosuđe pokrene istragu, da mediji o tome pišu? Ništa od toga se nije dogodilo jednostavno zato što ih obitelj Rothschild ih sve kontrolira.

Da bi smanjim nezadovoljstvo ljudi u SAD uzrokovanim lošom politikom Georga Busha mlađeg, Rothschildi su uz pomoć svog agenta Davida Rockefellera izabrali mladog i humanog Baracka Obamu za predsjednika.

On je privukao američku ljevicu i pokušao odstraniti probleme koje je desno orijentirani Bush izgradio. Ali on je neiskusan i kao takvog ga je lako manipulirati i to su Rothschildi znali.

Oni su od uzornog studenta prava koji vjeruje da je svatko nevin dok sud ne dokaže da je kriv, napravili kriminalca i ubojicu. Obama je potpisao nalog za ubojstvo Osame Bin Ladena i tako je pljunuo na vlastitu diplomu.

Zašto je to učinio? On je pao pod pritiskom medija i službenika američke vlade koji ga okružuju i koji su svi do jednoga pod kontrolom Rothschilda. Nadalje Obama svakodnevno šalje u Afganistan bespilotne letjelice koje ubijaju ljude pod izgovorom da tako sprečava terorizam i širi demokraciju.

Tu se radi samo o pokoravanju neposlušnih zemalja. To je terorizam. Možete li zamisliti afganistanske bespilotne letjelice koje lete iznad SAD i ubijaju ljude zato što Amerika terorizira cijeli svijet i nije demokratska država?

Ostali predsjednici država “razvijenog” zapada su također korumpirani ili nesposobni zato što drugačiji ljudi nemaju pristup do takvih pozicija. Rothschildi su osnovali Bilderberg grupu. To je privatna organizacija u kojoj se otvoreno regrutiraju i ideološki usmjeravaju lideri zapadnog svijeta.

Zato ne čudi da su predsjednici Velike Britanije, Francuske, Italije, Turske nedavno prihvatili pobunjenike u Siriji kao legalne predstavnike vlasti i naoružavaju je. To je kriminal. Te pobunjenike je tajno kreirala obitelj Rothschild s ciljem da zavlada Sirijom.

Tako obitelj Rothschild mijenja neposlušnu vlast neovisnih država. Tako nastavljaju nasilno otimanje svih resursa ovog svijeta koje nemaju pod kontrolom.

Jacob Rothschild

Konspiracija je zahvatila i znanost. Znanstvenici koji misle svojom glavom nemaju financijsku podršku, nemaju pristup medijima i ne mogu pomoći društvu. Rothschildi stoljećima pomažu znanstvenike koji razvijaju ustajale ili besmislene društvene teorije.

Takve teorije bivaju prihvaćene na sveučilištima. Studenti ih moraju prihvatiti ukoliko žele položiti ispite. Tako se proizvode nesposobni intelektualci.

Tako Rothschildi proizvode nemoćnu i beskorisnu znanost. Znanstvenici koji su duboko indoktrinirani pogrešnim znanjem ne mogu unaprijediti svijet niti shvatiti i prihvatiti napredne ideje. Zato svijet ne može naprijed.

Mnoštvo je znanstvenika koji su razvili pogrešne teorije. Na primjer Karl Marx i Sigmund Freud. Negdje početkom prošle godine George Soros je pozivao sve ekonomske škole, uključujući marksističku, pridonijeti nalaženju izlaza iz gospodarske krize. Ali zašto Soros poziva marksiste kada zna da su oni najveći neprijatelji kapitalizma?

Tada sam shvatio da se oni ne plaše marksista. Marksisti otvoreno predaju marksističku filozofiju po zapadnim sveučilištima što ne bi bilo moguće da marksizam na bilo koji način može ugroziti kapitalizam. Uvjereni smo da su Rothschildi pomogli marksističku filozofiju i na taj način su smanjili mogućnost nastanka dobrog lijevog društvenog sustava koji bi mogao pobijediti kapitalizam.

Konspiracija uz pomoć marksizma je uspostavljena odavno. Navodno se Lenjin vratio iz progonstva u Rusiju s koferima punim novca. Tako su se Rothschildi osvetili Ruskom Caru Nikolaju Romanov koji im se suprotstavio.

Upravo se isto događa Siriji. To je moguće samo zato što nikome ne pada na pamet da iza svega toga stoji obitelj Rothschild. Oni ostvaruju svoje interese pomoću zločina zato što ih nitko ne može povezati s tim zločinima.

Zavjera Rothschilda je zahvatila svaku poru današnjeg društva. Ona je potpuno sakrivena. Postajeno uvjereni da Jacob Rothschild tajno vlada zapadnim svijetom samo ako malo proučavamo dokumente preko interneta.

On potpuno odgovara ulozi tajnog vladara kao povučen čovjek poznat najviše po ljubavi prema umjetninama i cvijeću. Taj image je izgradio zato da nitko ne bi mogao pomisliti da bi on mogao biti vođa zapadnog svijeta.

Nema smisla napadati predsjednike država, vlada i korporacija koje mediji optužuju za zlo u svijetu zato jer su oni samo istaknute marionete kojima Jacob Rothschild upravlja i koje štiti. Zato se loša situacija u svijetu ne mijenja. Jednom kad Jacob Rothschild bude optužen za zlo koje čini on će se tada povući. Tada će zlo u svijetu biti zaustavljeno.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)