Zemljino magnetsko polje ubrzano se mijenja, pa se Sjeverni pol sve više i sve brže udaljava od Kanade i pomiče prema Sibiru

Zbog toga će svjetski magnetski model umjesto 2020. godine, kako je planirano, biti ažuriran već 30. siječnja ove godine.

Naime, Sjeverni magnetski pol je prošle godine premašio Međunarodnu vremensku granicu brzinom od 55 kilometara godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije 1990. godine.

Iako nije poznat točan razlog zbog kojeg se to događa, znanstvenici pretpostavljaju da je uzrok pomicanje velikog sloja tekućeg metala ispod Kanade.

Britanski geomagnetičar sa Sveučilišta u Leedsu Phil Livermor istaknuo je na sastanku američkih geofizičara kako se čini da položaj Sjevernog magnetskog pola zavisi od dva velika magnetska polja, jednog ispod Kanade i drugog ispod Sibira.

„Kako sada stvari stoje, sibirski pol dobija utakmicu“, zaključio je Livermor.

U najgorem scenariju, zbog ogromnih ubrzanja Zemljino magnetsko polje bi se moglo preokrenuti, tako da Sjeverni pol postane Južni, a Južni Sjeverni. To bi moglo da uništiti globalnu električnu mrežu, a život na površini planeta izložiti većim količinama Sunčevog zračenja.

Srpski geofizičar: Nema mjesta panici

Geofizičar Spomenko Mihajlović za Sputnjik ističe da pomicanje polova nije dramatično i da je ubrzanje magnetskog polja uobičajna pojava.

„Ubrzanje pokazuje da je vektor magnetskog polja Zemlje dinamička kategorija, da se mijenja i na dnevnom nivou. Uvjetovano je eksternim izvorima, kao što je magnetsko polje Sunca, kao i unutrašnjim izvorima. Postoje i tzv. sekundarne promjene, koje traju 100 i više tisuća godina, i velike promjene, tzv. reverzije vektra magnetskog polja Zemlje.“

Mihajlović precizira da kretanje magnetskog pola Zemlje, odnosno odstupanje ose koja prolazi kroz Sjeverni i Južni geografski pol i os koja prolazi kroz Sjeverni i Južni magnetski pol iznosi oko 11,5 stupnjeva. To odstupanje vrši pomicanje tzv. magnetskog pola Zemlje, a na osnovu toga se određuju geomagnetske koordinate za navigaciju.

Na temelju svjetskog magnetskog modela podešavaju se sve navigacije, od „Google mapsa“ na pametnim telefonima, do brodskih sustava, a svjetski magnetski model se ažurira svakih pet godina, kako bi suvremena navigacija pratila promjene u Zemljinom magnetskom polju.

Ukoliko je riječ o normalnoj fazi, pomicanje osi iznosi oko 2,5 kilometara godišnje. Ona međutim može i ubrzati pod utjecajem unutrašnjih i vanjskih promjena.

„Ta pomicanja mogu utjecati na promjene klime na indirektan način, jer magnetsko polje utječe i na cijeli živi svijet, pa tako utiče i na našu atmosferu. Također, ljudi koji su hipersenzitivni, meteoropati, osjećaju te promjene na direktniji način. Inače ih svi osjećamo u ovisnosti od naših psiho-fizičkih parametara.“

Da li se u sve umiješao projekt HAARP?

Na pitanje da li je ovo rapidno ubrzanje magnetskog polja mogao izazvati i projekt HAARP, Stefanović objašnjava da se taj program prije svega odnosi na ispitivanje ionosfere i magnetske sfere, ali ne isključuje ni mogućnost zloupotrebe.

„Na osnovu velikog broja antena koje se nalaze na Aljasci, vrše se opsežna istraživanja. Inače i u opservatoriji u Grockoj već 50 godina se istražuje ionosfera. Hoću reći da istraživanje ionosfere, po bilo kom programu, uključujući i HAARP, samo po sebi ne znači i utjecaj na magnetsko polje Zemlje.“

Međutim, HAARP u sferi teorije zavjere može postati i opasno oružje, koje pored klimatskih, može izazovati i velike promjene na magnetskom polju, kao i pomicanje polova.

„Ali nije ono jedino oruđe koje se može zloupotrebiti za napad na magnetsko polje Zemlje. Deset puta jače magnetsko polje Sunca, sa snažnim sunčevim vjetrom i ogromnom brzinom čestica itekako može izazoveati globalne promjene. Ali upravo nas naše magnetsko polje štiti od takvog utjecaja drugog magnetskog polja.“

Iako su ga više puta pokušavali ugasiti, program HAARP-a i dalje postoji. On i dalje radi, samo se mijenjaju partneri, tj. oni koji participiraju u tom globalnom projektu.

HAARP je istraživački projekat koji kontrolira procese u ionosferi koji mogu izmjeniti učinak komunikacionih i sustava za nadgledanje.

Opremu za projekt na Aljasci čini ogroman broj radio-antena ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju, 180 antena ogromne snage i 6 generatora koji svakodnevno emitiraju više od 3.000.000 wata energije.

Osnovni ciljevi projekta su proučavanje fenomena polarne svjetlosti i radio-komunikacija. Projektom upravlja Sveučilište Aljaska, Američko ratno zrakoplovstvo i američka Ratna mornarica.

(sputniknews.com)

Preživjeli su ekstremne zime u kolibici usred šume, odsječeni od civilizacije

Sibirska je tajga jedno od najizoliranijih mjesta na svijetu, a osim toga i vrlo je nezgodan teren za putovanje kroz nju kao i gotovo nemoguće mjesto za život.

Kratka ljeta i duge hladne zime gotovo posve onemogućuju nastanjivanje ljudi tamo, zbog čega je tajga u Sibiru jedno od najvećih nenaseljenih područja svijeta.

Područje od 8,1 milijuna kvadratnih kilometara prekriva čak 10 posto Zemljine kopnene površine, a njeni stanovnici su većinom medvjedi i lisice tijekom dana, dok noću njome love vukovi. Prosječna temperatura iznosi minus 5 Celzijusa, a rekordna izmjerena temperatura je 67,7 ispod nule.

Vjerojatno ste čuli priče o japanskim vojnicima koji su se povremeno znali pojaviti iz džungle nesvjesni da je rat završio, no ovo je još nevjerojatnija priča – o obitelji koja nije niti znala da je došlo do Drugog svjetskog rata.

Nevjerojatna sudbina u neznanju je držala rusku obitelj koja je provela preko 40 godina u pustopoljini Sibirske tajge, a na njih su 1987. naletjeli geolozi istraživači.

Saznali su da obitelji Likov živi u potpunoj izolaciji desetljećima. Oni su spadali u “Stare ritualiste”, ogranak ruske Pravoslavne crkve koja se od matice razdvojila sredinom 17. stoljeća zbog osude reformi.

Prije 1936. obitelj je živjela u naseljenom dijelu Rusije, no nakoj što je jednog od braće ubila sovjetska patrola, otac Likov okupio je svoju obitelj te su pobjeglu u dubinu Sibirske tajge, a nakon tog dana nikad više nisu viđeni.

Više od 40 godina tako je Karp Likov živio u drvenoj kolibi koju je sam izgradio sa svojom suprugom i djecom, svega nekoliko kilometara daleko od granice s Mongolijom. Kad su se odlučili otići u tajgu bilo ih je četvero – Karp i žena Akulina, sin Savin i kćer Natalia.

U divljini je rođeno još dvoje djece, Dmitrij 1940. i Agafia 1943. Imali su knjige za molitvu i staru Bibliju, iz koje su djeca naučila čitati i pisati.

Jeli su bobice, uzgajali vlastito povrće te šivali odjeću od tkanine koju su sami izradili. Naučili su kako loviti bez puški, ali i bez strijele. kad je Dmitrij odrastao, postao je pravi stručnjak za lov, toliko dobar da je bosonog lovio po zimi.

U kasnim 1950-ima uslijed izuzetno teške zime obitelj se suočila s gladi, a Akulina je oboljela te umrla, ostavivši supruga samog s djecom.

Kad su ih geolozi pronašli 1978. nisu mogli vjerovati kako je netko preživio u tim uvjetima, koji su doslovni izgledali poput onih iz Srednjeg vijeka. Unatoč godinama izolacije, Karp ih je ljubazno dočekao te je odbio sve što su mu geolozi nudili, osim soli – koju nisu okusili dulje od 40 godina.

Znanstvenici su ih i informirali – oni nisu imali pojma da je izbio Drugi svjetski rat, da su ljudi sletjeli na Mjesec, a križali su se na “moderna čuda” koja su geolozi imali sa sobom. Karp je bio osobito fasciniran, zurio je u prozirnu foliju koju su donijeli istraživači.

“Gospode, što je to, staklo je, ali se gužva”, čudio se.

Na jesen 1981., trojce od četvero djece – Dmitrij, Natalia i Savin, umrli su u nekoliko dana razmaka jedan od drugog, demonstrirajući i time veliku povezanost. Dvoje je pokosilo zatajenje bubrega, dok je Savin umrla od upale pluća.

Geolozi su u nekoliko navrata dolazili u tajgu te nagovarali Karpa te njegovu kćer Agaifu da se usele s rođacima koji su živjeli oko 240 kilometara dalje, no odbijali su. Karp je naposljetku umro u veljači 1988., a jedina preživjela kćer Agaifa ostala je sama u drvenoj kolibi, prisiljena snalaziti se u divljini.

(express.hr)

Skupina djece u ruskoj sjeveroistočnoj Jakutskoj Republici doslovno su se zalila hladnom vodom i pokazala što misle o zabrinutosti Leonarda DiCapria o globalnom zatopljenju i klimatskim promjenama

Djeca, odjevena u karate kimona, snimila su ‘cool’ video poruku holivudskom glumcu i ekološkom aktivisti dok su stajali goli do pasa na snijegom pokrivenom tlu i zalijevali vodom iz kanti po svojim glavama.

Temperatura na kojoj su snimali ovaj video je iznosila je oko -30 stupnjeva celzijusa.

“Zdravo Leo, hvala što ste mislili na nas, ne brinite, svi smo dobro, sunce je danas sjajno, dođite posjetite nas, prolit ćemo za vas hladnu vodu, sretno!” – izjavio je dječak iz Jakutska.

Odgovor je došao nakon što je DiCaprio izrazio zabrinutost zbog izrazito hladnog vremena u regiji. Ranije je Zaklada Leonardo DiCaprio istaknula na svojoj Instagram stranici da su temperature u gradu Oymyakonu (Republika Jakutia poznata kao Sakha), poznatog kao najhladnije naseljeno mjesto na Zemlji, padale na -62 stupnjeva celzijusa (-111.6 ° F).

Temperature su bile tako ekstremno niske da nisu zabilježene posljednjih 15 godina.

“Termometri su se slomili kad su temperature dosegle rekordnu razinu”, izjavio je glasnogovornik, navodeći kao izvor izvorni dokumentarac pod nazivom “Oymyakon, Dominik Bari, Felipe Paiva i Petr Vinokurov”.

“Klimatske promjene predstavljaju stvarnu prijetnju životima i životnim strukturama lokalnih ljudi, mijenjajući tlo, faunu i floru”, rekla je zaklada DiCaprio.

Međutim, prema direktoru lokalne meteorološke službe, zime su postale toplije u regiji. “Promatramo posljedice klimatskih promjena na godišnjoj razini od 1980-ih. To je sve toplije svake godine” – rekao je Aleksandar Arzhakov agenciji RIA Novosti.

Temperature od – 60 stupnjeva ne smatraju se neobičnim za zime u ovoj regiji. Ove godine, prosječna temperatura za veljaču u Jakutiji bila je četiri stupnja viša od prosječne, dodao je Arzhakov.

Čini se da DiCaprio ima priličnu grupu fanova u Jakutiji, a ovo je njegov drugi poziv od mještana da posjeti regiju, no malo tko od njih zna što se krije iza DiCaprijeve agende borbe protiv klimatskih promjena.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rita Sozzi, dvadesetšestogodišnja novinarka iz Italije, prošle godine je biciklom obišla Evropu i svoje uzbudljivo putovanje završila u Moskvi

Ovog ljeta se vratila u Rusiju i za dva mjeseca na dva kotača prešla čak 6.000 kilometara.

Privukle su je, kako kaže, prirodne ljepote, pejzaži kojima se divila, od Urala do stepa, od sibirskih planina do Bajkala.

Htjela je osjetiti sve osobitosti kulture u najvećoj zemlji na svijetu, da na toj ogromnoj površini upozna sve primjetne razlike između brojnih naroda koji žive u Rusiji. Vidjela je brojne spomenike Lenjinu, ali isto tako i brojne statue Bude, predivne ikone, mnoga nova lica…

Kako je Vaša obitelj reagirala ovala na ideju da putujete kroz Sibir?

Moja obitelj je odmah jako negativno reagirala na moje planove. Roditelji i prijatelji su se brinuli što putujem sama. Osim toga, kada Europljani čuju reč „Sibir“, odmah pomisle na hladnoću, divlju pustoš, nenaseljena područja.

A još kada kažete: „Idem putovati Sibirom“, oni čuju „Idem u radni logor, gulag. Naravno, sve su to stereotipi protiv kojih sam se morala boriti. Ipak, moji najbliži znaju da, kada sam na biciklu, radim nogama, ali i glavom.

Ispričajte nam nešto o svojim iskustvima, da li ste zadovoljni onim što ste vidjeli i doživjeli?

Moje putovanje je trajalo 65 dana: od toga sam 60 dana bila na teritoriji Rusije, dva dana u Kazahstanu i tri u Mongoliji. Prešla sam 6.200 kilometara.

Počela sam svoje putovanje iz Moskve i dalje sam išla duž Transsibirske železnice, gotovo se uopće nisam odvajala od te trase. Na taj način sam vidjela puno poznatih ruskih gradova: Vladimir, Nižnji Novgorod, Kazanj, Ufu, Čeljabinsk, Kurgan, Omsk, Novosibirsk, Krasnojarsk, Irkutsk i Ulan Ude.

Pred putovanje sam dobro proučila sve karte. Znate, u usporedbi sa Europom, Rusija je zaista ogromna. I tu nema mjesta improvizaciji.

Prešla sam stvarno velika rastojanja i prošla kroz mnoga mjesta koja su gotovo nenaseljena. Tu se mora vrlo pažljivo postupati sa resursima i tačno unapred planirati koliko vode i hrane je potrebno i koliko često i gdje možete stati.

Jako mi se dopalo putovanje po Rusiji. Vidjela sam predivna mjesta, saznala mnogo o povijesti i kulturi naroda koji tu žive ili su nekada živjeli. Upoznala sam divne ljude. Upoznala sam i sebe bolje, shvatila što mogu, a čega se još uvek plašim.

Vaša putovanja na dva kotača uvijek obiluju interesantnim pričama o zanimljivim ljudima i susretima. Koga ste ovog puta upoznali, recite nam nešto o ljudima sa ovog putovanja koji će popuniti Vašu „kolekciju“?

Svakodnevno sam susretala nekog interesantnog. I ranije sam pomalo govorila ruski, a sada sam poboljšala svoje vještine komunikacije.

Na primer, vlasnici kafića i restorana su mi nudili besplatno vrući čaj i oduševljeno slušali o mojim iskustvima i putovanjima. Onda, ako bih prespavala u hostelu i upoznala se sa raznim ljudima, mnogi su me htjeli povesti, ne poimajući da ja želim prijeći svoj put biciklom i da mi ne smetaju kiša i vjetar.

Nezaboravni susret sam doživela na Volgi. Kupila sam kartu da se provozam brodom. Kako bismo skratili vrijeme do polaska broda, mornari su me pitali tko sam i odakle i kad je počeo razgovor ponudili su mi čašicu votke i sušenu ribu.

Poslije je usljedilo još nekoliko čašica, pa smo čak i zapevali. Nisam znala da u Rusiji tako dobro poznaju italijansku pop muziku — Toto Cutugno, Albana, Rominu … Poslije su mi pričali o vremenu kad su služili vojsku i zašto cijene predsjednika Putina i njegovu politiku.

Šta mislite o ruskoj kuhinji?

O, da, veoma su mi se dopala ruska jela. Posebno razne ruske salate sa mnogo majoneze i pavlake, to baš prija kada čoveka čeka veliki fizički napor, jer su teške i masne. Zatim boršč, razne juhe, pečena i sušena riba, crni kruh i palačinke! Iako posebno volim našu, talijansku kuhinju, u Rusiji mi nije nedostajala.
 
(sputniknews.com)

Misteriozne velike rupe u vječitom ledu Sibira označavaju kraj svijeta kakav ljudi poznaju i početak vremenskih uvjeta koji su vladali na Zemlji prije više od 130.000 godina, upozoravaju znanstvenici

Stručnjaci smatraju da je otvaranje sibirskih kratera tek jedan od prvih vidljivijih znakova ubrzanog otapanja permafrosta, u kojem su pohranjene ogromne količine stakleničkih plinova, poput ugljičnog dioksida i metana.

Oko 24 posto kopnenih područja sjeverne hemisfere pokriveno je vječitim ledom, a prema procjenama znanstvenika, u permafrostu je zarobljeno oko 17.000 gigatona ugljičnog dioksida.

Samo otapanjem sibirskih krajeva moglo bi se osloboditi oko 1.000 gigatona tog plina, koji odlaze u atmosferu i stvaraju efekt staklenika, u kojem su “zarobljene” sunčeve zrake u infracrvenom dijelu spektra, čime se podiže temperatura atmosfere.

*”Posljednji put permafrost se topio prije 130.000 godina. To je prirodna pojava na koju utječu promjene u Zemljinoj orbiti”, pojašnjava profesor na Oxfordu Gideon Henderson. Studija, koju je on predstavio 2013. godine na kongresu Geološkog društva u Londonu, pokazala je da bi temperatura za jedan i pol stupanj, viša od one u predindustrijskom dobu, mogla biti dovoljna da se pokrene veliko otapanje permafrosta.*

Prosječna temperatura je danas u svijetu za oko jedan stupanj viša od predindustrijske, a procjenjuje se da bi kritičnu točku od jednog i pol stupnja mogla dosegnuti kroz deset do trideset godina, navode znanstveni portali.

Prvi krater na poluotoku Jamero od osamdesetak metara pojavio se 2014. godine, a drugi, pronađen nekoliko stotina kilometara dalje, promjera je od petnaest metara. Kasnije se pojavio čitav niz novih rupa, ali i više od 7.000 mjehura pod zemljom, koji ukazuju da se u njima skupljaju oslobođeni plinovi nastali topljenjem ledenog tla, što znači da bi na tim mjestima mogle nastati nove rupe.

Britanski geolog Chris Fogvil smatra da su velike rupe fenomen poznat kao pingo – okrugli nakupljeni komadi leda u permafrostu koji katkad mogu poprimiti oblik kratera nalik na vulkanski.

Formacija rupa u Sibiru ne predstavlja ozbiljnu opasnost samo za klimu, već i za lokalno stanovništvo. One mogu destabiliziraju željezničke pruge, zgrade, pa čak i čitava naselja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(sputniknews.com)

U Rusiji planiraju oživiti kazne za besposličare. U sovjetsko doba postojala je takva praksa – “dokoličare” su uhićivali i bacali u zatvore ili su ih slali na prisilni rad u Sibir i druge udaljene regije

Najpoznatiji osuđenik bio je pjesnik i esejista, dobitnik Nobelove nagrade za književnost Josif Brodski.

Međutim, sada kazne neće biti tako drastične i surove kao u sovjetsko doba, ali će, ukoliko nacrt zakona bude usvojen, to biti udarac po džepu dokoličara, što opet može zaboliti.

Ministarstvo rada Rusije već sprema nacrt zakona o “oporezivanju” radno sposobnih građana, koji službeno nigdje nisu zaposleni. Političari se uvelike oslanjaju na iskustvo Bjelorusije, gdje nezaposleni građani moraju uplaćivati u proračun po 260 dolara godišnje.

Kao ključni argument u korist uvođenja takvog zakona, koji su mediji nazvali “porez na besposličarstvo”, inicijatori navode to što nezaposleni ne plaćaju nikakve poreze niti osiguranja, ali koriste sve socijalne pogodnosti. Recimo, medicinska pomoć je besplatno za sve građane zemlje, bez razlike, i to je Ustavom zajamčeno.

Ideja je da nezaposleni sada počnu plaćati obavezno medicinsko osiguranje. Protivnici te inicijative se žale da bi ta mjera bila izravno kršenje ljudskih prava.

Po Ustavu RF, zapošljavanje je osobna stvar, tj. pravo svakog građanina, a ne njegova obveza. Zbog toga se danas u Rusiji mnogi odlučuju da žive na grbači roditelja ili od izdavanja stanova, a ne od svog rada. Međutim, unatoč globalnoj ekonomskoj krizi, koja je uzdrmala tržište rada čak iu najbogatijim europskim zemljama, u Rusiji posla ima.

Slobodno se može reći da ovdje ne radi samo onaj tko to neće.

U Rusiji ima oko 77, 5 milijuna radno sposobnih, što je više od polovice stanovništva (53 posto). Prema službenim podacima, na birou rada nalazi se manje od 882.000 nezaposlenih, a broj slobodnih radnih mjesta, prijavljenih od strane poslodavaca, iznosi 1,4 milijuna.

“Situacija s nezaposlenošću u Rusiji je stabilna, ona ne prelazi milijun ljudi već dugo vremena”, izjavila je ruska vicepremijerka Olga Golodec, navodeći istovremeno da na godišnjoj razini na tržištu rada postoji “obrt” od oko 4 milijuna ljudi – to su oni koji napuštaju posao, ali odmah i pronalaze novi.

Mnogi stručnjaci podržavaju ideju o uvođenju “poreza na besposličarstvo”, jer bi to donijelo bolju kontrolu tržišta rada i dodatno popunilo državnu kasu.

Osim toga, cilj te inicijative je i borba protiv sive ekonomije, s obzirom na to da prema različitim procjenama ima više od 20 milijuna ljudi koji koji rade “na crno”, izbjegavajući na taj način obveze prema državi.

Nove mjere će, predviđaju stručnjaci, natjerati građane da se registriraju na tržištu rada. Mnogi stručnjaci, pa i ruski dužnosnici iz tog resora, smatraju da će taj nacrt zakona biti pravedan, jer sada nezaposlenima zdravstveno osiguranje faktički plaćaju porezni obveznici.

Oni su uvjereni da će nacrt zakona biti usvojen. Sa druge strane, neki stručnjaci ukazuju na to da ostaje nejasno tko će plaćati te poreze – ako osoba ne radi, ona nema ni prihode. Ali, stručnjaci računaju na to da je država smislila neki drugi način da riješi taj problem – ili će država na neki način podržati nezaposlene ili će procedura uplate poreza biti drugačije regulirana.

U svakom slučaju, u Vladi Rusije su ranije potvrdili da je nacrt zakona u pripremi i da će nezaposleni u skladu sa njim biti u obavezi da plaćaju korištenje “socijalne infrastrukture”. Prema nekim najavama, na udaru novog zakona neće se naći maloljetnici, žene s djecom do 14 godina, invalidi i svećenici.

Istraživanja pokazuju da gotovo polovica Rusa, njih 45 posto njih, podržava uvođenje “poreza na besposličarstvo”. Još 21 posto ispitanika “besposličari” naziva sve nezaposlene, dok 8 posto njih smatra da su besposličari oni koji žive na tuđoj grbači.

Mišljenja Rusa su podijeljena kada je riječ o kaznama: 45 posto njih smatra da bi trebao biti kažnjen svatko tko više od 6 mjeseci godišnje ne radi, a da bi “dokoličar” trebao dobiti kaznu od godinu dana teškog rada. Oko 47 posto Rusa s tim se ne slaže.

Zanimljivo je da ideju “poreza na besposličarstvo” uglavnom podržavaju umirovljenici i komunisti, dok se tome protive mladi, žitelji veliki gradova i građani sa velikim primanjima. Kako je to bilo u sovjetsko doba Kazna za “parazitski način života” uvedena je još početkom šezdesetih, u sovjetsko doba, a službeno je ukinuta tek 1991. godine nakon usvajanja Zakona o zapošljavanju.

Iako je poslije Oktobarske revolucije 1917. godine besposličarstvo najoštrije osuđivano na ideološkom nivou, kažnjavanje za “parazitski način života” počelo je tek u doba Hruščova. Šezdesetih godina u sovjetskoj propagandi strani termin “parazitski način života” potisnuo je ruski izraz “tunejadstvo”, koji se može prevesti kao “život na tuđi račun, tuđi rad, parazitiranje, nerad”.

Kazneno su odgovarali svi oni koji “svojim radom nisu doprinosili društvu” četiri mjeseca godišnje. Na udaru zakona našli su se prosjaci, alkoholičari, skitnice, gatare, razni mešetari i žene sumnjivog morala, oni koji rade “na crno”, ali i sveučilišni profesori, publicisti, pisci, glumci, disidenti …

Rada su bile oslobođene samo domaćice, koje imaju djecu, dok su neudane žene i žene bez potomstva za nerad morale kazneno odgovarati.

Ta mjera je bila na snazi ​​četiri godine, mada je službeno ukinuta desetljećima kasnije. Za to vrijeme je registrirano skoro pola milijuna besposličara, a njih 37.000 je bilo poslano na prinudni rad u udaljene regije.

Za besposličarstvo je sumnjičen i poznati pjesnik i pisac Vladimir Vojnovič, ali on nikada nije osuđen, a sveučilišnom profesoru Aleksandru Zinovjev je, navodno, ponuđeno da bira između zatvora i protjerivanja iz zemlje. Izabrao je ovo drugo.
 
(sputniknews.com)

Sustavno ignoriranje “znakova vremena” neće spasiti odgovornosti koju svatko od nas nosi u posljednjim vremenima

Dok su Vlade svijeta i znanstvenici u potpunosti zbunjeni ovim događajima, ljudi sve više govore kako su u pitanju sve jasniji znakovi Posljednjih vremena prorokovanih u Ivanovoj knjizi Otkrivenja.

Iako se znanstvenici zaista trude smiriti ljude i dati im znanstveno objašnjenje, neki znanstvenici pak tvrde da nisu u pitanju alge koje se spominju.

Neki od ovih događaja ostali su u potpunosti neobjašnjeni, a diljem svijeta se upozorava na proročke riječi iz Otkrivenja, a koje trebaju poslužiti ljudima kao opomena i pripravu onoga što nam dolazi. Otk. 16,3 jasno govori:

“I drugi anđeo izli čašu svoju u more; i postade krv kao od mrtvaca, i svaka duša živa umrije u moru.”

Brutalnom pomoru morskih bića posljednjih godina u svijetu itekako svjedočimo, a scene krvavih mora i rijekasve su češće. Nadalje Otk. 16,4 govori:

“I treći anđeo izli čašu svoju na rijeke i na izvore vodene; i postade, krv”. Na ovim fotografijama vidljive su krvave rijeke i to diljem našeg planeta, a koje su prorokovane prije 2 tisuće godina u Svetoj Riječi.

Naime, na ponovno susretanje s ovim Bblijskim stihovima tjera nas neobjašnjivo ‘krvarenje’ rijeke u Rusiji. To ne bi bilo čudno da samo u posljednje dvije godine ovakvih slučajeva nije bilo na desetke. Znakovito više nego ikada u povijesti.  

I ovoga puta ni znanstvenici ni nitko zapravo je ne znaju što se dogodilo i zašto je rijeka Daldykan River blizu Norilsky u Sibiru u nekoliko sati izgubila svoju prirodnu boju i gotovo pred očima mještana poprimila apokaliptičnu – crvenu.

Kako izviještava Russia Today, znanstvenici su prvo mislili kako je zagađenje rijeke izazvala tvornica Norilsk Nickel koja je ujedno i najveći proizvođač nikla na svijetu, no međutim iz tvornice su demantirali bilo kakav utjecaj na rijeku.

‘Nije bilo nikakvih curenja niti slučajnog ispuštanja otpada u rijeku’ poručili su u tvornici dodavši da ‘oni nemaju veze s tim’ dajući novinskim agencijama slike rijeke iz zraka u srijedu koja ima potpuno prirodnu boju,  što je istražitelje potpuno zbunilo jer rijeka je u srijedu bila crvena!

S obzirom na to da ova rijeka ne utječe na vodoopskrubu istraživanja se nisu nastavila a brojni građani upozoravaju da ovo nije slučajno – ‘Bog nas opet upozorava !

Činjenica je da se mediji svijeta zaista trude sakriti ove pojave, kao što sakrivaju i činjenice da je naš planet posljednje dvije godine zahvatio i abnormalno velik broj potresa, ali i erupcija vulkana, kao nikada do sada.

Ignoriraju se činjenice da uz krvave rijeke i “uzburkanu” zemljinu unutrašnjost, dolazi i do još nekih Biblijsko najavljenih znakova, poput čipiranja čovječanstva, masovne pojave lažnih proroka, javnog očitovanja zla, da dolazi do masovne gladi, pustošenja planeta, ratova.

Svi ignoriraju “crno” Sunce iako je i taj fenom najavljen u knjizi Otkrivenja, kao i masovni pomori živih bića. Ignoriraju se i progoni kršćana koji umiru zbog Božjeg imena i to posljednjih godina u rekordnom broju.

Ignorira se progon svih vjernika diljem zapada, ali i napada na Katoličku crkvu. Tko ima oči neka gleda, a tko ima uši neka sluša, rekao bi naš Isus. No, činjenica je da nas sustavno ignoriranje “znakova vremena” neće spasiti odgovornosti koju svatko od nas nosi u posljednjim vremenima.
 

Казни египетские. Норильск, река Купец вблизи завода “Надежда”. pic.twitter.com/X3Oc2wtfRq

— Юрий Мережко (@yoorashka) 7. rujna 2016.

 
(dnevno.hr)

Borovaya maternica (Orthilia secunda) je čudotvorna travka, koja raste u zapadnom i istočnom Sibiru, Ukrajini, Bjelorusiji i u još nekim područjima ovog dijela svijeta, a za koju Ruskinje vjeruju da liječi sve ženske boljke

Naziv “brdska maternica” (brdovit – šuma, kraljica – majka) opisuje svojstva koje su primijetili drevni travari.

Internet forumi su prepuni komentara u kojima žene tvrde da im je ova travka pomogla, čak i onda kad je službena medicina zakazala.

“Borovaja matka je učinila čudo. Nakon pobačaja, suprug i ja smo sedam godina čekali bebu. Liječnici nisu mogli pomoći, a uzrok nije pronađen. Pila sam čaj od borovaje matke, i u 37. godini postala sam majka prekrasne djevojčice “….

“Imala sam endometriozu i miome, liječnici su predlagali operaciju … Pila sam čaj od borovaje matke i prilikom kontrole doktori su ostali u šoku – miomi su nestali, endometrioze nije bilo” …

To su samo neki od primjera u kojima Ruskinje na forumima svjedoče da im je ova travka pomogla, i u mnogim slučajevima bila spasonosna. Čak i mnogi ruski liječnici odaju počast ovoj biljci, i rado je preporučuju pacijenticama, dok ima i onih koji te priče stavljaju u domenu – “besmislenog”.

Kako god bilo, borovaja matka se već stoljećima koristi u ruskoj narodnoj medicini, i vjeruje se da liječi barem 40 bolesti. Ima protuupalno, antikancerogeno i antimikrobno djelovanje. Dobar je analgetik i diuretik.

Koristi se za liječenje steriliteta, endometrioze, priraslica, policističnih jajnika, menstrualnih poremećaja ili bolnih menstrualnih ciklusa, fibroma, mioma, upale jajnika i ublažava sve druge upalne procese u urogenitalnom traktu, regulira hormonalni disbalans … Posebno pomaže kod cistitisa, a djelotvorna je i za zarastenje rana, i za liječenje hemoroida … Osim toga, jača i imunitet …

Od borovaje matke spravljaju se čajevi i tinkture, a čest je sastojak i mnogih biljnih mješavina. Vrlo često se miješa s još jednom ruskom travcica – Krasnaja šjotkom, koja je također vrlo učinkovita kod ginekoloških tegoba.

Ako se uzima pravilno, kontraindikacija, tvrde travari, gotovo da i nema, osim u slučajevima individualne preosjetljivosti. Ipak, čaj od borovaje matke trebalo bi piti umjereno, obazrivo i sa pauzama.
 
(sputniknews.com)

Uz puno novca i nešto sreće tri velike svjetske metropole u bliskoj bi budućnosti mogle biti povezane autocestom. Ideju o superautocesti od Londona preko Rusije i Kanade do New Yorka

…ruski predsjednik Vladimir Putin spomenuo je prije godinu dana, a sada je u djelo želi provesti predsjednik Svjetskog društvenog foruma “Dijalog i civilizacija” Vladimir Jakunjin.

Jakunjin je, inače, blizak Putinov prijatelj i u listopadu, zbog pronevjere, smijenjeni šef Ruske državne željeznice. On je Ruskoj akademiji znanosti iznio projekt u sklopu kojeg su se koristile autoceste na sjeverozapadu Europe te da se nadograde ceste preko Sibira i Aljaske i povežu s onima u Sjevernoj Americi, do New Yorka, doznaje grčki listi Pondiki.

Cijeli bi pothvat trebao stajati oko tri tisuće milijardi dolara. Jakunjin ga je već nazvao “međucivilizacijskom projektom” kojim bi nastao svijet zasnovan na vrhunskoj tehnologiji.

Ima mali problem – Beringov prolaz

Superautocesta trebala bi biti dugačka 20.777 kilometara, od čega bi kroz Rusiji prolazilo oko 10.000 kilometara. Ipak, još nema jasne vizije što napraviti na prostoru između Rusije i Aljaske gdje se nalazi Beringov prolaz širok 88 kilometara.

Od mogućih rješenja spominju se stalna brodska veza, podvodni tunel i most. 

Put od 12.000 kuna i najmanje tjedan dana

Za prelazak više od 20.000 kilometara pri prosječnoj brzini od 130 kilometara na sat automobilom bi trebalo oko 160 sati što je otprilike tjedan dana. Naravno, izračun se odnosi na vožnju bez stanke, a u praksi bi taj put ipak trajao pokoji dan duže.

Uzmemo li u obzir prosječnu vožnju od ‘samo’ 10 sati na dan, brzinom od 130 kilometara na sat, za cijeli put od Londona do New Yorka bilo bi potrebno čak 16 dana.

Pod uvjetom da vam automobil troši sedam litara benzina na 100 kilometara, na ovaj put bi potrošili ukupno 1454 litre. Uz trenutačnu cijenu benzina od 8,50 kuna po litri, na ovaj put bi potrošili više od 12.000 kuna. 

I da, jedna mala napomena. Sve izračunato odnosi se na put u jednom smjeru.
 

 
(24sata.hr)

Mumio (mumyo) je poznat kao tajno oružje protiv bolesti, on također poznat pod nazivima kao što su gorska krv, planinske suze itd.

Potječe iz Sibira, a može se naći u stijenama i pećinama gdje su pčele ponekad imale svoje košnice prije nekoliko tisuća godina.

Najbolji bi opisao je ako kažemo da je to – fosilizirani med, vosak i mliječ, koji je pod utjecajem vremena postao Mumio.

Mumio sadrži rijetke aminokiseline, posebne minerale i masne kiseline.

Izvozno Mumio dolazi iz Rusije i do prije nekoliko godina je bio zabranjen jer je tretiran kao nacionalno blago.

Mumio je također dobar za protiv starenja i koristi se kao melem za mozak i tijelo.

Također Mumio se koristi kao protuupalni lijek, antibiotik, protiv reume i može uravnotežiti hormone.

Pomaže kod prijeloma kostiju i, i djeluje na leukocite i hemoglobine u krvi.

Općenito, Mumio se ne može naći ispod 1500 metara nadmorske visine i uglavnom je “sakriven” na vrlo nedostupnim mjestima. Godišnja proizvodnja mumija u srednjoj Aziji je oko dvije tone.

Spektralna analiza otkrila je da Mumio, ovisno o vrsti, ima između 18 i 25 mikroelemenata, ima aminokiseline, proteinske spojeve i mnoge druge tvari.

Upravo zahvaljujući prisustvu brojnih tvari mineralnog i organskog podrijetla u ovom prirodnom čudu, Mumio se od prapovijesti koristi za najteže prijeloma kostiju i druge bolesti.

Zanimljivo je način koji su drevni ljudi koristili za ispitivanje kvalitete Mumia (jer su se u prošlosti, kao i danas, pojavljivale krivotvorine). Evo što istraživač iz svog putovanja kroz središnju Aziju zapisao.

“Oni će slomiti nogu od pijetla ili kokoši, a zatim se dodati 0,5 grama Mumia i miješati ga s uljem crvene ruže. Da bi se dobilo to ulje, ružaini listovi se natapaju u vodi, dodaje se ulje, i sve što je preostalo je kuhati.

Voda isparava i ostaje samo ulje koje se filtrira kroz gazu. Dio te smjese se kapa pijetlu u grlo, a preostalim dijelom se oblaže mjesto prijeloma pjetlove noge, prije nego nogu učvrstite.

Ako pijetlova slomljena kost sraste za 24 sata, Mumio se smatra kao dobar, čist i kvalitetan. Ponekad se dogodi da se u peradi kosti liječi za 16-17 sati.”

Osim za potrebe liječenja kosti, gdje se smatra lijekom bez premca, Mumio se također koristi za liječenje slabosti želuca i bubrega, bolesti srca, tuberkuloze, astme, upalnih bolesti, trovanja otrovima biljnog podrijetla, dijabetesa, rana, čireva i opeklina.

Nakon detaljne i iscrpne analize, moderna medicina je potvrdila da se sve lomovi kostiju liječe u prosjeku dva puta brže ukoliko se koristi Mumio.

Osim toga, brojne studije i istraživanja u posljednjih trideset godina naglasile su korist pozitivnih učinaka Mumia u liječenju bolesti perifernog živčanog sustava, neuralgije, teških slučajeva trigeminalnih neuralgija živca, kao i nekih bolesti središnjeg živčanog sustav.

RECEPT:

• Stavite 5 grama Mumia u pola litre votke ili viskija. Na taj način ćete sačuvati ljekovito djelovanje Mumia, zauvijek.

• Pomiješajte 3 grama Mumia sa 250 grama meda i pola čajne žličice i stavite ga pod jezik

• Konzumirajte uvijek prije odlaska na spavanje. To je najbolji način da se konzumira Mumio

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)