Siječanj. Osvrt na godinu za nama, u kojoj se loše stvari uglavnom vide bolje od dobrih. Prolaze praznici, rodbina nas je iscrpila, novčanik je prazan, ponovo se mora raditi – za male pare, pristiže rata kredita, ponovo se vrtimo u krug bez jasne vizije sretnog kraja

Blagdanska depresija, tako su ovo stanje nazvali skandinavski psiholozi.

Dakle, nije depresivan samo siromašni Balkan, depresija se iz godine u godinu povećava u cijelom svijetu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će 2020. godine depresija kao faktor onesposobljenosti za rad biti čak na drugom mjestu, poslije kardiovaskularnih bolesti.

Danas je na četvrtom mjestu, a njeni razlozi su, pored genetske predispozicije, čitav niz traumatičnih situacija, među kojima posebno mjesto imaju nezaposlenost, razvod, smrt bliske osobe, svi socijalni agensi koji atakuju na dušu čovjeka, a kojih, nažalost, u našem društvu ima mnogo.

Život čak petnaest posto depresivnih osoba završi se samoubojstvom.

Prof. dr Slavica Đukić Dejanović, direktorica Klinike za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević”, koja svakog četvrtka otvara vrata za sve koji imaju probleme, bez uputa, a nije obavezno ni zdravstveno osiguranje. Među njima su vrlo često suicidalne osobe, koje dolaskom najčešće započinju terapiju.

Dr Đukić Dejanović za Sputnjik napominje da ljudi mogu pomoći jedni drugima, ali samo u najranijem stadiju bolesti.

“Kada se osoba počne osamljivati, izoliravati, kada netko tko je bio sklon komunikaciji izostaje iz uobičajenih druženja, to je prvi znak. Primjetna je i ‘omega’ na čelu, nabor jako zamišljene osobe, koju kada pitate što joj je, kaže: ‘Ništa, ništa’. Simptom može biti i loš san, neuredno uzimanje hrane, kada netko gubi prijatelje bez razloga, zapravo se povlači u svoj svijet, to je alarm da treba da se potraži pomoć stručnjaka. To je sve što netko tko nije liječnik može učiniti”.

Ona objašnjava da depresija može biti blaga, umjerena ili teška. Blaga se liječi psihoterapijom, umjerena i teška obavezno lijekovima. Pacijenti koji, pored toga što su tužni, čuju glasove i imaju dojam da je netko protiv njih, moraju koristiti ozbiljne lijekove i njima mogu pomoći samo stručni timovi.

Većina ljudi prve simptome depresije i ne registrira, jer to je ciklički bolest, traje neko vrijeme, pa osoba uđe u dobru fazu. Primijeti se tek treći ili četvrti napad depresije i tako se izgubi dragocjeno vrijeme za liječenje.

Novo doba i nove generacije sklone su potezanju za jednostavnim rješenjima. Internet savjeti samopomoći – ustanite, vidi kroz prozor u vedar dan, budite i vi vedri, vidi ljepotu oko sebe, mogu biti opasni, ovakvi savjeti zapravo mogu pojačati gubitak želje i nagona za životom.

“Nekompetentna pomoć, izuzev dobronamjernosti, u sebi ne krije ništa dobro. Kada depresivnoj osobi ili nekome tko je sklon depresiji kažete da je vedar dan, a ona je ispunjena mračnim, tužnim osjećajima, vi joj zapravo pojačavate muku.

Nekada i najdobronamerniji nestručna rečenica može biti kontraproduktivna. Depresivnoj osobi valja reći: ‘Vi ste već bili u mraku, pa ste izlazili na svjetlost, ovo stanje je prolazno, hajde zajednički da se potrudimo da što kraće traje’. To može biti slamka spasa ili most da se prijeđe na drugu stranu obale”, objašnjava ona.

Krajnji stadij – samoubojstvo

Iako se često predstavljaju kao “jake”, žene su sklonije depresiji. Svaka peta žena i svaki deseti muškarac bar jednom u životu bili su u emotivnom problemu koji se može karakterizirati kao bolest raspoloženja. Međutim, samoubojstava izazvanih depresijom ima više među muškarcima.

I muškarci i žene skloni su “kroničnom suicidu” korištenjem psihoaktivnih supstanci, alkohola i droge, koji neminovno vode ka mentalnom i fizičkom propadanju.

Iako su novine pune naslova kojima se tvrdi da zemlje Balkana prednjači po broju samoubojstava, statistike zapravo kaže da svakog dana četvero ljudi sebi oduzme život, što u usporedbi s regijom ne predstavlja nikakvo odstupanje – ni gore, ni dolje.

Moderna medicina prepoznaje dvije kategorije samoubojica, potpuno zdrave ljude i one koji sebi “presuđuju” zbog mentalnih problema, koji dižu ruku na sebe pod utjecajem raznih patoloških sadržaja.

Zdravi ljudi ubijaju se zbog velikih razočaranja ili teške socijalne situacije. Njihov čin samoubojstva se ne događa preko noći. Prvo se javlja suicidalna ideja, kada čovjek počne razmišljati o tome da ne vrijedi živjeti, zatim tendencije (najčešće ostavljaju pisma, obilaze mjesta na kojima bi mogli da odu s ovog svijeta), a sljedeća faza su pokušaji samoubojstva. Svaka od ovih faza je svojevrsni apel za obitelj, društvo i za struku.

“Kada osoba digne ruku na sebe zato što joj je nepostojeći glas rekao da tako treba ili bolesno vjeruje da je netko proganja, truje i nema snage da se s tim bori, takvu osobu treba liječiti. Međutim, među ljudima s mentalnim smetnjama najčešće su depresivni pacijenti oni koji podignu ruku na sebe i odluče pobjede nagon života. To je jedan od najvećih poraza za obitelj, ali i za terapeute koji su ulagali znanje i trud da to spriječe”, objašnjava ona.

Na sprječavanju depresije i suicida u radi niz državnih institucija, ali i nevladinih organizacija. Dostupni su telefoni servisa za pomoć, ima više načina komunikacije s građanima koji najčešće nisu imali dijagnozu, niti imaju smjelosti sebi priznati da imaju mentalni ili problem nagona za životom.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

U svijetu je nastala nova religija, a njezin moto je “Kupujem, dakle postojim!”. Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač

Najveće vjerske blagdane prati svjetovna potrošačka groznica. Na sva zvona udara se po potrošačkom mentalitetu, a rijetko mu se tko može oduprijeti. Kunzumistička filozofija i konzumerizam posebno su naišli na kritiku pri udaru recesije, pada potrošačke moći i standarda.

Konzumerizam je nastao kao pokret samoorganiziranja potrošača i društvenih grupa nakon Drugog svjetskog rata u SAD-u radi opće zaštite potrošača. No kasnije taj se pokret razvio i u drugim razvijenim zemljama. Taj pojam tijekom vremena mijenja svoje značenje pa danas konzumerizam znači zagovaranje visoke potrošnje kao temelja zdrave ekonomije.

Konzumerizam je i stav prema kojem sreća pojedinca ovisi o posjedovanju materijalnih dobara. Rast bruto društvenog proizvoda nameće se kao glavno mjerilo ekonomskog stanja neke zemlje pa se na sve načine nastoji potaknuti potrošnja, a time potrošački mentalitet, konzumistička filozofija, kao način života koji se zadovoljava gomilanjem nepotrebnih materijalnih dobara, konzumerizam.

Riječ konzumerizam dospjela je u naše krajeve preko engleske riječi consumerism, odnosno riječi consumer, a znači potrošač. Kon (kao i ko i kom) na latinskom prvi je dio riječi, a znači zajedno, dok latinska riječ sumere znači uzeti. Konzumirati znači trošiti, jesti, popitI, a i brak se može konzumirati. Riječ konzum označava potrošnju, trgovinu, potrošačku zadrugu, a konzumacija je narudžba u ugostiteljstvu.

Konzumerizam je pojam kojim se opisuje stav prema kojemu sreća nekog pojedinca ovisi o konzumaciji dobara i usluga, odnosno posjedovanju materijalnih dobara. Odnosi se na pretjeranu težnju za posjedovanjem i kupnjom stvari.

U ekonomskoj znanosti, konzumerizam predstavlja ekonomske politike, kojima je cilj potaknuti potrošnju, odnosno stav prema kojem slobodan izbor potrošača treba diktirati ekonomsku strukturu društva.

Um individue više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata. Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja.

Kupovina sama po sebi svrha

Kada se priča o ovom konceptu, on svakako nije novijeg datuma već datira još iz drevne Mezopotamije, a prve natruhe današnje prakse dolaze u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću u Velikoj Britaniji i Francuskoj gdje srednja klasa želi kopirati svoje idole na vladarskim funkcijama. Na taj način dobivamo prvu fuziju luksuza i mode, što rezultira ljudskom pomamom za štovanjem same kupovine, a ne više isključivo kupovine iz nužnosti.

Sirovine koje danas gotovo vladaju potražnjom mogu se vrlo lako povezati s ovisnošću, pa tako ne čudi kako je jedan od glavnih faktora konzumerizma šećer (čija se uporaba postotno povećala za tisuće postotnih jedinica kod prosječne osobe kroz svega par stoljeća), a tu su i duhan, čaj i kava. Jačanjem potražnje razvija se i društveni inženjering koji putem potrošačke groznice ispunjava unaprijed pripremljene trendove i zamisli.

Josiah Wedgewood kao kreator konzumerizma i mode

Male kvartovske trgovine propadaju zbog velikih trgovačkih centara, a tu ideju prvi započinje Robert Cecil još davne 1609. s ‘New Exchange’ centrom. Takva zdanja postaju društvena okupljališta, te istu ulogu oduzimaju sportskim ili kulturnim arenama. Bernard Mandeville je još 1714. zaključio kako ‘prosperitet države ovisi o sebičnim interesima kupca’. Degradacija estetike bila je zapravo ključna u početnim fazama razvoja konzumerizma.

Marketing je krajem osamnaestog stoljeća odigrao ključnu ulogu, stvarajući prve statusne simbole bez stvarne tržišne vrijednosti. Izumitelj Josiah Wedgewood uviđa da propagandne tehnike mogu manipulirati smjer prevladavajućih ukusa i preferenci kupaca, te na taj način ‘natjerati’ iste da kupuju upravo njegov proizvod. On je tako pionir mode i prvi ‘trendseter’, kao i prvi PR vlastite manufakture.

‘Upadljivo trošenje’ kao nova potrošačka paradigma

Industrijska revolucija označila je promjenu paradigme i kupci po prvi puta na jednom mjestu mogu kupiti gotovo sve što im treba, a puno češće – ne treba. Nova paradigma je kao cilj označila odmak od ustaljene prakse prema kojoj prosječan kupac Zapadnog svijeta gotovo 90% prihoda troši na hranu i život. Henry Ford je pokrenuo masovnu proizvodnju i kupovinu na veliko čime je započela nova era konzumerizma.

Cijena proizvoda je pala, količina rasla, kao i doseg na tržištu. Društveni inženjering u tridesetim godinama prošlog stoljeća razvija posebnu granu – konzumentski inženjering, a sve dolazi u fuziju s kapitalizmom i korporatizmom. Teoretičari razmatraju nužnost nepotrebne kupovine kao jedini daljnji razvoj društva u cjelini. Thorstein Veblen za takav društveni apsurd razvija termin ‘upadljivo trošenje’.

‘Kompleks manje vrijednosti’ započeo eru materijalizma

On je prvi zaključio kako se društvo van svake pameti odlučuje na uništavanje vlastitog standarda i komfora da bi kupili nešto luksuzno s prevelikom cijenom što im zapravo uopće nije niti potrebno. Smatrao je kako se to najčešće čini da bi se ljudi prezentirali u svijetlu iznad svog standarda što usko povezuje s ‘kompleksom manje vrijednosti’. Konačni razvoj u nekontrolirani konzumerizam dolazi devedesetih godina kada i obrazovni sustav pada u ralje potrošnje.

Tada po prvi puta većinski broj stanovnika odlazi na fakultete zbog ‘želje za bogatstvom’, a ne zbog razvoja. Razvoj materijalizma je tako postao snažniji od bilo kojeg drugog aspekta – društvo je po Madeline Levine doživjelo ‘potpuni odmak od društvenosti, spiritualnosti i zajedništva, naspram natjecateljskog duha, materijalizma i borbe za hijerarhiju’. Deformacija konzumerizma je danas došla do razine kada se isti okrenuo protiv prvotnog cilja – vlastitih kupaca.

Konzumerizam djeluje kao nametnuta društvena norma

Danas je način života visoke klase postao standard za sve, pa tako kupac prodaje, zadužuje se i troši u tolikoj mjeri da ulazi u dužničko ropstvo. Kupljena roba više nije cilj, nego društveni standard. Emulacija je stvorila psihološku želju oponašanja onih iznad sebe u društvu, pa se upravo emulaciju ponajviše koristi u propagandnim tehnikama. Um individualista više ne teži oponašanju bogatih, već ‘slavnih’ što znatno olakšava posao prodavačima kojima je dovoljno simulirati slavu preko svojih medijskih i društvenih alata.

Borba protiv konzumerizma kroz godine stvorila je emociju između kupaca i protivnika, te je to danas postao otvoreni okršaj društvenih normi i ‘odmetnika’ putem etikete i odbacivanja. Koncepti ‘jednostavnog života’, ‘ekokupovine’, ‘lokalne trgovine’ ili ‘razmjene dobara’ bivaju potisnuti od strane moćnih banaka i korporacija, a dodatno olakšavanje kupovine putem mikročipiranja i digitalne valute stvaraju ‘konzumentski fašizam’ čije se natruhe već vide, a posljedice bi mogle biti dalekosežne i sveprisutne.

U Hrvatskoj je konzumerizam kao takav došao iza raspada Jugoslavije, i nastupio u svoj svojoj snazi. Udario je građane u glavu i postao im je nova “religija”, no konzumerizam je samo nadomjestak za mentalno osakaćene ljude, koji nisu karakterno oformljeni i nemaju svoju ličnost i slobodno posebno kritičko razmišljanje. Hrvatsko društvo je pokleknulo u ropstvu konuzumerizma, i sve više ljudi je u dugovima i kreditima koje ne mogu otplaćivati. Hrvatskom kupcu se danas najlakše proda mačka u vreći, a on kupuje bez razmišljanja. Hrvati definitivno kupuju preskupe stvari koje im ne trebaju, novcem kojeg nemaju, da bi ipresionirali ljude koje ne vole.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com