Najgora noćna mora svakog čovjeka koji zdravo i slobodno razmišlja je digitalna tableta

Unos rizičnih lijekova u kombinaciji sa mikročipovima za praćenje koji prenose biološke podatke iz vašeg tijela može zvučati kao nešto za što se nećemo morati brinuti još dugo vremena, ali istina je da je ta tehnologija već ovdje, i da je FDA čak dala upravo pečat odobrenja.

Lijek sadrži ugrađen senzor koji će reći liječnicima ako i kada pacijent uzima lijekove.

Veličine zrna pijeska, on sadrži magnezij, silikon i bakar, i stvara električni signal kada dođe u dodir sa želučanom kiselinom. Drugim riječima, pacijent u osnovi služi kao baterija.

Pacijent također mora nositi veliki flaster njegovoj lijevoj strani prsnog koša. Flaster se mora mijenjati jednom tjedno.

Ovaj flaster šalje pacijentovu razinu aktivnosti i datum i vrijeme uzimanja tableta uz pomoć Bluetootha i aplikacije na mobitelu.

Pacijenti također mogu dodati ocjenu raspoloženja i druge informacije u aplikaciji, koja se zatim prenosi u bazu podataka kako bi im liječnici mogli pristupiti. Tableta navodno traje samo oko tri minute.

Prva digitalna tableta je inačica antipsihotičkog lijeka Abilify, što je vrlo neobičan izbor. Lijek, čije je generičko ime aripiprazol, daje se ljudima koji imaju bipolarni poremećaj, depresivni poremećaj ili shizofreniju.

Drugim riječima, ova tehnologija, koja je dovoljna za izazivanje paranoje čak i kod najstabilnijih pojedinaca, daje se ljudima sa bolestima povezanim sa paranojom i zabludama. Što bi tada moglo poći po zlu?

Dr. Paul Appelbaum iz Odjela za psihijatriju Sveučilišta Columbia rekao je za New York Times da jedan od razloga zbog kojih ti pacijenti ne uzimaju svoje lijekove redovito je zbog paranoje vezane za njihovog liječnika liječniku ili njihove liječničke namjere.

Ovaj “biomedicinski Veliki brat”, kako ga je nazvao predsjednik Sveučilišta Columbia University, dr. Jeffrey Lieberman, nevjerojatno je uznemirujući koncept.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kada liječnik sugerira na potrebnu operaciju za koju vi smatrate da nije nužno potrebna, imate pravo odbiti operaciju i liječenje – zar ne?

Ako vam se dogodi da imate bilo kakvu mentalnu bolest, to je nešto što bi liječnici mogli koristiti da kažu da niste pri zdravom razumu da donosite bilo kakve odluke, a zatim će učiniti što žele, bez obzira na vaše mišljenje.

To je ono što se događa upravo sada u Velikoj Britaniji. 66-godišnja žena koja pati od paranoidne shizofrenije je stavljena pod opću anesteziju i na njoj će se izvršiti operacija raka dojke protiv njezine volje.

Sudac Visokog suda odobrio je ovu operaciju univerzitetskoj bolnici “North Midlands NHS Trust Red” koji je rekao da je u ženskom interesu ukloniti tumor u lijevoj dojci, piše NaturalNews.

Žena, koja je identificirana kao „JT”, negirala je da ima rak. Ona vjeruje da je tumor samo cista i ne vidi potrebu za operacijom. Sudac je rekao da joj je mentalna bolest oduzela kapacitet da odlučuje sama ili da odbije operaciju.

Nakon što je čula argumente od odvjetnika koji zastupa i ženu i njezine liječnike, sudac je napisao u svojoj odluci da je zadovoljan time što ona ima rak dojke i da je predložena operacija bila pravi tijek djelovanja.

I sam medicinski tretman može biti uzrok raka

Zanimljivo je napomenuti da je shizofrenija povezana s većim rizikom od raka dojke, a neke studije bacaju krivnju na antipsihotike koji se daju tim pacijentima. Studija objavljena ranije ove godine pokazala je da žene koje imaju shizofreniju imaju dvostruko veći rizik od raka dojke u odnosu na one bez bolesti.

Konkretno, one žene koje su podvrgnute kombiniranoj terapiji i prvoj i drugoj generaciji antipsihotika imale su značajno veći rizik od raka dojke. Lijekovi povezani sa većim rizikom su risperidon, amisulprid i paliperidon.

Pristanak za liječenje

Službene web stranice “Britanske nacionalne zdravstvene službe” kažu da ako ljudi koji imaju sposobnost donošenja odluke odluče odbiti liječenje, njihova odluka se treba poštivati, čak i ako bi to moglo izazvati smrt. Međutim, to je različito za one koji se smatraju nesposobnim za donošenje vlastite odluke.

Na stranici piše:

Ako osoba nema kapacitet za donošenje odluke o njihovu liječenju, a zdravstveni radnici im mogu dati liječenje ako smatraju da je u najboljem interesu osobe. No, liječnici moraju poduzeti razumne korake kako bi tražili savjet od pacijentovih prijatelja ili rodbine prije donošenja tih odluka.

To nije prvi put da se tako nešto dogodilo u Velikoj Britaniji. 55-godišnja žena sa poteškoćama u učenju je bila prisiljena na operaciju zbog uznapredovalog karcinoma maternice. Ona je prvotno pristala na operaciju, ali se kasnije predomislila i prestala se pojavljivati​na liječničkim pregledima. Ona je rekla da ima fobiju od igala i bolnica.

Poremećaji učenja je nekako bio dovoljan da se ona smatra nesposobnom za donošenje racionalne odluke o svom zdravstvenom stanju, i ona je bila prisiljena proći histerektomiju, te su joj i jajnici i jajovodi uklonjeni. Liječnici su rekli da su joj morali dati sedative da bi je doveli u operacijsku dvoranu, a zatim upotrebom „razumne sile i/ili sredstva za smirenje spriječiti joj napuštanje bolnice.”

Drugim riječima, ako ne želite liječenje u bolnici, vaši liječnici iz bilo kojeg razloga vas mogu proglasiti mentalno nesposobnim i provesti liječenje u svakom slučaju.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mala djeca već od 18 mjeseci starosti se tretiraju kao pokusni štakori, nadrogirani s nekim od najgorih lijekova koji oštećuju mozak

To su vrste lijekova koje uzrokuju divlje deluzije, agresivne impulse, nepredvidivo ponašanje, ili u nekim slučajevima, mogu izazvati nasilje i suicidalne misli.

Zašto roditelji, liječnici, psiholozi i neurolozi i dalje zanemaruju ove grozne nuspojave?

Uzmimo primjer, 5 mjeseci starog Andrew Riosa, novorođenče, koji je počeo dobivati napadaje (što je česta nuspojava cjepiva, usput rečeno).

Kad je Andrew navršio 18 mjeseci, neurolog je stavio dijete na lijekove za epilepsiju naziva felbamat, koji je odmah uzrokovao nasilničko ponašanje u dijete, piše Naturalnews.

Kao dječak, život mu je bio rastrgan kroz medicinski sustav, a neurolog je ponovno intervenirao i prepisao Risperdal, eksperimentalni lijek koji se koristi u odraslih osoba s bipolarnim poremećajem i dijagnozom shizofrenije.

Lijek je izazvao kod dječaka nasilnu i obmanjujuću nesanicu. Ukoliko bi zaspao, često se budio iz sna vrišteći, i interaktivno na sumanutim način pričao sa predmetima koji nisu bili prisutni u prostoriji.

‘Sve je postalo još gore “

“Sve je postalo još gore”, rekla je dječakova majka, kako se mališanovo čudno ponašanje nije poboljšavalo kroz razdoblje od četiri mjeseca, koliko je bio već na lijekovima.

No, bilo je nalik na ovo “Uzmi ovo, nije to velika stvar, kao da su Tic Tac bomboni”, rekao je otac dječaka Genesis Rios.

“On je samo dijete.”

Ovo je noćna mora koja se javlja kod milijuna djece danas žive u SAD-u, kao i oni pate u rukama prijekog i ludog medicinskog sustava izgrađenog na principu liječenja i guranja tableta u svakoga.

Lijekovi za psihu koji se crpe iz tih farmaceutskih tvrtki su najmoćnija sila koja pogoršava psihičke probleme u svijetu, oni su zapravo uzrokuje duševnu krizu zdravlja u SAD-u, izvlačenjem bespomoćne djece od stvarnosti, prisiljavajući njihov mozak da se prilagodi kemijski induciranim promjenama koje su nenamještene i očito destruktivne (na kratki i dugi rok).

Ove tablete doslovno mijenjaju strukturu i kemijski sastav dječjih mozgova, u vrijeme kada su oni najviše krhki i u razvoju.

Ove tablete su pritisak na djecu koja su na milost i nemilost svojih roditelja i pod kontrolom liječnika.

Ove tablete koje uzrokuju psihološki ovisne nuspojave, nikad nisu ni bile potrebne, na prvom mjestu. Kako su ti kemijski preparati uopće prihvaćaju kao “lijek” u naše vrijeme?

Prema nacionlnoj bazi podataka IMS Health Vector za 2013. godinu, milijuni djeca do pet godina su prisiljeni na ove lijekove, koji zauvijek mijenjaju kemiju njihovih umova i tijela na način koji medicinski stručnjaci ne razumiju.

Jedina stvar što medicinski stručnjaci razumiju, je kako zadržati što viši nivo guranja novih tebleta na bilo kakav zdravstveni problem.

Ovakav scenarij je toliko uvredljiv, tako opak. … Ti scenariji su sada uobičajeni

IMS Health baza podataka izvještava da psihotični lijekovi poput Risperdala i Seroquela su propisani kod gotovo 20.000 djece mlađe do dvije godine.

Stope rasta uporabe tih lijekova su prebrze. Naime, stopa po kojoj su ovi lijekovi propisani kod male djece je skočila više od 50 posto u samo jednoj godini!

Stručnjaci kažu da se ovi lijekovi se koriste za ublažavanje izljeva ljutnje, ili pokušaj da se preokrene inhibirano, neverbalno ili tromo ponašanje kod djece.

“Mislim da se jednostavno ne može napraviti ni približna dijagnoza ove vrste poremećaja u djece te dobi”, rekao je dr Ed Tronick, profesor razvoja mozga i znanosti mozga na Sveučilištu Massachusetts Boston.

“Postoji vrlo uski rasponu od onoga što ljudi misle da prototip dijeteta treba izgledati. Odstupanja koja dovode da roditelji traže intervencije poput ove. Mislim da je to ludo.”

IMS Health izvješće nam govori da 274,804 američke djece mlađa od jedne godine stavljeni na psihotične lijekove poput Prozaca i Zolofta!

Za svu malu djecu manju od pet godina, više od 1 milijun njih je sada na lijekovima koji otećuju mozak. Ukupno, 8,389,034 djece do 17. godine je pod tim psihijatrijskim lijekovima, a stopa rasta se ubrzava. …

Kako se mozak u razvoju mijenja i oblikuje na način koji još ne razumije, i kako nasilne nuspojave lijekova zauzimaju svoje mjesto u američkoj kulturi, kakva budućnost čeka svako ovo dijete?

Ako ćemo promotriti ovu situaciju ozbiljnije, a na kraju ćemo vidjeti vezu između tih psihičkih lijekova, njihovih kemijskih nuspojava i ulogu u svim masovnim pucnjavama u Americi koja se događaju?

Zašto dopuštamo velikim farmaceutskim kompanijama da žrtvuju vašu djecu na barbarski način? Postavlja se pitanje, da li je Velika Pharma zapravo indirektni čimbenik masovnih pucnjava?
 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Velika međunarodna konferencija ‘Demistifikacija konoplje’ održana je u zagrebačkom Westinu, te je privukla samu kremu kanabis stručnjaka iz cijelog svijeta

Iako je nažalost vrlo malen broj ljudi nazočio ovakvom odličnom događanju (svega pedesetak), gosti su si zbilja dali oduška, a mi prenosimo tekst s portala Index.hr i nazočnog novinara Petra Vidova.

Dr. Lumír Ondřej Hanuš: ‘Rizici kanabisa su vrlo mali’

“Imam prijatelja u Pragu koji je bio u invalidskim kolicima, boluje od multiple skleroze. Ponovo je prohodao kada je počeo koristiti kanabis”, kazao je Dr. Lumír Ondřej Hanuš, analitički kemičar sa Sveučilišta u Jeruzalemu, koji je u Zagrebu održao predavanje u sklopu konferencije “Demistifikacija konoplje – Konoplja u zdravstvu: teorija i praksa”.

Hanuš objašnjava da se konoplja kroz čitavu povijest čovječanstva koristila kao lijek. Prvi dokazi o korištenju kanabisa u medicinske svrhe pronađeni su u Kini, a datiraju iz 4700. godina prije nove ere. Kanabis kao lijek koristile su i druge drevne civilizacije: asirska, egipatska, indijska, grčka, rimska, judejska…

Začetnik korištenja kanabisa u modernoj medicini, objašnjava Hanuš, je britanski kraljevski liječnik John Russell Reynolds, koji je 1859. godine zapisao: “Za uklanjanje određenih vrsta boli, vjerujem da ne postoji učinkovitiji lijek od kanabisa”. Ista stvar vrijedi i danas, napominje Hanuš, te objašnjava kako učinci kanabisa, zbog kriminalizacije marihuane, nisu još dovoljno dobro istraženi.

“Zakon bi morao tolerirati upotrebu kanabisa u medicinske svrhe. Kažnjavati bi se trebali dileri, koji često prodaju kanabis nepoznatog porijekla i skupo ga naplaćuju, a koji možda i nema sve supstance koje su pacijentu potrebne”, kaže Hanuš.

“Mnogi pacijenti danas misle da marihuana pomaže tamo gdje doktor ne pomaže. Je li takav stav opravdan? Kanabis je divan lijek, ali ne liječi sve bolesti, ne funkcionira u svakoj fazi bolesti i ne pomaže svim pacijentima. Prema našim iskustvima, oko 10 posto pacijenata prestaje koristiti kanabis jer im nije pomogao, ili zato što se ne osjećaju dobro nakon konzumacije. Obično se radi o pacijentima koji su uzeli preveliku količinu. Mogućnost predoziranja ne postoji, ali uzimanje prevelike količine može biti vrlo neugodno”, tvrdi Hanuš.

Naglašava, međutim, da kanabis nije bezopasan lijek. Postoji rizik da će konzumacija kanabisa potaknuti psihozu, shizofreniju ili slabljenje kognitivnih sposobnosti, što se posebno odnosi na djecu i adolescente.

“Važno je da su korisnici mentalno zdravi. Istraživanja pokazuju da ljudi koji su počeli koristiti kanabis u kasnijoj dobi, nakon što su postigli punu mentalnu zrelost, nisu imali nikakvih problema. Zato se smatra da kanabis može oštetiti mozak adolescenta, ali ne i mozak odrasle osobe. Marihuana nije bezopasna, to je moćna droga s nizom učinaka, ali rizici su vrlo mali, posebno u usporedbi s cigaretama, alkoholom ili drugim drogama”, kaže Hanuš, te ističe da aktivne supstance kanabisa, THC i CBD, pomažu u liječenju čitavog niza bolesti: MS-a, karcinoma, dijabetesa, artritisa, a recentna istraživanja pokazuju i da kanabidiol (CBD) ima potencijal za korištenje u liječenju epilepsije, anksioznosti, shizofrenije, pa čak i Alzheimerove bolesti.

Dr. Paul Hornby: ‘Konoplja je najkorisnija biljka na planetu’

O važnosti CBD-a opširno je govorio Kanađanin dr. Paul Hornby, osnivač tvrtke Hedron Analytical Inc. koji se bavi analiziranjem kanabinoidnog profila i kemijskog sastava konoplje. Istraživanjem konoplje se Hornby, kako kaže, bavi zadnjih 16 godina, a započeo je nakon što se za vrijeme putovanja u Indiju u sklopu doktorskog studija upoznao s učincima biljne medicine.

“Fasciniran sam moćima koje ima ova biljka”, kaže Hornby, koji smatra da u mnogim zemljama legalni CBD ima čak i veći medicinski potencijal nego THC, psihoaktivna supstanca kanabisa. Ovu tvrdnju ilustrirao je slučajem 14-godišnje djevojčice koja je patila od čestih epileptičnih napadaja, a kojoj je, kako kaže, pomogao tretirajući je upravo konopljom s visokom koncentracijom CBD-a. Ta djevojčica je, tvrdi Hornby, nedavno proslavila 21. rođendan i danas živi normalnim životom.

“Ako koristite kanabis u medicinske svrhe, važno je znati kakav je sastav onoga što koristite. Počnite polako i postepeno povećavajte dozu. Predoziranje THC-om je strašno iskustvo. Ja sam se predozirao THC-om i grozan je osjećaj. Mislite da ćete umrijeti. Nećete, ali mislite da hoćete”, kaže Hornby, koji kao i Hanuš smatra da je kanabis bolje konzumirati oralno, nego pušenjem, s obzirom da se na taj način efikasnije uklanja bol.

“Po mom mišljenju, konoplja je najefikasnija biljka koju imamo na planetu i trebamo je koristiti. A jedini razlog zbog kojeg je i dalje ilegalna je činjenica da predstavlja konkurenciju velikim farmaceutskim kompanijama”, poručio je Hornby na kraju svog predavanja.

Dr. Suzanne A. Sisley: ‘Kanabis pomaže PTSP-ovcima’

Dr. Suzanne A. Sisley je internistica i psihijatrica u bolnici za ratne veterane u Arizoni. Deset godina bila je zaposlena na Sveučilištu u Arizoni, ali dobila je otkaz zato što je pokušala pokrenuti istraživanje kojim namjerava dokazati da se marihuana može koristiti za tretiranje PTSP-a kod ratnih veterana.

“Mislim da je važno istaknuti da nemam osobnog iskustva s marihuanom, nisam nikad probala. Samo sam znanstvenik i zanima me istraživanje. I vjerujem da su mnogi američki zakoni ugrožavajući za javno zdravlje”, tvrdi Sisley, koja se nada da će ovoga ljeta napokon započeti s eksperimentom kojeg pokušava pokrenuti još od 2010. godine.

U Americi se, tvrdi Sisley, prema konzervativnim procjenama svakog dana ubije 22 ratna veterana. Većina njih boluje od PTSP-a, a konvencionalni antidepresivi kojima ih se tretira nisu im od pomoći.

“Sve više veterana s kojima sam radila dolazilo mi je s pričom kako im je puno lakše otkad su otkrili marihuanu. Nisu tvrdili da ih je izliječila, ali bilo im je puno lakše kontrolirati simptome PTSP-a. Nisam to mogla ignorirati”, objašnjava Sisley.

Da bi uopće dobila dozvolu za istraživanje efekta marihuane na veterane oboljele od PTSP-a Sisley je, kako kaže, morala dobiti dozvolu od pet različitih vladinih agencija. Od toga dvije agencije uopće nemaju propisane rokove u kojima moraju odgovoriti na zahtjeve.

“Samo od jedne agencije smo na dozvolu čekali tri godine. U tom razdoblju se u SAD-u ubilo 24 tisuće veterana”, kaže Sisley i dodaje da bi s birokracijom imala puno manje problema da je umjesto marihuane željela koristiti heroin.

“Marihuanu je u SAD-u teže istraživati od bilo koje druge droge. Razlog tome su političari, koji misle da je svako znanstveno istraživanje koje uključuje marihuanu samo izlika kako bi se dobiveni podaci kasnije koristili kao argument za legalizaciju kanabisa”, kaže Sisley.

Dr. Reznik: ‘Marihuana je nepravedno demonizirana’

“Ova konferencija ima dobro ime. Kanabis doista treba demistificirati. Kanabis je demoniziran, 80 godina je ilegalan, neka istraživanja su se provodila, ali praktičnih studija gotovo da i nemamo. U zadnjih 25 godina nisu nam dozvolili provođenje nikakvih relevantnih istraživanja. Kritičari marihuane kažu da ne postoje definitivni znanstveni dokazi njene koristi u medicinske svrhe.

To je istina, ali samo zato što je konoplja nepravedno demonizirana”, rekao je u svom izlaganju dr. Ilya Reznik, izraelski neuropsihijatar koji se bavi istraživanjem djelovanja kanabisa na pacijente koji boluju od raznih neuropsihijatrijskih bolesti.

“Nedvojbeno je da kanabis ima medicinsku vrijednost. Ali proces mora ići postepeno”, kaže Reznik, te dodaje da je nužno odvojiti aktiviste koji se zalažu za legalizaciju korištenja marihuane u rekreativne svrhe od liječnika koji žele koristiti kanabis kako bi pomogli svojim pacijentima.

Povezivanje ova dva pokreta, tvrdi Reznik, samo opterećuje liječnike i znanstvenike koji smatraju da se marihuana može koristiti kao lijek, te dodatno otežava njihov položaj u, kada je marihuana u pitanju, pretežno konzervativnoj znanstvenoj zajednici. “Što liječnici dulje budu pružali otpor, pacijenti će više patiti”, tvrdi Reznik.

“Hrvatska je napravila korak u pravom smjeru. Nadam se da će vaša Vlada uskoro donijeti najavljeni zakon kojim će legalizirati medicinski kanabis i da će pacijentima kanabis uskoro biti dostupan po prihvatljivim cijenama. Ali kada će se to dogoditi, ovisi samo o vama. Nikad se nije dogodilo da je Vlada legalizirala kanabis bez pritiska od strane građana. Pritisak mora postojati da bi se zakoni promijenili, kako bi nama liječnicima bilo dozvoljeno da radimo svoj posao u ovom području”, kaže Reznik.
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Kapitalizam je na ova područja došao na velika vrata, a s njim također i psihičke posljedice tranzicije koje nosi taj sustav. Poremećaj se često ne liječi, a oboljelima se ne vjeruje

Depresija je jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice – na četvrtom je mjestu po pobolu u svijetu, a Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će 2020. biti na drugom. Štoviše, na prvom mjestu kad je riječ o ženama jer one dvostruko češće obolijevaju od depresivnih poremećaja od muškaraca, za što postoji niz razloga, počevši od hormonalnih pa do činjenice da žene lakše otvoreno govore o sebi pa se lakše i odluče potražiti liječničku pomoć.

Strah za egzistenciju

U Hrvatskoj nekoliko stotina tisuća ljudi boluje od depresivnih poremećaja (podatak iz 2015.). Podaci HZJZ-a govore da je depresija treća mentalna bolest (nakon alkoholizma i shizofrenije) zbog koje se liječi u bolnici. Između 1995. i 2013. godine broj hospitalizacija zbog depresivnih poremećaja gotovo se udvostručio iako imamo sve moćnije lijekove. Znači da nešto ne radimo dobro i da neke stvari trebamo unaprijediti, kaže prof. dr. sc. Veljko Đorđević s Katedre za psihijatriju i psihološku medicinu Medicinskog fakulteta u Zagrebu i psihijatar Klinike za psihološku medicinu KBC-a Zagreb.

Depresija je često neprepoznata, objašnjava, ne liječi se ili se neadekvatno liječi, a često recidivira tj. kronična je. Mnogi nisu svjesni da je to bolest, a ne trenutačno raspoloženje. Često je pokretač niza drugih bolesti: srčanih, neuroloških, autoimunih, malignih, čak i kod transplantacija i hematoloških bolesti. – Liječnička je greška ne prepoznati depresivni poremećaj srčanom ili malignom bolesniku jer taj poremećaj može naštetiti zdravlju tog čovjeka. Ako riješimo i depresivnost, i mogućnost izlječenja daleko je bolja – upozorava prof. Đorđević. Liječenje depresije holističko je, ne postoji jedinstven model, kao što ni uzroci nisu isti: mogu biti biološki, psihološki, socijalni i duhovni.

Socijalni uzrok koji je vrlo aktualan zasigurno je velika nezaposlenost, strah za egzistenciju i strah od otkaza. U tranziciji se ljudi nisu adaptirali na nove uvjete, a rat i poraće nose svoje biljege i većina se u tome pogubila. Nemamo samo problem branitelja i invalida nego svi smo mi na neki način stradali. Socijalni kapital koji smo imali dok smo bili siromašniji istrošio se – ističe prof. Đorđević osvrćući se i na trend iseljavanja zbog lošeg života u Hrvatskoj:

Svaki odlazak mladog čovjeka iz zemlje je tragedija za sve nas. I za njih, jer svatko bi volio sve ono što je naučio promovirati u svojoj zemlji. Putovati po svijetu, ali živjeti na svojoj grudi. I bez hrvatskih specifičnosti, suvremeni način života uvjetovan kompeticijom i ubrzavajućim tempom života kao 24-satnim imperativom velik je pritisak za čovjeka i vodi k otuđenju. Čovjek se, nažalost, evolucijski ne može tako brzo prilagođavati, podsjeća psihijatar.

Boluje pojedinac, pati obitelj

Iz različitih razloga čovjek postane bezvoljan, ne može normalno funkcionirati, izgubi volju za životom. U svijetu rada, napominju stručnjaci, nerijetko se te ljude doživljava lijenima, a zbog bolovanja uslijed depresije dobivaju stigmu i teže se kasnije zapošljavaju, što su posljedice neinformiranosti o depresiji.

Liječi se medikamentima, psihoterapijom i socioterapijom, ali ne samo pojedinca, jer od depresije boluje pojedinac, a pati cijela obitelj. Gotovo 15% oboljelih zbog neprepoznatih simptoma počini suicid. A u Hrvatskoj nema suvišnih ljudi – podsjeća Đorđević. U cilju senzibiliziranja javnosti protekla je tri dana održan i 4. kongres o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji “Depresija u stoljeću uma”, a u Zagrebu su ga organizirali Hrvatsko društvo za zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja i Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine Medicinskog fakulteta (CEPAMET), kojeg je prof. Đorđević predstojnik.

Od depresije pati sve više djece i adolescenata te ljudi u najproduktivnijoj životnoj dobi. Ovo je crveno svjetlo za sve u Hrvatskoj, moramo prestati misliti samo o svojoj disciplini i svi humanisti zajedno trebaju pomoći ljudima koji pate. Znanost, klinika i umjetnost moraju surađivati, socijalni kapital trebamo vrednovati i otvoriti bez ikakvih skrupula probleme koji se odnose na ovu fenomenologiju –poručuje.

Simptomi koji ukazuju da je vrijeme za psihijatra:

Najnormalnija stvar je da smo svi svako toliko loše raspoloženi, no kad vas uhvati neumoljiva tuga ili osjećaj bespomoćnosti koji vas onemogućava u uobičajenoj rutini, vrijeme je da obratite pozornost, jer je to zaštitni znak kliničke depresije od koje pati 7% odrasle populacije

Čak i uz ove znakove, depresivnoj osobi teško je odrediti boluje li zaista od navedene bolesti. “Gotovo sve simptome depresije svi mi iskusimo, pojedinačno, u nekom razdoblju života”, objašnjava Jennifer Payne, liječnica i direktorica Centra za ženske promjene raspoloženja na John Hopkins Sveučilištu u Baltimoreu.

Ako ste se s dolje navedenim simptomima borili svakodnevno tijekom dva tjedna, i oni su utjecali na vaše uobičajeno funkcioniranje (npr. ne možete normalno obavljati svoj posao, funkciju roditelja ili družiti se s prijateljima), vrijeme je da posjetite doktora…

Jedete više (ili manje) nego inače

Zbog depresije se možete osjećati ‘iscijeđeno’, a to se može manifestirati nedostatkom apetita. “Ako se vaš mozak usredotoči na negativne misli, možete zaboraviti jesti ili izgubiti zanimanje za kuhanje”, kaže psihologinja Yvone Thomas, inače specijalizirana za depresiju i samopoštovanje.

S druge strane, ponekad bolest može stvoriti i suprotni učinak, otvarajući vam apetit i tjerajući vas da se prejedate. “Mješavina osjećaja koja obično prati depresiju – tuga, pesimizam u pogledu budućnosti i nisko samopouzdanje, mogu vas navesti da svoje osjećaje ublažite s hranom”, ističe Thomas.

Spavate previše ili premalo

Neki ljudi koji boluju od depresije uhvatit će se kako konstantno imaju potrebu za spavanjem i stalno su umorni i iscrpljeni, te pate od nedostatka energije. “No više spavanja ljudima koji pate od depresije predstavlja i bijeg od tuge, te im je utočište”, kaže Thomas.

Druge osobe s istom bolešću osjećat će se pak nemirno i ili će se mučiti s isprekidanim snom ili nesanicom. Previše će ih zaokupljati opsesivne misli i razmišljanje da bi se mogli opustiti i bezbrižno zaspati. Uz to, ne samo da promjene u spavanju ukazuju na bolest, već one mogu i pogoršati čovjekovo stanje, jer kad ne spavate dovoljno, vaš unutarnji sat više nije sinhroniziran i vi budete još umorniji i dekoncentrirani, te imate još manje snage nositi se s nevoljama.

Sitnice vas izbacuju iz takta

To je trag kojeg jako malo ljudi može prepoznati, no depresija se može pojaviti i kao oblik povišene nervoze, kaže dr. Jennifer Wolkin, asistentica profesora psihijatrije i anesteziologije iz centra Joan H. Tisch, s njujorškog Sveučilišta. Možete se osjećati mrzovoljno i čangrizavo, te možete planuti zbog sitnica koje inače ne biste ni primjetili. Djelomičan razlog krije se u tome što depresija pogoršava normalne hormonalne promjene raspoloženja, no krivci su i teški osjećaji s kojima se osoba bori.

“Kad ljudi osjećaju fizičku bol često se lako mogu naljutiti i iživcirati, a isto je i s psihološkom boli – ne osjećate se dobro ili kao da ste u svojem tijelu, a to utječe na vaše strpljenje i zbog toga se osjećate kao da ste stalno na rubu”, kaže Thomas.
Ne možete se koncentrirati ni usredotočiti

Zaboravljate kad su vam rokovi na poslu ili da trebate pokupiti djecu u vrtiću? Osjećate se kao da vaš mozak nalikuje mutnoj fotografiji i to što ste većinu vremena lagano obamrli utječe na vaše donošenje odluka? To znači da vaš mozak proživljava depresiju.

Kad ste preokupirani tužnim mislima i osjećajem ništavnosti, to može utjecati na vaš posao, pamćenje i odluke, napominje Wolkin. Zauzvrat, takvo neusredotočeno razmišljanje može vas navesti na donošenje loših odluka i nezdravo, riskantno ponašanje.

Ne uživate u stvarima koje su vas nekoć veselile

Nekoć ste redovito poslije posla petkom odlazili na piće s najdražim kolegama, no posljednjih tjedana izbjegavate taj običaj. Ili ste se uvijek radovali večernjem trčanju, a ovih dana se radije bacite u krevet. Prestanak sudjelovanja u stvarima koje su vas nekoć činile sretnima jedan je od prvih znakova depresije.

“Osoba koja je jednostavno tužna može preskočiti nekoliko stvari, no brzo će se vratiti na staro. No depresija vas čini ravnodušnim u vezi aktivnosti i hobija koji su vas nekad činili sretnima, te ćete se sve više početi izolirati od svijeta”, napominje Wolkin. Nažalost, tako se stvara začarani krug, jer vas depresija liši mogućnosti da uživate u zadovoljstvu koje stječete novim iskustvima, tako da prestajete i činiti stvari koje vas mogu, na kraju, oraspoložiti.

DODATNI ZNAKOVI: Tihi znakovi da trebate psihijatra

Svatko je imao loš dan, a mnogi i loše tjedne. No, ako ste depresivni, pod stresom ili tjeskobni duže od mjesec dana, i to vam počinje remetiti svakodnevni život, možda je vrijeme da posjetite liječnika specijaliziranog za mentalne probleme.

Posjet psihijatru ili psihologu danas ne bi smio biti stigmatiziran. No, iako Hrvati troše ogromne količine tableta za smirenje, u mnogim našim sredinama još je uvijek ‘sramota’ zatražiti pomoć. Zanemareni psihički problem ima sličan ishod kao i zanemarivanje bilo koje fizičke bolesti – uglavnom ne prolazi sam od sebe nego se pogoršava.

Očiti znakovi upozorenja

1. Razmišljate o samoubojstvu i načinu kako ga izvršiti
Ako počnete misliti da život više nije vrijedno živjeti, potrebna vam je pomoć.

2. Osjećate se poraženo i beznadno
Život može biti težak, ali ako mislite da se više nemate čemu nadati, vrijeme je da s nekim popričate.

3. Zbog svog mentalnog stanja niste u stanju ni raditi ni zabavljati se
Nakon lošeg događaja potrebno je tugovati i pregrupirati se. No, ako se nikako ne možete prilagoditi novonastalom stanju, posjetite liječnika.

4. Teža nesanica
Tu i tamo, svakoga muči nesanica, ali ako je došlo do značajne promjene u navikama spavanja, uputite se stručnjaku za poremećaje spavanja.

5. Promjene apetita
Nagle promjene apetita mogu ukazivati i na neku fizičku bolest. Krenite na pregled.

6. Promjene raspoloženja koje traju tjednima
Borite li se s osjećajima tuge, gnjeva ili tjeskobe, vrijeme je da potražite pomoć. Prvo posjetite liječnika obiteljske medicine koji će provjeriti je li u pitanju neki fizički uzrok i dalje vas uputiti na specijalistički pregled.

7. Izgubili ste interes i povukli se iz aktivnosti koje su vas prije radovale
Ako bez pravog razloga, tek zbog iracionalnih strahova i briga, gubite interes za aktivnosti koje su vas prije uveseljavale, koristila bi vam profesionalna pomoć.

Svi psihijatri i psiholozi nisu stručnjaci za sve probleme. U Hrvatskoj je problem i to što većina nema vremena za duže razgovore. Ukoliko niste zadovoljni ponuđenim, raspitajte se tko bi vam mogao bolje pomoći.
 

 
(magazin.hr, vecernji.hr,youtube.com/uredio:nsp)