S najvećim rezervama prirodnog plina na planeti, Rusija bi mogla postati vodeći svjetski proizvođač plina, izjavio je Ben van Beurden, glavni izvršni direktor anglo-nizozemske energetske tvrtke Shell

Izvršni direktor kaže da se ubrzano povećanje potražnje za prirodnim plinom dogodilo zbog svjetskog trenda usmjerenog na istiskivanje ugljena iz proizvodnje električne energije i širenje mogućnosti dostupnih obnovljivih izvora energije.

“Šanse Rusije na terenu su ogromne” – napisao je van Beurden u članku za RIA Novosti, ističući kako je zemlja najveći svjetski izvoznik prirodnog plina.

„Ona je drugi najveći proizvođač prirodnog plina u svijetu. Mogla bi biti najveći” – rekao je.

Van Beurden je izjavio da je ruski energetski div Gazprom uspio provesti projekt plinovoda Sjeverni Tok u proteklih 20 godina, kao i pokretanje prvog postrojenja Sahalin-2, ruskog postrojenja za proizvodnju ukapljenog prirodnog plina (LNG), u suradnji s tvrtkom Shell.

Ruska državna korporacija gradi plinovod Sjeverni Tok 2 i radi na Baltik LNG-u, novom poduzeću koje je u partnerstvu s tvrtkom Shell.

“I to je samo mali znak onoga što je učinjeno u proteklih 20 godina. Potencijal za sljedećih 20 godina je još veći. S dobrim dosadašnjim iskustvima Rusije u toj industriji, sa svojom izvrsnom akademskom snagom koja potiče inovacije i svojom dubinom prirodnih resursa, postoji mogućnost koju moraju uzeti” – kazao je glavni izvršni direktor.

Van Beurden je dodao da Rusija ima široke perspektive za izgradnju industrije koja će biti korisna ne samo za zemlju, već i vitalna za svjetski poticaj u borbi protiv klimatskih promjena.

Prema ruskom ministarstvu energetike, Rusija je 2018. proizvela 725,17 milijardi kubičnih metara plina.

Rusija je nadmašena samo od strane Amerike, koja je proizvela 861,5 milijardi kubnih metara plina u 2018. godini, navodi US Energy Information Administration.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ranije ovog tjedna je Europska unija priopćila da je za još šest mjeseci produžila sankcije protiv 146 ruskih i ukrajinskih pojedinaca i 37 tvrtki

Tri osobe koje su u međuvremenu preminule su uklonjene s popisa, navodi se u priopćenju. Zamrzavanje imovine i zabrana putovanja je također produžena do 15. rujna 2016. godine.

Vijeće EU je reklo da su sankcije Rusiji produžene zbog “nastavka podrivanja ili prijetnje teritorijalnom integritetu, suverenitetu i nezavisnosti Ukrajine.”, prenosi RT.

Europske sankcije protiv Rusije su uvedene početkom 2014. godine zbog navodne umiješanosti Moskve u sukob u istočnoj Ukrajini i zbog ujedinjenja Krima s Ruskom Federacijom. Sankcije su dizajnirane tako da ciljaju na ruski financijski, energetski i obrambeni sektor, kao i protiv nekih državnih dužnosnika, poslovnih i javnih osoba.

Moskva je odgovorila nametanjem embarga na poljoprivredne proizvode, hranu i sirovine protiv zemalja koje su se pridružile sankcijama protiv Rusije. Od tada su obje strane u više navrata produljivale i proširivale sankcije.

Međutim, u posljednje vrijeme neki europski političari i tvrtke postaju sve skeptičniji po pitanju sankcija, ističući da je dokazano da su politički neučinkovite i ekonomski štetne i za Rusiju i europske zemlje.

Prošli tjedan je i američki predsjednik Barack Obama produžio sankcije Washingtona protiv Rusije za još godinu dana.

Činjenica je da sankcije nisu uništile rusku ekonomiju, iako se više ne bilježi znatan ekonomski rast kao prošlog desetljeća i zabilježen je proračunski manjak od 2,6%, a pad BDP za 3,7% u odnosu, što su problemi s kojima se ruska vlada još uvijek može nositi, a promjena trenda u pozitivnom smislu se predviđa već ove godine. S druge strane, Vladimir Putin i njegovi suradnici politički nikad nisu bili jači i prema podacima Levada Centra čvrst stav prema Zapadu je samo ojačao poziciju čelnika Kremlja i vladajuće stranke Ujedinjena Rusija.

S druge strane, Europska unija također uspijeva izdržati udar ruskog embarga, iako većina zemalja zbraja gubitke u pojedinim sektorima. No, bez obzira na sve, trgovina naftom i plinom neometano teče, dok multinacionalne korporacije i sklapaju nove ugovore s ruskim energetskim divovima, najpoznatiji je “Sjeverni tok II”, projekt kojeg su dogovorili Gazprom, EON, Shell i OMV. Krajem prošlog mjeseca je u Rimu potpisan i Memorandum o razumijevanju oko isporuka plina iz Rusije preko Crnog mora do Grčke i Italije, a ugovor su potpisali talijanska kompanija Edison, grčka DEPA i ruski Gazprom, prenosi talijanska La Repubblica.

Sve u svemu, netko je u ovoj igri ipak gubitnik, a nije teško pogoditi o kojoj je zemlji riječ. Ne uzimajući u obzir ruske medije, jer će mnogi graknuti da se radi o propagandi Kremlja, dovoljno je pročitati osvrt na situaciju u toj zemlji britanskog The Guardiana i kolumnu koju je prije tri dana objavio najstariji američki tjednik The Nation.

Ranije je The Guardian predvidio da će zbog ostavke Aivarasa Abromavičiusa, ministra gospodarstva Ukrajine, zemlja neminovno potonuti u još dublju krizu, ali je iz najnovijeg osvrta jasno da gore od ovoga ne može biti.

Naime, početkom ove godine je ukrajinski predsjednik Petro Porošenko čestitao zemlji na preživljavanje svoje prve zime bez kupnje ruskog plina. No, Ukrajina je umjesto toga kupovala europski plin koji je, kako je Poroshenko ponosno naglasio, bio 30% skuplji.

U ovom se priopćenju prepoznaje glavni problem s kojim se suočava ukrajinski gospodarstvo. To čak i nije korupcija, ozbiljan problem kojeg malo tko može riješiti u kratkom roku, nego sumanuti ideološki izbor da se prekinu sve veze s Rusijom, zemljom koja je povijesno bila glavni trgovinski partner i glavni investitor u Ukrajini.

U nešto više od godinu dana, životni standard u Ukrajini je pao za pola, vrijednost valute pala je za više od dvije trećine, a inflacija je skočila na 43%. Ipak, čak i s gospodarstvom koje je takoreći propalo, ukrajinska vlada inzistira na ekonomskim politikama koje se nikako ne mogu nazvati nego samoubojstvom.

Od raskida ugovora s Rusijom 2014. godine, ukrajinska industrija obrane i zrakoplovstva industrija izgubila 80% svojih prihoda. Ponos Kijeva, proizvođač zrakoplova Antonov je bankrotirao, a proizvođač motora za rakete Yuzhmash sada radi samo jedan dan u tjednu.

Raskidanjem bankarskih odnosa s Moskvom, Kijev je sebi uskratio vitalna ulaganja i ekonomski spas. Zemlju održavaju u životu doznake koje kući šalju Ukrajinci koji rade u Rusiji, njih sedam milijuna, koji su poslali u zemlju 9 milijardi dolara samo u 2014. godini. To je trostruko veća svota od ukupnih inozemnih ulaganja u Ukrajinu tijekom prošle godine.

Galopirajuće zaduživanje je samo pogoršalo problem. Vlada u Kijevu je tražila da joj se otpiše 20% od duga u euroobveznicama u listopadu prošle godine, a vodi pregovore za sljedeću tranšu kredita kojeg MMF Ukrajini trebao dati još u prosincu, ali ga još nije odobrio.

Drakonski uvjeti nametnuti za malo dodijeljenog novca često previđaju. Činjenica je da će Ukrajina taj dug otplaćivati do 2041. godine , a buduće generacije će zapadnim kreditorima davati polovicu rasta BDP-a u zemlji, koji bi trebao iznositi 4% godišnje.

Zajednička nit koja povezuje iracionalno ekonomsko ponašanje vlade je razumljiva želja da se inati Vladimiru Putinu. Ali je prosječan ukrajinski građanin koji plaća cijenu tog inata.

Postoje ozbiljne sumnje da će Porošenko promijeniti ovaj pristup. U svom prvom govoru 2016. najavio je nove prioritete ukrajinskog gospodarstva. Vlada namjerava okončati subvencioniranje proizvodnje i industrije, a umjesto toga će promicati ulaganja u informacijske tehnologije i poljoprivredu.

Međutim, nikome nije jasno gdje će prodati te proizvode, jer je potpisivanjem sporazuma o slobodnoj trgovini s Europskom unijom Ukrajina izgubila svoj ​​povlašteni pristup svojem najvećem tržištu – Rusiji.

U međuvremenu, Bruxelles je odlukom dopusti da samo 72 ukrajinske tvrtke izvoze robu na područje Europske unije. Od tog, 39 dozvole su za izvoz meda. Međutim, što se događa? Ukrajina je godišnju kvotu za izvoz meda u EU ispunila već u prvih šest tjedana 2016. godine.

Niti je jasno kako Porošenko planira ukrajinsku poljoprivredu planira učiniti globalno konkurentnom, kada njegov ministar poljoprivrede ističe da je četiri od pet poljoprivrednih poduzeća u stečaj. Također je nejasno tko će platiti za poljoprivredne strojeve, kojih se 80% uvozi.

Takve politike su dovele neprestanog pada popularnosti vlade popularnosti i 70% Ukrajinaca tvrdi da zemlja ide krivim putem i 85% kaže da ne vjeruje premijeru Jacenjuku. Porošenkova popularnost je sada niža od njegovog prethodnika, Viktora Janukoviča, uoči pobune na Maidanu i njegovog svrgavanja.

I dok manje od 2% Ukrajinaca zemlju opisuju kao “stabilno”, nova pobuna se čini neizbježnom. Do sada je režim uspijevao dati objašnjenja kojima je odvlačio pozornost javnosti od vlastite uloge u ukrajinskoj ekonomskoj propasti.

Prvo je objašnjenje ruska aneksija Krima i pobuna na istoku, što se obično navodilo kao glavni razlog pada BDP-a. Iako je istina da su te dvije stvari prouzročile značajne ekonomske štete zemlji, vlade je sve dodatno upropastila vlastitim odlukama. Kijev je, unatoč inzistiranju u tvrdnji da su istočne regije dio Ukrajine, presjekao sve gospodarske veze s njima i kaznio stanovništvo zbog veza s Rusijom.

Još jedan omiljeni argument aktualne vlade u Ukrajini da zemlja jednostavno nije imala izbora, nego odgovoriti na “rusku agresiju” nametanjem svojih sankcija. “Ljepota” ovog argumenta je da on nema nikakvog ekonomskog smisla, osim što u političkom smislu “čini velikima” one koji su na vlasti.

Uništavanje ukrajinske industrijske baze, koja je uglavnom koncentrirana na istoku, ravnoteža ekonomske i političke moći se pomiče u zapadne krajeve, koji su, zbog svojih suprotnih i prilično upitnih političkih stavova, bili marginalizirani.

Prednosti ove politike su očite. Stvaranje osjećaja neprestane krize omogućava sadašnjoj vladi da tvrdi kako mora ostati na vlasti i da jedina ima ispravnu politiku viziju. Jedino je pitanje može li takva strategija uroditi plodom prije nego gospodarstvo zemlje nepovratno propadne.

Što se Zapada tiče, bez obzira na političke simpatije, nijedna zapadna vlada ne smije tolerirati namjerno osiromašenje stanovništva u političke svrhe. Rizik da Ukrajina postane propala država je ogroman, što će za nekoliko milijuna uvećati rastuću europsku izbjegličku krizi, a to je previsoka cijena.

Najbolji način da se izbjegne takav ishod je priznati ekonomski opstanak da Ukrajine ne ovisi o zapadnom spašavanju, nego o obnovi ruskih investicija tamo. Zapadni političari trebaju inzistirati da ekonomska racionalnost ima prednost nad ekonomskim nacionalizmom i učiniti sve da se pomogne Ukrajini.

Dok se to ne dogodi, to je teško zamisliti bilo kakva ulaganja u budućnost Ukrajine kao zemlje, uključujući prevareni i osiromašeni ukrajinski narod, za The Guardian piše Nicolai Petro, akademik specijaliziran za ruske i ukrajinske poslove, trenutno profesor političkih znanosti na Sveučilištu u Rhode Islandu, koji za kraj dodaje da je u nešto više od godinu dana “ukrajinska valuta izgubila je 350% svoje vrijednosti”, odnosno, da je tečaj dolara u odnosu na grivnu porastao za oko 350%.

Kijev sve više podsjeća na američku koloniju

Trenutno se u Ukrajini vode rasprave tko bi mogao postati novi premijer, a mogućnost da ga odredi američka administracija povećava dojam da se glavni odluke Kijeva donose u Washingtonu.

Pišući za američki tjednik The Nation, vanjskopolitički urednici Stephen F. Cohen i John Batchelor su nastavili tjedne rasprave o novom američko-ruskom Hladnom ratu, ali s osvrtom na Ukrajinu.

Kijev tone u političku i gospodarsku krizu, a Washington se zalaže da Natalija Jaresko, američka državljanka, trenutno ukrajinska ministrica financija, zamijeniti iznimno nepopularnog Arsenija Jatsenjuka na mjestu premijera.

Cohen pita zašto zemlja od preko 40 milijuna stanovnika treba imati toliko stranaca na visokim dužnostima u vladi.

Rezultat je da Kijev sve više sliči američku koloniju ili protektorat.

Nakon od Zapada podržane “Revolucije na Maidanu” u borbe za “neovisnost” u veljači 2014. godine, zemlja je sada u smrtnoj borbi. Ukrajina se suočava s građanskim ratom i ekonomskom propasti, a prema nedavnoj izjavi visokih dužnosnika Europske unije zemlja ne mogla težiti članstvu u EU.

Jedan od glavnih ciljeva vođa Maidana, prema europskim diplomatima će možda biti ostvariv “u narednih 20 do 25 godina”.

“Gotovo 10 000 ljudi je poginulo, a milijuni su raseljeni za nesretni cilj koji nije bio pametan od samog početka”, piše Stephen F. Cohen.

U Sjedinjenim Državama jedinog krivca za ovu tragediju vide u “Putinovoj Rusiji”, ali Cohen tvrdi da su Obamina administracija i vodstvo EU jednako, ako ne i više, odgovorni za žalosno stanje u kojem se sada nalazi Ukrajina.

Batchelor pita je li dugogodišnja rusofobija tjerala Washington na tako žarko protivljenje suradnje Ukrajine s Moskvom, a sada u odnosu na djelomično primirje u Siriju.

Cohen smatra da se rusofobija u Americi može pratiti još od pogroma Ruskog Carstva i dolaska mnogih Židova u Ameriku prije 1917. i Oktobarske revolucije, a ti su osjećaji oživjeli i intenzivirani su za vrijeme 40 godina dugog Hladnog rata, te jasno da još uvijek igraju veliku ulogu.

“No, sadašnje američko demoniziranje Putina je još važnije, jer je zarazan i, uglavnom, faktor bez presedana”, piše Stephen F. Cohen.

Dakle, imamo dva osvrta uglednih zapadnih analitičara o situaciji u Ukrajini, oba kao da najavljuju novi pristup prema Rusiji.

Stephen Cohen i John Batchelor su razgovarali i o jačanju Komunističke partije Rusije uoči predstojećih izbora za Državnu Dumu u rujnu ove godine i kažu da je i Vladimir Putin to primijetio, što se vidi iz njegove kritike Lenjina u siječnju ove godine, kada je rekao “da je Lenjin postavio atomsku bombu u same temelje Kremlja”.

Izvučena iz konteksta, ova je izjava dovela do prijepora između ruskih komunista i Kremlja, a europski pseudo-ljevičari su je iskoristili za napad na “fašistoidnog i konzervativnog Putina, koji se drznuo dirnuti u vođu socijalističke revolucije”. Naravno, nitko se nije udostojio pročitati cijeli govor u kojem se istinito tvrdi “kako je svojim pogrešnim potezima Lenjin stvorio preduvjete za sukobe i antagonizme koji su, nakon njegovog raspada, pogodili sve zemlje bivšeg Sovjetskog Saveza i još uvijek stvaraju probleme u regiji”.

No, važnije od unutarnje politike u Rusiji i problema koji je već nestao na relaciji KP Rusije i Kremlja, jest priznanje da je Ukrajina propala država, američka kolonija ili protektorat koja ništa dobra nije vidjela od “okretanja Europskoj uniji i Zapadu”, te da je možda bilo bolje da se Maidan nikada nije ni dogodio. No, kotač povijesti se ne može vratiti unatrag, a koliko će i hoće li uopće Ukrajinci uspjeti izdržati ovaj teret, vidjet će se.

Najtužnije u svemu da je sve navedeno i što se danas događa u Ukrajini predvidio i očajnički na početku “EuroMaidana” u Kijevu u studenom 2013. godine pokušao objasniti bivši ukrajinski premijer Nikolaj Azarov.

Azarov je u popularnoj emisiji Shuster Live u prosincu 2013. više od tri sata objašnjavao povezanost ruske i ukrajinske ekonomije, složenost odnosa u ukrajinskom društvu i izjavio da bi se, potpisivanjem Sporazuma o pridruživanju s Europskom unijom, Ukrajina neizbježno suočila s kolapsom gospodarstva i društvenom krizom. Naime, Azarov je tada govorio o sporazumu kojeg je mjesec dana ranije odbio potpisati Janukovič, što je bio okidač za takozvanu “Revoluciju EuroMaidana”.

“Napravili smo takvu odluku kada je postalo jasno da ćemo se, ako budemo potpisali ugovor, suočiti s krizom. To je bilo potpuno jasno i to odgovorno tvrdim. Nismo mogli ništa za napraviti, nego promijeniti naše namjere i pokušati pronaći druge oblike potpore za Ukrajinu”, rekao je tada Azarov i dodao “kako je velika pogreška što javnost odmah nije dobila objašnjenje za ovaj vladin potez”.

Rekao je i “kako je uvjeren da će povijest će pokazati da su bili u pravu”, ali i da “Ukrajina nije definitivno odustala od sporazuma, te da će ga svakako potpisati, ali pod povoljnijim uvjetima”.

Sve što je te večeri govorio stari ukrajinski političar, objašnjavajući stavku po stavku, sektor po sektor ukrajinskog gospodarstva, obistinilo se, a situacija je gora nego je predviđao. Ne može se reći da je Ukrajina tada bila zemlja blagostanja i prosperiteta, ali s podacima koje je ovih dana iznio The Guardian, Ukrajinci također mogu reći “da im je bilo bolje kad im je bilo gore”.

Za kraj, što ako u Ukrajini zaista dođe do nepovratnog kolapsa gospodarstva i društva u cjelini i prema europskim granicama krene val ekonomskih izbjeglica usporediv s onim iz Bliskog istoka? Hoće li se Washington brinuti zbog toga? Odgovor je poznat svima, osim vazalskim vladama zemalja EU i dokazano imbecilnoj vladi predsjednika Petra Porošenka u Kijevu.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Argentina klizi ka scenariju da njome upravljaju velike multinacionalne kompanije, bankarski i financijski magnati koji su je ranije i doveli do bankrota. MONSANTO preuzima ministarstvo poljoprivrede!

Ljudi za koje se smatra da su bliski velikim korporacijama će igrati ključnu ulogu u argentinskoj vladi novog konzervativnog predsjednika Mauricia Macria. Argentinski narod je u drugom krugu predsjedničkih izbora s 51,40% podržao Macria, dok su pristaše politike “kirchnerizma” Danielu Scioliu, gubitniku izbora, dali 48,60% glasova.

Iako za sada u oba doma Nacionalnog kongresa Argentine i dalje vlada “Front za pobjedu” bivše predsjednice Cristine Fernandez de Kirchner, predsjednik Macri i nova vlada su već najavili “novi-stari” kurs argentinske politike.

Najava nove vlade je pravi udar za argentinski narod koji se tijekom godina “kirchnerizma” uspio oporaviti od ponora u kojeg je bio potonuo zbog neoliberalnog režima kojeg je karakterizirala iracionalnost i ekonomska politika podređena ostvarivanju ogromnih profita za korporacije i korumpiranu vladajuću elitu i dok su se pljačkali resursi zemlje, a narod je sve dublje tonuo u siromaštvo.

Svaka sumnja o stvarnoj volji Mauricio Macria da okrene leđa toj povijesti Argentine je izblijedjela najavom nekih ljudi koji će zauzeti važne pozicije u novoj vladi. Argentinu će voditi ljudi bliski velikim multinacionalnim kompanijama, bankarskoj i financijskoj eliti koji su je i doveli do neuspjeha i zloglasnog bankrota. Potrebno je navesti nekoliko imena kako bi se bolje razumjela novonastala situacija.

Investicijska banka JP Morgan će zauzeti Ministarstvo gospodarstva zahvaljujući Alfonso Prat-Gayu (50), argentinskom političaru i ekonomistu, bivšem zaposleniku američkog financijskog diva i predsjedniku Središnje banke Argentine u eri predsjednika Eduarda Duhaldea. Prat-Gray je napustio ured zbog velikih suprotnosti u načinu vođenja financija države kada je na vlast došao Nestor Kirchner.

Korisno je znati da je JP Morgan u izvješću od 2013. naveo potrebu da se politički intervenira u zemljama južne Europe kojima je nužno nametnuti politiku oštrih mjera štednje, tvrdeći da su u tim zemljama ustavi usvojeni nakon poraza fašizma “neprikladni za postizanje veće europske integracije”, te da su prožeti “snažnim utjecajem socijalističkih ideja”.

Shell, multinacionalna kompanija u sektoru nafte, izravno će preuzeti Ministarstvo energetike u Argentini sa svojim čovjekom. Naime, Mauricio Macri je za ministra imenovao Juana Joséa Arangurena, predsjednika argentinske podružnica Shella od 2003. do 2015. Treba reći da između Shella i vlade Nestora i Cristine Kirchner nikada nije bilo razumijevanja i još uvijek postoje mnogi neriješeni predmeti. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se bivši čelnik Shella ponašati kao ministar energetike sada kada bi trebao raditi “s druge strane barikade”.

Ministarstvo proizvodnje će preuzeti još jedan čovjek povezan s velikim kompanijama. Tamo dolazi Francisco Cabrera koji je prije ulaska u politiku bio dužnosnik najvećeg ranga financijske grupe HSBC, jedne od najvećih i najvažnijih na globalnoj razini.

Pablo Avelluto, novinar i izdavač, preuzima Ministarstvo kulture, a istaknuti je član grupe Random House Mondadori Argentina. Avelluto je također bio na udaru mnogih kritika zbog njegovih nesuvislih izjava o nestalima u vrijeme vojne hunte i zbog prijedloga da se otpuste svi učitelji koji su prosvjedovali tražeći povećanje njihovih plaća.

Konačno na red dolazi i poljoprivreda gdje u ministarstvo praktično ulazi Monsanto, odnosno njihov čovjek Leonardo Sarquis, bivši generalni direktor sjemena u Ministarstvu poljoprivrednih resursa provincije Buenos Aires. U tom smislu Greenreport citira argentinski dnevni list El Federal.

“Buenos Aires, glavni grad i ekonomsko središte Argentine, ali i središte poljoprivredne proizvodnje dobiva osobu posebne prošlosti. Za paket genetski modificiranog sjemenja, koje trenutno ova multinacionalna korporacija uvozi u našu zemlju, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je priopćila da sadrži potencijalno kancerogene tvari, kao što je glifosat koji uzrokuje oštećenje DNK i kromosoma u analiziranim ljudskim stanicama”, piše El Federal i naglašava vezu između novog visokog dužnosnika Ministarstva poljoprivrede u Argentini i kompanije Monsanto.

Novi ministar agrarnih poslova u Buenos Airesu je radio za Monsanto i bilo je generalni direktor odjela biljnih sjemenki u Argentini, Urugvaju i Paragvaju. Sarquís je vodio poslovanje Monsanto sa sjemenjem u cijeloj Latinskoj Americi koju je za dvije godine i osam mjeseci, od 2005. do 2007. godine, kako se sam hvali, “doveo do održivog rasta”, piše Infocampo.

Osim unutarnjeg zaokreta u Argentini, novi desničarski predsjednik je izjavio kako bi Venezuelu trebalo izbaciti iz skupine Mercosur pomoću tzv. “demokratske klauzule”, na što je dobio oštar odgovor od ekvadorskog predsjednika Rafaela Corree.

Correa je Macriu poručio da su njegove izjave “uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”.

“Izjave Mauricia Macria o primjeni tzv. “demokratske klauzule” zajedničkog tržišta Južne Amerike, Mercosur, protiv Caracasa predstavljaju jasno uplitanje u unutarnje poslove Venezuele”, novom argentinskom predsjedniku je javno poručio ekvadorski predsjednik Rafael Correa.

Correa je objasnio da se “demokratska klauzula” neće primjenjivati ​​unutar Mercosura, još manje u okviru zajednice Unasur, jer je to mjera koja se aktivira kada treba osujetiti vojne udare i uspostavu diktature.

“U Venezueli postoji jaka demokracija i politički projekt koji je podržan tijekom godina od strane većine stanovništva, a što se pokazalo na izborima koje je uvijek osvajao “chavizam”, svidjelo se to ili ne Macriu”, rekao je Rafael Correa.

Na optužbe koje se odnose na politički progon protiv njegove zemlje, Correa kaže da je to prljava kampanja koja pogađa sve progresivne vlade Latinske Amerike.

U zaključku je predsjednik Ekvadora rekao da pobjeda Macri neće zaustaviti već pokrenuti proces regionalne integracije.

Bilo bi dobro da je Rafael Correa u pravu, jer su već spremni “novi konzervativci” kao što je Henrique Capriles u Venezueli, Aécio Neves u Brazilu, Mauricio Rodas u Ekvadoru i Luis Lacalle Pou u Urugvaju. Ako Macri uspije i na vanjskopolitičkom planu, više od desetljeća borbe Latinske Amerike, tijekom koje se uspjela otrgnuti smrtonosnom zagrljaju Washingtona zahvaljujući upornosti Huga Chaveza, Nestora Kirschera i drugih progresivnih lidera Latinske Amerike, a jednim dijelom i zbog fokusiranja američke vanjske politike na ostvarivanje strateških ciljeva u Afganistanu, Iraku i drugim dijelovima svijeta, biti će uludo potrošeno vrijeme i Latinska Amerika bi iznova mogla postati “američko dvorište”.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Novi Audijev E-dizel predstavlja dobru tehnologiju za alternativnu energiju, i blizu je kvalitete kao što su magnetski motori i druge tehnologije koje stvaraju besplatnu energiju

Predstavnici industrije konvencionalne energije često mrko gledaju na ovakvu alternativnu energiju jer je po njima takva tehnologija previše dobra za javnost.

Drugim riječima, industrija konvencionalne energije ne može ostvariti zadovoljavajući profit ako dozvoli proizvođačima praviti automobile koji koriste tehnologiju koja podržava besplatnu energiju, prenosi the-open-mind.com

Istraživanja koja se bave ekološkim automobilima su nastavljena i proširena, a Audi je predstavio sintetičko dizelsko gorivo koje je napravljeno od vode, zraka i ugljičnog dioksida.

Automobili koji rade na sintetičko gorivo napravljeno od vode i zraka predstavljaju najnoviju inovaciju koja sada hara auto-industrijom.

Neutralno gorivo ne sadrži sumpor niti fosilno ulje. Ukoliko ovo gorivo opstane i počne masovno da se proizvodi, to znači da će u budućnosti motori s unutarnjim izgaranjem biti mnogo čistiji.

“Sintetička dizel koji sadrži CO2 je veliki uspjeh”, rekla je federalna ministrica za edukaciju i istraživanje iz Njemačke, Johana Vanka. U znak podrške ovom projektu, ona je sipala prvih pet litara novog goriva u svoj službeni automobil, Audi A8.

E-dizel je posljednji u mnoštvu otkrića usmjerenih na osmišljavanje čistijih automobila, korištenjem goriva s neutralnim količinama ugljika ili korištenjem baterija s produženim trajanjem. U istraživanju dijelom financiranom od strane Shell-a, tvrtka Virginia Tech je predstavila ekonomski mnogo pristupačniji način da se proizvede vodonično gorivo i to korištenjem kukuruzovine.

Automobili na alternativno gorivo se sve više pojavljuju na ulicama, ali i na trkaćim stazama. Tijekom ove i sljedeće godine Toyota će u Sjedinjenim Američkim Državama lansirati Mirai, sedan s četiri vrata i vodikovim pogonom koji s jednim punjenjem spremnika može prijeći 480km, a da pritom ne emitira ništa sem vode i pare. Osim toga, Mirai je prvo vodonično vozilo koje je sudjelovalo na automobilskoj utrci NASCAR u travnju.

Proći će neko vrijeme dok alternativna goriva ne postanu dominantna na tržištu, ali već sada je jasno da su u tijeku krupne promjene u automobilskoj industriji, no…..

Već 50 godina smo svjedoci reteorike koju iznose znanstvenici i korporacije o alternativnim izvorima energije, ali od toga ništa! Da li se daje lažna nada u boljitak i napredak čovječanstva?
 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Internet televizija i portal World Truth objavila je popis najkontroverznijih svjetskih korporacija koje svojom konspirativnom i agresivnom politikom daju obol konceptu teoretičara zavjere zvanom ‘Novi svjetski poredak’. Popis smo prilagodili sukladno broju tužbi i fatalnosti njihovog djelovanja prema prirodi i čovjeku nauštrb moći i profita. Ovaj popis smo primjenili i na Hrvatsku i ocjenili potencijalnu opasnost od strane ovih kompanija.

Popis najkontroverznijih svjetskih korporacija

Želja za profitom i izbjegavanje osnova radne etike nisu nimalo strani brojnim korporacijama i pojedincima kroz povijest. Iako se takva agresija, bilo nad ljudima ili planetom, danas smatra normalnom zbog kapitala, ovakav način reakcije kad tad će se svima obiti o glavu. Donosimo vam razinu opasnosti koju može imati Hrvatska i njezini građani od strane ovih kompanija. (ocjena 1-5,najmanja opasnost prema najvećoj)

15. Caterpillar Inc.

Kompanija najpoznatija po proizvodnji traktora, kamiona i teških strojeva usko surađuje s američkom vojskom po pitanju vozila, brodova i podmornica. Izraelci pak naručuju zloglasne buldožere s kojima uništavaju palestinska naselja u pojasu Gaze. Najpoznatiji slučaj je onaj kada je pregažena Rachel Corrie, aktivistica koja je stajala u živom zidu ispred doma višečlane palestinske obitelji. Što se zaštite okoliša tiče, tu su poznati kao tvrtka koja najčešće plaća globe i kazne zbog onečišćenja, a danas je vodeći financijer ‘U.S. Global Leadership Coalition’ udruge za lobiranje koja promiče američke interese u međunarodnoj politici. Na taj način Caterpillar monopolistički lakše zauzima nova tržišta razvijenih zemalja.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

14. Smith & Wesson

Najveći američki proizvođač ručnog oružja i manjih strojnica iz Springfielda najpoznatiji je po pištoljima i revolverima, poput legendarnog Magnuma Prljavog Harryja. Kroz povijest je ova tvrtka neizravno zaslužna za milijune žrtava, a predrasuda je da je koriste samo policija i državne agencije. Naime, u studiji najpopularnijeg oružja kriminalnog miljea pobjedu je glatko odnio S&W .38 Special, a šesto i sedmo mjesto je također njihov proizvod. Statistika je poražavajuća i kada se pogleda činjenica da je S&W oružje češće korišteno u kriminalnim radnjama nego u samoobrani. Problem je dostupnost oružja, a S&W očito svoje čini najlakšim za kupovinu. Na ovim prostorima se kupuje najviše rusko oružje, a građani još i od rata imaju previše oružja po kućama, tako da ova kompanija uopće ne predstavlja nikakvu opasnost za Hrvatsku.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

13. ‘Ringling Bros. and Barnum & Bailey’ Cirkus

Grana zabave koja je u Hrvatskoj donekle iščeznula je u Americi zloglasna zbog zlostavljanja divljih životinja. Zanimljivo je da je Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama prošle godine cirkusu platilo čak 9.2 milijuna dolara odštete zbog ‘urote i uništavanja legalnog poslovanja tvrtke’. To dovoljno govori o njezinoj moći, a danas je još više utjeran strah prema borbi s menadžmentom organizacije. Lav Clyde je 2004. umro zbog loše ventilacije u prijevoznom sredstvu, slonove se zlostavlja i trese elektrošokovima, a tragični primjeri su i divljanje slona Tykea na Havajima s mrtvim krotiteljem i napadom na publiku, te stotine mrtvih gledatelja prilikom požara 1944. Da nema ove tvrtke, smatra se da bi cirkus odavno nestao iz javnog života.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

12. Coca Cola

Uz proizvođače cigareta, najomiljenija svjetska korporacija kod širokih masa. Gotovo jedini pravi okršaj vezan uz djelatnost (izuzev aspartamske Cole Zero i Cole Light) ova kompanija održava u Indiji. Tamo su optuživani za uništavanje lokalnih bioraznolikosti, a troše i milijune litara vode dnevno dok deseci tisuća mještana istovremeno tijekom suše nemaju pristupa tekućini. Suočili su se i s optužbama zbog nepravilnog odlaganja otpadnih voda i trideset puta više koncentracije kancerogenih kemikalija. 2001. su optuživani i za unajmljivanje paravojske u Kolumbiji, tuženi su i za nepravilno oglašavanje, no to i dalje ne narušava popularnost diljem planete. Hrvatska je kao bivša socijalistička zemlja prihvatila Coca-Colu, kapitalizam i američki način života – objeručke! Širenjem svijesti o zdravoj prehrani, Coca-Cola u zadnje vrijeme u Hrvatskoj je moglo bi se reći u znatnom gubitku, što se izmeđuostalog može reći i po maloprodajnim cijenama proizvoda ove kompanije. Mogli bi reći da je opasnost prošla.
Opasnost po Hrvatsku: 3/5

11. Phillip Morris

Najveći svjetski proizvođač cigareta svoje proizvode reklamira kao ‘opasnost od raka’ i ‘mogući uzrok za poteškoće u razvoju nerođene djece kod majki koje puše za vrijeme trudnoće’. Dim cigarete sadrži 43 poznata karcinogena uz 4.000 kemikalija i aditiva, uključujući ugljični monoksid, formaldehid, vodikov cijanid, nikotin, amonijak i arsen. Nikotin uzrokuje ovisnost, a čikovi cigareta često dopru do slanih ili slatkih voda gdje ispuštaju štetne kemikalije. Pušenje je možda štetno za zdravlje, ali je svakako dobro za imidž.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

10. DeBeers

Ukoliko isključivo gledamo destrukciju zbog profita, DeBeers je na samom vrhu popisa. Afrički ‘krvavi’ dijamanti njihov su djelokrug i pri tome doslovce ‘gaze’ sve pred sobom. UN im je tek 2000. godine počeo otežavati djelatnosti nastale na temeljima i radu kontroverznih magnata Cecila Rhodesa i Ernesta Oppenheimera s početka prošlog stoljeća. Otvoreno financiranje terorizma u Angoli, Sierra Nevadi i Kongu, nasilno uklanjanje lokalnog stanovništva s dijamantnih nalazišta u Botswani i monopol na cijene dijamanata samo su neki od čitavog niza kontroverzi što okružuju ovu multinacionalnu kompaniju iz najgorih noćnih mora.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

9. Halliburton

Tvrtka o kojoj dovoljno govori činjenica da joj je bivši CEO Dick Cheney, a današnji David Lesar, osoba koja je zbog uspješnog poslovanja tijekom invazije na Irak dobila bonus od frapantnih 42 milijuna dolara. Naravno, djelatnost joj je iscrpljivanje nafte, a posao su preko Cheneya dobili kao ‘nagradu novoj iračkoj vlasti i pomoć pri pumpanju i distribuciji’. Kao sukob interesa nije prepoznata niti odšteta za odlazak novopečenog potpredsjednika SAD-a od 36 milijuna dolara koji je odmah po napadu na Irak zbog oružja za masovno uništenje posao uručio svom zadnjem poslodavcu. Tužbe prema Cheneyu zbog korupcije KBR i Halliburton platili su Nigeriji iz vlastitih sredstava, priča se o umiješanosti u ekološku kataklizmu u Meksičkom zaljevu, a svoje radnike u Iraku su često prepuštali silovanjima i napadima na konvoje kamiona.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

8. Nestle

Tvrtka poznata po Nescaféu, Kit-Kat-u, Nesquiku i zločinima protiv prirode i čovjeka. Uništavanje prašuma u Borneu, narušavanje staništa ugroženih orangutana, ilegalna trgovina mlijekom u Zimbabveu, prodaja štetnog mlijeka za dojenčad u državama u razvoju, melamin u kineskom mlijeku, ekomanipulacije i lažna oglašavanja, epidemije Escherichia coli, prisilni dječji rad i izrabljivanja, flaširanje vode i najnovija afera vezana uz konjsko meso samo su dio bogate lepeze optužbi i skandala. Nestle unatoč optužbama odbija odgovornost te nesmetano nastavlja rad bez konsekvenci. Nestle uvozi kakao sa farmi u Africi i Južnoj Americi gdje je radna snaga plaćena dnevno par dolara. Nestle kao EU kompanija je u Hrvatskoj rasprostranjena, i svako malo se proizvodi Nestle-a povlače sa polica.

Opasnost po Hrvatsku: 4/5

7. BP – British Petroleum

Vjerojatno broj jedan u svijetu korporacija ako se priča o nesrećama i velikim aferama. Šesta su multinacionalna kompanija po vrijednosti (iza Exxona, Shella, Wallmarta, Sinopeca i Kineske nacionalne naftne kompanije). 2010. su gotovo uništili Meksički zaljev uz ‘masakriranje’ flore i faune, a u brojnim nesrećama stotine radnika su kroz desetljeća izgubili živote. Poznati su i kao najveći onečišćivači okoliša, puštaju otrove i toksine u zrak, bacaju toksične otpade na Aljasku, a uz to sve plaćaju paravojske i milicije u nestabilnim državama za čuvanje naftnih nalazišta. Uz sve to plaćaju političke kampanje, na lobiranje troše desetke milijuna dolara, te ih se često optužuje za manipulacije cijena naftnih derivata – zaista zavidan broj prijestupa, čak i za korporativni milje.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

6. Pfizer

Teško je pričati o zloglasnim korporacijama, a u izbor ne ubaciti farmaceutsku mašineriju. Pfizer je najveća svjetska farmaceutska korporacija, a 2009. je aktivno sudjelovala u najvećem zdravstvenom skandalu u povijesti SAD-a. Tada su platili i najveću odštetu u povijesti zbog ilegalne trgovine lijekovima. Poznati su i po pokusima u Nigeriji gdje su, nezadovoljni životinjama kao ‘pokusnim kunićima’, za daljnje eksperimente upotrebljavali djecu. Deseci malih Nigerijaca su odmah umrli, a ostali su zbog lijeka trovafloxacina ostali mentalno i fizički zaostali. Ranije su optuživani i za kreiranje tajnih GMO virusa, a poznati su i po uništavanju okoliša (u čemu su među deset u SAD-u) dok političku podršku osiguravaju već uhodanim principom – sponzoriranjem kampanja i lobiranjem. U Hrvatskoj je ovo jedna od najvećih farmaceutskih kompanija zajedno uz švicarski Novartis.
Opasnost po Hrvatsku: 4/5

5. Tyson

Drugi najjači svjetski proizvođač piletine, govedine i svinjetine, iza brazilskog JBS-a. Čitav niz afera ih svakodnevno potresa, a možemo izdvojiti očajne uvjete uzgoja, brutalna klanja i plinske komore u kojima dnevno umire stotinjak tisuća životinja, uporabu antibiotika, steroida i GMO hrane kao prehrane, odbijanje testiranja mesa, uništavanje okoliša i zagađivanje otpadnih voda, iskorištavanje ilegalnih doseljenika, zaraze salmonelom itd. Uz sve to optuživani su i za trovanja čitavih sela amonijakom – gotovo nevjerojatan niz prijestupa koji bi se doslovno mogao nastaviti unedogled. Ukoliko TTIP sporazum dođe na snagu, Hrvatska bi mogla pretrpiti velike posljedice preko uvoza hrane iz SAD-a, koja je većinom GMO, ili je hranjena GMO hranom radi uzgoja. Ocjena opasnosti će tada biti puno veća.
Opasnost po Hrvatsku: 1/5

4. Monsanto

Kada je Monsanto relativno nisko plasiran s obzirom na medijsku eksponiranost afera, onda možete pretpostaviti kakve su tek korporacije na zlatnom postolju. Zanimljivo, kada ovu korporaciju provjerite na Wikipediji, gotovo 80% cijelog teksta otpada na kontroverze. U čitavom moru protuzakonitosti vrijedi istaknuti plasiranje neprovjerene GMO tehnologije na tržište, korupcija i lažiranje znanstvenih eksperimenata i zakonodavaca, lažno oglašavanje, uništavanje biološke raznolikosti i poljoprivrednih zemljišta, prodaja ‘terminator’ sjemena, prodaja zloglasnog ‘Agensa Orange’, bacanje visokotoksičnog otpada u okoliš, devastacija podzemnih voda, odlaganje žive u usjeve, manipulacija farmerima i brojnim samoubojstvima, iskorištavanje djece i roblja… Gotovo je bespredmetno dalje nabrajati, a djeca ovu tvrtku obožavaju zbog financiranja Disneylanda diljem svijeta – zaista odvratno i perfidno! U Hrvatskom kao i u svim zemljama Balkana su se počele otvarati podružnice kompanije Monsanto, GMO sjeme se donira poplavljenim područjima….itd. Vrlo agresivna kampanja.
Opasnost po Hrvatsku: 5/5

3. Dyncorp

Privatna vojna kompanija koja 96% poslova dobiva od američke Vlade – samim time štite američke interese, obavljaju prljave poslove, a SAD svu krivnju prebacuje na njih. Moderni plaćenici tako su u Bosni optuživani za seksualna podvođenja i pedofilske lance, u Iraku djeluju gotovo samostalno te troše američki državni proračun bez pravdanja, brutalno se odnose prema domicilnom stanovništvu u siromašnim državama gdje ratuju protiv pobunjenika ili vlasti, ovisno o isplati, a tuženi su čak i za špricanje lokalnog stanovništva štetnim herbicidima. Kako im djelatnost nije ni najmanje transparentna, teško je utvrditi dokle seže njihova samostalnost, ovlasti i paravojna aktivnost. Svjetski su broj jedan kada su u pitanju direktni okršaji s ljudima. Hrvatska kao članica NATO saveza uskoro može očekivati više vojnih baza i utvrđivanje NATO granice prema Rusiji.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

2. Exxon Mobil

Najbogatija, najutjecajnija i najmoćnija korporacija na svijetu direktno je naslijeđe Johna D. Rockefeller-a i njegove kapitalističke ekspanzije. Poznati su po najvećoj naftnoj havariji iz 1989. kada je isteklo jedanaest milijuna galona nafte u Kanalu Princa Williama na Aljasci pri čemu je uginulo čak 250.000 ptica, a sudstvo SAD-a je Exxon primoralo na plaćanje smiješnih 500 milijuna dolara odštete. Nešto manje katastrofe prouzročili su u Brooklynu, Baton Rougeu, rijeci Yellowstone i brojnim drugim lokacijama. Šesti su zagađivač atmosfere u SAD-u, jedan su od najvećih krivaca kada se priča o ljudskom faktoru u globalnom zagrijavanju, a najveći su financijeri pokreta i studija koje osporavaju globalno zatopljenje. Poznati su i po brojnim incidentima u kojima su unajmljivanjem lokalne vojske (poput indonezijske) stvorili nekontrolirane grupacije koje su silovale, mučile i ubijale po selima. Kada je u pitanju šteta po planetarni ekosustav, Exxon gazi konkurenciju. U Hrvatskoj Exxon nije toliko popularan osim po bušenju nafte u Jadranu, no i u budućnosti možemo biti mirni od strane ove kompanije jer se za ovo područje bore isto tako i ruske kompanije, te europske.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

1. Chevron

Teško je zamisliti da može postojati i gore od do sada nabrojanog, ali je tu Chevron da demantira. Ova multinacionalna kompanija doslovce je upropastila čitavu državu Ekvador gdje je kroz dvadeset i jednu godinu osamnaest milijuna galona toksične vode pustila u prašume, uništavajući na svom putu floru, faunu, živote lokalnih farmera i njihovih potomaka kroz sve buduće generacije. I u SAD-u su odgovorni za uništavanje vodnih zaliha u Kaliforniji, a u Nigeriji su platili miliciju da masakrira prosvjednike zbog demonstracija oko zagađenja okoliša i zraka. Na kraju su im i spaljena i sela da bi se lakše prikrili tragovi njihovog postojanja. Kroz povijest su osuđivani za urote oko promjena legislative da bi gradovi prešli na veće potrošače benzina u javnom prijevozu, u Indoneziji su zatajili milijarde dolara poreza, korumpiraju i lobiraju protiv ekoloških automobila te onemogućavaju razvoj tehnologije suprotan onom kojeg prodaju, lažiraju razvoj i primjenu tehnologije protiv zagađenja, zapalili su najveći nacionalni park na Bangladešu, odgovorni su za naftnu havariju kod Rio de Janeira, uplatili su Republikancima za kampanju 2.5 milijuna dolara… Nakon ovog nabrajanja nema niti potrebe zaključiti ili analizirati izbor.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

 
 
(blog.vecernji.hr/uredio i analizirao:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12938"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Dulje od stoljeća nafta je jedan od najznačajnijih svjetskih strateških proizvoda, a moderno svjetsko gospodarstvo gotovo je nemoguće zamisliti bez nje. Nafta je, uz ugljen i zemni plin, bila osnovni pokretač razvoja modernog industrijskog društva, globalne ekonomije i tržišne dinamike. Stoga je svjetsko gospodarstvo iznimno osjetljivo na promjene uvjeta na tržištu energenata, odnosno na povećanje cijena i smanjenje ponude.

[mp3player config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radio-101.xml]

Ne bi li osigurali monopol nad svjetskim zalihama nafte, a zajedno s time i koncentraciju najveće političke moći, mala skupina britanskih i američkih kompanija – koje podupiru njihove vlade – stvorila je jedan od najvećih mitova moderne znanosti. Izmislili su mit o ograničenosti zaliha nafte, tvrdeći da je riječ o izvoru energije koji se brzo troši i koji je nekako nastao od bioloških naslaga prije nekoliko stotina milijuna godina procesom koji je u zapadnim knjigama o geologiji opisan vrlo nejasno. No svejedno se uzima kao nepogrešiva, znanstveno dokazana činjenica.
Nova knjiga Williama Engdahla opisuje upravo začetak tog mita i njegovu ulogu u dvama velikim i razornim svjetskim ratovima, kao i u beskonačnim međunarodnim sukobima, od Hladnog rata do regionalnih ratova u Africi pa do Bliskog istoka i dalje, koje je poticala anglo-američka elita kako bi zadržala nadmoć nad naftom te kontrolirala dotok nafte i dolara koji su s time usko povezani. No, ta kontrola leži u rukama nekoliko američkih i britanskih naftnih divova koji su se nekoć nazivali „sedam sestara”, ali sada su samo četiri: ExxonMobil, Chevron, BP i Shell.

Frederick William Engdhal, Amerikanac s njemačkom adresom, geopolitički je i ekonomski stručnjak i istraživač, novinar i publicist. Autor je bestselleara “Stoljeće rata; Anglo- američka naftna politika i novi svjetski poredak” te “Sjeme uništenja; geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo.”

Povod dolaska je izdavanje knjige “Mitovi, laži i ratovi za naftu” U knjizi se provlači teza kako nafta nije ograničeni resurs, kako nam naftni lobiji žele prikazati. Ta teza je već više puta iznesena od strane naftnih stručnjaka u formulaciji kako postoje ogromni izvori nafte, ali nekonvencionalne, koja je mnogo skuplja za preradu pa samim time nije upotrebljiva, barem ne u obliku kojeg znamo. Što je temelj te teze?

“Rusi i Sovjetski Savez imali su timove fizičara i kemičara koji su radili od Rusije energetski neovisnu zemlju. To je bila tajna za vrijeme Hladnog rata kako Zapad ne bi izgubio monopol nad energentima.“

“Otkrili su da nafta ne dolazi od mrtvih dinosaure već da dolazi duboko iz unutrašnjosti zemlje pomoću eksplozija. Teorija da su se dinosauri stacionirali na poziciji Saudijske Arabije bila je apsurdna.”

Prva knjiga “Stoljeće rata; Anglo- američka naftna politika i novi svjetski poredak” polučila je golemi uspjeh. Ona je dopadljiva široj javnosti, no zar nije malo pojednostavljeno ili čak zavjernički o svjetskom odnosu moći kroz povijest govoriti samo kroz pitanje nafte? Nije li to ipak malo kompleksnija priča?

KNJIGU, Stoljeće rata, možete skinuti OVDJE

KNJIGU, Sjeme uništenja, možete skinuti OVDJE

“Povijest nafte u zadnjih 100 godina je u kontroli između svega 4 do 7 korporacija koje dirigiraju svjetskom energijom.”

Zašto se onda ratovalo u Bosni, Kambodži, Vijetnamu; zašto se uopće ratovalo i prije nego što je nafta ikome išta značila?

“Ratovi u bivšoj Jugoslaviji bila je strategija Pentagona kako bi se strateški pozicionirao u odnosu na Bliski istok, ali i u odnosu na Sovjetski Savez. A konflikti kroz povijest uvijek su bili oko pitanja moći, osiguravanja resursa i stvaranja carstva.“

Druga knjiga “Sjeme uništenja; geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo” okrenuta je na kartele proizvođača hrane. Više je nego jasno da nam velike korporacije prodaju “junk food”. Vidite li tu možda interes farmaceutskih industrija? Uostalom, nije li čudno da ta industrija još nije našla efikasan lijek protiv rata?

“Postoje lijekovi za liječenje raka, samo što se ne daju u optok. A današnja hrana koja se proizvodi, u odnosu na hranu koju smo jeli prije 40-ak godina, radi od nas bolesne i slabe ljude kako bi koristili lijekove koji će nas učiniti još bolesnijima.“

Što bi bilo kada bi se sutra zabranila GMO hrana? Svijet ima sada 7 milijardi ljudi i većina bi pomrla od gladi kada bi se koristili samo tradicionalnom ekološkom poljoprivredom?

“Smatram da bi se tradicionalnom poljoprivredom trenutačno moglo uzdržavati 12 milijardi ljudi. Glad dolazi samo zbog loše upotrebe zemlje.“

Zašto se, usprkos svemu ovome što kažete, životna dob ljudi produljuje?

“Statistički je to možda i tako ali kvaliteta života se sve više pogoršava. Rak, dijabetes i ostale bolesti pojavile su se, a nije ih bilo prije 40-ak godina.“

Europska unija se navodno priprema na scenarij izlaska Grčke iz Eurozone. Problema ima i u Italiji i u Španjolskoj. Kako vidite rasplet krize? Može li EU opstati u sadašnjem obliku?

“Sam europski model je baziran na pogrešnom i neučinkovitom modelu. Centralizirani porezni sustav ne postoji. Što se tiče stotina milijarda namijenjenih da spase grčko gospodarstvo radilo se samo da se spasi Eurozona i njemačke i europske banke koje su vezane uz grčki dug. Nije ništa učinjeno za spas same ekonomije. Europska vlada trebala bi učiniti isto što i u Švedskoj 1992. kada je bila bankarska kriza. Treba se nacionalizirati banke koje su prekršile zakone, zaplijeniti im imovinu i lagano izvući ekonomiju.

Eurozona će i dalje postojati u nekom obliku jer je učinkoviti način poslovanja. Za Grčku je kasno, a Španjolska mora što prije nacionalizirati banke.“

U knjizi stoljeće rata govorite o medijski ratnom propagandnom stroju. Što je to točno?

“U SAD-u i VB postoji dio medija koji blisko surađuje sa vladom. Novinari postaju ukomponirani dio ratnog stroja, gube svoju objektivnost. Mediji nisu zainteresirani da govore istine već se drže svoje zadane agende. U svijetu je sve manje i manje nezavisnih medija… Internet je još uvijek zadnji izvor nezavisnih informacija no i on je danas pod sve većom prijetnjom.“

Kako vidite mogućnost prosperitet Hrvatske s obzirom na njen skori ulazak u EU?

“Ne mislim da će Hrvatskoj pomoći članstvo u EU. Problem je što Unija nije demokratska struktura i njezini zakoni su samo u interesu banaka i korporacija. Iluzija je da će Hrvatska primiti bilo kakav novac za pomoć. Više nema besplatnih sredstava u Bruxellesu, što bi u konačnici moglo jako loše utjecati na vaše gospodarstvo”, završava William Engdhal.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9006"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]