Raspad Sovjetskog Saveza bezumno je inspirirao iluminate, “šogun” Bilderberga, njegove znanstvenike i političare, da uvelike počnu uništavaju trgovinske saveze i radničku klasu, da slabe kupovnu moć srednje klase i, naravno, da iskorijene nacije kojima upravljaju pohlepne bande središnjih bankara, krupni dioničari i partneri Goldman Sachs

Izbezumljeni od gnjeva američki oligarsi počeli su nove ratove zajedno sa dinastijom Bush i doveli do kraha financijski sustav zemlje. Izražena nejednakost pretvorila se u najbolnije pitanje u američkom društvu kojim upravljaju sumanuti lideri i beskrajni ratovi.

Današnja Amerika nazaduje. Amerika je samo baza nove globalne matrice stvorene od ratova i terora, manipulacija i disbalansa

Umjesto da stvorimo novu ujedinjenu Europu od Pariza do Vladivostoka, mi smo stvorili novo birokratsko čudovište i objavili novi “hladni rat”. Od pada SSSR-a NATO je na paradoksalan način dobio novi priliv snaga, a Francuska je počela sigurno se pretvarati – i pretvorila se! – U američku koloniju

Sada naša kultura predstavlja mješavinu sotonizma, Lady Gage i princa Williama (što je također nadimak đavola). Širenje siromaštva i “poterizma” jednom će podnijeti visok račun za žrtve

RASPAD SSSR-a, koji se desio prije 20 godina, za mnoge se pokazao kao loša vijest. Rušenje Sovjetskog Saveza proslavila je grupica fanatika raštrkana po cijelom svijetu, iako su poslije tog događaja uslijedile nebrojene nevolje i obmane.

Umjesto Berlinskog zida, izrasli su mnogobrojni zidovi, koje je sagradio Wall Street, i elektronički sustav za globalnu kontrolu. U mnogim zemljama situacija se pogoršala, što je posebno bilo primjetno u Europi, Americi i bivšim sovjetskim republikama.

Ali, šta je, zapravo, uzrok i tko je konkretno kriv za sve te zločine? Nazovimo ih iluminatima ili, kako je rekao Shakespeare – gospodom u sjeni, miljenicima Mjeseca.

Krah Sovjetskog Saveza počeo je od ekonomske dezintegracije velike jedinstvene sile, od pljačke njezinih resursa i skoro očajnog položaja njenog naroda, koji je zatim uslijedio. Mnogi stariji ljudi našli su izbačeni na ulicu, u bivšim sovjetskim republikama indeksi nataliteta su pali, a mortaliteta – znatno povećali.

Formirana na Wall-Streetu od strane harvardskih “kuhara”, takozvana šok-terapija imala je za stanovništvo pogubne posljedice koje se po težini i nepredvidivosti mogu usporediti sa teškim 1930-im godinama. Ruski narod je primijetio manjak prilikom brojanja, možda i 10 milijuna ljudi!

Treba pažljivo pogledamo posljedice tog mračnog vremena i da osudimo odgovorne osobe i špekulante: lako je osuđivati ​​zločine socijalizma, ali, treba li suditi i nebrojenim zločinima kapitalizma?

Raščlanjavanje SSSR-a nije donijelo korist njegovim mnogobrojnim narodima koji su najvećim dijelom našli pod kontrolom oligarha i modernih tirana potčinjenih zapadnim političarima i “manipulatorima simbola”.

Baltičke države su bile upućene na agresivno (u odnosu na njihove manjine ruskog stanovništva) i teško preživljavanje, da i ne govorimo o grotesknoj i apsolutno neopravdanoj potčinjenosti Americi.

Treba dodati da raspad Sovjetskog Saveza uopće nije poslužio interesima američkog naroda.

Izbezumljeni od gnjeva američki oligarsi su počeli nove ratove zajedno sa dinastijom Bush i doveli do kraha financijski sustav zemlje. Izražena nejednakost pretvorila se u najbolnije pitanje u američkom društvu kojim upravljaju sumanuti lideri i beskrajni ratovi. Današnja Amerika nazaduje. Amerika je samo baza nove globalne matrice stvorene od ratova i terora, manipulacija i disbalansa.

Kao Francuz, mogu konstatirti slabljenje moje vlastite zemlje i čitave Europe, počevši upravo od tog varljivog događaja. Umjesto da stvorimo novu ujedinjenu Europu od Pariza do Vladivostoka, mi smo stvorili novo birokratsko čudovište i objavili novi “hladni rat”. Od pada SSSR-a NATO je na paradoksalan način dobio novi priliv snaga, a Francuska je počela sigurno se pretvarati – i pretvorila se! – U američku koloniju, nešto se desilo s njom poslije Drugog svjetskog rata.

Golistički projekt je uvenuo, a Europa se sagnula pred svojim novim gospodarima.

Pad progresivne politike ubrzao je ono što je veliki sociolog Pierre Bourdieu nazvao restauracijom: restauracija `tri stotine` onih koji su prema iskazu Walther Rathenau upravljali svijetom prije Sovjetskog Saveza. A sada oni upravljaju bolje – sada je njihovo upravljanje surovije. Razbijena Europa danas nam jasno ilustrira tu činjenicu.

Sjetite se nepoštedne i skandalozne dužničke krize koju su pokrenule kriminalne privatne banke i neovisne birokrate (pogledajte primjer Španjolske); krize koja je sada udarila po europskim poreznim obveznicima i umirovljenicima.

Jačanje pozicija njemačke autoritarne vlasti također je jedna od posljedica tog apsurdnog federalizma.

Dakle, raspad Sovjetskog Saveza bezumno je inspirirao iluminate, “šogun” Bilderberga, njegove znanstvenike i političare, da uvelike počnu uništavaju trgovinske saveze i radničku klasu, da slabe kupovnu moć srednje klase i, naravno, da iskorijene nacije kojima upravljaju pohlepne bande središnjih bankara , krupni dioničari i partneri Goldman Sachs.

Nedavno je novi Goldman – “zlatni dečko” izabran da upravlja Bankom Engleske. I on, čak nije Englez, on samo pripada vladajućoj kasti novog svjetskog poretka – američkoj dominantnoj kasti, buržoaziji svih buržoazija, koja odlučuje o nama i za nas što je za nas dobro, a što – nije. A nema više pred buržoazijom Crvene armije koje se nekad plašila.

Bivši premijer Italije, Mario Monti priopćio je ovih dana u Cannesu da hiper-klasi i Novom Svjetskom Poretku prijeti samo jedna opasnost – demokracija i narodi Europe. A bivši povjerenik (i predsjednik Goldman Sachs), Sazerlend toplo preporuča da se ukloni sve što je ostalo od našeg nacionalnog identiteta.

Osim toga, raspad Sovjetskog Saveza je ubrzao proces razaranja političke i umjetničke kulture: pošto se postkapitalistički sustav izolirao od svih humanističkih premisa potrebne su mu samo u maloj količini nauka i tehnika radi umnožavanja vlastite dobiti i radi modifikacije čovječanstva. A to za sobom povlači sveukupni nedostatak kulture u svjetskim razmjerima, što ide na ruku svemogućoj tehnologiji i dekadenciji ideologije progresa i prosvjećenosti.

Sada naša kultura predstavlja mješavinu sotonizma, Lady Gage i princa Williama (što je također nadimak đavola). Širenje siromaštva i “poterizma” jednom će podnijeti visok račun za njihove žrtve.

Od vremena pada Sovjetskog Saveza mi samo prisustvujemo krunidba svirepe i neprijateljske elite koja svakako nije zainteresirana da nas sačuva. Tko će tim mračnim prinčevima baciti izazov u budućnosti? Pitajte starinu Vila:

O, gospodo, tren života kratak je …

I ako živimo da bismo išli za kraljevima,

A ako umiremo plemenitom smrću, onda prinčevi umiru s nama!

Henrih IV
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp(
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12327"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]