Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj

Glavna tema na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora bila je, očekivano, izbjeglička kriza koja je sada stigla i do Hrvatske. Jedan od zastupnika dobro je primijetio da se ova situacija može usporediti s vremenom dok je na vlasti bio Ivo Sanader koji je u vrijeme izbijanja velike financijske krize u Europi izjavio kako u Hrvatskoj “krize nema” jer će ona, navodno, Hrvatsku zaobići

Danas, kojih 6,7 godina kasnije, znamo da financijska kriza ne samo da Hrvatsku nije zaobišla već ju je bacila na koljena, a pritom ne treba gledati nikakve statistike, dovoljno je samo prošetati ulicama Zagreba, ne nužno strogog centra, pa će se pred našim očima sve manifestirati samo od sebe – od očajnih ljudi koji kopaju po kontejnerima za smeće do brojnih zatvorenih poslovnih prostora iza čijih vrata se često kriju gorke obiteljske tragedije malih poduzetnika.

Do prije svega nekoliko dana, kada su se postavljali zadnji metri bodljikave ograde na granici između Mađarske i Srbije, u Hrvatskoj je još uvijek vladao taj tipični “Sanaderizam”, iluzija da će ova velika kriza, prije svega humanitarna kriza, nas na neki način zaobići.

Danas je situacija već drugačija, u Hrvatsku je u manje od 24 sata ušlo preko 5,000 izbjeglica, no to je samo početak, po svemu sudeći. Ući ih u narednim danima može toliko da će se kompletan diskurs o izbjeglicama potpuno promijeniti. Štoviše, već se i mijenja – sinoć je glavna tema bila ljudskost i kako izbjeglice prelaze hrvatsku granicu bez problema dok ih Mađari napadaju sa suzavcem i vodenim topovima. No, jutros se čuju drugačiji glasovi, uključujući i one koji ističu kako se granice treba odmah, što čvršće, zatvoriti.

Zašto li je onda Hrvatska uopće i otvorila putove? Postoji razlog, mislili su kako će ova zemlja uistinu biti tranzit, prenoćište, kako ćemo ispasti svi zajedno humani i darežljivi ako ih u roku od kojih 24 ili 48 sati otpravimo dalje prema Sloveniji i njihovim željenim odredištima, odnosno Njemačkoj, Švedskoj itd.

No, stvari se brzo odvijaju, čim su prve izbjeglice počele prelaziti granicu počele su stizati vijesti da bi ovo mogla biti zadnja granica koju će preći. Naime, kako se zatvaraju vrata Europe, odnosno jačaju kontrole na granicama Austrije i Njemačke, postaje sve jasnije da bi izbjeglice, možda čak i stotine tisuća izbjeglica, mogle završiti u slijepoj ulici, a ta slijepa ulica mogla bi biti baš Hrvatska.

Izbjegličke ruteKada Slovenija shvati da ni ona neće biti tranzit, već potencijalno novi dom, zatvoriti će granicu s Hrvatskom. Već sada iz EU-a stižu žurni naputci hrvatskim vlastima u kojima se ističe da ne bi trebali ni pomišljati na to da, bez dopuštenja, počnu prevoziti izbjeglice dalje prema Europi.

Pretvaranje Hrvatske u rutu postati će zabranjeno, a onda može postati jedino “slijepa ulica” za izbjeglice. Danas stižu informacije kako su kapaciteti u prihvatnim centrima već popunjeni te kako se ljude smješta u šatore, na dvorišta. To će se eventualno moći podnijeti do vikenda, jer nas upravo grije toplotni val, ali što kada temperature kroz nekoliko dana osjetno padnu? Kako će djeca, trudnice, starci, uopće egzistirati u šatorima pod otvorenim nebom?

Stječe se dojam, izgleda točan, da odgovorni u ovoj zemlji jednostavno nemaju pojma što se događa niti s čime se suočavamo. Nadalje, sudeći prema pojedinim izjavama izgleda kako neki nisu otvorili kartu svijeta još od osnovne škole.

Jedna stvar je pomoći ljudima, a druga je stvar priznati da ova zemlja može uzeti određen broj ljudi i da nema kapaciteta za sve one koji i dalje kreću prema Europi. S druge strane, koliko god da ih dolazilo, kako reče jedan hrvatski zastupnik, “ne možemo dopustiti da majke rađaju djecu u kukuruzištima”.

Problem je Europske Unije koja je samu sebe srušila u manje od 10 dana. S izbjegličkom krizom se moglo izaći na kraj na način da se uvede stroga organizacija transporta i stroge kvote po zemljama članicama na temelju njihove populacije i BDP-a. No, od toga ništa, jer sada se vidi da u EU svako misli samo na sebe, a u takvom društvu se može jako loše proći ako izigravate glavnog humanitarca.

Njemački ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maiziere, prije nekoliko dana je izjavio: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece”.

To je točno za Njemačku kao i za ostatak gotovo cijele Europe, ali Njemačka, za razliku od jedne Hrvatske, je ekonomska sila koja je u stanju sve te ljude i zaposliti ulažući pritom milijarde eura za njihovu doedukaciju i obuku. Što će Hrvatska učiniti? Tražiti EU sredstva da pokrene iste programe ovdje? Da, a dobiti će ih nikada.

Hrvatska je krajnje periferna članica jednog velikog interesnog i ekonomski izrabljujućeg projekta koji se naziva Europska Unija. Jedna od alternativa toj uniji je zatvaranje u nacionalne okvire, a to je potencijalno ubojita alternativa, takvom se pokazala. Jedina prava alternativa bila bi mijenjanje te iste EU iznutra koristeći se mehanizmima koje je ona sama ponudila na uporabu. Postojalo je par velikih prilika, odlučnih prilika, ali akteri jednostavno nisu bili na razini zadatka i njihovim porazom svi smo skupa izgubili.

Sve u svemu, Hrvatska itekako osjeća svoju perifernost od samog ulasku u EU, a ponajviše je osjeća na vlastitom životnom standardu. No, ta perifernost sada bi je mogla i puno teže pogoditi. Moćne sile Europe, one koje su bile istaknuti humanitarci jučer, a zatvaraju vrata danas, nemaju ništa protiv toga da baš Hrvatska postane slijepa ulica velike izbjegličke krize.

Jer što će izbjeglice učiniti kada jednom uđu u Hrvatsku, a vrata dalje prema Sloveniji i Mađarskoj ostanu čvrsto zatvorena? Hoće li se vratiti u Srbiju? Skrenuti u BiH? Neće, jer su razumni, žele ostati tamo gdje je životni standard ipak veći, a u Hrvatskoj je poprilično veći.Prema zadnjim izvješćima Svjetske Banke, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi 4,796 USD, u Srbiji 6,152 USD, Makedoniji 5,370 USD, dok je u Hrvatskoj 13,507 USD. Nije ovo ključan podatak, ali nije ni zanemariv.

Poanta je da izbjeglice nakon ulaska u Hrvatsku jednostavno više neće imati gdje dalje, a to znači da će biti ovdje dok se ili ne okončaju ratovi u njihovim zemljama ili dok Njemačka i druge “želimo-mlade-ljude-jer-svojih-nemamo-dosta” ne odluče na prihvat dodatnih pa će vjerojatno selektivno uzimati iz Hrvatske one koji im u datom trenutku najviše trebaju.

U medijima je ovih dana toliko patetika da se o ovoj situaciji uopće ne govori kroz ekonomski i interesni fokus, a interesi su vrlo jednostavni. Dobri sirijski radnici biti će dobrodošli u Njemačkoj, a neprilagođeni mogu komotno ostati na Balkanu. Time bi Hrvatska mogla postati i slijepa ulica i karantena i inkubator.

U tom slučaju gladni i opljačkani neće ipak vidjeti svoje orobitelje i to je nešto što mnoge u ovoj zemlji tišti. “Zašto bismo mi sada primali tolike izbjeglice kada mi nismo ništa krivi?”, pitaju se isti. Nismo, zaista? Pa i nismo, bar ne u tolikoj mjeri, ali da smo baš tako nevini kako se sada želimo prikazati uopće ne stoji. Krivi jesmo, moralno smo krivi.

Što hrvatski vojnik traži u napaćenoj nama dalekoj zemlji Afganistanu? Kakav je to izvor ponosa za hrvatske političke elite i pred kime? Nije on primarni okupator, dakako, ali je stigao da se ubroji među njih.

Nadalje, zar nije Hrvatska među prvima priznala islamističke militantne u Libiji kao jedine legitimne predstavnike tog naroda? Zar nije u Siriji učinila istu stvar tvrdeći kako ona to mora napraviti jer tako od nje “traži Zapad”? E pa sada taj isti Zapad traži i da postanemo prihvatilište za izbjeglice koje se njima više ne primaju.

I naposljetku, mržnja prema tim istim izbjeglicama je toliko primitivna i pogrešna da je se ne može nazvati drugačije nego fašističkom. To je ista ona mržnja koja je ranije ubijala druge narode u vrijeme ekonomskih i političkih kriza, najgori oblik mržnje. Mogao bi se uskoro desiti i pomahnitali progon tih ljudi, nešto što podsjeća na najmračnije i najodvratnije europske epizode iz 20. stoljeća.

S druge strane, ovi koji danas uzvikuju “dođite, dođite, koliko da vas ima” su ludi na jedan sasvim drugi način i podsjećaju na omražene salonske ljevičare koji vole iz toplih fotelja dirigirati proleterskim masama gdje i kako da napadaju neprijateljske kapitalističke ciljeve.

Čovjek nije nehumana zvijer ako konstatira da Hrvatska očito ima određene kapacitete koliko ljudi može primiti, to je samo realnost i ništa više. Ti izbjeglice mogu nam čak biti i ponekad draži od agresivne rulje koja bi im najradije pripremila linč već kod Tovarnika i tu istu rulju bismo možda istinski voljeli zamijeniti s normalnim narodom iz nekih drugih svjetova.

No, svjesni smo da se to neće dogoditi, realni smo. Isto tako smo svjesni da živimo u zemlji koja, koliko god se nju nastojalo prikazati modernom i progresivno, nije poznata po toleranciji, po prihvaćanju raznolikosti. Homogeno je ovdje još uvijek pretpostavka stabilnosti i opstanka, što ne čudi za jednu zemlju koja se u toliko navrata kroz povijest našla na direktnom prolazu interesa velikih sila. Ipak, trebamo biti svjesni gdje živimo. Nema smisla nositi ružičaste naočale, dovoljno je pogledati rezultate anketa, naših referenduma, komentare na internetu, plinske boce na glavnim zagrebačkim prometnicama.

Valja biti strogo realan u ovom trenutku i reći što se mora desiti prije nego ova situacija postane vrlo opasna: Prvo – rat u Siriji mora se zaustaviti, naprosto mora jer bez kraja tog rata nema ni kraja izbjegličkom valu, drugo – Europa mora snositi teret za krizu koja se nije desila sama od sebe, Europa je ta koja ju stvara već godinama, desetljećima, da ne kažemo i stoljećima. Teret te krize ne može snositi europska periferija koja nije nevina i koja jest moralno odgovorna samim time što je toj politici marionetski “držala svijeću”, ali nije ni blizu odgovorna u toj mjeri koliko recimo jedna Francuska i Britanija koje već petu godinu u nizu podgrijavaju rat u Siriji i koje su cijeli kaos započele potpuno nepotrebnim i kriminalnim napadom na Libiju.

Dakako, neki će reći, po toj logici, da teret ne trebaju toliko snositi ni Pariz ni London jer je postoji još i veći krivac od njih, glavni strateg destabilizacije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Washington. No, od toga ništa, iz SAD-a mogu samo gledati i smijati se Europi koja se utapa u svojoj vlastitoj disfunkciji. SAD je, naime, svoj problem s imigrantima, onim meksičkim, riješio na isti način kao i Budimpešta, podizanjem visokog zida dok se one koji se eventualno probiju iznad ili ispod lovi poput kakvih životinja.

Nadalje, Europa u krizi je nešto što SAD-u dobro dođe, takva Europa je podobnija i neće se previše baviti jačanjem vlastitog suvereniteta, a već je i izudarana velikom ekonomskom krizom koja je prije nekoliko godina jednostavno “otpuhnuta” preko Atlantika.

Hijerarhija, nego što – zna se vrlo dobro u ovom svijetu tko sjedi na kojoj stepenici, a to je upravo ono čega bi se Hrvatska danas trebala najviše bojati. Nismo ostavili dojam nekakve vrlo suverene zemlje, ostavili smo dojam zemlje koju bi se jednog dana moglo komotno pretvoriti u izbjegličku slijepu ulicu, po potrebi, da se ne bi stvarala prevelika gužva u onim zemljama koje sjede na višoj hijerarhijskoj stepenici od nas.

Problem je konkretan, problem je u tome da postoji opasnost da će sve zemlje EU-a oko nas zatvoriti granice i pretvoriti Hrvatsku u slijepu ulicu. Problem nije u prihvaćanju pet tisuća, deset tisuća ili možda čak i 100,000 izbjeglica, ali ako se izbjegličkom valu ne nazire kraj, što onda? Libanon je zemlja s otprilike istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto preko 4 milijuna ljudi. U Libanon je do sada ušlo oko 1,200,000 izbjeglica iz Sirije.

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj. Jučer se pak tvrdilo kako će Hrvatska biti samo tranzit, a danas se granice oko nas zatvaraju. Sada će se pak tvrditi kako će u zemlju ući svega nekoliko tisuća izbjeglica, a sutra će postati jasno da su prognoze bile krive.

Hrvatska je u opasnosti da postane izbjeglička slijepa ulica, a slijepe ulice već postoje u glavama vladajućih. Rješenje nije da puštamo ljude da umiru po nekakvim slavonskim kukuruzištima ili minskim poljima, kao što ih je Europa godinama puštala da umiru u plavoj grobnici Mediterana, ali rješenje nije ni da postanemo Libanon. Stoga bi svaka razumna osoba, naročito ona koja istinski želi pomoći tim ljudima, trebala se zalagati za dvije stvari koje ovdje valja još jednom ponoviti: što hitnije zaustavljanje rata u Siriji i što hitnije otvaranje granica prema ostatku Europe.
 
(advance.hr/uredio:nsp)

Zadnji trzaj masona i elite: “Ako izbjeglice ne dođu – propada projekt – NOVI SVJETSKI POREDAK”

O useljavanju je svatko već rekao svoje mišljenje. Razlika je doduše u tome da to neki mogu činiti u velikom stilu u mas-medijima, a drugi samo u ograničenom dosegu formalno bezgraničnog interneta. I dok je javnost, kako hrvatska tako i europska, brutalno podijeljena, činjenica je da masovni mediji rade sve kako bi manipulirali ljudskim osjećajima. Elita i želi napraviti veliku podijeljenost u društvu!

Pa se vijesti kroje na principu najjeftinijeg marketinškog trika koji je daleko od realnosti. I koliko god mi mislili srcem te suosjećali s ovim ljudima (odnosno slikama koje mediji daju javnosti), činjenica je da je ova izbjeglička kriza pokazala pravo lice svijeta. Odnosno, drugim riječima, vrhuška svijeta itekako se povezala, ali i prokazala. Potrebno je samo povezivati kockice u slagalicu!

Masoni zapovijedili Europi uvoz izbjeglica

Na površinu su isplivali oni koji su ZA, kao i oni koji su PROTIV. Tako je uz masovne medije, Ujedinjene narode i ostale organizacije svoj glas za izbjeglice dalo i masonsko društvo diljem svijeta.

Naime, čak 28 velikih loža slobodnih zidara potpisali su službenu izjavu u kojoj rijetko viđenom otvorenošću razjašnjavaju fenomen useljavanja bez ograničenja i bez pravila koji upravo paralizira Europu. Fenomen koji očituje sve veći jaz između elita i naroda.

Jedinstvo loža od Turske do Portugala, od Italije do Irske i Poljske

Među potpisnicima nalaze se Veliki orijent Francuske, Velika loža Austrije, Veliki orijent Švicarske, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Velika loža Belgije, Veliki orijent Hrvatske, Veliki orijent Irske, Velika loža Italije, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Poljske, Veliki orijent Portugala, Veliki orijent Grčke, Ženska velika loža Turske i još mnoge druge.

Masoni od europskih vladara ne zahtijevaju samo prihvat svih useljenika, nego puno više od toga. Od europskih vladara masoni očekuju masovno primanje i implementiranje njih u društvo – dugoročno. Masoni svijeta tako su pokazali začuđujuće jedinstvo koje se očituje kroz faktičku konvergenciju sa službenim strategijama Europske unije i većine članica EU-a. Potpuna jednakost između slobodnog zidarstva i političkih dužnosnika i čelnika rijetko je ovako očito iskazana.

Pojedinačan slučaj? Čisto sumnjamo. ‘Suglasje ima jedan cilj: podrivanje temeljnih elemenata naše društvene zajednice kao što su domovina, identitet, narod, piše Corrispodenza Romana.

Službeni dokument masonskih loža obrazložio je zahtjev za useljavanjem bez ograničenja nadvladavanjem ,’nacionalnih egoizama’ i davanjem prednosti ,’općim interesima’ koji nisu pobliže definirani i koji zahtijevaju, ‘inovativnu politiku dobrodošlice’.

Lože ne spominju samo uzvišene namjere, nego izriču i opomenu. Ako vlade ne budu držale otvorenima svoje granice i time ne budu ispunile slobodnozidarski zahtjev, doći će do ‘podjela i konflikata’ te do ‘ponovnog oživljavanja nacionalizama’ u Europi, a to je nešto što se po njima mora ‘satrati’.

Europske slobodnozidarske lože ne kažu kako treba postići kvadraturu kruga, kako se interesi izbjeglica i sve više rastuće bujice useljenika mogu uskladiti s interesima europskih naroda. Slobodnim zidarima je dovoljno javno definirati fiksnu točku kao conditio sine qua non. ‘Useljavanje iznad svega, piše Corrispodenza Romana.

S obzirom na to da je masonerija u izravnom sukobu s Katoličkom Crkvom koju je Katolička Crkva protjerala još 1738. godine kada je katolicima zabranjeno ulaziti u masonska društva, jasno je kao dan tko je ZA, a tko PROTIV planske i ljudskom mišlju potaknute migracije naroda! Danas vi imate masonske zapovijedi koje mora provoditi katolička Europa! Cilj je jednostavan, uništenje Katoličke Crkve, kršćanstva, ali i svih drugih naroda.

Sve najavio 2007. godine član Trilateralne komisije

‘Europska unija mora biti model buduće svjetske države – ona mora obuhvatiti zemlje Bliskog istoka i sjevernu Afriku’ izjavio je davne 2007. godine David Miliband za BBC. Rijetko tko zna tko je Miliband, iako je ovaj čovjek lice koje bi trebali zapamtiti. On je konzultant mnogih svjetskih konzorcija, vlada itd.

Član je Rockefellerove Trilateralne komisije (spisak članova Trilateralne Komisije LINK) koju je dijelio i s hrvatskim licima, hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja nonšalantno za vrijeme izbjegličke krize razgovara na temu Novog svjetskog poretka, ali i Marijanom Hanžekovićem, masonom 33. stupnja koji je ujedno, kako se nedavno saznalo, i Veliki meštar Hrvatske.

Njegov profil je profil globalnog menadžera – bio je najmlađi ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji, brat mu je vođa laburističke stranke u Engleskoj, glavni u vrhu svijeta za oceanografiju i održivi razvoj. Osim toga, kao bivši ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji rekao je još neke zastrašujuće stvari!

Osim što je 2007. jasno najavio da je Europa Novi svjetski poredak u malom, on je rekao kako se u ostvarenju tog cilja mora i smije upotrijebiti i meka i tvrda sila – dakle, ako treba uvesti i teror države nad građanima i na silu provoditi integraciju ako drukčije ne ide, to je dopušteno državama Europske unije.

Milband je neki dan bio na otoku Lesbosu i poslao u svijet par namještenih fotografija koje svom silinom urgiraju na emocije Europljana, on koji je izjavio da je potrebno Bliski istok ako treba i silom uvesti u Europu, i on koji zarađuje više od milijun funti godišnje na ‘savjetovanjima’. On otvara ‘svijest’ Europe, prisiljavajući je da učini ono što je sam najavio prije deset godina!

Nakon svega ovoga jasno je da ovdje nije riječ o izvanrednim događajima koji su zatekli Europu, već o pomno planiranoj stvarnosti. Dakle, to je proces uništenja jedinstvenosti naroda koji predvodi masonerija te vrhuška svijeta koja provodi masonsku politiku (bratstva, jedinstva). Naglasak i problem je u tome da je naseljavanje Europe ljudima s Bliskog istoka i Afrike zamišljen kao proces, a ne nešto izvanredno – a to ljudi ne razumiju. To nije nikakva kriza nego planirana evakuacija u svrhu izjednačavanja i jednoobraznosti svijeta u globalu, koja je zamišljena puno prije nego mi to uopće možemo pojmiti.

Čak su i televizijski novinari u utorak na granici u Tovarniku jasno rekli dok su čekali autobuse da su se u Šidu kod hrvatske granice izgradili prihvatni centri još prije godinu dana, što je samo dokaz da nemamo mi što tu misliti, već će biti onako kako su masoni gore zapovijedili! Prihvatite izbjeglice i budite na pravoj strani, globalizacije svijeta. Nemojte ih prihvatiti i bit ćete proglašeni nacionalistom – ekstremistom – naposljetku i teroristom! Da, da ne mijenja se samo lice planeta, već i lice vaše svijesti koja zna isključivo ono što vam daju znati!
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Kakve veze bankar ima sa demografskom slikom Europe i demografskim analizama? Očito je da je član interesne skupine koja zastupa Kalergijev plan. On je samo jedan od glasnogovornika elite koja se nada da će izmiješati vjere i narode s ciljem stvaranje nove rase u EU

“Sve starije europsko društvo čini “demografsko samoubojstvo” i treba imigrante da bi spriječilo daljnje osipanje radne snage”, rekao je potpredsjednik Europske središnje banke u razgovoru za Reuters.

Vitor Constancio je nepovoljna demografska kretanja naveo kao jedan od razloga za usporavanje regionalne ekonomije i ustvrdio da će se starenje stanovništva nastaviti u desetljećima koja dolaze.

“Ovo je vrlo akutni problem jer je Europa godinama činila vrstu kolektivnog demografskog samoubojstva”, ocijenio je bivši portugalski političar čija je zemlja teško pogođena Velikom recesijom.

“Da bi se izmijenili demografski trendovi nije dovoljna samo promocija rađanja, to također mora biti napravljeno kroz imigraciju.

Ako ne, mi stvaramo velike poteškoće za razvoj i blagostanje budućih generacija,” rekao je 71-godišnjak.

Constancio je za “dramatičan otpor” imigraciji okrivio visoku nezaposlenost u EU i rekao da veliki broj nezaposlenih “destabilizira kontinent”.

Populacija u eurozoni je prošle godine porasla za samo 0.25 posto i sedam od 19 nacija je zabilježilo njen pad.

Za usporedbu, populacija u SAD-u je porasla za 0.75 posto, dok je Australija, u kojoj recesija nije zabilježena od 1991. godine imala rast od 1.4 posto.

Kalergijev plan

Da još jednom podsjetimo da ovaj plan postoji vać skoro 100 godina. Zamro je tijekom drugog svjetskog rata zbog velikog nacionalizma, ali se 2015. očito na velika vrata obnavlja, jer elita nije zadovoljna razvojem, dubinom i brzinom krize (ekonomske, financijske i migrantske).

Jedan od prvih začetnika tog procesa jeste čovjek koji je osnovao Europsku uniju. Njegovo ime je Richard Coudenhove Kalergi. Njegov otac je bio austrijski diplomat po imenu Heinrich von Coudenhove-Kalergi (povezan s bizantskom obitelji Kalergija), a njegova majka japanka Mitsu Aoyama.

Kalergi je u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” (Praktikum idealizma) ukazao na to da će stanovnici budućih “Ujedinjenih država Europe” biti proizvod miješanja. On jasno navodi da bi se narodi Europe trebali križati s Azijatima i obojenim rasama, stvarajući multinacionalno stado jednakih osobina koje elita može lako kontrolirati.

Kalergi eliminira nacionalnost i samoopredjeljenje pomoću etničkih separatističkih pokreta i masovne migracije. Kako bi elita mogla kontrolirati Europu, ljudi moraju biti pretvoreni u jednu homogenu rasu. O kojoj eliti on govori? Kalergi kaže ovako:

“Ljudi budućnosti će biti pomiješana rasa. Rase i klase današnjice će postupno nestati zbog eliminacije vremena, prostora i predrasuda. Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijeniti će raznovrsnost pojedinaca”.

Iako se Kalergi ne spominje ni u jednom udžbeniku, njegove ideje predstavljaju vodeće principe Europske unije. Vjerovanje da se narodi Europe trebaju miješati sa Afrikancima i Azijatima kako bi se uništio naš identitet i stvorila miješana rasa je osnova svih zakona koji imaju za cilj da zaštite manjine. Ne zbog humanitarnih razloga, već zbog direktiva koje nameće nemilosrdni režim koji upravlja najvećim genocidom u povijesti.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Kamo su bježali ljudi iz Hrvatske i BiH devedesetih? Išli su u susjedne zemlje, a ne na udaljeni kontinent. I nisu imali tisuće eura u džepu. Masovnu seobu Arapa u zapadnu Europu organiziraju kreatori ‘Novog svjetskog poretka’, ističe Hromin Sturm

Mjeseci su prošli otkako je Europu zapljusnuo nezadrživi tsunami izbjeglica iz Sirije i drugih arapskih zemalja (dakle iz vrlo udaljenih područja), no tek se malo tko svo to vrijeme usuđuje jasno i glasno prozvati bogate arapske monarhije zbog velike sebičnosti, odnosno zbog činjenice da ne žele ni malim prstom mrdnuti kada su u pitanju stotine tisuća izbjeglica iz njihovog neposrednog susjedstva.

Kupaju se, dakle, u naftnim dolarima, na dohvat ruke su izbjeglicama, ali im ne pada na pamet primiti par tisuća njih, ili na bilo koji drugi način pomoći unesrećenim ljudima! I dok su europski i svjetski mediji već tjednima puni priča o nesretnim sudbinama, o izgubljenim dušama tisućama kilometara udaljenim od svog doma, nitko, praktički, ne piše o činjenici da bi bilo posve logično i normalno da taj narod odlazi u susjedne zemlje, pa tek potom poneki od njih na udaljene kontinente. Nitko se ne čudi toj nalogičnoj pojavi.

Zašto izbjeglice ne idu, kao Hrvati 91. godine, u susjedne države te zbog čega svjetski korporativni mediji ne propituju one zemlje koje bi prve morale pomoći, dok u isto vrijeme masovno prozivaju nekoliko vremenskih i klimatskih zona udaljene države, narode i kulture, analizirali smo uz pomoć Karina Hromin Sturma, poznatog hrvatskog analitičara pozadine svjetskih zbivanja.

”Dobro ste primijetili. Trebamo se prisjetiti 1991. i 1992. godine, kada smo mi doživljavali slične stvari kao Arapi danas. Kamo su bježali ljudi iz Hrvatske i BiH? Masovno na druge kontinente? Naravno da nisu. Išli su u najbliže susjedne zemlje. Iz Hrvatske ’91. u BiH, Sloveniju, pa Austriju i Njemačku, a iz Bosne i Hercegovine 1992. u Hrvatsku.

Nisu išli masovno u Norvešku, na Island, Kanadu ili Australiju. Nisu, kao prvo, imali pet tisuća dolara u džepu da bi uopće mogli polu-ilegalno krenuti na tako dalek put, već su pješice s vrećicama u ruci ili u automobilu s nekoliko zavežljaja hrane i s torbom odjeće u prtljažniku, odlazili u najbliže susjedstvo. Kako onda toliki ljudi danas na tako dalekom putu i otkud sirotinji – koja bježi od pogibelji – više tisuća eura u džepu?

Ovdje se nesumnjivo radi o scenariju Novog svjetskog poretka, odnosno o planiranoj i organiziranoj velikoj seobi naroda u režiji međunarodne financijske oligarhije koja i želi stvoriti ‘vrli novi svijet”, ističe mr. Hromin Sturm.

Navodi i dokaze za tu svoju tezu, pa ističe da su u zemljama koje su zahvatile ‘spontane’ revolucije, poput Libije – organizirano izvozili naftu u velikim količinama već dva tjedna nakon izbijanja revolucija?!

To je, kaže, nemoguće tako brzo organizirati, što znači da je netko godinu-dvije unaprijed sve isplanirao i organizirao, da bi se nafta iz ratom okruženih polja mogla tako brzo prodavati na svjetskom tržištu.

”Sve je bilo unaprijed isplanirano. Tko je to mogao organizirati? Pa financijska oligarhija na čelu s Rockefellerom i Rothschildom, kreatorima Novog svjetskog poretka. Upravo oni, odnosno Saudijska Arabija i druge zemlje koje su pod njihovom kontrolom, plaćaju svim tim izbjeglicama skupi i komplicirani put u Europu. Ne bi toliki narod tek tako, siromašan i ne-organiziran, mogao krenuti na tako dalek i opasan put. I pogledajte što se događa: stotinu tisuća izbjeglica krenulo je baš u Njemačku. Ne u Češku, Poljsku, Slovačku…, već u Njemačku. Zašto?

Njemačka je opet počela gospodarski rasti i zbog toga je pod svaku cijenu treba ‘zakočiti’. Baš kao i Rusiju, koja je imala veliki suficit, no koja – zbog snažnih naftnih udara – sada naglo ruši vrijednost rublje u odnosu prema euru. Danas tako jedan euro vrijedi 80 rublji, a prije samo godinu dana cijena mu je bila 40 rublji. To znači da će Rusi dvostruko manje investirati izvan državnih granica, jer im je valuta dvostruko slabija nego prije godinu dana. Zbog čega ideolozima Novog svjetskog poretka ne odgovara da Njemačka i Rusija budu jake i snažne zemlje?

Zato jer je poznato da onaj tko vlada ‘srcem Zemlje’, odnosno Euroazijom (zajedno s pridruženom Afrikom), taj vlada i svijetom. Da se kontinentalne sile – Njemačka, Rusija i Francuska – ujedine, vladali bi svijetom, što financijskoj oligarhiji, odnosno zemljama koje su u službi Novog svjetskog poretka (SAD i Velika Britanija) ne odgovara.

Upravo zato su destabilizirana arapske zemlje tobožnjim ‘arapskim proljećem’ i upravo zato stotine tisuća ljudi iz tih zemalja hrli u Njemačku. Da bi oslabili Rusiju služe se, pak, doktrinom ‘nafta kao oružje’. ‘Sedam sestara’, odnosno velikih svjetskih naftnih kompanija kojima ravna također financijska oligarhija na čijem čelu su Rockefeller i Rothshcild, već dugo planski ruše cijenu nafte, samo zato da bi oslabili Rusiji. Na nafti su već toliko zaradili, da im ovo spuštanje cijena ne smeta”, podvlači Hromin Sturm.

Pojašnjava zatim scenarij medijskog izazivanja suosjećanja kod ljudi, da bi se tako stvorio pritisak na europske zemlje da prime tolike izbjeglice.

”Planski se stotine ljudi prevoze u starim i šupljim brodovima. Njima i jest cilj da se mnogi utope. Tako se, kao prvo, smanjuje broj stanovnika na Zemlji, a kao drugo, stvara se podložno javno mnijenje i osjećaj krivnje, kako bi europske države na kraju ipak primile brojne ljude. Među njima su, posve sigurno, infiltrirani i teroristi koji će u budućnosti ugrožavati Njemačku i druge europske zemlje. Sve je, dakle, organizirano i unaprijed planirano i ništa tu nije slučajno”, zaključuje ekonomist, diplomat i publicist mr. Hromin Sturm.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)