Zajedno sa NASA-om u svemirsku utrku su uključeni tehnološki milijarderi, multinacionalne korporacije, te neprofitne organizacije – koji se natječu u koloniziranju svemira, a Mars je u planu postati slijedeći dom čovječanstva

Istraživači su ponudili uvid u ono kako bi vlada na Crvenom planetu mogla izgledati.

Plan koji je osmišljen 2010. godine i naveden u “U.S. National Space Policy”,  dobio je zeleno svjetlo za proračun od strane Autorizacijskog Akta NASA-e – u kojem Sjedinjene Države guraju ideju da bi Amerikanci mogu živjeti na Marsu do 2030-te.

Veliki korak prema tom cilju će biti usmjeravanje mogućnost za slijetanje čovjeka na planet, što se svemirska agencija nada da će ostvariti u idućih 10 godina.

Mars One, nizozemska neprofitna istraživačka skupina čiji je navedeni cilj uspostaviti ljudsku koloniju na Marsu do 2027., ima za cilj da ljudi žive na Crvenom planetu i ranije.

“Naselja za stanovanje će čekati prvu posadu prije nego što oni odu sa Zemlje”, kaže organizacija Mars One, u svojoj izjavi o misiji . “Hardver koji će biti potreban će biti poslan na Mars u godinama koje dolaze od strane ljudi. Ta bespilotna misija je trenutno zakazana za 2024.”

Elon Musk, multi-milijarder CEO Tesla Motorsa i vlasnik privatne tvrtke za proizvodnju svemirskih letjelida – i čovjek koji pobija rok za slanje ljudi na Mars čak i onog od organizacije Mars One – već dugo vidi kolonizaciju Crvenog planeta kao sredstvo za spašavanje vrste.

“Mislim da postoji veliki humanitarni argument za stvaranje multiplanetarnog života”, Musk je izjavio za časopis Aeon, kada je pitan zašto bismo se trebali fokusirati na Mars, kada postoji toliko mnogo problema s kojima se suočavaju ljudi ovdje na Zemlji, “kako bi se zaštitilo postojanje čovječanstva u slučaju da se nešto katastrofalno dogodi, u tom slučaju biti siromašan ili imati bolest će biti nevažno, jer će čovječanstvo izumrijeti”.

Čak i šef Amazona Jeff Bezos, čija je privatna svemirska tvrtka Blue Origin usmjerena prvenstveno na kretanje teške industrije sa Zemlje u svemir, kaže da apsolutno treba i da će kolonizirati Mars, “jer je to super”.

No, kako se sve više i više vremena, energije i kapitala posvećuje uspostavljanju ljudske prisutnost na Marsu, mnogi se pitaju kakvo zakonodavno tijelo će upravljanjati takovom kolonijom.

Jedna istraživačka skupina u Seattleu, “Blue Marble Space Institute of Science”, nedavno je napisala izvještaj adresiran na to pitanje.

U izvješću pod nazivom “Pragmatični pristup suverenosti na Mars”, objavljenom u svemirskoj politici, posuđuje tri već uspostavljena saveza – Ugovor o Antarktici (ATS), Ugovor o vanjskom svemiru (OST) i Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS).

Koristeći Ugovor svemiru iz 1967. kao temelj, istraživači su ciljali potencijalne probleme koji bi mogli nastati kada građani iz različitih zemalja počnu kohabitirati na novom planetu – naime, koliko snage treba središnjem strukturnom upravljačkom tijelu, i kako se nositi s neizbježnim sporovima koji će se pojaviti i kako treba dodijeliti i zaštiti prava na resurse.

Upravno tijelo koje predlaže “Blue Marble Institute” se zove Marsovski Sekretarijat. Kao što naziv implicira, ovo tijelo će biti slabo središnje tijelo čiji bi djelokrug bio prvenstveno administrativan – održavanje zapisa, tajničke dužnosti, i slično. Stanovnici Marsa će sami vladati imajući značajnu lokalnu vlast.

Pravno, međutim, ta moć će biti izvedena iz domaćinove nacije na Zemlji, “sa sukobima koji će se rješavati diplomatski ili putem privremenog sustava tribunala sastavljenog od predstavnika drugih kolonija na Marsu”.

Što se tiče izvora, u izvješću se predlaže – da se ranih dana kolonizacije, u svakom slučaju – ograniči davanje zemlje na 100 km parcele zemlje. Kolonisti unutar te zone će imati sva gospodarska prava na resurse u tom paketu, iako oni neće imati ovlasti spriječiti druge od slijetanja, ili čak izgradnju staništa, na toj parceli.

“Pravo na mirni prolazak kroz isključive gospodarske zone … je izveden iz UNCLOS-a”, navodi se u izvješću   “koje također ograničava stupanj kontrole koju kolonija može vršiti preko zone u kojoj djeluje.”

OST navodi da se “istraživanje i korištenje vanjskog prostora provodi za dobrobit i u interesu svih zemalja i moraju biti provincije cijelog čovječanstva.” U tom smislu, izvješće nadalje predlaže osnivanje “Planetarnih parkova” i “Marsovskog poreza.”

Parkovi će biti očuvani putevi zatraženog zemljišta koji će se izdvojiti za znanstveno i kulturno korištenje od strane svih nacija. Porez će se primjenjivati ​​za pravo na izdvajanje Marsovih resurse, a prihodi se distribuirati u države na Zemlji.

I na kraju – pod pretpostavkom da je sve išlo po planu – naselja će biti uspostavljena u budućnosti pri čemu će stanovnici Crvenog planeta početi razmišljati o sebi kao Marsovcima, za razliku od kolonista sa Zemlje.

Politolog Michael Byers sa Sveučilišta British Columbia je “ukratko” napisao je u članku za Washington Post: “Kolonija na Marsu će imati pravo na nezavisnost, ako većina kolonista izrazi ovu želju jasno putem referenduma.”

Navodeći Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966., koji utvrđuje samoodređenje kao osnovno ljudsko pravo, Byers je zaključio da:

“Ljudska prava su univerzalna; ona se primjenjuju na svakog čovjeka, na ovoj planeti i drugdje.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com