Radni odnosi u tvrtkama zamalja Balkana su na posebnim razinama, a šefovi u većini slučajeva imaju sve osobine psihopata

No i u Americi nije puno drugačije, čak 400 tisuća američkih radnika svih profila ispitano je u velikom istraživanju nazvanom “Povjerenje u radnu okolinu i rizik od kardiovaskularnih bolesti”, a rezultati potvrđuju – imati lošeg šefa znači biti više izložen infarktu

Pojednostavljeno je to tumačenje istraživanja koje je objavio Međunarodni dnevnik istraživanja okoliša i zdravlja iz Švicarske, a koje dokazuje da je loš posao povezan sa srčanim bolestima.

Istraživanje je pokazalo da ljudi koji ne vjeruju svojim šefovima imaju veću vjerojatnost da će postati ovisni o pušenju, imati povišeni krvni tlak, dijabetes i visoki kolesterol.

Pod izostankom povjerenja smatra se poslovni odnos u kojem se “ne možete osloniti na međusobno razumijevanje, poštenje i poštovanje između supervizora i podređenog”.

Dakle, ako imate šefa koji vas ne poštuje, imate više vjerojatnosti izložiti se rizicima koji dovode do kardiovaskularnih bolesti, koje su najčešći uzrok smrti u svijetu.

Velikim dijelom do toga dolazi zbog štetnih metoda kojima, napadnuti ili šikanirani od strane šefa, otpuštamo stres, a uključuju pušenje cigareta, nezdravu prehranu i alkohol.

(index.hr)

Šef UN-a William Lacy Swing pozvao je predsjednika Trumpa da otvori američke granice “bilo kojim i svim imigrantima”, tvrdeći da je to u najboljem interesu Amerike

Glavni ravnatelj Agencije za migracije izjavio je kako je zabrinut da se Trumpova “anti-migrantska” politika temelji na “lažnim stereotipima i neosnovanom strahu”.

“Ljudi kažu … ne želimo migrante, gradimo zid i spaljujmo mostove” – narugao se Swing. “Oni identificiraju migrante kao “one druge”. To je veliki strah” – tvrdio je.

Bivši američki diplomat je započeo verbalni napad na predsjednika Trumpa u intervjuu sa Korea Heraldom, podupirući ga održivim napadom na populizam općenito.

“To je vrlo otrovno po prirodi, izgrađeno na mnogim lažnim stereotipima da dolaze preuzeti naš posao i povećavaju kriminalne elemente, vjerojatno donoseći bolesti. Ništa od toga nije dokazano” – tvrdio je.

Izjava se čini nevjerojatnom, s obzirom na žestoko nasilje koje provode imigrantske organizirane bande poput MS-13 u Sjedinjenim Državama ili masovni seksualni napadi migranata na Silvestrovo u Njemačkoj, među ostalim primjerima, piše Breitbart.

Što se tiče bolesti, već je dugo utvrđeno da masovna migracija s globalnog juga pogoršava javno zdravstvo na Zapadu, pri čemu je poznato da su doseljenici udvostručili stopu HIV-a, povećali stopu tuberkuloze i dvostruko povećali stopu hepatitisa B u Velikoj Britaniji od 2003. godine do danas.

Swing je pokušao prodati svojim sugovornicima ideju da su “Migranti konačni agenti razvoja”, tvrdeći kako bi oni trebali potaknuti prosperitet Južne Koreje kroz alternativno povećanje automatizacije i produktivnosti jer “roboti ne plaćaju poreze”.

“Migracija je neizbježna, ali i neophodna” – inzistirao je šef UN-a.

“To je u nacionalnom interesu. Apsolutno je poželjno ako imamo pravu politiku umjesto da se zaglavimo u prošlosti, dodao je – sugerirajući da bi nacionalni dužnosnici trebali bolje koristiti svoje vizne sustave.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pohlepa, neprofesionalnost, nemoral, neetičnost te nedostatak senzibiliteta i empatije su nerijetko riječi koje se koriste pri opisivanju menadžera

Dio društva upravo ponašanje menadžera krivi za produbljivanje gospodarske krize, koja u konačnici uzrokuje i krizu društva.

Japanska kultura poslovanja se uvijek navodila kao primjer usklađenosti organizacijskih vrijednostima s vrijednostima zaposlenika.Upravo se u toj kulturi posebno ističe jedan menadžer, kojeg se zadnjih nekoliko godina naziva herojem i guruom. Haruka Nishimatsu – predsjednik i izvršni direktor Japan Airlinesa, se 2008. našao na listi 100 najutjecajnih ljudi u poslovnoj etici.

Oduševljenje je izazvao nakon što je u skladu s troškovnim rezovima unutar kompanije, i sebi smanjio plaću, te je njegova zarada od 2007. godine manja od zarade pilota koji rade za njegovu kompaniju.

Haruka Nishimatsu je uistinu drugačiji od svih, naročito kada se zna da na posao putuje autobusom, ruča u kantini s ostalim zaposlenicima te ima u potpunosti neograđen ured.

Apsolutna je suprotnost od poslovnjaka kao što je John Thain, CEO Merrill Lyncha, koji je potrošio milijune dolara za uređivanje svog ureda, ili kao što su čelnici General Motorsa, Forda and Chryslera, koji su na sastanak s američkim Kongresom, doputovali luksuznim privatnim avionima – i to odvojeno. Ironično je to što su oni tamo došli tražiti pomoć za spas autoindustrije.

Haruka Nishimatsu vraća vjeru u sposobnost i poštenje nadređenih, u čijm rukama su sudbine mnogih zaposlenika i njihovih obitelji. Njegova se filozofija temelji na uvjerenju da je potrebno povratiti povjerenje javnosti, ujediniti se te smanjiti distancu između radnika i menadžmenta.

Njegova skromnost, predanost radu, motiviranje i podizanje morala zaposlenika kroz otvorenost za komunikaciju mogu poslužiti kao primjer mnogima.

Njegove metode rada su vrlo jednostavne, osim već spomenutog načina putovanja, rezanja vlastite plaće i ručanja u kantini s radnicima, Nishimatsu koristi svaki trenutak kako bi komunicirao sa zaposlenicima i poslušao njihove ideje. Nishimatsu smatra da je odgovornost za neuspjeh na čelnicima, te da je potrebno dijeliti posao i žrtvu zajedno s zaposlenicima, kako kompanija ne bi propala.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

(poslovni.hr)

Loš šef će ostaviti dugoročne učinke na vašem psihičkom i fizičkom zdravlju

Dugoročni učinci na zdravlje, ako radite za lošeg šefa, nalik su onima koje uzrokuje pušenje. Što dulje budete radili za groznog poslodavca, veći će biti učinak na vaše psihičko i fizičko zdravlje.

Američko psihološko udruženje objavilo je da 75 posto američkih građana tvrdi da im nadređeni predstavljaju najveći uzrok stresa na poslu, iako većina koja radi s lošim šefom, točnije njih 59 posto, ne daje otkaz.

Čini se da se ljudi naviknu na posao, čak i ako se prema njima drugi loše ponašaju, te se teško odlučuju potražiti posao u zdravijoj okolini.

Znanstvenici s Harvarda i Stanforda su otkrili, proučavajući podatke dobivene s više od 200 istraživanja, da učestali stres na poslu može jednako loše utjecati na zdravlje kao i učestala izloženost značajnim količinama pasivnog pušenja.

Na vrhu ljestice stresa na poslu nalazi se gubitak posla, zbog kojeg su 50 posto veće šanse da ćete imati zdravstvenih tegoba, dok pretjerano zahtjevan posao povećava za 35 posto šanse da će vam biti dijagnosticirana neka bolest.

Iako se u nekim situacijama može dogoditi da je loš šef jednostavno osoba čija osobnost ne odgovara određenim zaposlenicima, postoje i oni stvarno loši. Ti su pretjerano agresivni, narcisoidni, a mogu biti i nasilni.

S obzirom na današnje tržište rada, nisu svi uvijek u mogućnosti dati otkaz kad se susretnu s lošim šefom ili kolegama, no istodobno je lako izgubiti motivaciju da dobro obavljate posao. Srećom, postoje načini kako “preživjeti”.

Zapišite si svakodnevno popis zaduženja i označujte ih kako koje ispunite. Na taj način ćete postići osjećaj postignuća koji će vam pomoći da idete dalje.

Vikendom pak isključite mobitel i ne provjeravajte poslovni mail, kako biste se u potpunosti opustili i skupili potrebnu energiju za novi radni tjedan
 
(express.hr/uredio:nsp)

U Beogradu se 1. prosinca održava novo ročište u maratonskoj ostavinskoj raspravi

Ni 33 godine od početka rasprave o nasljedstvu Josip Broz Tita ne zna se što ulazi u ostavinsku masu, niti gdje se uopće ti predmeti nalaze.

Titovi nasljednici i njihovi pravni zastupnici nadaju se da će i to konačno biti poznato 1. prosinca, kada se pred Prvim osnovnim sudom u Beogradu održava novo ročište u ovom maratonskom procesu, piše B92.

“Još se skuplja dokumentacija koja se odnosi na to što će uopće predstavljati ostavinsku masu”, kaže Violeta Kočić Mitaček, zastupnica Titovog sina Miše i unuke Zlatice, koja očekuje da sud donese privremenu mjeru o zabrani raspolaganja predmetima iz Titove ostavštine.

Ona dodaje da se ne raspravlja samo o onome što je bilo u depozitu 555 u NBS-u (Narodna banka Srbije), poznatom kao “Titov sef”, već i o drugim pokretnim stvarima.

“Nemamo ni informaciju gdje se sve te stvari nalaze”, kaže ona, te je izrazila skepsu da se neće saznati ni što je bilo u depou NBS-a.

Odvjetnik Joške Broza, Goran Petronijević, uvjeren je da su najveća prepreka predstavnici administracije iz perioda Titove smrti i da oni cijelo vrijeme opstruiraju slučaj.

“Puno toga je nestalo. Mislim da su to ukrali oni koji su bili u doticaju s tim, a to je vojna, politička i policijska vrhuška iz tog vremena”, kaže Petronijević.

Na popisu nasljednika su Titov sin Miša, unuci Joška, Edvard, Zlatica i Svetlana, kao i sestre Jovanke Broz, Nada i Zora.

Titovi nasljednici potražuju, između ostalog, i Staljinovu sablju, orden Suvorova, kao i još tridesetak komada ordenja, umjetničke slike iz doma Brozovih, satove, kao i Titove lovačke puške, kojih je bilo 167. Na jednoj od posljednjih izložbi, međutim, izbrojano je samo 67 komada oružja, koje je uglavnom unikatno, rađeno osobno za Tita.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Ako vaš idealni posao uključuje standardno radno vrijeme od 9 do 17 (ili 8 do 16), sretno s pronalaskom dotičnog

Prema najnovijem istraživanju tvrtke za poreze i savjetovanje – EY, ljudi diljem svijeta rade dulje nego ikad prije.

U globalnom istraživanju koje je obuhvatilo 9.700 odraslih osoba starih između 18 i 67 godina, pokazalo se da gotovo polovica, točnije 46 posto poslodavaca diljem svijeta radi više od 40 sati tjedno. A 40 posto osoba izjavilo je da im se radno vrijeme produljilo prvenstveno u posljednjih pet godina.

Građani Meksika se posebno ‘ubijaju’ od posla. 61 posto meksičkih poslovođa radi više od 40 sati tjedno, dok ih slijedi 58 posto američkih šefova, upravitelja i menadžera. Nakon njih slijede Indijci (55 posto), pa Brazilci (51 posto), Nijemci (45 posto), Japanci (43 posto), Britanci (34 posto) i Kinezi (19 posto).

Istraživanje je također pokazalo da puno dulje rade osobe koje imaju djecu od onih bez djece, pa nije nimalo čudno što je jedna trećina zaposlenika izjavila da je u posljednjih pet godina sve teže naći ravnotežu između posla i obitelji.

Ustvari, iako većina ljudi tvrdi da cijeni fleksibilnost na poslu, oko 10 posto američkih zaposlenika koji su pokušali uvesti fleksibilno radno vrijeme tvrdi da su se susreli s negativnim posljedicama svoje odluke, kao recimo da zbog toga nisu dobili iščekivano promaknuće, piše Business Insider.

Tvrtkama bi, s druge strane, bilo pametnije da razmisle o svojoj politici fleksibilnog radnog vremena ako žele zadržati zaposlenike, jer više od dvije trećine sugovornika je izjavilo da bi bilo spremno dati otkaz ako im poslodavac ne bi dozvolio da rade fleksibilnije.
 
(express.hr/uredio:nsp)

CIA je savjete izradila za svoje špijune na terenu koji imaju zadatak uništiti kompanije u koje su infiltrirani

Ako vas dosta kolega na poslu živcira i smatrate ih nesposobnima, moglo bi biti da rade za CIA-u. Dobro, možda ne baš za CIA-u, ali prema tajnom dokumentu kojeg je CIA nedavno objavila, a koji se zove “Jednostavan vodič za sabotažu na terenu: Strateške službe” neki se ponašaju upravo onako kako američka tajna služba savjetuje, piše Independent.

Taj dokument naime sadrži savjete za njihove špijune kako da unište tvrtke u koje su infiltrirani, a oni nevjerojatno podsjećaju na ponašanje pojedinaca u raznim tvrtkama u kojima nema špijuna i koje sasvim sigurno nisu pitale CIA-u za savjet kako rasturiti firmu.

Ovo su savjeti za sabotažu i sigurno vam je sve ovo jako dobro poznato:

#1. Kad god je moguće, sve poslove upućujte komisijama na “daljnje proučavanje i razmatranje”. Pokušajte formirat što je moguće veće komisije sa ne manje od pet članova.

#2. Potežite nebitne teme što češće možete.

#3. Pravite se da ste pogrešno shvatili upute što trebate raditi. Postavite bezbroj pitanja i uključite se u duge prepiske o uputama koje “ne razumijete”. Žalite se na njih kad god možete.

#4. Cjepidlačite o preciznoj upotrebi riječi u komunikaciji i izveštajima.

#5. Budite nerazumni i zahtjevajte od vaših kolega da budu “razumni”. Izbjegavajte rasprave koje vas mogu uvaliti u nevolje ili vas osramotiti pred svima.

#6. Nemojte naručivati nove materijale za rad, sve dok vam postojeće zalihe ne budu gotovo potpuno iscrpljene. Tako će i najmanje odlaganje ispunjenja vašeg zahtjeva značiti da je rad u potpunosti onemogućen.

#7. Kako biste smanjili motivaciju zaposlenih, a time i produktivnost, budite ljubazni prema najgorim zaposlenicima i unaprijedite ih iako to ne zaslužuju. Diskriminirajte efikasne i dobre djelatnike i žalite se na njihov rad.

#8. Popunjavajte formulare nečitko, tako da se posao mora ponovno obavljati; pravite greške ili preskačite obavezna polja.

#9. Širite uznemirujuće glasine i tračeve tako da zvuče kao “insajderska” dojava.

I bez ovih savjeta vaš će šef biti izluđen, i za vas misliti da ste nesposobni idiot koji kada on ne gleda, spava i zabušava na radnom mjestu!
 
(express.hr/uredio:nsp)

Pisac i novinar Michael Lewis pošteno je ‘oprao’ neke od najbogatijih ljudi u SAD-u

Michael Lewis nije ljubitelj Silicijske doline, tj. nimalo ga se nije dojmila kultura koja ondje prevladava.

“To je hrpa autističnih ljudi koji hodaju kao muhe bez glave”, izjavio je Lewis na Bloomberg televiziji.

A poznati pisac i novinar zna o čemu priča budući da prije skoro 20 godina napisao knjigu (‘The New New Thing’) o tadašnjoj tehnološkoj industriji, premda se u međuvremenu orijentirao više na ekonomiju i sport.

Kad su ga upitali planira li napisati novu knjigu o tehnologiji, priznao je da mu je teško pisati o Silicijskoj dolini. “‘The New New Thing’ je bila najteža knjiga koju sam ikad napisao. Teško mi je pisati o tom mjestu jer nedostaje emotivnog sadržaja. To je vrlo hladno mjesto.”

Lewis objašnjava da treba osjećati nekakvu emocionalnu povezanost kako bi pisao. A u svijetu tehnologije to jednostavno ne postoji.

Tvrdi da ljudi u ‘dolini’ glume da su uzbuđeni zbog tehnologije, no “nemate osjećaj topline ili strasti”.

Palo Alto, ‘srce’ Sicilijske doline opisao je sljedećim riječima: “To je lijepo mjesto za posjetiti. Ulice su čiste i svi su bogati, ali je teško naći nešto tamo što ćete zavoljeti”.

Lewis doduše živi u blizini, u Berkleyju, ali njega opisuje kao ‘funky’, te dodaje da kad bi sve što poznaje bio Palo Alto, vjerojatno bi napustio Kaliforniju.

Ipak, iskreno priznaje da nije baš sve negativno u svijetu tehnologije. Napominje da je Silicijska dolina uvijek živjela u nekom svojem ‘tehnološkom mjehuriću’ i da je sjajna stvar što zahvaljujući njima danas postoje različite velike tvrtke, piše Business Insider.

Za kraj je ispričao jednu anegdotu iz omraženog kraja: “Na kraju ‘The New New Thinga’ Jim Clark, koji se obogatio na internetu, kaže da će napustiti posao jer se počinje bojati. Čega?

Kleiner Perkins, tvrtka rizičnog kapitala, u to je vrijeme dala 25 milijuna dolara startupu koji se zvao Google, što je Clark smatra nečuvenim. Pitao se zašto bi itko dao 25 milijuna Googleu?! Rekao je da su tražilice ‘potrošna roba’, što svi znaju, te da ima smiješan naziv za nešto bez budućnosti”.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Pogrešni ljudi su na vlasti. . . to je prilično očito. No, ono što nije tako očito je kako su došli tamo. A nakon što su pronašli otvorena vrata, zašto smo ih ostavili da pasu na najboljim pašnjacima najzeleniju travu, dok mi pužemo uokolo u pustoši?

Vrlo čudan fenomen …

Ovim Svijetom vladaju oni od kojih velika većina nema apsolutno nikakve kvalifikacije da bude na čelu bilo čega – čak ni malog čamca na vesla, a kamoli na čelu države. Ipak, na neki način, oni sjede u svojim palačama, nadgledaju svoje carstvo – dok istovremeno sudjeluju u sustavnoj degradaciji planete Zemlje.

Nije važno da li su generali, ravnatelji, korporativni rukovoditelji, direktori banaka, medijski moguli, ministri ili premijeri ili samo bilo koji veliki šefovi – oni imaju jednu osobinu da svi nastupaju jedinstveno i sinkronizirano. Dok, s druge strane, velika većina inteligentnih i radno sposobnih građana ove planete, samo uspijevaju djelovati – ili reagirati – u sporadičnim i proturječnim rafalima, ako je uopće to i moguće.

Aktualni majstori kontrole – i to se nije mnogo promijenio tijekom mnogih stoljeća – imaju zajedničke namjere: da izvlače posljednje “atome” dobiti i prestiža iz neke ili sve imovine pojedinca, iskorištavajući mogućnosti njihovog stiska.

Ipak, ni to nije dovoljno za neke od njih. Dobit je malo dosadna kada dolazi u desecima milijuna iz godine u godinu, i uvijek se kupuju iste skupe kuće i automobili. No, uvijek treba biti samo još jedna stvar koja se može ‘posjedovati’ i staviti pod kontrolu, kako bi zadovoljila lažno uveličavanje i pretjerivanje koji je sastavni dio beskrajnih i na kraju bezuspješnih pokušaja da se postane svemoguć i nedodirljiv od strane običnih smrtnika.

Takav je afrodizijak koji se zove “moć”.

S vremenom opet, oni koji najviše pate od osjećaja da im je nešto oduzeto su upravo oni koji traže, kao naknadu, maksimalnu razinu vanjske posesivnosti. A to je mehanizam kojim pogrešni ljudi dolaze na vlast.

Ironično, mnogi koji ne trpe takva priviđenja na koja se vlast poziva, ispunjavaju svoje težnje i dnevne potrebe najbolje što mogu. Ipak, na taj način, oni nesvjesno omogućuju megalomanski izravan put do sjedišta vlasti.

Oni koji su dovoljno sigurni u sebe da imaju odgovoran stav prema životu oko sebe, rijetko dolaze naprijed i zauzimaju poziciju u vlasti i građansku odgovornost. Njihova osobina je da će to prepustiti drugima – i previše slučajeva ovih “drugih” se često gaji kroz jedva zamjetne prikrivene motive.

Ipak, mi gledamo na ve to, zgroženi, kako naš svijet razdiru dvobojni lopovi i luđaci, jedni više očajni nego drugi, kroz najvažniju funkciju u utrci za planetarni ekocid. Svaki očajniji od onog drugog, čekaju da se nađe neki prostor u vakuumu moći koji bi mogli popuniti. Svaki očajniji od drugog drže palicu nad nezainteresiranim svakodnevnim radnicima koji se bore da prežive, pokušavajući ne primijetiti kako je situacija loša ….

Gdje ti pripadaš u ovoj ludoj konfuznoj situaciji?

Pogrešni ljudi su na vlasti i pravi ljudi se ne žele pretjerano zamarati i učiniti po pitanju toga. To je samo zbroj našeg teškog stanja post-industrijske ‘civilizacije’. Nešto se mora dati …

Pitanje je što?

Hoće li kritična masa od 99% na kraju konačno djelovati da bi vratila izvornu autonomiju kroz hrvanje sa onih 1% elite?

Ili će 1% na kraju završiti posao uništenja, uništavajući naša planetarna dobra i drobiti naše ljudske sklonosti jednu za drugom? To je pravo pitanje.

No, nitko se od nas ne može slobodno opustiti i igrati se nagađanja ishoda. Svi smo mi u tome. Mi smo dio čopora. Svaki naš potez, htjeli mi to vidjeti ili ne, je promoviranje ili otpor despotskom “master planu”. Ne postoji takva stvar kao što je “između” ili “ravnodušnost” u ovoj igri. Ograda na koju si jednom sjeo je slomljena. Žice sada mlitavo vise. Nema ničije zemlje u koju bi se sakrio od tih 1%.

U nekom trenutku, uskoro, oni koji su sposobni voditi moraju preuzeti od onih koji su nepodobni. To može biti beskrvni udar – ili to može biti krvava pobuna. Na ovaj ili onaj način, pomak se mora dogoditi.

Zaboravite Božanske intervencije. Neće biti božanskih intervencija osim ako i dok postoji vrlo vidljivo ljudsko determinacija već iz startnih pozicija i koja ide prema cilju. Tek tada je moguće da će viša energija sudjelovati u utrci za donošenje pravde na ovaj posrnuli svijet.

Mi se približavamo točki bez povratka. Ako mi ne odgovorimo na mnoštvo poziva za pomoć koji se ore oko ovog svijeta sve većom brzinom svaki dan, onda ćemo se sami osuditi na vječno nasukavanje na pustu i neplodnu obalu.

Ta pomoć počinje sa pomaganjem jedni drugima, da se oslobodimo od našeg naučenog i samoinduktivnog stanja straha i pacifizma. Kombinacija koja prilično jamči nespremnost na djelovanje. Nespremnost da se djeluje čak kada je predstavljena kroz izbor sudjelovanja u masovnom genocidu.

Koristim riječ “pacifizam” koja ovdje predstavlja ‘stanje povlačenja’ u lice potrebe djelovanja. Ja ne mislim ovdje na izbor, koji svi imaju, da se suzdrže od nasilja. To su dvije vrlo različita stranja. U tom kontekstu, donošenje odluke da se ne djeluju kroz nasilje – nije akcija. Ne donositi odluke, već jednostavno se povući u školjku – nije akcija.

Kroz nevoljkost na djelovanje se daje glas ideji da je ‘nikakva akcija’ duhovno izbor zpoznaje. Vi se tada povlačite u slijepu ulicu meditacije okrenute prema unutra, samoispitivanje koje mislite da može ‘promijeniti svijet’ ostvareno pomoću pomaknute vrijednosti fokusa. Meditacija može poslužiti hermetičkom pečatu stavljajući sebe daleko od suđenja i nevolja vanjskog svijetu i time pomažući da se izbjegne bilo kakva konfrontacije s onim što zahtijeva puni i spontani odgovor.

Sučeljavanje, u ovom pasivnom pogledu, je negativno, reakcionarna manifestacija koja potkopava “mir” i smirenost himeričnog svijeta koji preuzima sve – od racionalnog promatranja i postaje nova stvarnost. “Virtualna stvarnost”.

To je duboko pogrešno i opasno za prirodu ljudi.

Mi smo ‘priroda’ koja nije iznad ili izvan nje. Idemo naprijed i vraćamo se. To je Tao. Sve univerzalne sile plešu na ovu pjesmu. Dah, morski valovi, cikluse rođenja i smrti, rast i propadanje, sve je u pokretu i mirovanju, cijelo vrijeme. Nema proturječja.

Vanjska djela i unutarnja kontemplacija su dvije polovice jedne cjeline. Oni su sinonimi. Jedan bi se trebao kretati između oba dva stanja stalno i veselo.

“Kada nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost”

Pa, nepravda je postala zakon – ali otpor još ostaje tvrdoglavo prigušen i potraga za bijegom od tiranije ostaje željena opcija.

Njegujte duh, mudrost i duboku svijest. Ipak, ne kao alternativa svrgavanja naših tlačitelja iz svojih korporativnih prijestolja, ali kao dio njega.

Nemojte se zavaravati. Rat je počeo. Svi smo pozvani na front. Baš kao što bijela krvna zrnca u našem tijelu se bore protiv pokušaja patogena bi zaživjeli – i tako cijelo vrijeme. Mi bi trebali raditi isto – cijelo vrijeme.

Svakodnevno treba zazivati i utjecati na akciju za okončanje drakonske korporativne diktature koja i dalje gura čovječanstvo sve bržim tempom prema genocidnoj litici.

Ne možemo imati “mir” dok kriminalci na glavnoj kontrolnoj ploči ne budu izbačeni iz svojih podstavljenih kožnih stolica i dok se ne prisile suočiti se sa pravom cijenom svojih opscenih igara moći.

Mir – i prosvjetljenje, na individualnoj razini, moguće je samo ako sudjelujemo u ovoj bitci.

Bitka oslobođenja pojedinca i ovog planeta od onoga koji želi dominirati i uništiti pravi izvor života.

Put do pobjede također zahtijeva mudrost i svjesnost da se formira vijeće odgovornog nadzora koje će doći u prazninu nakon što se despoti svrgnu.

Lekcije iz povijesti uče da prevrtljiva pobuna jednostavno zamjenjuje jednu hrpu moćnih predatora s drugom. To više nije opcija, a mi smo sada došli do točke s koje više nema povratka. Ovaj put moramo to napraviti kako treba, ne smije više biti grešaka.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio:nsp)

Što se obično događa kada ekonomski kolaps razbije gospodarstvo zemlje, a mnogi se pitaju kada će se dogoditi. Kratak odgovor je: imamo velikih poteškoća u predviđanju akcije psihopata

Svatko od nas vrlo teško predviđa djelovanje drugih koji su toliko različite od većine razmišljanja ljudi, jer većina nas ne misli kao psihopati.

Naša zemlja bi trebala biti prozvana “Psihopatološka Države”. Psihopati su u korijenu svjetskih problema. Oni ubijaju stotine milijuna u ratovima koji nema nikakvu svrhu, osim da se obogate. Slijedom toga, psihopati poput Rockefeller-a i Rothschild-a zapošljavaju već kompromitirane psihopate da obavljaju za njih bitnije poslove.

Cijela zemlja je poludila

Sjedinjene Američke Države trenutno prolaze kroz mentalnu krizu zdravlja. Procjenjuje se da 26,2% Amerikanaca dobi od 18 i više godina pati od dijagnosticiranog mentalnog poremećaja u određenoj godini. Ta brojka znači da je gotovo 60 milijuna ljudi koji imaju dijagnosticiranu duševnu bolest.

Iako su mentalni poremećaji široko rasprostranjeni u populaciji, glavni teret bolesti koncentriran je u mnogo manjem omjeru, koji je ograničen na oko 6% stanovništva, ili oko 1 na 17 koji pate od teške duševne bolesti. Gotovo polovica (45%) je onih s bilo kojim mentalnim poremećajem koji ispunjavaju kriterije za dva ili više poremećaja.

U SAD-u, mentalni poremećaji se dijagnosticira na temelju Dijagnostičkog i statističkog priručnika mentalnih poremećaja, peto izdanje (DSM-V).

Većini građana (preko 65%) kojima je dijagnosticiran poremećaj mentalnog zdravlja su reaktivni po prirodi na defektan okoliš te su uobičajeni za neku populaciju koja je stavljena pod strašan stres. Kao što bi se očekivalo, anksiozni poremećaji vodi na tom putu, a može se manifestirati u Post Traumatskom Stresnom Poremećaju PTSP (zajednički za veterane u borbi), raznim socijalnim fobijama, poremećajima prehrane (na rekordnim razinama) i depresiji (raste alarmantnom stopom).

Genetski čimbenici uglavnom igraju ulogu u duševnim bolestima u oko 30-50% svih psihičkih bolesti. Međutim, većina simptoma ima neprikladan odgovor na negativno okruženje.

Psihopat ili sociopat?

Termini psihopat i sociopat bile su u modi prije 30 godina u području mentalnog zdravlja. Mi još uvijek vidimo korištenje tih pojmova za opisivanje moralno lišenih ljudi koji čine nekakvu brutalna djela protiv drugih ljudskih bića. Međutim, na službenoj razini, ti termini su sada ujedinjeni u jedan klinički pojam, Anti Socijalni Osobni Poremećaj (ASPD).

Tvrdim da većina psihičkih bolesti koje vidimo u današnjem svijetu su reaktivni na opaku narav onih koji traže moć nad drugima. Postaje sasvim jasno da kad pomno ispitamo mentalno zdravlje ljudi na vlasti, oni pokazuju znak osobina ljudi s dijagnosticiranim ASPD-om.

ASPD

Antisocijalni poremećaj osobnosti karakterizira pojedinca koji – ne poštuje pravila društvenih i kulturnih normi, ima impulzivno ponašanje i ravnodušnost prema pravima i osjećajima drugih. Istraživači mentalnog zdravlja procjenjuju da oko 3% muškaraca i 1% žena, u dobi od 18 ili više godina imaju ASPD (Lenzenweger, M.F., Lane, M.C., Loranger, A.W., Kessler, R.C. (2007). DSM-IV personality disorders in the National Comorbidity Survey Replication. Biological Psychiatry, 62(6), 553-564).

Nacionalni institut za mentalno zdravlje dijagnosticirao je antisocijalni poremećaj osobnosti na osnovu sedam obilježja:

• Neuspjeh u skladu s društvenim normama s obzirom na zakonsko ponašanje – više puta ponavljanje djela koja su osnova za uhićenje.
• Obmana, indiciramo konstantno iznošenje laži, korištenje pseudonima, varati druge za osobnu dobit ili užitka.
• Impulzivnost ili neuspjeh da se planira unaprijed.
• Razdražljivost i agresivnost, navedeno kao ponovljna fizička borba ili napad.
• Bezobzirnost u sigurnost sebe ili drugih.
• Dosljedna neodgovornosti, kao što je navedeno od strane ponovljenog neuspjeha da se održi konzistentno radno ponašanje ili časna financijska obveza.
• Nedostatak kajanja, prikazan kao ravnodušnost ili racionalizacije nakon što su povrijeđeni, zlostavljani ili pokradeni od drugoga.

ASPD je plodno tlo za regrutiranje današnjih Vođa

Ako ste posrednik moći u nastajanju Novog Svjetskog Poretka i trebate političare da provedu vaš plan kontrole svakog čovjeka i svakog resursa na planeti, tražiti ćete sigurno pojedince koji su prethodno zaradili svoj “dobar glas” kao psihički bolesne i vrlo ambiciozna osoba koje će se kretati naprijed po svaku cijenu.

Danas se traže CEO, šefovi, direktori, manageri koji imaju osobine jednog ASPD pojedinca jer na njega možete računati da će slijediti moć pod svaku cijenu u potjeru za NWO Agendom. I kada se isti taj CEO, šef, direktor, manager uhvati u kršenju povjerenja javnosti, samo ih se zamijeniti s drugom osobom koja pokazuje iste točne ASPD osobine. I naravno, idealno je ako ti “javni službenici” već imaju litaniju ponašanja koja proizlazi iz njihovih simptoma ASPD koje bi mogli koristiti za ucjenjivanje kada se ukaže potreba. Ukratko, ovdje je upravo opisana američka politička scena. Na Balkanu je još puno gore.

Budući da je 75% Amerikanaca emocionalno stabilno, a 25% nisu, i mislimo da točan broj onih koje vidimo u Kongresu ili u Saboru, Parlamentu i drugim ključnim izabranim pozicijama u državi, zapravo invertni broj znači 75% emocionalno nestabilnih. Vjerujemo da ako bi ispitali mentalni status George Bush-a, Bill Clinton-a i predsjednika Obama-e, mogli bismo su sve te osobe potpuno dijagnosticirati sa ASPD. Milijuni su umrli, koji nisu bili u skladu sa tim ludim liderima. Amerikanci su proživjeli tri rata koji su se mogli izbjeći u kojima je nekoliko milijuna nastradalo.

ASPD u korporacijskim krugovima i lokalnoj politici

Kad se institucije nagažiraju u ilegalnoj poslovnoj praksi osmišljenoj kako bi lišila ljude svojih domova, vođe i njihovi podanici ovih organizacija dokazuju ASPD.

Richard Eskow, viši suradnik kampanje za američke budućnost, pripovijeda kako su bivši zaposlenici Bank of America podnijeli zakletve i izjave u civilnoj tužbi tvrdeći da je “financijska institucija namjerno zaustavila, odgodila ili odbila izmjene zajma za kuću”. Oni su također tvrdili da je banka provodi kvote ovrhe i oduzimanja nekretnina i daje bonuse za one s najvišom stopom zatvaranja. Da li će Bank of America platiti za takvu navodne praksu? No, zato jer su federalni suci imenovani od kazneno orijentiranih i duševno bolesnih isto tako, u protivnom ne bi bili izabrani. Ovaj primjer možete preslikati na kredite u švicarskim francima na Balkanu.

Molimo ponovo pročitajte simptome ASPD-a. Svaki predsjednik u novijoj povijesti, većina ljudi u Kongresu i raznih bankara, ljudi koji upravljaju milionima života imaju ASPD i vi ste njihove žrtve.

Ukratko, ljudi u Americi, nama vladaju kako mi obično zovemo – psihopati, a vi ste njihova žrtva. Isto tako je i na Balkanu, vladavina PSHOPATA!

Pitamo se zašto se stvari ne mijenjaju. Zašto se i dalje pokoravamo tim krivično mentalnim bolesnicima? Ovi psihopati doslovno i figurativno vode državu dok ne poludi, a mentalne bolesti u općoj populaciji strijelovito rastu, kako istraživanja pokazuju.

Svim ovcama Americi i u ostatku svijeta slijedi pitanje…. ne zaslužuju li vaša djeca bolje nego da njima vlada hrpa tvrdoglavog psihopata?!
 
(activistpost.com/uredio: nsp)