Zbog uvođenja sistemskih kontrola granica na osnovu Uredbe EU u zoni Schengen, na graničnim prijelazima u Hrvatskoj i Sloveniji stvaraju se velike gužve, a pomalo je i čudan tajming uvođenja tih sustava

Kontrole su u nekim slučajevima uistinu rigorozne, čemu svjedoči nekoliko turističkih vodiča koji su se požalili na loša iskustva kojima su svjedočili ovog tjedna.

‘Turistički vodič sam godinama i od Mostara do Dubrovnika, i nazad, smo skenirani čak osam puta! Dakle, na svakom graničnom prijelazu su prošli skeniranje, kako vodiči, tako i gosti. To su ljudi u trećoj životnoj dobi koji su došli odmoriti se ovdje i vidjeli su uistinu lijepe stvari, ali to skeniranje koje su morali proći osam puta na relaciji Dubrovnik-Mostar-Dubrovnik im neće ostati u najljepšem sjećanju. To je čisto iživljavanje nad putnicima i potpuni košmar,’ tvrdi jedan od njih.

Kako tvrde, jasno im je kako rigoroznije mjere moraju postojati i kako je riječ o direktivi Europske unije, no osam puta je, kažu, pretjerana brojka na spomenutoj relaciji. Napominju i kako im je jasna kontrola vanjskih granica, ali ne i Neum gdje su vodiči i njihovi gosti morali proći skeniranje četiri puta u oba smjera.

‘Po vijestima stalno slušamo kako Slovenci blokiraju granicu i kako su odgovorni za gužve na Bregani i sjevernim prijelazima dok naši tobože propuštaju. I ja bih možda mislio tako da nisam bio svjedok situacije koja vlada i kod nas i činjenici da naši rade gužve prema istočnim granicama naše Županije, dakle prema Crnoj Gori i BiH. Jasno nam je skeniranje na vanjskim granicama, ali je uistinu tragikomično da se Neum skenira gdje se također stvaraju gužve jer idemo iz Hrvatske u Hrvatsku. Konkretno, gosti koji su smješteni u Makarskoj i koji idu za Dubrovnik skenirani su četiri puta. Gosti koji su taj dan išli u Mostar, skenirani su osam puta. To su pretežno strani gosti koji su stigli avionima i koji su već skenirani na aerodromu,’ tvrde vodiči.

Kako kažu, takva situacija je na granicama bila cijele subote, a nije se popravila ni u nedjelju. Također se pribojavaju kako bi se situacija mogla dodatno pogoršati u špici sezone, kad će promet na graničnim prijelazima biti značajno pojačan.

‘Ako ništa, sad smo barem sigurno kako nam gosti nisu teroristi’, u šali na kraju poručuju vodiči koji apeliraju da se stanje popravi kako bi gostima koji dolaze u Hrvatsku njihovo putovanje, a i sama destinacija ostala u još ljepšem sjećanju.

Slovenci imaju plan za gužve na granicama s Hrvatskom. Ovo su mjere koje donose već ovaj tjedan

“Vjerujemo da ćemo takvim tehničkim rješenjima rasteretiti granične prijelaze, kazao je državni tajnik u slovenskom MUP-u Andrej Špenga.

Slovenija će već ovaj tjedan uvesti tehničke mjere radi smanjenja kolona na granici s Hrvatskom kako bi olakšala život lokalnih stanovnika pred blagdane kad se zbog sustavnih šengenskih kontrola opet očekuju teškoće u prometu, najavio je danas visoki dužnosnik.

Uredba Europske unije o sustavnoj kontroli šengenske granice izazvala je goleme kolone na graničnim prijelazima za uskrsne blagdane i izazvala zabrinutost za turističku sezonu te su zaredali pozivi slovenskim vlastima da ih zamijeni blažim ciljanim kontrolama.

Uvest će se tehničke mjere i infrastruktura, najavio je državni tajnik u slovenskom MUP-u Andrej Špenga nakon sastanka s gradonačelnikom Brežica Ivanom Molanom.

Dogovoreno je da se teretni promet usmjerava na velike granične prijelaze poput Bregane/Obrežja, kako bi se lokalno stanovništvo uz manje prijelaze s Hrvatskom zaštitilo od buke i velikih gužvi, rekao je Molan.

Teretni promet autocestama će usmjeravati policija i služba za autoceste DARS prema velikim prijelazima, a na manje prijelaze bit će usmjeravani putnički automobili.

Špenga je rekao da će slovenska policija već ovaj tjedan pristupiti postavljanju signalizacije za upozorenja o prometu pred graničnim prijelazima, uključujući semafore na prijelazima, kako ne bi nastajale velike kolone i gužve.

“Vjerujemo da ćemo takvim tehničkim rješenjima rasteretiti granične prijelaze, kazao je Špenga.

Postavit će se i sanitarni čvorovi za putnike i mobilni sanitarni uređaji, rekao je.

“Naš cilj je da izmijenjena schengenska uredba ima što manje utjecaja na život lokalnih stanovnika i na putnike koji prelaze granicu s Republikom Hrvatskom”, kazao je.

Mjere bi trebale biti provedene do četvrtka kad zbog dana Osvobodilne fronte (OF), koji se u Sloveniji nakon osamostaljenja slavi kao neradni državni praznik nazvan Dan otpora okupatoru, počinju “produljeni” prvosvibanjski praznici.

Tih dana mnogo Slovenaca, turista, izletnika kreće prema Hrvatskoj, kao i slovenskih građana koji u Hrvatskoj posjeduju nekretnine.

“Mi ćemo upotrijebiti sve kadrovske resurse kojima raspolažemo da ne bi bilo zastoja i gužvi. Nadam se da će i naši susjedi Hrvati osigurati potrebne kadrovske i tehničke resurse, te potrebnu infrastrukturu na graničnim prijelazima. I to će biti svojevrstan test u njihovoj želji da što prije postanu dio Schengenskog područja”, kazao je Špenga.

Cerar: Slovenija će nastaviti sustavne kontrole na granici s Hrvatskom

Slovenski premijer Miro Cerar ponovio je kako će Slovenija nastaviti sustavne kontrole na graničnim prijelazima i tek će povremeno provoditi blaže ciljane kontrole, ovisno o procjeni rizika i duljini čekanja.

Na to nas obvezuju izmjene schengenske uredbe – rekao je Cerar .
No Slovenija i sama ima problem s gužvama – s jedne strane “blokira” granicu s Hrvatskom, čiji će se učinak zasigurno vidjeti ovog vikenda kad će se Slovenci uputiti prema Hrvatskoj provesti prvosvibanjske praznike, a s druge – na što su se sami požalili – njih gužvama “blokira” Austrija otkako je Beč 2015. uveo kontrolu putnika zbog migrantske krize.

Odluka hoće li kontrole produljiti za još tri mjeseca očekuje se 10. svibnja. Slovenija sada ‘vježbom’ s Hrvatskom dokazuju da su sposobni čuvati schengensku granicu te da Austrija može ukloniti kontrole.
 
(dubrovackidnevnik.rtl.hr,vecernji.hr)

KAO I U BIBLIJSKA VREMENA – POKAZALO SE DA EUROPSKI NARODI NE GOVORE ISTIM JEZIKOM

Lideri Europske unije zbog nesposobnosti da se dogovore riskiraju ugroziti izgradnju ujedinjene Europe, koja bi za njih mogla postati Babilonska kula, piše Reuters.

“Kao i u slučaju s biblijskom babilonskom kulom, ambiciozna izgradnja Europe nalazi se u opasnosti da propadne, pošto njezini narodi ne pričaju istim jezikom” – ističe agencija.

Dok se u vrijeme drugih europskih kriza na nesuglasice moglo privremeno zaboraviti ili ih rješavati postupno, očit način da se odgodi ili izgladi izbjeglička kriza – prosto ne postoji.

Prema legendi o Babilonskoj kuli, opisanoj u Starom zavjetu, Bog je za njene graditelja stvorio nove jezike, zbog čega su se oni prestali međusobno razumijeti i rasijali su se po cijelom svijetu, bez svršetka njene izgradnje.

Po mišljenju autora članka Paul Taylora, aktualni rukovoditelji EU suočavaju se sa sličnim problemima – oni imaju suviše različita mišljenja o najakutnije europskim problemima.

Ne čudi što EU ne može doći do jedinstvenog mišljenja, kada se unutarnje agende europskih zemalja razlikuju u ovolikoj mjeri, naglašava autor.

U Njemačkoj se trenutno žestoko raspravlja o tome kako riješiti problem priliva imigranata – ili ograničiti, ili zaustaviti. Francuska ima druge probleme – ona se još uvijek nije oporavila od šoka nakon terorističkih napada u Parizu i, po autorovim riječima, “smatra da se nalazi u stanju rata”.

U Velikoj Britaniji je na dnevnom redu budući referendum o napuštanju Europske unije.

Na istoku Europe – u Poljskoj – ljudi se spore oko pokušaja nove vlade da ograniči ovlasti ustavnog suda i medija, kao i o “ruskoj prijetnji” i o tome tko je bio doušnik komunista prije 40 godina (ima se u vidu skandal s bivšim predsjednikom Poljske Lechom Valens).

U Centralnoj Europi se raspravlja kako se suprotstaviti Njemačkoj, koja zahtijeva da se primi dio izbjeglica.

Na jugu, Italija i Portugal zauzete su obnovom svojih gospodarstava, a Španjolska – katalonskim separatizmom, političkom paralizom rizikom od raspada zemlje.

“Kada čelnici tih zemalja doputuju u Bruxelles, oni često i ne znaju o čemu pričaju” – piše dalje Reuters .

Događaji na licu mjesta se odvijaju prebrzo. Između ostalog, Austrija je sredinom veljače jednostrano uvela dnevna ograničenja na broj migranata koji prolaze kroz tu zemlju, kao i na broj zahtjeva za davanje azila.

Osim toga, u Grčkoj su se nakupile desetke tisuća izbjeglica. Grčki premijer je već zaprijetio da će blokirati sve buduće sporazume EU, ako partneri Atene ne pomognu oko raspodjele migranata.

Reuters ističe da zemlje EU u značajnoj mjeri ignoriraju kvote za izbjeglice utvrđene prošle godine. Mađarska se čak sprema provesti referendum o tome da li primati izbjeglice u skladu s tim kvotama.

Francuska i Velika Britanija preferiraju da se ne miješaju, umjesto da pomognu Angeli Merkel.

Po riječima autora članka, Europa će morati obustavi primjenu Schengenskog sporazuma na dvije godine, kako bi se spriječio potpuni raspad Europe. Ljudi koji putuju unutar Schengenske zone ponovno će prolaziti kontrolu putovnica i biti podvrgavani detaljnoj provjeri.

Tako će jedno od najvećih postignuća europske suradnje – Schengen – biti uveden u “umjetnu komu”, kako bi se spriječilo da “odmah umre”. Najvjerojatnije će se dugački redovi, kojih na granicama nije bilo praktično 20 godina, ponovo pojaviti.

“Ako slabi lideri Europe nastave gubiti vrijeme na unutarnje debate, savez koji je bio temelj prosperiteta zemalja u poslijeratnom razdoblju počet će se raspadati” – zaključuje autor.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

EU nema plan za izbjeglice i male su šanse da će ga imati do 7. ožujka, kada se održava summit EU – Turska. Najveći teret budućeg priljeva izbjeglica na sebe će primiti balkanske zemlje

Izbjeglička kriza potresa Europu već duže vrijeme, a europski čelnici nisu ni do danas uspjeli dogovoriti kako će na nju odgovoriti. Isprva su europski dužnosnici mirno gledali kako rijeke ljudi iz Sirije, Iraka, Afganistana, s rubova Afrike i iz Nigerije klize ka europskom kontinentu, smatrajući da će najizloženije članice EU, Grčka, Italija i Španjolska uspjeti da se s njima same izbore uz financijsku potporu.

Potom su pojedini europski dužnosnici počeli provoditi politiku “otvorenih vrata”, kojoj su se usprotivili lideri istočnoeuropskih članica. Kada je mađarski premijer Viktor Orban najavio podizanje žičane ograde na granici sa Srbijom, ne bi li na taj način usporio dotok izbjeglica u svoju zemlju, iz briselske centrale je prozivan kao čovjek koji ne poštuje odluke središnjih tijela Unije.

Međutim, zbog stalnog dolaska velikog broja izbjeglica, žičane ograde su počele nicati i na granicama drugih zemalja; mnoge članice Unije suspendirale su primjenu Schengenskog sporazuma; sustav kvota, koji je predložio predsjednik Europske komisije i član Bilderberg grupe Jean Claude Juncker nije donio rezultate, a rezultate ne donosi ni dijalog s Turskom, zemljom koja izbjeglicama služi kao sabirni centar pred odlazak u europske zemlje.

Erdoganov režim je u dijalogu s EU do sada vidio priliku da ušićari tako što bi Unija ubrzala pregovarački proces o pristupanju Turske i da eventualno zaradi nešto novca namijenjenog za zadržavanje izbjeglica u Turskoj.

Kao “Dan D” za rješavanje izbjegličkog problema, EU je odredila 7 ožujka, dan održavanja summita EU – Turska. Prema europskim dužnosnicima, to je dan kada bi sve trebalo biti riješeno, ili će Europa propasti.

“Ukoliko ne bude slaganja i dogovora 7. ožujka, to će nas voditi u propast”, apokaliptično je najavio europski povjerenik za migracije Dimitris Avramopoulos.

Za rješenjem problema izbjeglica EU ubrzano traga, smatra Aleksandra Joksimović, predsjednica Centra za vanjsku politiku.

“Teško je očekivati ​​neko rješenje koje će u kratkom roku dovesti do adekvatnog rezultata, ali čini se da je EU prvi put na svim razinama i u potpunosti suočena s činjenicom da se kriza može svakog trenutka ponovno razbuktati, da je neophodno na svakodnevnoj razini tragati za adekvatnim rješenjem”, kaže Joksimovićeva.

Prema riječima političkog analitičara Andreja Manojla, člana znanstvenog savjeta pri Vijeću sigurnosti Rusije, Europa nema konkretan plan što učiniti s izbjeglicama, a znak za to je da su se u Beču 23. veljače okupili ministri unutarnjih poslova, a ne šefovi država i vlada.

“Da je EU imala plan, ne bi došlo do poteza poput onog koji je napravio službeni Beč. Time što nije pozvala Grčku da sudjeluje na ovom sastanku, Austrija je praktično u ime EU poručila Ateni da neće rješavati grčke probleme, iako je od početka godine u ovu zemlju stiglo oko 100 tisuća novih imigranata”, kaže Manojlo.

Europski čelnici su zbunjeni, nemaju konkretan plan i najvjerojatnije će stvarati sustav zaštite od nekontroliranog ulaska migranata unutar schengenske zone, a ne na vanjskim granicama Unije, smatra on.

Ukidanje bezviznog režima i slobodnog kretanja unutar država-članica Schengenskog sporazuma potkopalo bi ideološke osnove EU, smatra politolog Igor Šatrov, jer slobodno kretanje ljudi, pored slobodnog kretanja roba i kapitala jedino je vidljivo obilježje europskog saveza.

“Ako postoji način da se problem s migrantima riješi na neki drugi način, onda neće biti narušena mogućnost slobodnog kretanja građana”, kaže Šatrov.

Za Šatrova, Velika Britanija predstavlja primjer na što su sve spremni europski čelnici.

“Političari su spremni na ustupke određenim državama, u prvom redu vodećim državama. Da li razumijete što se zapravo tu događa? U tom slučaju će sav teret opet leći na ramena onih država takozvane nove Europe, odnosno istočne Europe”, zaključuje on.

Prema mišljenju Andreja Manojla, osnovni udar nakon summita 7. ožujka past će na Balkanske zemlje, koje, kako kaže, nisu u stanju se suprotstaviti pritisku iz EU. U nedostatku plana za izbjeglice, za Staru Europu mnogo je zgodnije da Balkan postane kamp za prihvat izbjeglica kako bi one što duže ostale izvan europskih granica.
 

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Odustajanje od Schengenske zone udar je na samu ideju ujedinjene Europe i na slobodan zajednički prostor za trgovinu pojedinaca koji ne dotiče samo obične građane.

O krizi povjerenja u jedinstveni Stari svijet sad već govori i šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, član Bildeberg grupe.

Prema njegovim riječima, na dugačak popis neriješenih problema EU dodaju se novi: beskonačan priljev izbjeglica koji će dovesti do trajnog obnavljanja granične kontrole, a to će, po njegovom mišljenju, značiti raspad Schengenske zone. Sa njenim nestankom, euro neće imati nikakvog smisla, uvjeren je šef povjerenstva.

Posljednjih dana Austrija i Njemačka su svoje granice stavile pod strogu kontrolu. Zemlje Europske unije na jugo-istoku nastavljaju podižu ograde u nadi da će zaustaviti izbjeglice. Sjeverne države Starog svijeta uvode strogi režim provjere dokumenata.

Rezultat: svaka zemlja djeluje u okviru svojih internih pravila, zaboravljajući na Schengenske sporazume.

Što će se dogoditi s eurom, da li je u pravu Jean-Claude Juncker kada tvrdi da će odustajanjem od Schengenskog sporazuma i sama eurozona otići u zaborav?

Između stabilne Schengenske zone – kao sporazuma o granicama i nekim općim pravilima – i projekta Europske unije kao cjeline, u kojoj vrijedi jedinstvena valuta, postoji izravna ovisnost.

Europska unija u svom sadašnjem obliku je prije svega – zona slobodne trgovine, bezcarinskog prometa proizvoda i jedinstveni sustav slobodnog kretanja roba. Čitava ekonomija EU je utemeljena na principu odsustva bilo kakvih granica, barijera i carina između članica Europske unije.

Eurozona je prije svega instrument za vođenje biznisa, to je opći ekonomski model, općeekonomska realnost u kojoj funkcioniraju proizvođači i druga poduzeća. Netko može pretpostaviti da su to različite kategorije i da nisu u izravnoj vezi.

U slučaju EU, sada se radi o udaru na slobodno kretanje – o udaru na samu ideju. Europa će tehnički još neko vrijeme postojati i sa unutarnjim granicama, čak i ako se odustane od Schengenske zone, ali sam duh ujedinjene Europe biti će potkopan, što će dovesti do ponovnog razmatranja tog projekta.

Dopustivši postojanje različitih pravila u jednom području, kušanjem poluzaboravljenih plodova nacionalnog suvereniteta, Europa će biti na putu uvođenja različitih pravila i u drugim područjima, koja se ne tiču ​​samo slobodnog kretanja.

Jean-Claude Juncker je samo skrenuo pažnju javnosti na ovaj problem, opisavši situaciju, u kojoj je većina zemalja EU jednostavno prisiljena na neki način reagirati na priljev migranata i da se nekako obrani.

Juncker je naglas rekao ono što danas postoji u glavama kako lidera pojedinih država, tako iu glavama predstavnika europskih elita i europskih dužnosnika, koji su primorani da rješavaju kaskade nadolazećih problema, ali koji su se do sada plašili početi pričati o zatvaranju svojih granica . Do ovog trenutka, diskusija o uvođenja bilo kakvih ograničenja i postavljanju barijera na zvaničnom razini u Europi, bila je tabu tema. Za europske dužnosnike, ova tema je bila povod za tišinu.

Kada Juncker govori o tome otvoreno, on, u principu, detabuizira ovu temu i daje mogućnost da se sada već ozbiljno, na razini vlada nacionalnih država, razgovara o konkretnim metodama realizacije ovog procesa.

To, što je Jean-Claude Juncker najavio kao stvarnost, svakodnevicu, u stvari je već na snazi ​​u europskim državama. Faktički, on je dao signal za početak procesa, koji je bio neizbježan. Samo je bilo pitanje vremena kada će početi zatvaranje unutarnjih granica.

Praktično, proces samoizolacije od strane pojedinih država je i onako već počeo, ali do službene IZAJAVA šefa Europske komisije on se isključivo karakterizirao kao pojedinačni ispad nekih europskih otpadnika predvođenih premijerom Mađarske Viktorom Orbanom. Na pojedinačne koraka osmelila se čak i siromašna Grčka.

Ali, sada je sve objavljeno na najvišoj europskoj razini, tako da je pitanje zatvaranja granica i raspada Schengenske zone, za kojim će neminovno poći i jedinstvena europska valuta – sada samo pitanje vremena.

Ipak sve ovisi o tome kako se tumači ovaj proces – kao korak unatrag, ako uzmemo u obzir odustajanje od zajedničkih pravila unutar EU, koja su bila glavna postignuća Europske unije, ili se ovaj trend može promatrati kao pozitivna perspektiva? Sve ovisi o tome koji se projekt ujedinjenja Europa uzima za osnovu.

Dosad je u Europi realiziran tzv. mondijalistički (od francuskog mondialiste) projekt stvaranja ujedinjene Europe. Europe kao “pretapajućeg kotla”, upisanog u kontekst utopijskog “ujedinjenog svijeta”, izgrađenog po unificiranim obrascima globalnog Zapada i kontroliranog od strane jedinstvene vlade. To je američki scenarij, koji je proguran od strane Sjedinjenih Država kao alternativa drugom projektu ujedinjenja Europe – “Europe naroda”.

“Europa naroda” naprotiv, predviđa očuvanje kolektivnih identiteta (unatoč atomizaciji i raspadu mondijalističkog projekta), gdje upravo narodi, čija je posljednja faza erozije nacionalna država, a ne atomizirani pojedinci postaju osnovni socijalni subjekti ujedinjene Europe. To je potpuno drugačiji princip, i prvi idealisti, teoretičari Europske unije, predlagali su upravo projekt “Europe naroda” kao osnovni, ali na kraju je on odbačen zarad projekt Europe kao “pretapajućeg kotla”, koji je realiziran po američkom modelu.

Danas, pred našim očima, upravo američki projekt bezlične Europe doživljava poraz. Ali, ovo je prilika da se Europa preformatira kao Europa naroda. Dakle, s jedne strane, procesi raspada Schengena su – regresija, ako procjenjujemo situaciju iz perspektive kratkoročnih interesa, jer on udara na trenutnu trgovinsko-gospodarsku situaciju i na trenutnu administrativnu strukturu.

Ali, isti taj proces utire put za budućnost, za novi razvoj Europe naroda bez patronaže i krutog prisilnog tutorstva Washingtona. Ovakva nova Europa se pred nama stvara u pozadini kolapsa Schengenske zone, a za njom i eurozone, ukazujući na početak prestrukturiranja i ponovnog oblikovanja Unije, oslobođene od američke prisile.

Ujedinjena Europa je mrtva, živjela ujedinjena Europa!
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Austrijski kancelar Faymann najavio je to u intervjuu bečkom dnevniku ‘Österreich’

Austrijski kancelar Werner Faymann najavljuje da Austrija stavlja privremeno van snage pravila Schengena i provodi pojačane granične kontrole. Faymann je istaknuo da će odmah vrijediti obaveza posjedovanja dokumenata na granici, javlja Al Jazeera Balkans.

“Ako EU ne uspije osigurati vanjske granice Schengen je doveden u pitanje. Tada svaka zemlja mora kontrolirati svoje nacionalne granice”, poručio je Faymann.

Faymann najavio novi projekt za kontrolu

On je, u intervjuu za nedjeljno izdanje bečkog dnevnika “Österreich” rekao da je svjesno, uslijed rekonstrukcije vlade, izabrao dosadašnjeg šefa policije u pokrajini Burgenland Hansa Petera Doskozila za budućeg ministra obrane, ističući da novine u vladi znače i kontrolu azilanata na granicama.

“Doskozil će kao praktičar vrlo brzo izraditi projekt kako je moguća bolja kontrola na granicama”, objasnio je Faymann.

Faymann je istaknuo je da će Austrija, kao i Njemačka, pojačano kontrolirati svoje granice i provoditi vraćanje azilanata. Dodao je da će izbjeglice koje ne putuju u Njemačku biti odbijane na granicama Austrije.

“Svatko tko dolazi k nama treba proći strožu kontrolu. Tko nema pravo na azil ili ne želi podnijeti molbu za dobivanje azila, treba biti odbijen na granici. U zemlju će moći samo oni koji kod nas imaju pravo na azil i koji nisu vraćeni iz Njemačke”, najavio je on.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Europska unija bi se prema ministrima unutarnjih poslova u Bruxellesu mogla rascijepiti na dva dijela!

Neimenovani dužnosnik EU potvrdio je za britanski “Daily Mail” da se ozbiljno razmatra izmjena Schengenskog sporazuma, po kojem bi šest država bilo izbačeno iz zone, dok bi unutar Unije ponovno bile uspostavljene granice.

Novi Schengen praktično predviđa podjelu EU na dvije zone (unutarnju i vanjsku, pogledajte kartu), između kojih bi se prelazilo samo uz putovnicu. Za Hrvatsku to ne bi značilo ponovno uvođenje viza, ali bismo zato do Njemačke prelazili dvije granice, do Italije dvije, a do Španjolske čak četiri.

Izvor “Daily Maila” iz EU objasnio je da je podjela Europe inicirana pokoljem u Parizu i migrantskom krizom, a dolazi na prijedlog Francuske.

Njemačka, Francuska, zemlje Beneluksa, Austrija, Švicarska, Češka, Slovenija … činile bi unutarnji prsten, ili “mini-Schengen“, dok bi šest zemalja bilo izbačeno iz sporazuma.

Među njima su Španjolska, Italija, Grčka i tri države istočne Europe. Ideja podrazumijeva da se između te dvije zone vrate granice, jer se smatra da bi u tom slučaju sigurnost unutar EU bila veća, kao i kontrola granica – kaže neimenovani dužnosnik EU.

Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk nije demantirao ova saznanja, već je potvrdio da nešto mora mijenjati unutar Schengenske zone, jer “sat otkucava”.

Schengenski sporazum je u velikoj opasnosti. Nalazimo se u utrci s vremenom, a imamo namjeru pobijediti u toj utrci. Nešto moramo učiniti, pod hitno, a prvi korak je jača kontrola vanjskih granica Schengena – najavio je Tusk.

Izmjena Schengenskog sporazuma odrazila bi se i na građane Hrvatske, ali to, barem za sada, ne bi značilo ponovno uvođenje viza. Ipak, ako do podjele EU dođe, do nekih zemalja bismo, umjesto jedne, prelazili dvije, tri, pa čak i pet granica. Smatramo da bi uvođenje ovakvih mjera žestoko zakompliciralo život Europljana.

Schengen nije osmišljen samo radi lakšeg kretanja ljudi, već i robe. To znači da, ukoliko se neka roba transportira iz Austrije u Španjolsku, ona se do Španjolske ne otvara.

Ako bi se ukinuo Schengen, to bi značilo jaču kontrolu te robe, provjere na svim granicama, a to iziskuje mnogo više novca i vremena.

Politički analitičar Branko Radun smatra da bi uvođenje “mini-Schengena” dovelo do kaosa u Europi.

To bi označilo formiranje posebne, uže Europe. Ovo ne samo da će napraviti potpunu pomutnju u političkom smislu već u gospodarstvu, trgovini, turizmu … Pa zamislite da na svakom prijelazu čekate, dajete putovnicu, kontrolira vam se prtljaga, vrše milijun nekih dodatnih provjera. To traje i usporava cijeli granični proces – naglašava Radun.

Analitičar Dragomir Anđelković tvrdi da je ova ideja besmislena i da će napraviti kaos u Europi.

Ako se ovo radi zbog terorizma, onda je bitnije da se bolje kontroliraju granice unutar ovog “mini-Schengena” jer većina terorista je porijeklom iz Francuske i Belgije.

Ovako će podjelom Europe na dvije zone samo biti otežana komunikacija i napravt će se kaos. Ovo može biti i nagovještaj da se sprema potpuna transformacija EU.
 
(intermagazin.rs/uredio:nsp)

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj

Glavna tema na današnjoj sjednici Hrvatskog sabora bila je, očekivano, izbjeglička kriza koja je sada stigla i do Hrvatske. Jedan od zastupnika dobro je primijetio da se ova situacija može usporediti s vremenom dok je na vlasti bio Ivo Sanader koji je u vrijeme izbijanja velike financijske krize u Europi izjavio kako u Hrvatskoj “krize nema” jer će ona, navodno, Hrvatsku zaobići

Danas, kojih 6,7 godina kasnije, znamo da financijska kriza ne samo da Hrvatsku nije zaobišla već ju je bacila na koljena, a pritom ne treba gledati nikakve statistike, dovoljno je samo prošetati ulicama Zagreba, ne nužno strogog centra, pa će se pred našim očima sve manifestirati samo od sebe – od očajnih ljudi koji kopaju po kontejnerima za smeće do brojnih zatvorenih poslovnih prostora iza čijih vrata se često kriju gorke obiteljske tragedije malih poduzetnika.

Do prije svega nekoliko dana, kada su se postavljali zadnji metri bodljikave ograde na granici između Mađarske i Srbije, u Hrvatskoj je još uvijek vladao taj tipični “Sanaderizam”, iluzija da će ova velika kriza, prije svega humanitarna kriza, nas na neki način zaobići.

Danas je situacija već drugačija, u Hrvatsku je u manje od 24 sata ušlo preko 5,000 izbjeglica, no to je samo početak, po svemu sudeći. Ući ih u narednim danima može toliko da će se kompletan diskurs o izbjeglicama potpuno promijeniti. Štoviše, već se i mijenja – sinoć je glavna tema bila ljudskost i kako izbjeglice prelaze hrvatsku granicu bez problema dok ih Mađari napadaju sa suzavcem i vodenim topovima. No, jutros se čuju drugačiji glasovi, uključujući i one koji ističu kako se granice treba odmah, što čvršće, zatvoriti.

Zašto li je onda Hrvatska uopće i otvorila putove? Postoji razlog, mislili su kako će ova zemlja uistinu biti tranzit, prenoćište, kako ćemo ispasti svi zajedno humani i darežljivi ako ih u roku od kojih 24 ili 48 sati otpravimo dalje prema Sloveniji i njihovim željenim odredištima, odnosno Njemačkoj, Švedskoj itd.

No, stvari se brzo odvijaju, čim su prve izbjeglice počele prelaziti granicu počele su stizati vijesti da bi ovo mogla biti zadnja granica koju će preći. Naime, kako se zatvaraju vrata Europe, odnosno jačaju kontrole na granicama Austrije i Njemačke, postaje sve jasnije da bi izbjeglice, možda čak i stotine tisuća izbjeglica, mogle završiti u slijepoj ulici, a ta slijepa ulica mogla bi biti baš Hrvatska.

Izbjegličke ruteKada Slovenija shvati da ni ona neće biti tranzit, već potencijalno novi dom, zatvoriti će granicu s Hrvatskom. Već sada iz EU-a stižu žurni naputci hrvatskim vlastima u kojima se ističe da ne bi trebali ni pomišljati na to da, bez dopuštenja, počnu prevoziti izbjeglice dalje prema Europi.

Pretvaranje Hrvatske u rutu postati će zabranjeno, a onda može postati jedino “slijepa ulica” za izbjeglice. Danas stižu informacije kako su kapaciteti u prihvatnim centrima već popunjeni te kako se ljude smješta u šatore, na dvorišta. To će se eventualno moći podnijeti do vikenda, jer nas upravo grije toplotni val, ali što kada temperature kroz nekoliko dana osjetno padnu? Kako će djeca, trudnice, starci, uopće egzistirati u šatorima pod otvorenim nebom?

Stječe se dojam, izgleda točan, da odgovorni u ovoj zemlji jednostavno nemaju pojma što se događa niti s čime se suočavamo. Nadalje, sudeći prema pojedinim izjavama izgleda kako neki nisu otvorili kartu svijeta još od osnovne škole.

Jedna stvar je pomoći ljudima, a druga je stvar priznati da ova zemlja može uzeti određen broj ljudi i da nema kapaciteta za sve one koji i dalje kreću prema Europi. S druge strane, koliko god da ih dolazilo, kako reče jedan hrvatski zastupnik, “ne možemo dopustiti da majke rađaju djecu u kukuruzištima”.

Problem je Europske Unije koja je samu sebe srušila u manje od 10 dana. S izbjegličkom krizom se moglo izaći na kraj na način da se uvede stroga organizacija transporta i stroge kvote po zemljama članicama na temelju njihove populacije i BDP-a. No, od toga ništa, jer sada se vidi da u EU svako misli samo na sebe, a u takvom društvu se može jako loše proći ako izigravate glavnog humanitarca.

Njemački ministar unutarnjih poslova, Thomas de Maiziere, prije nekoliko dana je izjavio: “Trebaju nam ljudi. Trebaju nam mladi ljudi. Trebaju nam imigranti. Kao što i svi znate, imamo premalo djece”.

To je točno za Njemačku kao i za ostatak gotovo cijele Europe, ali Njemačka, za razliku od jedne Hrvatske, je ekonomska sila koja je u stanju sve te ljude i zaposliti ulažući pritom milijarde eura za njihovu doedukaciju i obuku. Što će Hrvatska učiniti? Tražiti EU sredstva da pokrene iste programe ovdje? Da, a dobiti će ih nikada.

Hrvatska je krajnje periferna članica jednog velikog interesnog i ekonomski izrabljujućeg projekta koji se naziva Europska Unija. Jedna od alternativa toj uniji je zatvaranje u nacionalne okvire, a to je potencijalno ubojita alternativa, takvom se pokazala. Jedina prava alternativa bila bi mijenjanje te iste EU iznutra koristeći se mehanizmima koje je ona sama ponudila na uporabu. Postojalo je par velikih prilika, odlučnih prilika, ali akteri jednostavno nisu bili na razini zadatka i njihovim porazom svi smo skupa izgubili.

Sve u svemu, Hrvatska itekako osjeća svoju perifernost od samog ulasku u EU, a ponajviše je osjeća na vlastitom životnom standardu. No, ta perifernost sada bi je mogla i puno teže pogoditi. Moćne sile Europe, one koje su bile istaknuti humanitarci jučer, a zatvaraju vrata danas, nemaju ništa protiv toga da baš Hrvatska postane slijepa ulica velike izbjegličke krize.

Jer što će izbjeglice učiniti kada jednom uđu u Hrvatsku, a vrata dalje prema Sloveniji i Mađarskoj ostanu čvrsto zatvorena? Hoće li se vratiti u Srbiju? Skrenuti u BiH? Neće, jer su razumni, žele ostati tamo gdje je životni standard ipak veći, a u Hrvatskoj je poprilično veći.Prema zadnjim izvješćima Svjetske Banke, BDP po glavi stanovnika u BiH iznosi 4,796 USD, u Srbiji 6,152 USD, Makedoniji 5,370 USD, dok je u Hrvatskoj 13,507 USD. Nije ovo ključan podatak, ali nije ni zanemariv.

Poanta je da izbjeglice nakon ulaska u Hrvatsku jednostavno više neće imati gdje dalje, a to znači da će biti ovdje dok se ili ne okončaju ratovi u njihovim zemljama ili dok Njemačka i druge “želimo-mlade-ljude-jer-svojih-nemamo-dosta” ne odluče na prihvat dodatnih pa će vjerojatno selektivno uzimati iz Hrvatske one koji im u datom trenutku najviše trebaju.

U medijima je ovih dana toliko patetika da se o ovoj situaciji uopće ne govori kroz ekonomski i interesni fokus, a interesi su vrlo jednostavni. Dobri sirijski radnici biti će dobrodošli u Njemačkoj, a neprilagođeni mogu komotno ostati na Balkanu. Time bi Hrvatska mogla postati i slijepa ulica i karantena i inkubator.

U tom slučaju gladni i opljačkani neće ipak vidjeti svoje orobitelje i to je nešto što mnoge u ovoj zemlji tišti. “Zašto bismo mi sada primali tolike izbjeglice kada mi nismo ništa krivi?”, pitaju se isti. Nismo, zaista? Pa i nismo, bar ne u tolikoj mjeri, ali da smo baš tako nevini kako se sada želimo prikazati uopće ne stoji. Krivi jesmo, moralno smo krivi.

Što hrvatski vojnik traži u napaćenoj nama dalekoj zemlji Afganistanu? Kakav je to izvor ponosa za hrvatske političke elite i pred kime? Nije on primarni okupator, dakako, ali je stigao da se ubroji među njih.

Nadalje, zar nije Hrvatska među prvima priznala islamističke militantne u Libiji kao jedine legitimne predstavnike tog naroda? Zar nije u Siriji učinila istu stvar tvrdeći kako ona to mora napraviti jer tako od nje “traži Zapad”? E pa sada taj isti Zapad traži i da postanemo prihvatilište za izbjeglice koje se njima više ne primaju.

I naposljetku, mržnja prema tim istim izbjeglicama je toliko primitivna i pogrešna da je se ne može nazvati drugačije nego fašističkom. To je ista ona mržnja koja je ranije ubijala druge narode u vrijeme ekonomskih i političkih kriza, najgori oblik mržnje. Mogao bi se uskoro desiti i pomahnitali progon tih ljudi, nešto što podsjeća na najmračnije i najodvratnije europske epizode iz 20. stoljeća.

S druge strane, ovi koji danas uzvikuju “dođite, dođite, koliko da vas ima” su ludi na jedan sasvim drugi način i podsjećaju na omražene salonske ljevičare koji vole iz toplih fotelja dirigirati proleterskim masama gdje i kako da napadaju neprijateljske kapitalističke ciljeve.

Čovjek nije nehumana zvijer ako konstatira da Hrvatska očito ima određene kapacitete koliko ljudi može primiti, to je samo realnost i ništa više. Ti izbjeglice mogu nam čak biti i ponekad draži od agresivne rulje koja bi im najradije pripremila linč već kod Tovarnika i tu istu rulju bismo možda istinski voljeli zamijeniti s normalnim narodom iz nekih drugih svjetova.

No, svjesni smo da se to neće dogoditi, realni smo. Isto tako smo svjesni da živimo u zemlji koja, koliko god se nju nastojalo prikazati modernom i progresivno, nije poznata po toleranciji, po prihvaćanju raznolikosti. Homogeno je ovdje još uvijek pretpostavka stabilnosti i opstanka, što ne čudi za jednu zemlju koja se u toliko navrata kroz povijest našla na direktnom prolazu interesa velikih sila. Ipak, trebamo biti svjesni gdje živimo. Nema smisla nositi ružičaste naočale, dovoljno je pogledati rezultate anketa, naših referenduma, komentare na internetu, plinske boce na glavnim zagrebačkim prometnicama.

Valja biti strogo realan u ovom trenutku i reći što se mora desiti prije nego ova situacija postane vrlo opasna: Prvo – rat u Siriji mora se zaustaviti, naprosto mora jer bez kraja tog rata nema ni kraja izbjegličkom valu, drugo – Europa mora snositi teret za krizu koja se nije desila sama od sebe, Europa je ta koja ju stvara već godinama, desetljećima, da ne kažemo i stoljećima. Teret te krize ne može snositi europska periferija koja nije nevina i koja jest moralno odgovorna samim time što je toj politici marionetski “držala svijeću”, ali nije ni blizu odgovorna u toj mjeri koliko recimo jedna Francuska i Britanija koje već petu godinu u nizu podgrijavaju rat u Siriji i koje su cijeli kaos započele potpuno nepotrebnim i kriminalnim napadom na Libiju.

Dakako, neki će reći, po toj logici, da teret ne trebaju toliko snositi ni Pariz ni London jer je postoji još i veći krivac od njih, glavni strateg destabilizacije Bliskog istoka i Sjeverne Afrike, Washington. No, od toga ništa, iz SAD-a mogu samo gledati i smijati se Europi koja se utapa u svojoj vlastitoj disfunkciji. SAD je, naime, svoj problem s imigrantima, onim meksičkim, riješio na isti način kao i Budimpešta, podizanjem visokog zida dok se one koji se eventualno probiju iznad ili ispod lovi poput kakvih životinja.

Nadalje, Europa u krizi je nešto što SAD-u dobro dođe, takva Europa je podobnija i neće se previše baviti jačanjem vlastitog suvereniteta, a već je i izudarana velikom ekonomskom krizom koja je prije nekoliko godina jednostavno “otpuhnuta” preko Atlantika.

Hijerarhija, nego što – zna se vrlo dobro u ovom svijetu tko sjedi na kojoj stepenici, a to je upravo ono čega bi se Hrvatska danas trebala najviše bojati. Nismo ostavili dojam nekakve vrlo suverene zemlje, ostavili smo dojam zemlje koju bi se jednog dana moglo komotno pretvoriti u izbjegličku slijepu ulicu, po potrebi, da se ne bi stvarala prevelika gužva u onim zemljama koje sjede na višoj hijerarhijskoj stepenici od nas.

Problem je konkretan, problem je u tome da postoji opasnost da će sve zemlje EU-a oko nas zatvoriti granice i pretvoriti Hrvatsku u slijepu ulicu. Problem nije u prihvaćanju pet tisuća, deset tisuća ili možda čak i 100,000 izbjeglica, ali ako se izbjegličkom valu ne nazire kraj, što onda? Libanon je zemlja s otprilike istim brojem stanovnika kao i Hrvatska, ima nešto preko 4 milijuna ljudi. U Libanon je do sada ušlo oko 1,200,000 izbjeglica iz Sirije.

Do prije dan se tvrdilo kako će nas izbjeglički val zaobići što je jako čudna izjava jer dovoljno je bilo pogledati kartu Europe da postane jasno da će po podizanju mađarske ograde i uvođenja izvanrednog stanja doći i do preusmjeravanja izbjeglica prema Hrvatskoj. Jučer se pak tvrdilo kako će Hrvatska biti samo tranzit, a danas se granice oko nas zatvaraju. Sada će se pak tvrditi kako će u zemlju ući svega nekoliko tisuća izbjeglica, a sutra će postati jasno da su prognoze bile krive.

Hrvatska je u opasnosti da postane izbjeglička slijepa ulica, a slijepe ulice već postoje u glavama vladajućih. Rješenje nije da puštamo ljude da umiru po nekakvim slavonskim kukuruzištima ili minskim poljima, kao što ih je Europa godinama puštala da umiru u plavoj grobnici Mediterana, ali rješenje nije ni da postanemo Libanon. Stoga bi svaka razumna osoba, naročito ona koja istinski želi pomoći tim ljudima, trebala se zalagati za dvije stvari koje ovdje valja još jednom ponoviti: što hitnije zaustavljanje rata u Siriji i što hitnije otvaranje granica prema ostatku Europe.
 
(advance.hr/uredio:nsp)

Zadnji trzaj masona i elite: “Ako izbjeglice ne dođu – propada projekt – NOVI SVJETSKI POREDAK”

O useljavanju je svatko već rekao svoje mišljenje. Razlika je doduše u tome da to neki mogu činiti u velikom stilu u mas-medijima, a drugi samo u ograničenom dosegu formalno bezgraničnog interneta. I dok je javnost, kako hrvatska tako i europska, brutalno podijeljena, činjenica je da masovni mediji rade sve kako bi manipulirali ljudskim osjećajima. Elita i želi napraviti veliku podijeljenost u društvu!

Pa se vijesti kroje na principu najjeftinijeg marketinškog trika koji je daleko od realnosti. I koliko god mi mislili srcem te suosjećali s ovim ljudima (odnosno slikama koje mediji daju javnosti), činjenica je da je ova izbjeglička kriza pokazala pravo lice svijeta. Odnosno, drugim riječima, vrhuška svijeta itekako se povezala, ali i prokazala. Potrebno je samo povezivati kockice u slagalicu!

Masoni zapovijedili Europi uvoz izbjeglica

Na površinu su isplivali oni koji su ZA, kao i oni koji su PROTIV. Tako je uz masovne medije, Ujedinjene narode i ostale organizacije svoj glas za izbjeglice dalo i masonsko društvo diljem svijeta.

Naime, čak 28 velikih loža slobodnih zidara potpisali su službenu izjavu u kojoj rijetko viđenom otvorenošću razjašnjavaju fenomen useljavanja bez ograničenja i bez pravila koji upravo paralizira Europu. Fenomen koji očituje sve veći jaz između elita i naroda.

Jedinstvo loža od Turske do Portugala, od Italije do Irske i Poljske

Među potpisnicima nalaze se Veliki orijent Francuske, Velika loža Austrije, Veliki orijent Švicarske, Velika loža Francuske, Veliki orijent Belgije, Velika loža Belgije, Veliki orijent Hrvatske, Veliki orijent Irske, Velika loža Italije, Veliki orijent Luksemburga, Veliki orijent Poljske, Veliki orijent Portugala, Veliki orijent Grčke, Ženska velika loža Turske i još mnoge druge.

Masoni od europskih vladara ne zahtijevaju samo prihvat svih useljenika, nego puno više od toga. Od europskih vladara masoni očekuju masovno primanje i implementiranje njih u društvo – dugoročno. Masoni svijeta tako su pokazali začuđujuće jedinstvo koje se očituje kroz faktičku konvergenciju sa službenim strategijama Europske unije i većine članica EU-a. Potpuna jednakost između slobodnog zidarstva i političkih dužnosnika i čelnika rijetko je ovako očito iskazana.

Pojedinačan slučaj? Čisto sumnjamo. ‘Suglasje ima jedan cilj: podrivanje temeljnih elemenata naše društvene zajednice kao što su domovina, identitet, narod, piše Corrispodenza Romana.

Službeni dokument masonskih loža obrazložio je zahtjev za useljavanjem bez ograničenja nadvladavanjem ,’nacionalnih egoizama’ i davanjem prednosti ,’općim interesima’ koji nisu pobliže definirani i koji zahtijevaju, ‘inovativnu politiku dobrodošlice’.

Lože ne spominju samo uzvišene namjere, nego izriču i opomenu. Ako vlade ne budu držale otvorenima svoje granice i time ne budu ispunile slobodnozidarski zahtjev, doći će do ‘podjela i konflikata’ te do ‘ponovnog oživljavanja nacionalizama’ u Europi, a to je nešto što se po njima mora ‘satrati’.

Europske slobodnozidarske lože ne kažu kako treba postići kvadraturu kruga, kako se interesi izbjeglica i sve više rastuće bujice useljenika mogu uskladiti s interesima europskih naroda. Slobodnim zidarima je dovoljno javno definirati fiksnu točku kao conditio sine qua non. ‘Useljavanje iznad svega, piše Corrispodenza Romana.

S obzirom na to da je masonerija u izravnom sukobu s Katoličkom Crkvom koju je Katolička Crkva protjerala još 1738. godine kada je katolicima zabranjeno ulaziti u masonska društva, jasno je kao dan tko je ZA, a tko PROTIV planske i ljudskom mišlju potaknute migracije naroda! Danas vi imate masonske zapovijedi koje mora provoditi katolička Europa! Cilj je jednostavan, uništenje Katoličke Crkve, kršćanstva, ali i svih drugih naroda.

Sve najavio 2007. godine član Trilateralne komisije

‘Europska unija mora biti model buduće svjetske države – ona mora obuhvatiti zemlje Bliskog istoka i sjevernu Afriku’ izjavio je davne 2007. godine David Miliband za BBC. Rijetko tko zna tko je Miliband, iako je ovaj čovjek lice koje bi trebali zapamtiti. On je konzultant mnogih svjetskih konzorcija, vlada itd.

Član je Rockefellerove Trilateralne komisije (spisak članova Trilateralne Komisije LINK) koju je dijelio i s hrvatskim licima, hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović koja nonšalantno za vrijeme izbjegličke krize razgovara na temu Novog svjetskog poretka, ali i Marijanom Hanžekovićem, masonom 33. stupnja koji je ujedno, kako se nedavno saznalo, i Veliki meštar Hrvatske.

Njegov profil je profil globalnog menadžera – bio je najmlađi ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji, brat mu je vođa laburističke stranke u Engleskoj, glavni u vrhu svijeta za oceanografiju i održivi razvoj. Osim toga, kao bivši ministar vanjskih poslova u Velikoj Britaniji rekao je još neke zastrašujuće stvari!

Osim što je 2007. jasno najavio da je Europa Novi svjetski poredak u malom, on je rekao kako se u ostvarenju tog cilja mora i smije upotrijebiti i meka i tvrda sila – dakle, ako treba uvesti i teror države nad građanima i na silu provoditi integraciju ako drukčije ne ide, to je dopušteno državama Europske unije.

Milband je neki dan bio na otoku Lesbosu i poslao u svijet par namještenih fotografija koje svom silinom urgiraju na emocije Europljana, on koji je izjavio da je potrebno Bliski istok ako treba i silom uvesti u Europu, i on koji zarađuje više od milijun funti godišnje na ‘savjetovanjima’. On otvara ‘svijest’ Europe, prisiljavajući je da učini ono što je sam najavio prije deset godina!

Nakon svega ovoga jasno je da ovdje nije riječ o izvanrednim događajima koji su zatekli Europu, već o pomno planiranoj stvarnosti. Dakle, to je proces uništenja jedinstvenosti naroda koji predvodi masonerija te vrhuška svijeta koja provodi masonsku politiku (bratstva, jedinstva). Naglasak i problem je u tome da je naseljavanje Europe ljudima s Bliskog istoka i Afrike zamišljen kao proces, a ne nešto izvanredno – a to ljudi ne razumiju. To nije nikakva kriza nego planirana evakuacija u svrhu izjednačavanja i jednoobraznosti svijeta u globalu, koja je zamišljena puno prije nego mi to uopće možemo pojmiti.

Čak su i televizijski novinari u utorak na granici u Tovarniku jasno rekli dok su čekali autobuse da su se u Šidu kod hrvatske granice izgradili prihvatni centri još prije godinu dana, što je samo dokaz da nemamo mi što tu misliti, već će biti onako kako su masoni gore zapovijedili! Prihvatite izbjeglice i budite na pravoj strani, globalizacije svijeta. Nemojte ih prihvatiti i bit ćete proglašeni nacionalistom – ekstremistom – naposljetku i teroristom! Da, da ne mijenja se samo lice planeta, već i lice vaše svijesti koja zna isključivo ono što vam daju znati!
 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Kakve veze bankar ima sa demografskom slikom Europe i demografskim analizama? Očito je da je član interesne skupine koja zastupa Kalergijev plan. On je samo jedan od glasnogovornika elite koja se nada da će izmiješati vjere i narode s ciljem stvaranje nove rase u EU

“Sve starije europsko društvo čini “demografsko samoubojstvo” i treba imigrante da bi spriječilo daljnje osipanje radne snage”, rekao je potpredsjednik Europske središnje banke u razgovoru za Reuters.

Vitor Constancio je nepovoljna demografska kretanja naveo kao jedan od razloga za usporavanje regionalne ekonomije i ustvrdio da će se starenje stanovništva nastaviti u desetljećima koja dolaze.

“Ovo je vrlo akutni problem jer je Europa godinama činila vrstu kolektivnog demografskog samoubojstva”, ocijenio je bivši portugalski političar čija je zemlja teško pogođena Velikom recesijom.

“Da bi se izmijenili demografski trendovi nije dovoljna samo promocija rađanja, to također mora biti napravljeno kroz imigraciju.

Ako ne, mi stvaramo velike poteškoće za razvoj i blagostanje budućih generacija,” rekao je 71-godišnjak.

Constancio je za “dramatičan otpor” imigraciji okrivio visoku nezaposlenost u EU i rekao da veliki broj nezaposlenih “destabilizira kontinent”.

Populacija u eurozoni je prošle godine porasla za samo 0.25 posto i sedam od 19 nacija je zabilježilo njen pad.

Za usporedbu, populacija u SAD-u je porasla za 0.75 posto, dok je Australija, u kojoj recesija nije zabilježena od 1991. godine imala rast od 1.4 posto.

Kalergijev plan

Da još jednom podsjetimo da ovaj plan postoji vać skoro 100 godina. Zamro je tijekom drugog svjetskog rata zbog velikog nacionalizma, ali se 2015. očito na velika vrata obnavlja, jer elita nije zadovoljna razvojem, dubinom i brzinom krize (ekonomske, financijske i migrantske).

Jedan od prvih začetnika tog procesa jeste čovjek koji je osnovao Europsku uniju. Njegovo ime je Richard Coudenhove Kalergi. Njegov otac je bio austrijski diplomat po imenu Heinrich von Coudenhove-Kalergi (povezan s bizantskom obitelji Kalergija), a njegova majka japanka Mitsu Aoyama.

Kalergi je u svojoj knjizi “Praktischer Idealismus” (Praktikum idealizma) ukazao na to da će stanovnici budućih “Ujedinjenih država Europe” biti proizvod miješanja. On jasno navodi da bi se narodi Europe trebali križati s Azijatima i obojenim rasama, stvarajući multinacionalno stado jednakih osobina koje elita može lako kontrolirati.

Kalergi eliminira nacionalnost i samoopredjeljenje pomoću etničkih separatističkih pokreta i masovne migracije. Kako bi elita mogla kontrolirati Europu, ljudi moraju biti pretvoreni u jednu homogenu rasu. O kojoj eliti on govori? Kalergi kaže ovako:

“Ljudi budućnosti će biti pomiješana rasa. Rase i klase današnjice će postupno nestati zbog eliminacije vremena, prostora i predrasuda. Homogena euroazijska-negroidna rasa, po izgledu slična drevnim Egipćanima, zamijeniti će raznovrsnost pojedinaca”.

Iako se Kalergi ne spominje ni u jednom udžbeniku, njegove ideje predstavljaju vodeće principe Europske unije. Vjerovanje da se narodi Europe trebaju miješati sa Afrikancima i Azijatima kako bi se uništio naš identitet i stvorila miješana rasa je osnova svih zakona koji imaju za cilj da zaštite manjine. Ne zbog humanitarnih razloga, već zbog direktiva koje nameće nemilosrdni režim koji upravlja najvećim genocidom u povijesti.
 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Kako je nastao i što u praksi znači Schengenski prostor te tko je u njemu

Schengenski prostor je područje slobodnog kretanja gdje su ukinute kontrole granica za putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Upravo ta mogućnost je jedna od najkonkretniijh tekovina Europske unije. Od provedbe schengenskog sporazuma granični prijelazi među zemljama potpisnicama su zatvoreni, a mnogi su čak i potpuno uklonjeni.

Zbog velikog ulaska izbjeglica u Njemačku preko Austrije, njemačke su vlasti odlučile privremeno ukinuti pravila schengenskog sporazuma. Od nedjelje popodne ponovno su uveli granične kontrole. Donosimo pregled najbitnijih činjenica o nastanku i pravilima Schengenske zone.

1. Tko sve čini Schengenski prostor?

Zona sada obuhvaća 26 europskih zemalja, od kojih su 22 članice Europske unije i četiri nečlanice: Island, Liechtenstein, Norveška i Švicarska. Velika Britanija i Irska nisu htjele prihvatiti potpuno ukidanje graničnih kontrola na ulasku u svoje zemlje pa su se definitivno odjavile od provođenja sporazuma. Četiri novije članice – Bugarska, Rumunjska, Cipar, Hrvatska – dužne su s vremenom pridružiti se Schengenskom prostoru.

2. Kada je nastao Schengen?

Obuhvat tog prostora postupno se širio od 1985. godine kada je, 14. lipnja, potpisan sporazum između pet europskih vlada u gradu Schengenu u Luksemburgu. Prve potpisnice Schengenskog sporazuma, od tada ukupno deset zemalja Europske unije, bile su: Belgija, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Luksemburg.

3. Koje su obveze članica Schengenskog prostora?

Schengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Svaka zemlja zasebno dužna je samostalno osigurati potpunu zaštitu u četiri područja: zračne granice, vize, policijska suradnja i zaštita osobnih podataka.

4. Kakva pravila vrijede u Schengenskom prostoru?

Schengenske države više ne obavljaju provjere na svojim unutarnjim granicama, ali su pooštrile nadzor vanjskih granica. Unutar tog područja građani Europske unije, kao i državljani trećih zemalja, mogu se slobodno kretati bez kontrola na granicama. Ali na letu unutar EU koji povezuje jednu državu članicu Schengenskog prostora i drugu izvan njega, potrebne su kontrole na granicama.

5. Što sve podrazumijeva takvo ujedinjenje?

Posljedica brisanja unutrašnjih granica je pojačanje vanjskih granica Schengenskog prostora. Zemlje članice koje se nalaze na granicama su odgovorne za organiziranje strogih kontrola tih granica i za izdavanje viza za kratki boravak osobama koje ulaze u prostor. Pripadnost Schengenskom prostoru uključuje i policijsku suradnju između svih članica u borbi protiv organiziranog kriminala ili terorizma, uz razmjenu podataka, poput Schengenskog informacijskog sustava (SIS).

6. Kada može doći do iznimaka i uvođenja kontrola?

Iako unutrašnje granice ne bi trebale više postojati osim na papiru, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola. One moraju biti opravdane teškom prijetnjom za sigurnost ili teškim propustom na vanjskim granicama, koji mogu izložiti opasnosti globalno funkcioniranje Schengenskog prostora, prema jednom dokumentu Europske komisije.

Čini se da njemačka odluka da ponovo uvede kontrole na svojim granicama, posebice s Austrijom u odgovoru na masovni priljev migranata, odgovara tom propisu, oprezno je u nedjelju reagirala Komisija.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(telegram.hr/uredio:nsp)