Uzbudljiva studija objavljena u časopisu Psychological Bulletin sugerira da nešto jednostavno poput osmijeha može poboljšati vaše raspoloženje

Ali kako točno izraz lica utječe na vaše raspoloženje?

Studija je bila suradnički napor između istraživača sa teksaškog Sveučilišta A&M i Sveučilišta u Tennesseeju (UT).

Istraživači koji su proveli studiju u kojoj su željeli utvrditi mogu li izrazi lica istinski kod ljudi stvoriti određene emocije povezane sa tim izrazima.

U studiji su autori analizirali 50 godina podataka o izrazima lica kako bi pronašli odgovor.

Prema Nicholasu Colesu, doktorandu socijalne psihologije sa UT-a i glavnom istraživaču ove studije, konvencionalna mudrost podrazumijeva da se možete osjećati malo sretnije kada ste nasmijani.

S druge strane, vaše raspoloženje može postati loše ako se namrštite ili budete preozbiljni.

Posljednjih 100 godina psiholozi se nisu slagali sa ovom spoznajom. U 2016. ta su neslaganja postala očitija. Unutar iste godine, 17 timova istraživača nije uspjelo ponoviti poznati eksperiment koji je pokazao kako fizički čin smijanja može učiniti da se ljudi osjećaju sretnije.

Coles je primijetio da ranije studije nisu uspjele pronaći dokaze da izrazi lica mogu utjecati na osjećaje. Čak su se Coles i njegovi kolege istraživači trudili usredotočiti se na rezultate određene studije.

Od ranih 1970-ih psiholozi su testirali ovu ideju. To je nadahnulo Colea i ostatak njegovog tima da ispita postojeće podatke o toj temi.

Istraživači su koristili statističku tehniku​zvanu meta-analiza za kombiniranje podataka iz 138 studija koje su uključivale više od 11 000 sudionika iz cijelog svijeta.

Rezultati metaanalize pokazali su da izrazi lica imaju mali utjecaj na osjećaje. Osmijehom se ljudi osjećaju sretnijima, podsmjehivanje ih može učiniti ljutima, a mrštenje ih može učiniti tužnima.

Coles je pojasnio da to ne znači da možete postati sretniji samo ako se nasmiješite. Istraživači smatraju da su nalazi vrlo uzbudljivi budući da su nagovijestili da um i tijelo međusobno djeluju kako bi oblikovali čovjekovo svjesno doživljavanje emocija.

Istraživači vjeruju da o ovim efektima povratne sprege na licu može puno toga naučiti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ukoliko se dogodi “Slučaj katastrofe” (SHTF), imate li sve što je potrebno da bi vaša obitelj preživjela?

Bilo da ste mladi prepper ili iskusni čovjek koji može preživjeti u mnogim uvjetima, određene navike mogu pomoći u poboljšanju vaših šansi da premostite svaku opasnost koja vam dolazi u toj situaciji.

Ne može se poreći da su prepperska pomagala i pomagala za preživljavanje važna u slučaju katastrofe. Međutim, spremnost uključuje i vaše navike prije SHTF-a.

Donosimo vam 10 navika koje možete početi prakticirati ako želite postati pravi prepper.

(1) Budite prilagodljivi.

Kada se dogodi katastrofa, postoji šansa da se odmah nakon toga dogodi još jedna katastrofa. Ako ste prilagodljivi, možete se nositi s katastrofama velikih razmjera i manjim neugodnostima.

Uzmite u obzir da i najsavršeniji planovi mogu poći po zlu, a prilagodljivost vam može spasiti život kada se dogodi katastrofa.

(2) Živite životni stil utemeljen na vještinama.

Planovi su uglavnom beskorisni ako ne znate kako ih izvršiti. Kako biste osigurali da možete izvršiti svoje planove, učinite svoje preppers vještine dio vašeg redovnog života.

Uzgojite vlastiti povrtnjak i naučite kako pravilno skladištiti hranu. Također možete vježbati vještine kao što su pucanje iz raznih oružja i snalaženje u prirodi, tako da ne zarđate.

(3) Budite kritični mislilac.

Sposobnost kritičkog razmišljanja ključna je vještina prepera. Nemojte samo prihvatiti ono što vam govore mainstream mediji.

Morate znati razlikovati činjenice od fikcije kako biste mogli donositi informirane odluke.

(4) Budite logični i svjesni svega.

Ako je vaša prva reakcija panika kad se dogodi nešto neočekivano, vaše šanse za preživljavanje značajno se smanjuju.

Panika se može manifestirati na različite načine. Neki ljudi se mogu potpuno smrznuti, što se u psihologiji naziva tonička nepokretnost.

Tonička nepokretnost je biološki impuls povezan s preopterećenjem podražaja zbog ekstremnog stresa. To se stanje može manifestirati kao iracionalan osjećaj smirenosti dok vaš mozak poriče da vam se nešto loše događa.

Poboljšajte svoju prisutnost uma tako da možete prihvatiti događaje dok se događaju i djelovati mirno tako što ćete unaprijed planirati za događaj katastrofe. Kada se dogodi SHTF, već znate što treba učiniti.

(5) Svakodnevni komplet za samopomoć (EDC kit) imajte sa sobom u svako doba.

Prepper uvijek ima EDC komplet gdje god ide. U automobilu bi također trebali imati opremu za hitne slučajeve tako da možete ostati sigurni kada se SHTF dogodi, a vi ste daleko od kuće.

Evo nekoliko stavki koje morate imati u svom EDC kompletu: flasteri, gotovina za hitne slučajeve, vodootporne šibice, blokić za bilješke, olovke za pisanje, džepni nožić, mala svjetiljka, zvižadljka.

Katastrofe se često javljaju bez ikakvih upozorenja, ali EDC komplet sadrži osnovne predmete koje vam mogu pomoći da preživite kada ste sami i kada se dogodi SHTF.

(6) Znajte kako improvizirati.

Ako izgubite EDC komplet i opremu za scenarij preživljavanja, imate li dovoljno vještina za preživljavanje? Ako znate kako improvizirati, znat ćete kako pronaći hranu, zapaliti vatru i izgraditi sklonište čak i golim rukama ili samo jednim alatom.

Prepper se ne oslanja isključivo na njihove alate i pomagala. On zna kako improvizirati kako bi mogao dobiti ili napraviti sve ono što mu je potrebno.

(7) Budite fizički aktivni.

Redovito vježbajte kako biste mogli ostali u formi. Kako ćete inače nositi ruksak pun teške opreme ili pobjeći od skupine ljudi u panici?

Biti fizički aktivan također osigurava da možete zadovoljiti zahtjeve otvorenog plana evakuacije iz svojeg doma ili grada u slučaju katastrofe.

(8) Napravite višenamjensku kupovinu.

Nema svatko neograničen prostor za pohranu stvari za slučaj katastrofe, tako da se morate usredotočiti na kupnju višenamjenskog potrošnog materijala i opreme. Ako ne trebate alat za jednokratnu upotrebu, nabavite nešto što ima različite aplikacije.

Isto vrijedi i za vaše zalihe za preživljavanje. Provjerite imate li osnovne potrepštine koje se također mogu koristiti za izradu prirodnih sredstava za čišćenje, kao što su soda bikarbona i ocat.

(9) Budite štedljivi.

Preppersi znaju da je važno živjeti način života sa što manje otpada. To uključuje dugoročna potrošnja ostataka i prenamjenu starih predmeta.

Drugi ljudi misle da biti skroman isto što i biti jeftin ili škrt, ali istina je da će vas ova vještina naučiti kako učiniti da vaše zalihe traju što je duže moguće kada se dogodi katastrofa.

(10) Prakticiranje situacija u vašem umu.

Prakticirajući svjesnost o situacijama, možete naučiti kako prepoznati moguće prijetnje vašoj sigurnosti. Ako vam se čini da vam nešto nije na mjestu, instinkt će vam reći da postoji prijetnja koju morate izbjegavati ili se suočiti s njom.

Kao prepper, trebate prakticirati te vještine u vašem svakodnevnom životu, tako da kad vam se dogodi slučaj katastrofe, imat ćete zalihe i vještine kako bi vaša obitelj bila sigurna.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudi brže povećavaju tjelesnu težinu što su stariji zbog različitih čimbenika

To uključuje stres, hormonalne smetnje i fizičku neaktivnost i gubitak mišića.

Da biste održali svoju težinu ili izgubili težinu čak u dobi od 40 i više godina, pokušajte slijediti ove savjete:

#1. Jedite namirnice bogate hranjivim tvarima: Hrana bogata hranjivim tvarima pomoći će u sprječavanju debljanja i ostalih dobnih stanja. Jedenje prirodnih ugljikohidrata može pomoći u borbi protiv otpornosti na inzulin vezne za dob i promicanje stalne razine šećera u krvi.

Hrana bogata proteinima može spriječiti gubitak mišića povezanog sa starenjem i potaknuti metabolizam. Idealan plan za gubitak tjelesne težine izgleda ovako: Napunite polovicu tanjura s voćem i povrćem, poslužite hranu sa bjelančevinama veličine dlana, poslužite složene ugljikohidrate koji su veličine vaše zatvorene šake i dodajte 7 do 10 grama zdravih masti.

Voće i povrće je bogato su vlaknima i vodom, što znači da vas može napuniti bez previše kalorija. Neke od najboljih prehrambenih namirnica uz pomoću kojih možete izgubiti na težini su jaja, lisnato zelje, losos, junetina, pileća prsa, kuhani krumpir, tuna, mahunarke i juhe.

#2. Jedite manje, ali češće obroke: Podijelite hranu tijekom dana u tri umjereno velika obroka i jedan ili dva manja obroka. To će vam pomoći regulirati kontrolu šećera u krvi i boriti se s vašim potrebama da uživate u junk hrani. Žene također trebaju smanjiti unos kalorija, konzumirajući samo oko 400 do 500 kalorija.

#3. Nemojte preskakati obroke: Suprotno popularnim uvjerenjima, preskakanje obroka neće vam pomoći da izgubite na težini. Umjesto toga, to će poremetiti vaš metabolizam. Preskakanje doručka ili večere govori tijelu da pohrani kalorije, umjesto da ih potroši. Vaš šećer u krvi će također vjerojatno pasti kada preskačete obroke. Kao rezultat toga, vi ćete žudjeti za slatkim ugljikohidratima.

#4. Izbjegavajte grickanje “brze hrane”: Nemojte jesti hamburgere, čokolade, čips i ostalu brzu hranu ako želite izgubiti na težini. Umjesto toga, uživajte u zdravim, niskokaloričnim poslasticama.

#5. Vježbanje, vježbanje i vježbanje: Gubitak težine kroz dijetu je teško, osobito za osobe starije od 40 godina zbog smanjenja hormona. U ovom dobu počinjete gubiti mišićnu masu i sposobnost tijela da sagori kalorije tijekom vježbanja također se smanjuje.

Vrijeme je da krenete dalje. Iako je preporučeno 30 minuta dnevne tjelesne aktivnosti, to je dobar početak za vas, i trebali biste raditi na tome da sagorite kalorije. Trebali biste pokušati raditi najmanje 10.000 koraka svaki dan. Izvođenje vježbi sa otporom četiri do pet puta tjedno može vam pomoći u održavanju mišićne mase i trošenju još više kalorija.

#6. Upoznajte svoje tijelo i budite iskreni: Imajti disciplinu i samokontrolu vjerojatno su dvije najvažnije stvari koje trebate dok pokušavate izgubiti na težini. Kada dostignete 40. godinu, ne morate izbaciti određene namirnice da bi ostali zdravi i imali normalnu težinu. Međutim, ako znate da vas određena hrana, kao što je čokolada, dovodi do prejedanja, najbolje je takvu hranu izbjeći u potpunosti.

To može biti teško u početku, ali umjesto da na to gledate kao uskraćivanje hrane, neka to bude vaša motivacija.

Shvatite da ta hrana nije dobra za vas i za vašu težinu. Saznajte kako odrediti prioritete zdravstvenih ciljeva.

Osim toga, imajte na umu da tehnike mršavljenja koje vam najbolje pašu ali i koje je moguće promijeniti, stoga je važno procijeniti što radite svake godine. Ako više ne napredujete sa trenutnom strategijom gubitka težine, vjerojatno je vrijeme da promijenite svoju prehranu ili fitness plan.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ma zašto mi produljujete putovnicu samo na toliko godina, zašto mi ne date doživotno produljenje?

Tko će vam opet ovdje dolaziti za deset godina – upitala je i osvojila simpatije svih djelatnika Hrvatskog konzulata u Mostaru prije nekoliko mjeseci baka Mara Sušac iz mostarskoga naselja Ilići.

Mara je na pragu 100. rođendana te je jedina osoba s toliko godina koja je zatražila produljenje putovnice u ovom konzulatu.

Predati zahtjev za produljenje putovnice vozio ju je praunuk Benjamin koji je rođen u Njemačkoj, a studira u Mostaru. – U Konzulatu su nam rekli kako nitko njezinih godina nije predao zahtjev za produljenje tog dokumenta.

Najprije im je to bilo neobično jer jako rijetko i mlađi ljudi od Mare dolaze produljiti putovnicu. Kad im dođe netko rođen 1940., 1942. godine produljiti putovnicu, neobično je, a ne ona kojoj je skoro 100 godina.

Ipak, kasnije su svi htjeli porazgovarati s Marom jer je ona jako šaljiva osoba. Svi su je upamtili – priča nam kroz smijeh Benjamin. Dodaje kako je prilikom podizanja putovnice Mara djelatnicima spomenutog konzulata poručila:

- Vidimo se 2028. godine. U dokumentima stoji kako je Mara Sušac rođena 1921., no susjedi tvrde kako je ona zapravo 1919. godište.

Naime, u vrijeme kada se Mara rodila djecu se prijavljivalo kad bi se stiglo, tako da ta teorija nije isključena.

Kada Maru upitate koliko joj je godina, ona se samo nasmije. Riječ je o ženi koja je rođena u Trebižatu kod Čapljine, s četiri godine ostala je bez majke, a sa samo 24 i bez supruga. Ima jedno dijete, dvoje unučadi, dvoje praunučadi i jedno šukununuče.

Život joj nije bio lagan, ali ona kaže kako je bila pametna i zahvaljujući tome preživjela dva rata, brinula se o svekrvi, podigla kćer koja danas živi u Njemačkoj, napravila kuću u Mostaru, a i danas se brine da joj je kuća uredna, ručak skuhan te vrt zasađen sezonskim povrćem.

- Evo, vidite, iza kuće je moj vrt. Imam svega dovoljno za nas, domaćih rajčica, paprika… Sve sama obrađujem – priča Mara koja susjede nerijetko počasti trešnjama i smokvama koje sama ubere.

I nije joj jasno zašto nam je sve to neobično kad nju zdravlje odlično služi.

- Što je meni bilo prekopati dulum i frtalj, pa ja bih to završila za nekoliko sati – prisjeća se Mara života iz ranijih godina.

Mirovinu je zaradila u Lasti, a uz to se bavila poljoprivredom te, kako kaže, “švercom”.

- Nije tada bilo nekih poduzeća. Radila sam u Duhanskoj pa na ciglani, sve je to bio fizički rad. Onda, kad se Lasta otvorila, prešla sam tamo, a uz to sam išla u Italiju po traperice i posteljinu pa prodavala ovdje. Poljoprivredne proizvode koje sam uzgojila vozila sam u Sarajevo na tržnicu – kaže Mara, dodavši kako je kuća u Ilićima napravljena upravo zahvaljujući poljoprivredi i “švercu”.

Za supruga, bez kojeg je ostala prije pune 73 godine, kaže kako je bio najljepši u cijelom mjestu, a vjenčali su se u Sarajevu, gdje su i živjeli neko vrijeme i gdje je on svirao.

- Ja sam tada bila pametna u Sarajevu, da sam bila glupa, ubili bi me u onome ratu. Nego sam bila dobra sa svakim i šutjela. Puno su mi tada pomogli susjedi iz zgrade, koji su rekli – što imamo mi, imat ćeš i ti – priča Mara koja se za vrijeme našega posjeta spremala ići predati zahtjev za osobnu iskaznicu u Metković.

Na pitanje što će joj osobna, kaže kako joj je jednostavnije s njom prelaziti granicu, a planira otići kod kćeri u Njemačku.

- Neću Jeli ništa govoriti, samo ću se pojaviti kod nje u Njemačkoj, a ona će se začuditi – nastavlja ova baka koja sve telefonske brojeve zna napamet.

Prepričava nam i doživljaje s granice. Budući da izgleda znatno mlađe od nekoga tko ima gotovo 100 godina, a pamet je još služi kao 20-godišnjakinju, nerijetko policajci na granici njezine dokumente gledaju s nevjericom.

- Ne vjeruju da mi je toliko godina – smije se Mara kojoj je tek prije dvije godine otvoren liječnički karton. I to zato što su je boljela koljena. U lokalnu ambulantu ju je odveo zet, a liječnica nije mogla vjerovati da Mara nema liječnički karton. – Što će mi karton kad me ništa ne boli – kaže Mara.

Za dug i život pun zdravlja Mara ima nekoliko tajni

Prva je ne jesti i ne piti ništa iz hladnjaka.

- Što danas skuham, to pojedem. Sve iz hladnjaka je otrov. Kuham svakakva jela, moju pitu hvale nadaleko, a najdraže mi je povrće, i to zeleno. Ne jedem ništa masno, a hladne vode ili soka iz hladnjaka se nikada nisam napila. To šteti želucu – otkriva nam jednu od tajni.

Druga je, kaže, ali najvažnija, ne kupiti u sebe brige. – Mladima poručujem da se ne brinu, nego da rješavaju sve pred sobom. Ja bih, da nisam tako radila, davno bila pod zemljom – nastavlja Mara.

Za dobro spavanje treba popiti čašu mlijeka ili toplog čaja od kamilice, a poslije ručka nije loše popiti čašu vina. Mara radije bira bijelo, a preporučuje ga i osobama slabijeg zdravlja. Rakiju ne pije, njome se masira. Kad kuha, od začina koristi Vegetu, ali tek na kraju jer će jelo biti gorko ako se stavi na početku.

Svako jutro ustaje u šest sati, a kavu je uglavnom izbacila iz upotrebe. Po pločicama nikada ne hoda bez papuča, a to preporučuje i ostalima. U životu je naučila puno o ljekovitim travama, pa nerijetko traže od nje da napravi ljekoviti pripravak ili strunu na želucu.

Mara je i vjerna navijačica hrvatske nogometne reprezentacije, a nije joj promaknula ni jedna utakmica odigrana u Rusiji.

- Uvijek gledam tenis, nogomet, ne gledam filmove. Kad je Modrić promašio onaj jedanaesterac, morala sam isključiti TV, ali sam ga vrlo brzo ponovno uključila. Bila sam presretna kad sam vidjela da su ipak pobijedili. Nije mi mrsko pogledati ni političke emisije – objašnjava baka Mara.

Na pitanje kada je bilo ljepše za život, danas ili u vrijeme njezine mladosti, Mara kaže da je prije bilo bolje, ljudi su se više družili.

- Sada je sve nekako izopačeno, kao da je sam vrag sišao na zemlju – navodi starica koja je svojim najbližima naglasila da joj na osmrtnicu kada umre ne stavljaju neku od novijih fotografija na kojima je, kaže, stara.

- Nisam se ja stara rodila, neka mi nađu neku mlađu fotografiju i stave na osmrtnicu – sa smijehom je zaključila ova Ilićanka.
 
(vecernji.ba)

Zamislite ovo: prošlo je ponoć, a vi se još uvijek okrećete u krevetu

Ako ste se prepoznali u tome – ili još gore, u većini slučajeva vašeg sna – onda možete imati problema sa spavanjem. Stručnjak za spavanje Dr. Neil Stanley govori o nekim zabludama o spavanju koji nas mogu držati budnim.

On nam donosi 8 MITOVA o spavanju koji zapravo ne vrijede u stvarnom životu:

#1. Dobivanje osam sati sna je potrebno. “Nema čvrstih i brzih pravila koja određuju količinu sna koju svatko od nas treba”, objašnjava Stanley. Dok se normalni raspon sna podrazumijeva od pet do devet sati, potrebna količina sna varira od osobe do osobe. Međutim, osjećaj pospanosti tijekom dana je alarm koji kaže da trebate više vremena za spavanje.

#2. Nema takve stvari kao što je previše sna (prespavanost). U svemu – čak i u snu – previše sna može učiniti više zla nego dobrih stvari. Znanost pokazuje da je pretjerano spavanje jednako loše kao i uskraćivanje sna.

#3. Možete uvjetovati svoje tijelo da mu treba manje spavanja. Dok su neki ljudi genetski povezani sa manje spavanja od drugih, to ne znači da možete istrenirati svoje tijelo da zahtijeva manje sna. Međutim, neprestano lišavanje tijela sna, čak i za taj sat pomlađivanja prilikom spavanja će negativno utjecati na vaše zdravlje, performanse i raspoloženje. Poznato je da dugotrajno uskraćivanje spavanja može osobu dovesti do stanja poput bolesti srca, depresije, dijabetesa i pretilosti.

#4. Spavanje u odvojenim krevetima / spavaćim sobama je znak bračne nevolje. Dok neki ljudi bolje spavaju kad osjećaju toplinu i sigurnost druge osobe pored njih, najmanje 50 posto poremećaja sna događa se kada netko dijeli svoj krevet s drugom. To je razlog zašto drugi vole spavati sami. Druga se osoba ne smije osjećati uvrijeđeno. Zapravo, spavanje samostalno u krevetu može čak poboljšati vašu vezu jer vas spavanje čini sretnijim, manje iscrpljenijim i tolerantnijim na druge osobe.

#5. Vikendom možete nadoknaditi izgubljeni san. Nadoknada spavanja je bitna, no spavanje vikendom i nadoknada izgubljenog sna može poremetiti obrasce spavanja i uzrokovati umor. Naša tijela reagiraju bolje na redovite navike spavanja, kao što je odlazak u krevet i buđenje u isto vrijeme svaki dan. Vikend izležavanje remeti ovaj uzorak i otežava ustajanje u ponedjeljak ujutro.

#6. Sat sna prije ponoći vrijedi dva nakon. Moramo imati duboki obnavljajući dio sna tijekom prve trećine noći – ili sati prije i oko ponoći. Početak sna u dubljem dijelu noći može lakše biti poremećen.

#7. Umorna djeca idu na spavanje. To je isto kao da kažemo da će djeca prestati jesti lizalice kada im je trbuh pun. Djeca trebaju puno više spavanja od odraslih: presudno je za njihov fizički, mentalni i emocionalni razvoj. Zato bi trebali slijediti rutinu spavanja, bez obzira na to koliko protestiraju.

#8. Ne biste trebali brinuti o hrkanju. Puno ljudi hrče, pogotovo kad su prekomjerne tjelesne težine ili konzumiraju alkohol. Međutim, to je također znak da nešto loše događa u vašem tijelu. Glasno, često hrkanje sa uobičajenim stankama za disanje poznato je kao apneja u snu, ozbiljan poremećaj koji zahtijeva medicinsku pomoć. Apneja za vrijeme spavanja može dovesti do bolesti srca, nepravilnog srčanog ritma (aritmije), gastroezofagealnog refluksa (GERD), depresije i anksioznosti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Siječanj. Osvrt na godinu za nama, u kojoj se loše stvari uglavnom vide bolje od dobrih. Prolaze praznici, rodbina nas je iscrpila, novčanik je prazan, ponovo se mora raditi – za male pare, pristiže rata kredita, ponovo se vrtimo u krug bez jasne vizije sretnog kraja

Blagdanska depresija, tako su ovo stanje nazvali skandinavski psiholozi.

Dakle, nije depresivan samo siromašni Balkan, depresija se iz godine u godinu povećava u cijelom svijetu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da će 2020. godine depresija kao faktor onesposobljenosti za rad biti čak na drugom mjestu, poslije kardiovaskularnih bolesti.

Danas je na četvrtom mjestu, a njeni razlozi su, pored genetske predispozicije, čitav niz traumatičnih situacija, među kojima posebno mjesto imaju nezaposlenost, razvod, smrt bliske osobe, svi socijalni agensi koji atakuju na dušu čovjeka, a kojih, nažalost, u našem društvu ima mnogo.

Život čak petnaest posto depresivnih osoba završi se samoubojstvom.

Prof. dr Slavica Đukić Dejanović, direktorica Klinike za psihijatrijske bolesti “Dr Laza Lazarević”, koja svakog četvrtka otvara vrata za sve koji imaju probleme, bez uputa, a nije obavezno ni zdravstveno osiguranje. Među njima su vrlo često suicidalne osobe, koje dolaskom najčešće započinju terapiju.

Dr Đukić Dejanović za Sputnjik napominje da ljudi mogu pomoći jedni drugima, ali samo u najranijem stadiju bolesti.

“Kada se osoba počne osamljivati, izoliravati, kada netko tko je bio sklon komunikaciji izostaje iz uobičajenih druženja, to je prvi znak. Primjetna je i ‘omega’ na čelu, nabor jako zamišljene osobe, koju kada pitate što joj je, kaže: ‘Ništa, ništa’. Simptom može biti i loš san, neuredno uzimanje hrane, kada netko gubi prijatelje bez razloga, zapravo se povlači u svoj svijet, to je alarm da treba da se potraži pomoć stručnjaka. To je sve što netko tko nije liječnik može učiniti”.

Ona objašnjava da depresija može biti blaga, umjerena ili teška. Blaga se liječi psihoterapijom, umjerena i teška obavezno lijekovima. Pacijenti koji, pored toga što su tužni, čuju glasove i imaju dojam da je netko protiv njih, moraju koristiti ozbiljne lijekove i njima mogu pomoći samo stručni timovi.

Većina ljudi prve simptome depresije i ne registrira, jer to je ciklički bolest, traje neko vrijeme, pa osoba uđe u dobru fazu. Primijeti se tek treći ili četvrti napad depresije i tako se izgubi dragocjeno vrijeme za liječenje.

Novo doba i nove generacije sklone su potezanju za jednostavnim rješenjima. Internet savjeti samopomoći – ustanite, vidi kroz prozor u vedar dan, budite i vi vedri, vidi ljepotu oko sebe, mogu biti opasni, ovakvi savjeti zapravo mogu pojačati gubitak želje i nagona za životom.

“Nekompetentna pomoć, izuzev dobronamjernosti, u sebi ne krije ništa dobro. Kada depresivnoj osobi ili nekome tko je sklon depresiji kažete da je vedar dan, a ona je ispunjena mračnim, tužnim osjećajima, vi joj zapravo pojačavate muku.

Nekada i najdobronamerniji nestručna rečenica može biti kontraproduktivna. Depresivnoj osobi valja reći: ‘Vi ste već bili u mraku, pa ste izlazili na svjetlost, ovo stanje je prolazno, hajde zajednički da se potrudimo da što kraće traje’. To može biti slamka spasa ili most da se prijeđe na drugu stranu obale”, objašnjava ona.

Krajnji stadij – samoubojstvo

Iako se često predstavljaju kao “jake”, žene su sklonije depresiji. Svaka peta žena i svaki deseti muškarac bar jednom u životu bili su u emotivnom problemu koji se može karakterizirati kao bolest raspoloženja. Međutim, samoubojstava izazvanih depresijom ima više među muškarcima.

I muškarci i žene skloni su “kroničnom suicidu” korištenjem psihoaktivnih supstanci, alkohola i droge, koji neminovno vode ka mentalnom i fizičkom propadanju.

Iako su novine pune naslova kojima se tvrdi da zemlje Balkana prednjači po broju samoubojstava, statistike zapravo kaže da svakog dana četvero ljudi sebi oduzme život, što u usporedbi s regijom ne predstavlja nikakvo odstupanje – ni gore, ni dolje.

Moderna medicina prepoznaje dvije kategorije samoubojica, potpuno zdrave ljude i one koji sebi “presuđuju” zbog mentalnih problema, koji dižu ruku na sebe pod utjecajem raznih patoloških sadržaja.

Zdravi ljudi ubijaju se zbog velikih razočaranja ili teške socijalne situacije. Njihov čin samoubojstva se ne događa preko noći. Prvo se javlja suicidalna ideja, kada čovjek počne razmišljati o tome da ne vrijedi živjeti, zatim tendencije (najčešće ostavljaju pisma, obilaze mjesta na kojima bi mogli da odu s ovog svijeta), a sljedeća faza su pokušaji samoubojstva. Svaka od ovih faza je svojevrsni apel za obitelj, društvo i za struku.

“Kada osoba digne ruku na sebe zato što joj je nepostojeći glas rekao da tako treba ili bolesno vjeruje da je netko proganja, truje i nema snage da se s tim bori, takvu osobu treba liječiti. Međutim, među ljudima s mentalnim smetnjama najčešće su depresivni pacijenti oni koji podignu ruku na sebe i odluče pobjede nagon života. To je jedan od najvećih poraza za obitelj, ali i za terapeute koji su ulagali znanje i trud da to spriječe”, objašnjava ona.

Na sprječavanju depresije i suicida u radi niz državnih institucija, ali i nevladinih organizacija. Dostupni su telefoni servisa za pomoć, ima više načina komunikacije s građanima koji najčešće nisu imali dijagnozu, niti imaju smjelosti sebi priznati da imaju mentalni ili problem nagona za životom.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Serija krvavih napada u Parizu otvorila je pitanje sigurnosti u cijelom svijetu. Najvažniji dio oružja terorista je faktor iznenađenja, šok

Međutim, stručnjaci za sigurnost smatraju da uz malo edukacije imamo više šanse da ostanemo nepovrijeđeni ako se zateknemo na mjestu terorističkog napada, a psiholozi da strah od terorizma nećemo izliječiti strahom.

Pukovnik Federalne službe sigurnosti Ruske Federacije Vitalij Demidkin, koji je sudjelovao u operacijama u Beslanu i u kulturnom centru na Dubrovka u Moskvi, kaže da uvijek treba ispuniti sve zahtjeve terorista, staviti ruke na potiljak i sjesti ili još bolje leći.

“Ni pod kojim uvjetima ne provocirajte teroriste, nemojte ustajati, trčati. Trudite se da ne pravite nagle pokrete, to može biti protumačeno kao agresivno ponašanje. Ako ste u zgradi koju su zauzeli, a koja ima sustav video-osiguranja, specijalci vas možda vide preko tih kamera. Treba im signalizirati da ste taloc, a ne pomagač terorist”, kaže pukovnik Demidkin.

On dodaje da iz iskustva zna da ponašanje taoca koji se slobodno šetaju zgradom ili pokušavaju prave “junačke poteze” može dovesti antiterorističku jedinicu u zabludu da su upravo oni teroristi.

“Ako uspijete da se izvučete iz zgrade, nemojte bježati. Za specijalce koji su opkolili zgradu svatko tko bježi iz zgrade je terorist. Idite polako, mahnite šalom ili nekim odjevnim predmetom koji vam je pri ruci. I tek kada budete vidjeli da vam daju znak, priđite, trčite što vas noge brže nose”, kaže pukovnik Demidkin.

Iako nam se talačka kriza čini kao nešto što je veoma daleko od Balkana, činjenica je da terorizam može ugroziti gotovo svaku točku na planeti. Stručnjak za sigurnost Zoran Dragišić slaže se s ruskim kolegom da u ovakvim situacijama ne treba izigravati junaka, ali naglašava da nas radoznalost može koštati života.

“Kada dođe do bombaškog napada, ne treba nikada ići prema mjestu gdje se dogodila eksplozija. Teroristi često postave više bombi. Druge eksplodiraju poslije nekog vremena, kada spasilačke ekipe priđu”, kaže Dragišić.

Važno je podsjetiti da su u ovakvim situacijama u prednosti oni koji imaju osnovno znanje u pružanju prve pomoći, koji umiju zaustaviti krvarenje, okrenu ljude na bok, izvaditi im jezik da mogu disati. Nažalost, mlađe generacije o tome ništa ne znaju, pa Dragišić, koji je profesor na Fakultetu za sigurnost kaže da bi, u novim okolnostima u kojima se nalazi cijeli svijet, bilo dobro ovaj trening uvesti škole.

“Djecu treba naučiti upravo ove najpraktičnije stvari. Kako ugase požar i na koji način uopće funkcionira sustav nacionalne sigurnosti. Kada dođu poplave ili požari, imate ljude koji bježe i ljude koji izigravaju junake, treba ih naučiti kako da se ponašaju u izvanrednoj situaciji”, kaže Dragišić.

Veliki problem na mjestima nesreće mogu stvoriti ljudi koji paničare. U slučaju terorističkog akta i panika može se platiti životom. Metoda koju viđamo u filmovima je dobra u realnom životu. Ljudima s takvim reakcijama treba udariti šamar, kažu stručnjaci, jer tako im je moguće usmjeriti pozornost.

Uopće, u kojoj mjeri treba usmjeriti pažnju na terorističke napade? Da li sada treba putovati, da li putovati avionom, da li pustiti dijete na ekskurziju u inozemstvo, da ode na koncert, u klub?

Ako počnemo postavljamo ova pitanja, to nas može dovesti u stanje panike, kaže psihoterapeut Vera Despotović i dodaje da nas strah neće izliječiti od straha od terorizma.

“O tome treba razmišljati kao o elementarnoj nepogodi, potresu ili poplavi. Dakle, može dogoditi, od nekih stvari se ne možemo zaštititi, ne možemo imati jamstvo. Ono što jedino možemo je da ne mislimo o tome i da nas to ne uvlači u paniku, jer ako stalno razmišljamo da nam se to može desiti, taj strah će biti još veći”, kaže za Sputnjik Vera Despotović.

Ona dodaje da vjerojatnost od napada terorista možemo usporediti i sa avionskim nesrećama. One se dešavaju, ali ne svakodnevno, ljudi ipak putuju.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com/uredio:nsp)