Zapadne sile izgubile bitku za prevlast na Bliskom istoku

Assad mora otići! Neće biti mira dok je Assad na tronu Sirije!”, redale su se izjave svjetskih čelnika – Baracka Obame, Françoisa Hollandea, Davida Camerona, Hillary Clinton… Svi ti čelnici SAD-a, Francuske, Velike Britanije… otišli su s političke scene, a sirijski predsjednik Bashar al-Assad svih se osam godina krvavog rata u Siriji, boreći se formalno protiv 163 zemlje, uspio održati.

Ne samo da je opstao na vlasti, nego je iz tog krvavog rata koji je razorio zemlju i odnio stotine tisuća života izišao kao pobjednik. Iz sirijskog će sukoba kao relativno najmoćnija strana izići baš Assad zbog čijeg je rušenja rat i počeo. Danas više nitko ne postavlja pitanje legitimiteta Bashara al-Assada već se na razne načine pokušavaju kao njegov partner vratiti u Siriju, izuzetno geopolitički i strateški važnu zemlju.

Turska u naletu

Da je Assad pobjednik rata, dokazuje i posjet predsjednika Sudana Omara al-Bashira Damasku kao i ponovno otvaranje veleposlanstva Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bahreina u Damasku, zemalja koje su uz Saudijsku Arabiju i Katar najviše dale za naoružanje i financiranje džihadističkih skupina u Siriji, ali i najava odmrzavanja članstva Sirije u Arapskoj ligi. Poput UAE i Bahreina, i ostale zemlje Zaljeva najavile su ponovno otvaranje svojih veleposlanstva u Damasku.

Ono što zvuči licemjerno, drsko i bezobrazno, iste te zemlje donedavno su trošile na stotine milijardi dolara da sruše Assada i razore Siriju. Među zemljama koje bi uskoro trebale ponovno otvoriti veleposlanstva u Damasku je i Saudijska Arabija koja je bila jedan od financijera CIA-ina programa koji je 2013. godine pokrenuo bivši američki predsjednik Obama s ciljem rušenja Bashara al-Assada i naoružavanja gotovo svih njegovih oponenata i protivnika.

Gotovo sve to naoružanje koje je Saudijska Arabija kupovala u svijetu završilo je u rukama terorističkih organizacija i džihadističkih skupina koje su se borile protiv Assada. Saudijska Arabija oružje je kupovala gdje je stigla, čak i u Srbiji i BiH, ali i u Hrvatskoj. Prema istraživanju BIRN-a, mreže istraživačkih novinara s Balkana, te na temelju javno dostupnih podataka, Hrvatska je od 2012. do 2016. izvezla u Saudijsku Arabiju oružja i streljiva za 126 milijuna eura, a u Jordan za 44 milijuna eura, i sve to završilo je u rukama terorističke organizacije Islamske države.

Analitičari su uvjereni da je potvrda poraza američke i zapadne politike prema Siriji te Assadove pobjede i odluka predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da povuče američke trupe iz te zemlje jer mu zbog dominacije Rusije i Irana ništa drugo i nije preostalo. Tim je potezom ujedno Trump sirijskim Kurdima, dojučerašnjim najvećim saveznicima SAD-a u Siriji, zabio nož u leđa i ostavio ih na sjeveru zemlje na milost i nemilost turskom predsjedniku Erdoğanu, i to baš u trenutku kada Turska gomila trupe na granici i priprema islamističke milicije zapadno od područja grada Manbija za skorašnju ofenzivu.

Sirijskim Kurdima, koji su se bili okrenuli protiv Assadova režima i dobili potporu i naoružanje od SAD-a i Zapada, nije preostalo ništa drugo osim da službeno pozovu sirijske vladine snage da ih zaštite od turske invazije i mogućega genocida. Assad je odmah prihvatio poziv i poslao sirijsku vojsku, predvođenu elitnim jedinicama republikanske garde, te jedinice Tigrova u grad Manbij na sjeveru zemlje, na zapadnoj obali rijeke Eufrat, i time preduhitrio prije najavljivani turski vojni ulazak u taj grad koji je u rukama kurdskih postrojba Jedinica narodne zaštite (YPG), koje su ga 2015. oslobodile od terorističke organizacije Islamske države.

Glavni stožer sirijske vojske priopćio je da je sirijska vojska ušla u grad Manbij i nad njim nakon osam godina podigla stijeg Sirijske Arapske Republike. Naime, kurdske snage koje su do Trumpove odluke o povlačenju američkih vojnika s tog područja bile protiv bilo kakve integracije njihova teritorija i vojske u ustavni i pravni poredak Republike Sirije bile su prisiljene promijeniti stav i strategiju te su postigle dogovor s vladom u Damasku prema kojem će sirijska vojska izići na državnu granicu, a snage YPG-a i lokalna samouprava i dalje postojati, a njihov će se status rješavati u budućnosti.

Generalno zapovjedništvo YPG-a istaknulo je da oni pripadaju Siriji kao teritorij, narod i po pitanju granica, stoga YPG poziva oružane snage sirijske države da obave svoju dužnost te zaštite granicu i grad Manbij od prijetnji Turske.

Nevjerojatno je da će jedini zaštitnik Kurda sada biti sirijska vojska na čelu s Basharom al-Assadom koji je za politiku na Zapadu najveći zločinac u Siriji, a licemjerni Zapad koji je Kurdima obećao sve, od neovisnosti do autonomne pokrajine, gurajući ih u prve redove borbe protiv terorističke organizacije Islamske države, što je Kurde stajalo tisuće života, okrenuo im je leđa preko noći. Kurdi koji su najzaslužniji za poraz ISIL-a i slom Islamske države postali su najveće žrtve rata uvezenog u Siriju.

Ono što je evidentno, prema mišljenju vojnih analitičara i stručnjaka, rat u Siriji nije bio klasični građanski rat već rat s predznakom svjetskog rata. Naime, na teritoriju Sirije vodio se otvoreni rat između Irana i Izraela dok je Turska pokrenula ofenzivu protiv sirijskih Kurda.

Svaki taj sukob mogao je prerasti u rat s dalekosežnim posljedicama u koje bi se uključile i velike i regionalne sile – SAD, Rusija, Iran, Saudijska Arabija i Turska. Svi problemi koji tinjaju otprije, kurdsko-turske i rusko-američke tenzije kao i iransko-saudijske te iransko-sirijsko-izraelske tenzije, odjednom su isplivali na površinu.

Siriju su zapravo htjeli pretvoriti u novi Irak, Jemen ili Afganistan, jer u svim tim zemljama umiješale su se vanjske sile i dovele do situacije da je jedino rješenje podjela zemlje. Međutim, Bashar al-Assad, sa saveznicima Iranom i Rusijom, nakon osam godina rata uspio je osujetiti takav plan i danas je pod njegovom kontrolom više od 93% sirijskog teritorija.

Spas iz Irana

Sirija je izuzetno geopolitički i strateški važna zemlja, ne samo zbog energetskog bogatstva – plina, nafte i velike količine vode – već i zbog samog geografskog položaja jer graniči s Turskom, Izraelom, Libanonom, Irakom i Jordanom. Svi putovi dominacije velikih sila idu upravo preko Sirije. Zbog toga su se u unutarnji konflikt Sirije ubrzo uvukle i druge zemlje.

Iran je odmah ušao u rat 2011. godine kako bi pomogao sirijskom predsjedniku Assadu i u Siriju je uz iranske vojne stručnjake i pripadnike iranske revolucionarne garde poslao i libanonski Hezbollah što je potvrdio jedan od najbližih suradnika vrhovnog vođe Irana ajatolaha Ali Hameneija – Ali Agha Mohammadi.

Naime, Mohammadi je otkrio da su Iranci spasili Siriju i Assadov režim tvrdivši kako je Assad početkom rata htio napustiti Siriju i otići s obzirom na to da je tada sirijska opozicija bila nadomak njegove palače te je opkolila Damask. Iranci su tada uvjerili Assada da će riješiti nastalu situaciju.

U Siriju su poslali Qasema Sulejmanija, zapovjednika brigade Al Quds u iranskoj revolucionarnoj gardi, i brigadira Huseina Hamadanija, koji su složili vojnu strategiju i spasili Assada i Siriju. Sirija je izuzetno strateški važna za Iran jer je dio šijitske osovine koja se proteže od Irana preko Iraka i Sirije do Libanona. Također, gotovo sve naoružanje za libanonski Hezbollah iz Irana je išlo preko Sirije.

Zbog ulaska Irana u Siriju, Saudijska Arabija i Turska te Katar, koji su od početka rata u Siriji financirali i naoružavali sirijsku opoziciju, zbog straha od dominacije i prevlasti Irana u regiji, potajno i javno počeli su slati naoružanje i borce iz cijelog svijeta koji su se pridružili terorističkim islamističkim skupinama, kao što su ISIL i Al-Qai’da, u Siriji.

Putinove igre moći i pad Amerike

Godine 2015. u rat se uključuje i Rusija kao saveznik Bashara al-Assada. Putinov glavni cilj u Siriji bila je stabilizacija i podrška Assadovu režimu, kao i povratak teritorija koji su kontrolirali pobunjenici i ISIL pod kontrolu vlade.

Putinov strateški cilj je da uspostavi Rusiju kao ključnog igrača moći na Bliskom istoku, s obzirom na to da mu je jasno kako će onaj tko će kontrolirati Siriju kontrolirati i cijelu regiju. Također, Rusija u Siriji, u lukama Tartusu i Latakiji, ima jedinu vojnu bazu izvan Rusije, koja opstaje s Assadom na vlasti.

Za SAD, pak, koji je predvodio koaliciju protiv terorističke organizacije Islamske države te financirao neke umjerene pobunjeničke grupacije kao što je Slobodna sirijska vojska, zbog gubitka moći i utjecaja u Iraku s jedne strane, te zbog zaštite Izraela s druge strane, dominacija na Bliskom istoku bila bi velik korak.

Unatoč odluci o povlačenju američkih vojnika, Donald Trump jako je zabrinut zbog velikog utjecaja Irana na Bliskom istoku, u Iraku, Siriji i Libanonu, što čini veliku prijetnju opstanku izraelske države s obzirom na to da je Iranu cilj njezino uništenje.

Mnogi analitičari slažu se da je svijet pokrenuo rat protiv Bashara al-Assada isključivo zbog Izraela s obzirom na to da šijitska osovina ili polumjesec koji se proteže od Teherana preko Bagdada do Libanona, ide preko Damaska i gotovo sve naoružanje i logistička potpora Hezbollahu ide preko Sirije.

Osim Kurda, gubitnik rata u Siriji zasigurno je Izrael koji se nadao da će rušenje sirijskog predsjednika Assada slomiti kičmu Irana i neutralizirati njegova najopasnijeg neprijatelja – Hezbollah.

Nove prijetnje

Izrael je zato jako zabrinulo uključenje Hezbollaha u rat u Siriji jer, osim što je Hezbollah jak na jugu Libanona duž granice s Izraelom, svoje snage premjestio je duž izraelske granice sa sirijskog teritorija što je prisililo Izrael da u nekoliko navrata bombardira Siriju, a cilj su bila skladišta naoružanja ili likvidacija visokih dužnosnika Hezbollaha.

Da se Izrael našao u nezavidnoj situaciji, potvrdio je i šef izraelske vojne tajne službe Herzl Halevi kazavši da je situacija vrlo opasna i teška za Izrael koji se našao geostrateški u velikoj opasnosti: sada može biti napadnut ne samo s libanonskog juga nego i sa sirijske zapadne granice, a na taj bi se način crta bojišnice udvostručila.

Izrael najviše zabrinjava to što u jednom napadu može naići na protivnika koji je „stotinu puta jači nego u prethodnim sukobima”. Glavni tajnik Hezbollaha Nasrallah između ostalog zaprijetio je da bi Hezbollah mogao napasti izraelski atomski reaktor kod Dimone.

Prije toga je kao mogući cilj navedeno skladište amonijaka kod Haife. Eksplozija tog skladišta imala bi dalekosežne posljedice za grad i njegovo stanovništvo te bi mogla odnijeti na desetke tisuća života, što je u Izraelu izazvalo raspravu o premještanju skladišta u sigurnije područje.

Kako Izrael strahuje od Hezbollaha, tako i Turska strahuje od Kurda i stvaranja kurdskog kompaktnog teritorija, zbog čega je u dvije vojne operacije “Štit Eufrata“ i “Maslinova grana“ zauzela šire područje koje su na sjeveru i sjeverozapadu Sirije pod kontrolom imale kurdske snage YPG-a. Iako rat u Siriji još nije službeno završen, zna se da je Bashar al-Assad pobjednik.

Velike europske i američke korporacije na razne načine pokušavaju ući u Siriju kako bi sudjelovale u programu obnove zemlje čija se vrijednost procjenjuje na oko 980 milijardi dolara.

Zapad je ponovno pokazao svoje licemjerje – Assad, koji je za politiku na Zapadu donedavno bio najveći zločinac u Siriji, više im neće biti neprijatelj ako im donese novac.

(vecernji.hr)